Koliki je grijeh ići na sahranu nevjerniku zbog poštovanja i dobra koje je nama učinio on ili neko njegov?

Alija, radijallahu anhu, ukopao je svoga oca Ebu Taliba, koji je umro kao nevjernik. (Ebu Davud, 14/183, Abdurrezzak, 6/39/9936, Bejheki, 3/398/6458, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Na pitanje može li musliman prisustvovati pogrebu rođaka kršćanina, ashab Abdullah sin Omerov je odgovorio: “Može, ali neka ide ispred pogrebne povorke.” (Ibn Ebu Šejbe, 3/34/11845, i Ibn Munzir, 5/342/2951.)

Pošto vjerovatno pitaš prisustvu samom ukopu, onda nadati se je da nema ništa sporno, za razliku od učešća u samim vjerskim obredima prilikom toga, što je zabranjeno. S tim da ima puno raznih situacija, pa u nekim situacijama imamo obrede koji traju do samog ukopa i prilikom kojih se spominju riječi nevjerstva, pa je prisustvo tome sporno, kao i praćenje povorke (zbog čega je Ibn Omer rekao da se ide ispred), tako dozvolu koju sam spomenuo ne treba uzeti bezuslovno i uopšteno za sve situacije, već ima svoje uslove.

Dakle, nije isti propis za sve situacije. Na propis utiče i to što smo mi uglavnom muslimanske manjine u nevjerničkim zemljama, i ostavljanje pozitivne slike o islamu, i još mnogo drugih faktora.