Kojeg datuma je umro Muhammed salallahu alejhi ve sellem?

Esselamu alejkum iz teksta ispod možete saznati sve o datumu 12 Rebiul evvel tj. o rođenju i smrti Poslanika Muhammeda salallahu alejhi ve sellem.

Pročitajte sve detaljno:

Proslava mevluda

Nikako se ne ne može razumjeti činjenica da nosioci vjerskog života koji su na sebe preuzeli odgovornost prenošenja i objašnjavanja islama puštaju da jedna novotarija nađe svoje mjesto u veleljepnoj i savršenoj građevini islama, i što muslimanske mase žive u uvjerenju da je to ibadet i dobro djelo

Allah, dž.š., je objavio: Reci: ”Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!” A Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.) Rekao je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko od vas bude živio poslije mene bit će svjedok mnogobrojnih razilaženja. Zato vam preporučujem da slijedite moj sunnet i sunnet pravovjernih halifa (hulefaur-rašidun). Čvrsto se toga držite! A čuvajte se novih stvari u vjeri, jer je svaka novina u vjeri novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu.” (Ahmed i Tirmizi)

I ove godine muslimani su proslavili 12. rebiul-evvel, datum koji se u historiji islama uzima kao dan rođenja posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Mevlud je i kod nas proslavljen, reklo bi se, na tradicionalni bošnjački način. Nikako se ne ne može razumjeti činjenica da nosioci vjerskog života koji su na sebe preuzeli odgovornost prenošenja i objašnjavanja islama puštaju da jedna novotarija nađe svoje mjesto u veleljepnoj i savršenoj građevini islama, i što muslimanske mase žive u uvjerenju da je to ibadet i dobro djelo kojim se zarađuje sevab i nagrada kod Allaha, dž.š., jer na taj način muslimani iskazuju svu svoju ljubav i poštovanje prema Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i potvrđuju svoju pripadnost i privrženost islamu.

Ibadet mora biti utemeljen na islamskim izvorima

Proslavljanje i obilježavanje rođendana Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, je novotarija iz prostog razloga što to nije činio sâm Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jer da je to ibadet koji približava Allahu, on bi sigurno na njega podsjetio i sam bi ga prakticirao. Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, obznanio je i dostavio Allahovu poslanicu ljudima i u potpunosti ispunio emanet koji mu je povjeren. Nije ostavio ni jedno dobro djelo niti put koji vodi u Džennet i udaljava od Džehennema a da ga nije naredio i ukazao na njega.

To potvrđuju i njegove riječi: ”Allah nije poslao ni jednog poslanika a da ga nije zadužio da ukaže ljudima na svako dobro djelo koje je on poznavao, i da ih upozori na svako zlo i grijeh o kojem je bio obaviješten.” (Muslim) Nisu to činili ni hulefair-rašidini i ostali ashabi koji su bili i ostali najbolji poznavatelji islama, najdosljedniji u slijeđenju sunneta i koji su najviše voljeli Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Njihovu ljubav prema Poslaniku posvjedočili su i oni koji tada nisu bili muslimani.

Rekao je Urve ibn Mes’ud vođama Kurejša nakon što se vratio od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Tako mi Allaha, ja sam kao izaslanik bio u posjeti kod vladara Perzije i Bizantije, ali nisam vidio da neko voli i poštuje svog vođu kao što ashabi poštuju Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ako im nešto naredi, oni to odmah izvrše, kada govori njihovi glasovi potpuno utihnu, i toliko ga vole i uvažavaju da ga od stida ne gledaju direktno u oči.” Pored svega toga nikome od njih nije naumpalo da proslavlja dan njegovog rođenja i da to smatra ibadetom i izrazom ljubavi i poštovanja. Nema sumnje da je ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, obavezna i da je ona sastavni dio vjerovanja. Na tu činjenicu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio muslimane rekavši: ”Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće vjerovati dok mu ja ne budem draži od njegovih roditelja, djece i svih ljudi.”

Međutim, tu ljubav ashabi su potvrdili svojim životima, riječima, djelima i cjelokupnim životom. Koliko je naprimjer hazreti Omer, r.a., volio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje svjedoči njegova reakcija nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je skrhan bolom i tugom uzviknuo: ”Ko kaže da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, mrtav, ja ću ga sabljom posjeći.”

Ali, za divno čudo, taj plemeniti ashab, koji je kasnije bio i vladar islamske države, i pored tolike ljubavi nije uveo u običaj proslavljanje Poslanikovog rođendana, a sâm Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, za njega je rekao: ”Nema poslanika poslije mene, a kada bi bilo, onda bi to bio Omer, r.a.” Nije čak ni datum njegovog rođenja uzeo kao početak islamskog kalendara, već datum kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa muslimanima učinio hidžru iz Mekke u Medinu. Zašto?

Zato što je ispravno shvatio suštinu islama i što je dobro znao da je zapravo hidžra, a ne rođenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila prekretnica u historiji islama i da je ona bila vjesnik konačnog trijumfa Allahove vjere i njenih sljedbenika.

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje se slijeđenjem sunneta

Ni u Kur’anu se ne spominje rođenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao najveći događaj u historiji islama, već trenutak kada je postao poslanik i kada je počeo sa poslaničkom misijom, što je sasvim logično. Uzvišeni je objavio: “Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao, da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.” (Ali Imran, 164.)

______________
Interesantno je spomenuti i zapažanje poznatog islamskog učenjaka Ibnul-Hadža el-Malikija, koji je, govoreći o proslavljanju mevluda kao novotariji u vjeri, rekao i ovo: ”Zaista je čudno to kako neki muslimani proslavljaju 12. rebiul-evvel, uz pjesmu, muziku i igru, a poznato je da je to i datum kada je on umro, tj. preselio na bolji svijet i vratio se svome Gospodaru. Pa zar nije za svaki ibret da muslimani proslavljaju najtužniji dan u svojoj historiji. Preče bi bilo da plaču i tuguju nego da se vesele i igraju.” (Ibnul-Hadž el-Maliki, El-Medhal, II/16.)
______________

I svi drugi islamski učenjaci, poput imama Šafije, Ebu Hanife, Ahmeda ibn Hanbela, imama Malika, poznatih muhaddisa, imama Buharije, Muslima, Tirmizija, Ebu Davuda i drugih, bili su jednoglasni u osudi svake novotarije u vjeri, i zbog istinske ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i slijeđenja i ljubomornog čuvanja njegovog sunneta, Allah, dž.š., uzdigao je spomen na njih.

Hatib El-Bagdadi prenosi od učenjaka i pobožnjaka Abdul-Vahida ibn Aleme, savremenika imama Buharije, da je rekao: ”U snu sam vidio Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kako stoji na jednom morskom talasu okružen svojim ashabima. Ja sam ga poselamio i on mi je uzvratio na selam. Zatim sam ga upitao: ‘Allahov Poslaniče, šta te je natjeralo da stojiš na tom mjestu?’ Odgovorio mi je: ‘Čekam Muhammeda ibn Ismaila el-Buharija.”’ Dakle, svaki musliman koji tvrdi da voli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, treba da zna da se ta ljubav mora izraziti i potvrditi kroz slijeđenje Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i uzimanje samo njega za uzora u ibadetu, ponašanju, ahlaku i kompletnom životu.

Samo tako će pokazati da je ispravno shvatio riječi Allaha, dž.š.: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.). I samo tako će njegovo vjerovanje izazvati pozitivne efekte u njegovom životu, životu muslimanske zajednice i cjelokupnog društva.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je istinski uzor svim muslimanima do Sudnjega dana, a da bi neko bio uzor mora biti savršeno moralna osoba, bez ikakvih mahana, grijeha i nedostataka, što je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, i bio. Zato nije čudo što je njegov veličanstveni moralni lik bio i ostao inspiracija čak i za mnoge pjesnike, književnike, filozofe i znanstvenike koji nisu bili muslimani. I što je snagom Allahove Objave, čiju je uputu pretočio i pretvorio u grandiozno i neponovljivo ljudsko djelo, osvojio milione ljudskih srca.

Kada je vladar Omana dobio pismo od Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem ga poziva u islam, rekao je: ”Do mene je došla vijest o nepismenom poslaniku, da on ne naređuje ni jedno dobro djelo a da ga prvi ne uradi, niti zabranjuje ijedno loše djelo a da nije prvi koji ga ostavi i koji je najdalje od njega, kad pobjeđuje nije obijestan, a kad gubi nije ozlojeđen, da poštuje ugovore i ispunjava obećanja. Ja svjedočim da je on uistinu Allahov poslanik.”

Abdussamed Busatlic, prof. – Casopis SAFF – http://www.saff.ba