Koje su radnje i pokreti koje su dozvoljene činiti tokom namaza ?

Priredio: Amir Durmić
Osnova je da čovjek u namazu bude smiren i skrušen, te da čini samo one pokrete i radnje koji su u namazu i propisane, poput ruku’a, sedžde, podizanja ruku prilikom izgovaranja početnog tekbira, tekbira prilikom odlaska na ruku’u itd. Pored toga, u vjerodostojnim predajama se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. dozvolio ili sam činio određene pokrete u namazu te one kao takve ne kvare namaz niti umanjuju njegovu vrijednost, a neke od njih se čak smatraju i sunnetom. Iako oko svake od navedenih radnji i pokreta u namazu postoji dosta pojašnjenja a neke od njih su i predmet razilaženja među islamskim učenjacima, ovdje bez mnogo detaljisanja spominjemo one radnje i pokrete koje je shodno mišljenju velikog broja islamskih učenjaka dozvoljeno činiti u namazu:

1. Pridržavati dijete za vrijeme namaza.
Od Ebu Katade r.a.se prenosi da je rekao: ”Poslanik s.a.v.s. je klanjao namaz noseći Umamu, kćerku svoje kćerke Zejnebe r.a.. Kada bi učinio sedždu spustio bi je, a kada bi ustao, podigao bi je”. (Buhari br. 516, Muslim br. 534)
Rekao je Imam Nevevi r.h.: Neki pripadnici Malikijskog mezheba govore da je ovaj hadis mensuh-derogiran, neki govore da je ovaj propis jedna od posebnosti Poslanika s.a.v.s., neki kažu da je Poslanik ovako postupio u daruri-prijekoj potrebi, a sve su to samo nagađanja za koja ne postoje validni šerijatski argumenti… (Fethul-Bari 1/705)

2. Malo se pomaknuti (koraknuti) zbog potrebe.
Od Aiše r.a. se prenosi da je rekla: ”Poslanik s.a.v.s. je klanjao u kući a vrata su bila zatvorena. Ja sam došla i zatražila od njega da ih otvori, pa je Poslanik s.a.v.s prišao i otvorio mi a zatim se vratio na mjesto na kome je klanjao. Zatim je Aiša spomenula da su vrata bila u pravcu Kible.” (Tirmizi br. 602, Ebu Davud br. 910 i drugi. Albani ga smatra dobrim).

3. Učiniti korak ili nekoliko njih kako bi se spriječila eventualna šteta:
Od Ezreka b. Kajsa se prenosi da je rekao: ”Bili smo u Ehvazu (mjesto u Iraku osvojeno u vrijeme Omera r.a.) gdje smo se borili protiv Harurija (haridžija). Ja sam se zatekao u jednoj uvali blizu rijeke koju je napravila bijica, pa sam primijetio čovjeka (a to je bio Ebu Berze El-Eslemijj) kako klanja namaz a u rukama je pridržavao uzde svoje jahalice. Životinja se počela komešati a ovaj čovjek je slijedio. Tada je neki od haridžija psujući ovog plemenitog ashaba rekao: ‘Gospodaru moj, učini tako i tako sa ovim starcem…’ (u nekim rivajetima stoji da su ga počeli psovati i govoriti: ‘Pogledajte ovog magarca, ostavio je svoj namaz zbog konja’). Kada je završio namaz, ovaj čovjek je rekao:”Čuo sam šta ste rekli. Uistinu, ja sam sa Poslanikom s.a.v.s. učestvovao u šest, sedam ili osam vojnih pohoda, i uvjerio sam se koliko je olakšavao drugima. Draže mi je da se malo pokrenem za svojom jahalicom nego da je ostavim pa da ode kamo joj je drago, pa mi to bude poteškoća.” (Buhari br. 1211)

Rekao je Ibn Hadžer u komentaru ovog hadisa: Suglasni su islamski pravnici-fakihi da mnogo hodanja u farz namazu kvari namaz, pa se ovaj hadis odnosi na neznatne i malobrojne korake. U nekim rivajetima se spominje da je ovo bio ikindija namaz.

Napomena: haridžije (tekfirije) su se od same svoje pojave protiv muslimana borili ili oružjem ili svojim poganim jezicima. Iz ove predaje vidimo da su jednog od časnih ashaba psovali i nazivali ga magarcem. Na sličan način postupaju i današnje haridžije jer vrijeđaju i omalovažavaju učenjake islamkog ummeta nazivajući ih pogrdnim imenima ili ih čak proglašavaju nevjernicima.

4. Probuditi ili prodrmati zaspalu osobu kada se za tim ukaže potreba.
Od Aiše r.a. se prenosi da je rekla: ”Pružala bi svoje noge na mjesto koje je bilo Poslaniku sa.v.s. u pravcu Kible dok bi klanjao, pa kada bi učinio sedždu bocnuo bi me (kako bi sklonila noge), pa kada bi ustao ja bi ih opet pružila. (Buhari, br.1209, Muslim br. 512). Koristi:
-dozvoljeno je dodirnuti suprugu u toku namaza ako za tim postoji potreba,
-skromnost Poslanika s.a.v.s. i njegove porodice jer su živjeli u tako malom prostoru da kada bi neko od njih legao da spava, druga osoba nije imala dovoljno prostora da obavi namaz.

5. Skinuti obuću ili dio odjeće kada se za to ukaže potreba.
Od Ebu Seida El-Hudrija r.a. se prenosi da je Poslanik sa.v.s. jedne prilike klanjao namaz pa je izuo svoju obuću i ostavio je sa svoje lijeve strane. Kada su ashabi to vidjeli, i oni su skinuli svoju obuću… (Buhari i Muslim)
Nakon namaza Poslanik s.a.v.s. im je objasnio da je tako postupio zbog toga što ga je Džibril obavijestio da na obući ima nečistoće.

6. Pljunuti u maramicu ili slično.
Od Džabira b. Abdullah r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Kada neko od vas ustane da klanja,Uzvišeni Allah je pred njim pa neka ne pljuca ispred sebe niti na svoju desnu stranu, već neka pljune na svoju lijevu stranu pod lijevu nogu. Ukoliko ga pak pljuvačka svlada (ne mogne se suzdržati) neka sa svojom odjećom učini ovako, pa je zatim smotao kraj svoje odjeće jedan preko drugoga…” (Muslim br. 3008 i kod Buharije slično)

7. Ubiti zmiju, škorpiona ili neku drugu štetočinu koja im liči. Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. naredio da se u toku namaz ubiju dvije štetočine, zmija i škorpion”. (Tirmizi br. 390, Ebu Davud br. 921 i drugi).

8. Popraviti odjeću ili se u namazu počešati.
Od Džerira Ed-Dabbija se prenosi da bi Alija r.a. kada za vrijeme namaza stavio svoju desnu ruku po zglobu lijeve i ne bi je s tog mjesta micao sve dok ne bi krenuo na ruk’u, osim ako bi popravljao svoju odjeću ili se počešao. (Ibn Ebi Šejbe 1/391 i Buhari talikan-bez lanca prenosilaca 3/86). Od Ibn Abbasa r.a. se prenosi da je rekao: ”Čovjek će se u namazu pripomoći sa bilo kojim dijelom svoga (dijelovima) tijela”. (Buhari, isto talikan)
Ibn Hadžer je u komentaru ovog hadisa rekao: ”Otkloniti za vrijeme namaza ono što klanjaču smeta, pomaže mu da se skoncentriše i bude skrušen u namazu je poželjno. U pripomaganje u namazu se ubraja i to da se čovjek osloni na štap ili da se prihvati za konopac. Što su dozvolili neki učenjaci iz prvih generacija…” (Fethul.Bari 3/87).

9. Ženama je dozvoljeno pljesnuti u namazu ako pogriješi imam a ne upozori ga niko od ljudi. U slučaju da predvodnik namaza pogriješi, ljudi će ga opomenuti izgovarajući ”subhanallah” a žene će pljesnuti rukama i na taj način upozoriti na eventualnu grešku.(Buhari br. 1203 Muslim br. 421)
– ukoliko žene klanjaju same bez prisustva muškaraca ili klanjaju sa muškarcima koji su joj mahrem, onda joj je dozvoljeno da imama u slučaju greške opomene i glasom izgovarajući ”subhanallah”. Od Esme bintu Ebi Bekr se prenosi da je rekla:
”Kada se pomračilo sunce, došla sam kod Aiše r.a. i zatekla ljude da klanjaju a klanjala je i Aiša r.a. Upitala sam:’Šta je ljudima?, pa je rukom pokazala ka nebu i rekla ”subhanallah”. (Buhari i Muslim).
Rekao je Imam Zerkeši: ”Žene plješću rukama u slučaju greške imama u namazu, i nema sumnje da se to odnosi na situaciju ako žena klanja s ljudima među kojima ima i stranaca (za nju). Međutim, ako klanja sa ženama ili sa ljudima koji su joj mahrem, onda će i ona izgovoriti subhanallah, kao što i uči Kur’an pred njima naglas”. (Mugnil-muhtadž 1/418)
Napomena: ukoliko bi žena i među strancima imama opomenula svojim glasom, njen namaz i namaz ostalih džematlija je ispravan, međutim učinila je nešto što za nju nije sunnet. (Velijjuddin El-Iraki. Tarhut-tesrib 2/248-249)

Vidjeti i fetvu na: http://islamqa.com/ar/ref/9279
10. Učiniti pokret rukom ili glavom kako bi klanjač nešto išaretio nekoj osobi.
Od Džabira r.a. se prenosi da je rekao: ”Dok je na svojoj jahalici putovao ka plemenu Benu Mustalik, Poslanik s.a.v.s. me je poslao da za njega nešto obavim. Kad sam se vratio, vidio sam da klanja namaz na svojoj devi pa sam mu počeo govoriti (o tome šta je uradio). On mi nije odgovorio već mi je mahnuo rukom i glavom. Opet sam mu počeo govoriti a on je opet učinio isto. Nakon što je završio namaz upitao me je ”Da li si obavio ono što sam ti rekao? Nije me spriječilo da ti odgovorim osm to što sam bio u namazu…” (Muslim br. 540)

Također, jedne prilike je Ummu Selema r.a. poslala svoju sluškinju da Poslanika s.a.v.s. upita o dva rekata namaza nakon ikindije koja je Poslanik klanjao a prethodno ga je čula da je zabranio bilo kakav namaz poslije ikindije sve dok ne zađe sunce. Dok je Poslanik s.a.v.s. klanjao, ova sluškinja ga je upitala o ta dva rekata pa joj je Poslanik s.a.v.s rukom dao znak da sačeka dok ne završi sa namazom. Nakon što je klanjao, pojasnio joj je da su to dva rekata od podne namaza koje nije uspio klanjati zbog jedne delegacije koja mu je došla iz plemena Abdul-Kajs. (Buhari br. 4370)

11. Išaretom (pokretom ruke) uzvratiti na selam kojeg neko nazove čovjeku dok klanja. Od Abdullaha b. Omera r.a. se prenosi da je rekao: ”Poslanik s.a.v.s. je otišao u Kuba (naselje u blizini Medine) kako bi klanjao namaz. Došle su neke ensarije pa su mu počeli nazivati selam dok je on klanjao, pa sam upitao Bilala:’Kako im je Poslanik s.a.v.s. uzvraćao na selam imajući u vidu da je klanjao?’Bilal reče. Ovako, pa je ispružio svoju šaku tako da mu je unutrašnja strana bila dole a vanjska gore”. (Ebu Davud br. 915 sa ispravnim lancem prenosilaca).

Napomena: U početku islama (u toku namaza) bilo je dozvoljeno odvraćati na selam riječima. Od Abdullaha b. Mes’uda r.a. se prenosi da je rekao: ”Nazivali smo selam Poslaniku s.a.v.s. dok je bio u namazu pa bi nam on na selam i uzvraćao. Kada smo se vratili iz od Nedžašije (iz Abesinije), nazvali bismo mu selam (dok je klanjao) a on nam ne bi uzvratio. O tome smo ga priupitali a on nam je odgovorio: ”Uistinu namaz ima svoje tačno određene radnje i pokrete” (Muslim br. 539)

12. Podići glavu sa sedžde kako bi se provjerilo stanje u kome se nalazi imam, ukoliko bi duže nego uobičajeno ostao na sedždi. Od Abdullaha b. Šeddada od njegovog oca se prenosi da je rekao: ”Jedne prilike je izišao Poslanik s.a.v.s. na jaciju namaz vodeći sa sobom jednog od svojih unuka Hasana ili Husejina. Prišao je (mihrabu) a zatim donio početni tekbir i počeo sa namazom. Učinio je sedždu i ostao jako dugo. Kaže prenosioc hadisa Abdullah b. Šeddad: ‘Digao sam svoju glavu sa sedžde pa sam vidio dječaka na leđima Poslanika s.a.v.s. dok je on bio na sedždi, nakon čega sam se vrati na sedždu. Kada je završio namaz, ljudi su upitali: Božiji Poslaniče, odužio si sa sedždom da smo pomislili da se nešto desilo ili da primaš objavu, nakon čega je on rekao: ”Ništa se od toga nije desilo, već me ovaj moj unuk bio uzjahao pa mi se nije dalo da ga u tome prekinem sve dok ne oćejifi”. (Nesai u Sunenu sa dobrim lancem prenosilaca)

13. Gledati u Mushaf i učiti iz njega u toku nafile namaza. Abdurrezzak u svome Musannefu bilježi predaju da je Aiša r.a. u gledajući u mushaf klanjala namaz u toku mjeseca ramazana. Buharija u svome Sahihu također bilježi da je Aišu r.a. u namazu predvodio rob koji je učio iz mushafa. (predaja je muallek, bez lanca prenosilaca ali ju je spojio Ibn Ebi Šejbe u svome Musanneffu 2/338 i drugi). Ovo nije dozvoljeno činiti u obaveznim – farz namazima.

A Allah najbolje zna.

Pripremljeno prema djelu: Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autor: Ebu Malik Kemal Ibnus-Sejjid Salim.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/