Esselamu alejkum uvaženi šejhu! Allah vas nagradio za trud koji ulažete na širenju ispravne akide. Možete li nam pojasniti koje su to prepreke koje se moraju otkloniti da bi se spustio pojedinačni tekfir i kome je dozvoljeno da otklanja te prepreke.
Allah vas sačuvao.
Bismillahir-rahmanir-rahim.
Već smo više puta naopominjali da ne trebamo da se bavimo pojedincima (osim u određenim situacijama), bili oni novotari ili nevjernici, nećemo za njih biti pitani na sudnjem danu, treba da znamo šta je kufr i šta su novotarije da bi ih izbjegli.
Ova tema je vrlo opširna, o njoj su napisani tomovi knjiga, međutim, pokušaću u najkraćim crtama pojasniti stav *Ehli sunneta* po pitanju tekfira određene osobe, s obzirom da je dosta pitanja postavljeno na tu temu i da se o tome dosta priča. Vidjećemo da je to pitanje puno teže nego što se misli, te zbog toga ne trebamo da se opterećujemo sa tim pitanjem.
*Menhedž Ehli sunneta u tekfiru:*
1. Onaj ko je prihvatio Islam izgovarajući šehadet i primjenio ga u praksi, smatra se muslimanom, kao i onaj čiji je islam potvrđen (rođen u Islamu). Takva osoba ne izlazi iz Islama dok ne počini jasan kufr *(kufr bevah)*.
2. Nevjerstvo se može učiniti *ubjeđenjem*, *srcem*, *jezikom* i *fizičkim djelima* u praksi.
3. Pravi se razlika između djela *(tekfir mutlak)* i počinioca djela *(tekfir muajen)*, iz razloga što se može desiti da neko učini djelo koje je kufr ili izgovori riječi koje su kufr, a da isti ne bude kafir.
4. Nisu svi kufrovi na istom stepenu i nisu ista pravila za sve vrste kufrova.
5. Tekfir određene osobe nije ispravan dok se ne primjene uslovi (šartovi) tekfira i ne otklone prepreke.
*Šartovi* (uslovi ispravnosti) tekfira su:
1. Postojanje čvrstih dokaza da je određeno djelo učinjeno.
2. Postojanje namjere da se učini određeno djelo.
Prepreke su spomenute u tekstu prilikom pojašnjenja treće faze.
Da bismo što lakše razumjeli tematiku tekfira u praktičnom smislu, podijelićemo tekfir pojedinca u tri faze. Nije dozvoljeno preći na sledeću fazu dok se predhodna ne upotpuni!
1 Prva faza: *Potvrda djela* (dokaz da je neko djelo učinjeno).
2 Druga faza: *Propis djela* (potvrda na osnovu Kur'ana i suneta da je učinjeno djelo kufra).
3 Treća faza: *Propis počinioca djela* (potvrda ili donošenje presude na pojedinca).
*Pojašnjenje prve faze:*
Dva su dokaza koji se u šerijatu prihvataju i na osnovu čega se propis tekfira spušta na određenu osobu (dokazi na osnovu čega se dokazuje da je određeno djelo učinjeno):
1. *Priznanje* (počinioca određenog dijela).
2. *Dva svjedoka* (koji su vidjeli ili čuli počinioca da je uradio određeno djelo).
Pogledati: El-fikul-mujeser (7/199), Sahihu fikhus-suneh ve ediletuhu ve tevdihu mezahibil-eimeh (4/160), El-Mevsuatul-fikhijetul-kuvajtijetu (22/191), El-fikhu alel-mezahibil-erba'a (5/373).
Dokazi poput: Rekla kazala, internet, televizija, video snimak, slika i slično tome nisu dokazi u šerijatu, oni mogu biti samo pomoćno sredstvo da se dođe do spomenuta dva dokaza.
Ukoliko nemamo dva svjedoka ili priznanje, ne trebamo da razmišljamo o tekfiru određene osobe, jer ćemo u suprotnom sigurno upasti u jedan od četiri grijeha: *potvora, lažno svjedočenje, prenošenje tuđih riječi (praveći fitnu) ili spominjanje muslimana po nečemu što on ne voli, a sve nabrojene stvari su veliki grijeh.*
U vremenu moderne tehnologije, ljudi su u stanju da montiraju, falsifikuju, fabrikuju video klipove i slično tome, pa zbog toga se šerijat ne oslanja na takvu vrstu dokaza.
Šerijat je univerzalan i važi do sudnjeg dana. Ako se u ovome vremenu može tako nešto uraditi, šta se sve može u budućnosti desiti? Iz tog razloga šerijat ne prihvata dokaze u tekfiru osim dva svjedoka ili priznanje.
Oni koji pretjeruju u tekfiru (koji se bave tekfirom, tj. tekfirovci), najviše griješe u ovoj fazi, jer spuštaju propis na određenu osobu na osnovu dokaza koji nije potpun i kojeg šerijat ne prihvata.
*Napomena:* Ako nešto pročitamo, čujemo od nekoga ili preko medija ili vidimo (ne znači da ne trebamo vjerovati), ali samo na osnovu tih informacija ne smijemo propis spustiti na određenu osobu, jer šerijat takve dokaze u tekfiru ne prihvata (to su pomoćni dokazi), a pošto šerijat na osnovu takvih dokaza ne donosi presudu nije dozvoljeno ni nama.
*Pojašnjenje druge faze:* Propis djela (potvrda na osnovu Kur'ana i suneta da je učinjeno djelo kufr).
Vrsta i težina kufra je različita, nisu svi kufrovi na istom stepenu i nisu ista pravila za sve vrste kufrova.
Kufr možemo podijeliti na tri stepena (na osnovu težine kufra):
1. *Psovanje Allaha, ismijavanje sa Njegovim ajetima, psovanje Poslanika i ismijavanje sa njim ili drugim poslanicima, ismijavanje sa Allahovim knjigama, psovanje vjere ili ismijavanje sa njom.*
2. *Veliki širk*.
3. *Ostali kufrovi* koji ne spadaju u prve dvije kategorije.
Napomena: Što se tiče trećeg stepena kufra, mora postojati jasan dokaz iz Kur'ana ili iz sunneta da je djelo zaista kufr, dok je za prvi i drugi stepen jasno da je to kufr.
*Pojašnjenje treće faze:* Propis osobe koja je učinila određeni kufr.
Prije nego što se spusti tekfir na određenu osobu, moraju se primjeniti svi šartovi (uslovi ispravnosti) i moraju se otkloniti sve prepreke tekfira, u protivnom propis nije ispravan.
U šerijatskim državama samo je kadija ovlašten da sprovede propise tekfira na određenu osobu, a to se posebno odnosi na kufrove iz trećeg stepena.
Prepreke koje se moraju otkloniti prije spuštanja tekfira:
1. *Neznanje* (džehl).
2. *Prisila* (ikrah).
3. *Neosnovano tumačenje* (te'vil).
4. *Greška* (hata'a), tj. nije se željelo učiniti dotično djelo.
5. *Prevelika radost ili prevelika srdžba* pri učinjenom ili izgovorenom djelu, ili zaborav.
6. *Hićaja* (citiranje nekoga ili prenošenje tuđih riječi kufra).
7. *Slijepo slijeđenje* (taklid).
8. *Veliki strah* (koji je sasvim blizak prisili).
Što se tiče sedme i osme tačke postoji razilaženje da li se to smatra preprekama u tekfiru ili ne.
Napomena: Što se tiče prvog stepena kufra (psovanje), to je najteži vid kufra, počinioc tog kufra automatski izlazi iz vjere i postaje kafir i ne prihvataju se nikakva opravdanja za učinjeni kufr osim *ikrah* (tj. ako ga je neko natjerao), pod uslovom da je srce ostalo čvrsto u imanu, i za ovu vrstu kufra ne važe ostala pravila koja se spominju u trećoj fazi.
Što se tiče drugog stepena kufra (veliki širk), prisila (ikrah) je opravdanje, uz uslov da je srce ostalo čvrsto u imanu, a što se tiče neznanja (džehl), današnja ulema nije složna da li je neznanje opravdanje u velikom širku (to je posebna tema), mada je ispravnije mišljenje da neznanje nije opravdanje u velikom širku.
Za treću vrstu kufra (a njih je najviše), u osnovi važe sva opravdanja spomenuta u trećoj fazi i ne može se propis na počinioca takvog djela spustiti sve dok se ne provjeri zašto je urađeno određeno djelo.
Napomena: Prepreke se mogu otkloniti jedino ako se dovede prestupnik ispred onog koji donosi sud (kadija-alim) i kroz ispitivanja prestupnika provjeri ima li opravdanje za učinjeno djelo, tj. da li je određeno djelo kufra učinio zbog neznanja ili ga je neko prisilio ili je pogrešno protumačio neki tekst (dokaz), ili je djelo uradio greškom ili zaboravom, ili je samo prenosio tuđe riječi kufra.
Ako se potvrdi da je djelo urađeno iz nekog od spomenutih razloga i pokaje se, prihvata se opravdanje, ne spušta se propis na osobu i osoba je slobodna (uz podučavanje, pojašnjenje i savjetovanje).
A ako se dokaže da nema opravdanje (spomenute prepreke) za učinjeno djelo, osoba se proglašava nevjernikom.
Ukoliko se ne primjeni ovakav način otklanjanja prepreka, nisu se primjenili uslovi tekfira i nisu se otklonile prepreke.
Primjeri za svaku prepreku:
1. *Neznanje:*
Ostavljanje namaza je kufr, ali ako je neko namaz ostavio iz neznanja, neće se odmah protekfiriti, nego će se prvo podučiti, ali ako kaže da zna da je obavezan klanjati ali ne želi i neće da klanja, ili ne klanja iz lijenosti, tada će se presuduti da je nevjernik.
2. *Prisila:*
Ako neko uradi ili izgovori riječi kufra zbog prisile, neće se presuditi da je nevjernik. Poznat je slučaj Amara ibn Jasira.
3. *Neosnovano tumačenje teksta ili dokaza (te'vil):*
Riječi ili vjerovanje da je Allah sa svojim bićem na svakom mjestu je kufr, ali pošto se tako vjeruje na osnovu pogrešno protumačenih ajeta, _'On je s vama gdje god bili_ ‘, _'On je s njima gdje god oni bili’,_ i sličnih ajeta, ne spušta se tekfir na pojedinca dok se ne pojasni.
4. *Greška:*
Ako bi neko namjerno sjeo na stolicu na kojoj se nalazi Kur'an, postaje nevjernik, ali ako je pogriješio i nije vidio da se na stolici nalazi Kur'an, ne spušta se tekfir.
5. *Prevelika radost ili prevelika srdžba pri učinjenom ili izgovorenom djelu, ili zaborav:*
Poznat je slučaj čovjeka u pustinji koji je pronašao izgubljenu devu (koja mu znači život), pa je zbog prevelike radosti rekao: _*”Allahu, ja sam tvoj gospodar, a ti si moj rob.”*_ On je zbog radosti zamjenio riječi i izgovorio jasan kufr, ali se ne spušta tekfir.
6. *Hićaja:*
Ako musliman kaže da hrišćani kažu Isa je božiji sin, ne spušta se tekfir na muslimana jer on samo prenosi kufr hrišćana.
*Zaključak:* Primjećujemo da postoji posebna procedura spuštanja tekfira na određenu osobu, te da zahtjeva kompetentnost i maksimalnu opreznost i preciznost.
Zbog toga ulema strogo upozorava na problematiku bavljenja tekfirom i zabranjuje da se njim bavi svako, već je to pitanje kojim se bavi ulema.
U djelu Fikhus-sunet stoji: “Poslanik alejhi selam upozorio je i strogo zabranio da se olahko kaže za nekoga da je nevjernik zbog opasnosti takvog postupka, kazavši: _Ako neko za nekoga kaže da je nevjernik, ako nije prvi vraća se na drugog (grijeh tih riječi vraća se na onog ko ih je izgovorio)._
Prenosi se da je imam Malik rekao: _Ako se nekome može potvrditi kufr sa 99 procenata (vedžhen), a iman sa jednim procentom (vedžhen), prihvata (potvrđuje) se njegov iman”._ Fikhus-sunet (2/407).
Imajući u vidu fitnu po pitanju tekfira koja je već duže vrijeme prisutna, ne smijemo dozvoliti da nam tekfir bude preokupacija niti osnova u davi, ali isto tako ne smijemo ići u drugu krajnost, pa zapostaviti izučavanje tema vezanih za iman i kufr i ne upozoriti na one koji javno čine i pozivaju na kufr.
Posebnu pažnju trebamo posvetiti sebi i svojim djelima, jer ćemo na sudnjem danu biti pitani o njima, oni će biti svjetlo ili tama u kaburu i razlog ulaska u Dženet ili Džehenem na sudnjem danu.
Molim Allaha subhanehu ve teala da nas uputi i da nas učvrsti na pravi put!
Mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa whatsapp grupe “Delil”