Esselamu alejkum,
Ko su Vehabije?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Ve alejkumusSelam,
Vehabizam je podrugljiv i provokativan naziv kojim se danas žele definirati svi oni koji nastoje praktično primjeniti propise Kur’ana i Sunneta tumačene navodima prve tri generacije islama. Taj naziv aludira na reformatora Muhammeda b. Abdul-Vehhaba po čijem imenu današnji praktičari Kur’ana i Sunneta bivaju markirani.
On nije ništa novo donio i protumačio po svom nahođenju suprotno prvim generacijama, pa je u kontekstu tih izvora marginalna ličnost, ali ima zasluge revitaliziranja islama nakon dva puna stoljeća učmalosti i dekadencije.
Naročito se njegova zalaganja ogledaju u potiranju neoidolatrije na Arabljanskom poluostrvu umotanu u plašt islama. Ako sagledamo sadržaj knjiga koje govore o vjerovanju i fikhu prenesenih od Ebu Hanife, onda sam Ebu Hanife nije samo bio vehabija nego supervehabija. Zato danas nailazimo na negodovanje mnogih koji osporavaju prevođenje i distribuiranje knjige “Hanefijski fikh”.
Pojomom vehabizma se danas markiraju sva mišljenja iz „žutih“ knjiga, makar ona ne imala nikakve veze sa Muhammedom b. Abdul-Vehhabom.
Znači, ovdje nema jaza između učenja Muhammeda b. Abdul-Vehhaba i Ebu Hanife, a to do sada ni jedan učen čovjek nije potvrdio, već je jaz između modernističkog shvatanja islama i shvatanja islama temeljenom na primarnim potvrđenim izvorima. Svaki drugi komentar je neumjesan i nemoguće mu je pronaći validnu argumenetaciju.
Stoga, kategorički ovaj naziv se odbacuje, a povrh svega, muslimani bi se trebali pripaziti samo opetovanje ove riječi, jer Allah Uzvišeni je “El-Vehhab”. Formirati izvedenice od Allahovog imena predstavlja krajnju drskost i bogohuljenje.
Jedan od predznaka Sudnjeg dana je da će Sunnet kod ljudi postati novotarija, a novotarija će se nazivati Sunnetom. Svi smo svjedoci i očevici navedenoga. Uzmite jedno od hanefijskih fikhskih djela i primjenite u praksu sve ono što se u njima navodi. Tako nam Allaha Uzvišenog, nećete se ni za trunku, ni po vanjskom izgledu, a ni po uvjerenjima, razlikovati od onih koje danas markiraju kao vehabije.
Represivne metode pozivanja u istinu nisu opravdane, ali smo imali one koji su nasilno nametali ideologiju komunizma.
Svaki pokret ili skupina, islamska ili neislamska, ima svoje prvence, a i obične pripadnike. Povodljivci su uvijek oskudni u znanju i skloni polemisanju i incidentima.
Muslimanu nije dozvoljeno negirati praksu koja se gradi na idžtihadu ili utemeljnom shvatanju drugoga. Ukoliko se radi o ispravljanju onoga što nema osnove treba vagati između pridobijanja koristi i otklanjanja štete.
Nažalost, ti parametri se često izgube. Ibn Tejmijje u svojoj knjizi El-Hisbe kaže da je haram ispravljati negativnost ukoliko će se tim ispravljanjem uzrokovati još veći niz negativnosti.
Uistinu su veoma dojmljive riječi imama Eš-Šatibija za koje mislim da su presudan odgovor na ovo pitanje, a glase: „Većina zabluda se ukorijenila u srcima masa zbog fanatičnog nastupa neznalica sljedbenika istine.
Oni su istinu prikazivali na zbunjujući i provokativan način. Slabe protivnike su s potcjenjivanjem i podrugljivošću gledali. Iz nutrine tih protivnika su usplahireno provrili motivi inata i konflikta, a u srcima im se ukorijeniše ništavna uvjerenja. Ulema je ostala nemoćna pred tim uvjerenjima, iako su ona, očito, bila neispravna.“
Rezolucija IZBiH treba biti povod da se analiziraju i udalje sve ideje strane ehlissunnetskom učenju, jer BiH je još od prethodnog postala mjesto za uvoz različitih ideologija koje se često kriju pod plaštom islama.
Pitanje tretiranja isključivo jedne pravne ehlissunnetske škole kod nas manje-više već prevaziđeno, jer sama praksa spajanja namaza u Potočarima i klanjanja dženaza u odsustvu to pojašnjava.
Pred nama stoji jedan drugi veći problem, a to su oni koji su se nečujno infiltrirali u bošnjačko-muslimanske redove i koji imaju više nevladinih institucija, pa čak printanih i elektronskih medija, i koji uvoze ideje koje se kose sa bošnjačkom vjerskom tradicijom.
Bošnjaci muslimani gaje nesebičnu ljubav kako prema Ebu Bekru, Omeru, Osmanu i Alijju, tako i prema svim ashabima Allahovog Poslanika, s.a.v.s..
A Allah najbolje zna!
Odgovor pripremio: prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com