Da li svaki musliman može iznalaziti šerijatska rješenja (činiti idžtihad) u vjerskim propisima, ili postoje uslovi (šartovi) koje mora ispuniti onaj ko to čini (mudžtehid)? Da li bilo ko može izdati fetvu (pravno rješenje) po vlastitom nahođenju bez poznavanja šerijatski – valjanog dokaza?
Vrata idžtihada (iznalaženje novih šerijatskih rješenja) su otvorena za onoga ko je na tom polju kompetentan; tj. za onoga ko poznaje dokaze iz Kur’ana i sunneta u vezi s pitanjima koja rješava, uz sposobnost pravilnog razumijevanja, korištenja i klasifikacije (posebno kada su u pitanju hadisi) tekstova. Za mudžtehida je, također, neophodno poznavanje pitanja oko kojih je postignut koncenzus ummeta (idžm’a) kako ne bi izašao iz tih okvira. Mudžtehid treba poznavati arapski jezik; u onoj mjeri da je u stanju pravilno razumijevati tekstove, kako bi iz njih mogao izvoditi propise. Čovjeku nije dozvoljeno da u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri govori po sopstvenom nahođenju ili da izdaje fetve ako nema adekvatno šerijatsko znanje. Takav je, prije svega, dužan slijediti šerijatske dokaze, pa zatim mišljenja učenih ljudi i njihove zaključke koje su izveli iz tih dokaza. Pored toga je dužan slijediti njihove metode argumentovanja i izvođenja propisa. Tek tada može iznijeti svoj stav ili donijeti fetvu shodno onome što je ispravno.
Šejh Ibn Baz