KLANJE AKIKE (SAMIMA SEBI) ODRASLIH OSOBA KOJE PREĐU NA ISLAM

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam ne posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na mes'ele vremena klanja akike i na propis klanja akike samom sebi od strane punoljetne osobe kojoj njen skrbnik nije zaklao akiku. Pošto u obe mes'ele učenjaci imaju podijeljeno mišljenje neophodno ih je detaljnije obraditi.

Vrijeme klanja akike
Islamski pravnici imaju podijeljenje stavove oko zadnjeg vremena do kada je propisano klati akiku.

Prvo mišljenje – je da vrijeme klanja akike ističe sa sedmim danom od rođenja djeteta, pa ako bi se poslije zaklalo to bi se smatralo klanjem akike u nevakat. Na ovom stavu je imam Malik. On dokazuje svoj stav sa analogijom na kurban, pa kao što sa prolaskom dana bajrama ističe vrijeme klanja kurbana tako sa istekom sedam dana od rođenja djeteta ističe vrijeme klanja akike. Međutim, ovome se može prigovoriti da određivanje sedmog dana za klanje akike, što je došlo u hadisu, nije vadžib nego mustehab za razliku od klanja kurbana.

Drugo mišljenje – je da se vrijeme klanja akike proteže do punoljetnosti djeteta. Ovo je stav hanefijskog, šafijskog, hanbelijskog i zahirijskog mezheba. Oni to dokazuju sa hadisom od Burejde da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Akika se kolje sedmi, četrnaesti i dvadeset prvi dan”. Ovaj hadis bilježi Bejheki, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim u Sahihul-džamia a slabim u Irvaul-galil, s tim da je u njegovom senedu ravija Ismail ibn Muslim koji je slab.

A kada prođu prve tri sedmice učenjaci su se podijelili u koje vrijeme treba klati akiku dok dijete ne postane punoljetno.

Prvi stav je da je mustehab da se akika nastavi klati svaki sedmi dan (znači svaki sedmi dan od kada je rođeno dijete). Na ovome su neki učenjaci šafijskog i hanbelijskog mezheba. Ovo dokazuju kijasom, odnosno analogijom, na prve dvije sedmice.

Drugi stav je da se kolje bilo koji dan do punoljetnosti a ovo je takođe, stav unutar hanbelijskog mezheba. Ovo zadnje je bliže ispravnom jer nema ništa prenešeno u šerijatskim tekstovima što određuje vrijeme klanja, pa čak i klanje četrnaestog i dvadeset prvog dana nije prenešeno u vjerodostojnom hadisu.

Dakle, ispravno mišljenje po pitanju zadnjeg vremena klanja akike je da se može zaklati sve dok dijete ne postane punoljetno. A dokaz da se kolje samo djetetu dok ne postane punoljetno su sami tekstovi hadisa koji govore o akiki u kojima je došlo da je osoba za koju se kolje akika dijete i novorođenče poput hadisa: “Svako dijete je vezano za svoju akiku …”, i “Naredio nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da koljemo akiku za djevojčicu ovcu a za dječaka dvije ovce”.

Klanje akike samom sebi
Kada dijete postane punoljetno, a nije mu zaklana akika, da li je propisano da sam sebi zakolje akiku?

Oko ovog pitanja učenjaci imaju tri mišljenja:

Prvo mišljenje – da je obavezan sam sebi da zakolje akiku kada bude u mogućnosti.

Ovo je stav zahirija a dokazuju ga sa onim što se prenosi od Enesa, radijallahu anhu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sam sebi zaklao akiku nakon što je postao vjerovjesnik. Hadis bilježi Bejheki i Abdurrezak u svom Musanefu.

Sened ovog hadisa: prenosi Abdullah ibn Muharer od Katade od Enesa, radijallahu anhu, a Abdullah ibn Muharer je ravija za kojeg kažu stručnjaci hadisa da je on slab i da se hadisi od njega ne uzimaju. Ovo potvrđuje Bejheki, Ibnul-Kajjim, Ibn Hadžer, Nevevi i Bezzar.

Drugo mišljenje – da je mustehab samom sebi zaklati akiku a ne da je vadžib. Na ovom stavu su hanefije i šafije, neki učenjaci hanbelijskog mezheba, Hasan El-Basri i Ata’. Dokazuju to sa gore spomenutim hadisom od Enesa, radijallahu anhu, a koji je slab.

Takođe, kažu da je u ovom slučaju akika propisana jer je čovjek vezan za svoju akiku kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Svako dijete je vezano za svoju akiku …”, pa mu je propisano da to sam za sebe uradi. Međutim, ovome se može prigovoriti da je u hadisu došlo da je dijete vezano za svoju akiku a ne odrasla punoljetna osoba.

Treće mišljenje – da odrasloj osobi nije propisano da kolje sama sebi akiku.

Na ovom stavu su malikije i hanabile. Oni pojašnajvaju svoj stav time što je klanje akike za dijete propisano ocu ili onome ko je na njegovom mjestu te da tu obavezu ne treba niko drugi raditi osim njega. Ovome se još može dodati da klanje akike samima sebi od strane odraslih osoba kojima ona nije zaklana dok su bili djeca nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ikog od ashaba a imali su itekako povoda za to.

Odabrano mišljenje je treći stav učenjaka, a Allah zna najbolje, a to je da punoljetnoj osobi nije propisano da kolje sama sebi akiku ako joj nisu njeni skrbnici zaklali, svejedno bila ta osoba rođena u Islamu ili primila Islam u punoljetnosti. Jer tako nešto nije uradio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti je to prenešeno od ashaba, radijallahu anhum. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com