Koji propisi važe za nadmetanje u izgradnji džamija?
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Strogo je zabranjeno nadmetanje u izgradnji džamija
Enes b. Malik, radijallahu anhu, rekao je: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je nadmetanje u izgradnji džamija.”9
U jednoj verziji stoji: ”Sudnji dan neće nastupiti dok se ljudi ne budu nadmetali u podizanju džamija. “10
U drugoj verziji stoji: ‘Jedan od predznaka Sudnjeg dana jeste nadmetanje u izgradnji džamija.’ 11
Ehu Kilaba el-Džermi pripovijedao je: “Krenuli smo s Enesom na periferiju grada i prošli pored džamije gdje nas je zatekao sabah-namaz. Enes je predložio: ‘Bilo bi dobro da klanjamo u ovoj, jer neki ljudi odlaze u drugu džamiju na namaz.’ Upitaše: ‘U koju džamiju?’ Pa neki ljudi spomenuše ime džamije u koju odlaze spomenuti ljudi. Na to je Enes rekao: ‘Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da govori: ‘Doći će vrijeme kada će se ljudi nadmetati podižući džamije, ali će ih rijetko posećivati.”12
Propisi vezani za poglavlje
Prvo, međusobno hvalisanje i nadmetanje u izgradnji džamija, njihovom brojnošću i ljepotom zabranjeno je, to vodi u grijeh, neprijateljstvo i rasipanje imetka.
Drugo, gore navedeni hadis jedan je od mnogih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, očitih mudžiza. Naime, osvjedočila se Resulullahova, sallallahu alejhi ve sellem, iskrenost budući da se desilo ono što je nagovijestio.
Treće, međusobno nadmetanje i hvalisanje glede džamija vodi u natjecanje u gradnji i dekoru, a, s druge strane, u zapostavljanje ibadeta u njima: namaza i zikrullaha; većina je džamija danas, osim malo njih, zapostavljena u tom pogledu.
Četvrto, nadmetanje u izgradnji i ukrašavanju džamija vodi izgradnji velikog broja džamija u jednom mjestu, i, otuda, u razjedinjenost i podvojenost među muslimanima i kidanje čvrste veze među njima. Zli ljudi kroz određene džamije samo štetu nanose muslimanima, da Allah sačuva! I zato su prve generacije ovoga ummeta prezirale odlazak u takve džamije, smatrajući da je stara džamija bolja od novoizgrađene – otuda je Mesdžidul-haram nazvan El Bejtul-atik: Drevni hram.
Peto, šejh Džemaluddin el-Kasimi zapisao je: “Jedan dobri čovjek zapitao se: ‘Ko se osmjelio da generacije dobrotvora koje su dostigle vrhunac u nadmetanju, kada je riječ o izgradnji, uljepšavanju džamija i pravljenju kubeta, trošenju brojnog imetka ulažući u njenu prostirku i enterijer – upozori na ulaganje u izgradnju kaburova koji ljude vode u širk i novotarije, na ulaganje imetka u preinačavanju vjere u puke rituale (kao što su je preinačili prijašnji narodi koji su zapostavili ljepotu i suštinu vjere a prihvatili formu), koji su odstupili od svjetla vjerovanja zadovoljivši se svijećama u bogomoljama, koji su ibadet i vjerska obilježja, zbog uljepšanih bogomolja i njihovog enterijera, pretvorili skoro u proslave i sijela, iako su time htjeli osloboditi svijest od prolaznih ljepota ovoga svijeta i materije i umanjiti njegovu vrijednost, iako su htjeli osloboditi dušu i uzdići je u više sfere, oslobađajući je potpuno i dajući joj smisao iskrenog robovanja Allahu kako bi u svome svijetu živjela nadahnuta Božijim svjetlom, koje joj daje snagu da se bori i ostane postojana u najezdi ovosvjetskih ljepota i iskušenja, a kada ispuni svoju zadaću na ovome, odlazi na drugi svijet noseći datu joj snagu, odlazi u svijet užitka koji joj je pripremio Svevišnji Allah?”‘13
9 Hadis je autentičan. Zabilježio ga je Ibn Hibban (1613).
10 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: Ehu Davud (449), Ibn Madža (739), Aluned, 3/ 134, 145, 152, 230 i 283, Et-Taberani, u djelu EI-!Vbir (1323), takoder u djelu Es-Sagir, 2/ 1 14, Ibn Huzejma (1323), El-Begavi (464), Ed-Darimi, 1/327, i Ibn Hibban (1614), preko Hammada b. Seleme, on od Ejjuba, ovaj od Ehu Kilabe, a ovaj od Enesa, raclijallahu anhu. Iz Ebu Kilabine generacije haclis je prenio i Katada, a zabilježili su ga: Ebu Davud, Et-Taberani i El-Begavi.
11 Hadis je autentičan. Zabilježili su ga: En-N es ai, 2/32, El-Begavi ( 465) i Ibn Huzejma (322).
12 Zabilježio ga je imam El-Buhari kao muallek-predanje (vidjeti: Fethui-Bari, 1 /539), a sa spojenim lancem prenosilaca Ibn Huzejma (1321), i ovo je njegova verzija, Ehu Ja'la (281 7) i El-Begavi (466), preko Salilia b. Rustema, on od Ehu Kilabe, a ovaj od Enesa, raclijallahu anlm. Rekao sam: ovaj je lanac prenosilaca dobar, jer neki su učenjaci zamjerili pamćenju Ehu Amira Salilia b. Rus tema el-Huzaija, ali ovom predanju u prilog ide prethodno.
13 Džemaluddin el-Kasimi, Islahlll-mesadžd, str. 95-96.
———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf