Es-selamu alejkum! Prilikom sklapanja braka sa ženom, ona je tražila kao mehr da je naučim onome što ja znam, meðutim, brak je potrajao kratko jer nismo našli zajedničku riječ pa smo se rastavili. Da li sam ja nešto dužan prema njoj jer nisam uspio da se odužim po pitanju mehra koji je ona tražila? Da vas Allah nagradi!
Musliman ne sumnja u to da je jedno od bračnih prava i ženino pravo na mehr. Mehr biva darovan ženi zauzvrat onoga čime mu je ona postala halalom u pogledu tjelesnog uživanja. Dokaz da je mehr obaveza su riječi Uzvišenog: ‘’…i draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.’’ (En Nisa, 4)
Iz prethodnog ajeta moguće je zaključiti da je mehr obaveza kao i to da ako žena mužu halali dio ili cijeli mehr, on ima pravo da uživa u tome što mu je halalila.
Mehr može biti imetak, nekretnina i drugo, kao što je Safijin, r.a., mehr od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., bio njeno oslobaðanje. (Buharija, 5086, i Muslim, 1365)
Mehr je uvjet valjanosti braka, a dopušteno je ženi da smanji mehr kao što Aiša, r.a. kaže: ‘’Najviše berićeta imat će u braku one žene čiji je mehr najmanji.’’ (Bilježi ga Ahmed, 6/82)
Mehr može biti simboličkog značenja kao što je spomenuto u pitanju, a to je da muž ženu pouči nečemu iz Kur’ana, kao što se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., oženio jednog čovjeka sa ženom a mehr je bio da joj pokloni ono što poznaje od Kur’ana, tj. da je pouči tome. (Buharija 5135 i Muslim 1425)
Ako doðe do rastave braka prije nego što joj se oduži za njen mehr, te pošto se radi o simboličnom mehru i nemoguće ga je prenijeti u materijalni oblik, onda će ona odnijeti sa sobom ono što je naučila, a ono što je ostalo nemoguće je odrediti jer se čovjekovo znanje ne može ograničiti odreðenom granicom. Ako se govori o tome da je pouči vjeri, što je poznavao do trenutka kada su se vjenčali, ima isti status, jer, kao što sam spomenuo, radi se o simboličnom tipu mehra, s tim da je bolje da od nje traži halala za ostatak kako bi sa sebe skinuo i najmanje sumnje, kao što Allah, s.v.t., kaže: ‘’Osim ako ne oproste ili da oprosti njen staratelj u čijoj je ruci pravo braka. A da oproste to je bliže bogobojaznosti.’’ (El-Bekare, 237). Allah najbolje zna!
Odgovorio: Harmin Suljić, prof.
preuzeto sa http://minber.ba