Allah, dž. š., je u Kur’anu rekao: وَلِلّهِ الْمَشْرِقُ وَالْمَغْرِبُ “A Allahov je i istok i zapad“ (Al-Baqara, 115) رَبُّ الْمَشْرِقَيْنِ وَرَبُّ الْمَغْرِبَيْنِ „Gospodara dva istoka i dva zapada“ (Ar-Rahman, 17) فَلَا أُقْسِمُ بِرَبِّ الْمَشَارِقِ وَالْمَغَارِبِ „I Ja se kunem Gospodarom svih istoka i svih zapada…“. (Al-Ma’aridž, 40) Kako shvatiti i objediniti sve ove ajete?
Riječ „el-mešrik“ (istok) u prvom ajetu je upotrijebljena u jednini i poprimila je određeni član „el“ a to znači da riječ tada podrazumijeva cijelu vrstu, a ne samo jednu jedinku. Riječ sa određenim članom „el“ u arapskom jeziku implicira jedninu, dvojinu i množinu.
U drugom ajetu je upotrijebljena riječ u dvojini arapskoga jezika, pa je rečeno „el-mešrikajn“ (dva istoka), a misli se na zimski i ljetnji istok, jer Sunce zimi izlazi krajnje južno a ljeti krajnje sjeverno.
U trećem ajetu su upotrijebljene riječi istok i zapad u množini, pa je rečeno „el-mešariku vel-megarib“ (istoci i zapadi), jer je onih što izlaze i zalaze zaista mnogo, kao naprimjer: (Sunce, Mjesec, zvijezde…itd.). Sve spomenuto ima svoj istok (mjesto izlaska) i zapad (mjesto zalaska), a činjenica da se to svakodnevno ponavlja ukazuje na mnoštvo istoka i zapada.
Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina