Kako je nastao prvi širk na zemaljskoj kugli?

”Nuh reče: ‘Gospodaru moj, oni mene ne slušaju i povode se za onima čija bogatstva i djeca samo njihovu propast uvećavaju, i spletke velike snuju, i govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!’ – a već su mnoge u zabludu doveli, pa Ti, njima, inadžijama, samo propast povećaj!’“ (Nuh, 21.-24.)

Veoma je bitno da jedan musliman nauči i sazna kako je nastao prvi širk na Zemlji, i kako je nastao najteži grijeh, koji Allah, dž.š., neće oprostiti nikome! Širk po prvi put nastaje u Nuhovom, a.s., narodu, i to nakon što su bili na tevhidu i ispravnoj vjeri. Kada im je Allah, dž.š., poslao Nuha, a.s., da ih poziva da obožavaju samo Allaha, dž.š., Jedinog, i da ostave obožavanje kipova i idola, bili su inadžije i istrajavali su na svom širku, a prema Nuhu, a.s., postavili su se s nevjerstvom i poricanjem, govoreći ono o čemu nas sami Kur’ani-kerim obavještava: ”Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!“

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Osnova širka/idolopoklonstva, nastala je kod djece Ademove kao rezultat obožavanja dobrih ljudi – pobožnjaka, koji su bili poštovani i cijenjeni meðu svojim narodom. Kada su umrli, ljudi pohrliše njihovim grobovima, i napraviše slike i kipove po njihovom liku, nakon čega ih počeše obožavati! Ovako je nastao prvi širk meðu Ademovim potomstvom, i to u Nuhovom, a.s., narodu. Nuh, a.s., bio je prvi poslanik koji je poslan stanovnicima Zemlje radi pozivanja u tevhid/monoteizam, i zabranjivanja širka/politeizma, kao što Allah, dž.š., kaže: ”I govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!’ – a već su mnoge u zabludu doveli…’“ (Pogledaj: Medžmu’ul-fetava, 14/363.)

‘Ata, rhm., prenosi da je Ibn Abbas, r.a., rekao: ”Kipovi iz vremena Nuha, a.s., kasnije su se zadržali meðu Arapima. Vedd je pripadao plemenu Kelb, u mjestu Devmetul-Džendel (izmeðu Iraka i Šama), a Suvaa je pripadao plemenu Huzejl. Jegus je pripadao plemenu Murad, a nakon njih plemenu Benu Gatif u mjestu Dževf kod Sabe (Jemen), dok je Jeuk pripadao plemenu Hemedan. Nesr je pripadao plemenu Hamir, porodici Zul-Kilaa. To su bila imena dobrih i pobožnih ljudi iz Nuhovog, a.s., naroda, ali, kada su pomrli, šejtan je naveo njihov narod da postave kipove nalik na njih na mjestima na kojima su inače uobičavali sjediti za svoga života, koje su kasnije nazvali po njihovim imenima – što i učiniše. Ta generacija ljudi nije obožavala te kipove, ali kada su oni pomrli, i kada je znanje iščezlo, ljudi su počeli obožavati te kipove (mimo Allaha, dž.š.)!“ (Sahihul-Buhari, br. 4636.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”Osnova obožavanja kipova i idolopoklonstva proizilazi iz veličanja grobova, kao što Allah, dž.š., kaže: I govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!’ – a već su mnoge u zabludu doveli…’“ (Pogledaj: Medžmu’ul-fetava, 27/124.)

Hafiz Ibnul-Kajjim, rhm., kaže: ”Veliki broj pripadnika selefa tvrdio je da su ovi ljudi bili dobri ljudi i pobožnjaci iz Nuhovog, a.s., naroda, ali kada su pomrli, kasnije generacije ljudi napraviše kult od njihovih grobova nakon čega isklesaše kipove po njihovom liku, i polahko ih počeše obožavati! Ovi ljudi su spojili dvije fitne – fitnu grobova i fitnu kipova. Na ove dvije fitne Poslanik, s.a.v.s., ukazao je u hadisu koji prenosi Aiša, r.a., da je Ummu Seleme, r.a, spomenula Poslaniku, s.a.v.s., crkvu koju je vidjela u Abesiniji, koja se zvala ”Marija”, pa mu je ispričala šta je sve u njoj vidjela od slika i ostalog. Poslanik, s.a.v.s., joj reče: ”To su ljudi koji, kada bi im umro neki pobožnjak ili dobri čovjek, napravili bi od njegovog groba bogomolju koju bi oslikali slikama; to su najgora stvorenja kod Allaha, dž.š.!” (Buharija, br. 424.)
Iz svega navedenog može se primijetiti da je glavni razlog obožavanja Vedda, Suvaa, Jegusa, Jeuka i Nesra bio veličanje njihovih grobova, koji su kasnije obilježeni kipovima koje su ljudi počeli obožavati, kako nam je na to ukazao Poslanik, s.a.v.s. Ovo je razlog zbog kojeg je Zakonodavac zabranio da se džamije/mesdžidi prave nad grobovima ljudi, jer su baš grobovi odveli brojne narode u veliko idolopoklonstvo (širk-ekber), ili možda u neke niže vrste širka. Duše su sklone tome da počine širk preko kipova odreðenih ljudi – dobrih pobožnjaka, ili preko kipova za koje su tvrdili da su obilježja svemirskih tijela itd.

Širk koji se čini putem groba nekog čovjeka – za kojeg se smatra da je dobar – bliži je dušama ljudi negoli širk putem običnog drveta, kamena i sl., stoga ćemo vidjeti da su idolopoklonici/mušrici kod takvih grobova ponizni, skrušeni i da im čine ibadet punim svojim srcem, a inače nisu takvi onda kada se nalaze u Allahovim kućama, ili su eventualno u vaktu sehura. Ima ih i koji im sedždu čine, dok se većina njih nada berićetu namaza i dove kod kabura više nego berićetu namaza i dove u džamiji.

Zbog štete ovog tipa Poslanik, s.a.v.s., u korijenu siječe ovo stablo širka, apsolutno nam zabranjujući da čak i namaz obavljamo na grobljima, pa makar klanjač i ne imao za cilj svoga namaza berićetnost nekog mjesta, kao što se ima za cilj berićetnost džamija. Isto tako nam je Poslanik s.a.v.s., zabranio i da klanjamo namaz u trenutku izlaska sunca ili njegovog zalaska jer su to vremena kada se mušrici klanjaju Suncu, pa je zato Poslanik, s.a.v.s., zabranio svom ummetu da klanja tada, iako jedan namazdžija nema za cilj ono što ima izvjestan mušrik za cilj – a sve kao mjera preventive!“ (Igasetul-Lehfan, 1/185.)

Dakle, iz svega navedenog zaključujemo da je razlog nastanka prvog širka meðu djecom Ademovom na Zemlji bio pretjerivanje u veličanju i štovanju umrlih – dobrih ljudi i pobožnjaka, pa zbog toga Allah, dž.š., kaže: ”O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog, hvaljen neka je On! Zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.” (En-Nisa’, 171.)

Allah, dž.š., ovim ajetom, nareðuje kršćanima da ne stavljaju Isaa, a.s., tamo gdje mu nije mjesto, i da ga ne izdižu na stepen koji ne dolikuje nikom osim Allahu, dž.š.! Ovaj ajet, iako se obraća kršćanima, općenitog je karaktera, i obuhvata sve nacije i narode, upozoravajući ih da ne postupaju s dobrim ljudima onako kako su kršćani postupili s Isaom, a.s., ili jevreji s Uzejrom, a.s., a sve ovo nam potvrðuje i hadis koji prenosi Ibn Abbas, r.a., koji je čuo Omera b. el-Hattaba, r.a., da je s minbera rekao: čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ”Nemojte me uzdizati i u zvijezde okivati onako kako su kršćani uzdigli Isaa, sina Merjeminog; ja sam Allahov rob, pa stoga govorite: ‘Allahov je rob i njegov Poslanik!’“ (Buharija, br. 3261.)

Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm., kaže: ”I s kraja grada žurno doðe jedan čovjek i reče: ‘O narode moj, slijedite one koji su vam poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su putu! Zašto da se ne klanjam Onome Koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti? Zašto da prihvatam druge bogove mimo Njega? Ako Milostivi hoće da me snaðe neko zlo, njihovo posredovanje (zauzimanje) neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi; ja vjerujem u Gospodara vašeg, čujte mene!’ I reći će se: ‘Uðite u Džennet!’ – a oni će reći: ‘Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!’“ (Jasin, 20.-27.)

Ovo je vrsta šefa’ata (zauzimanja) koji idolopoklonici pripisaše melekima ili poslanicima ili pobožnjacima, gdje i kipove po njihovom naliku napraviše i rekoše: ”Naše traženje zauzimanja od ovih kipova predstavlja traženje zauzimanja od njih samih!?“, i zbog istog cilja obilaze njihove grobove govoreći: ”Mi tražimo od njih šefa’at, nakon njihove smrti, kako bi se zauzimali za nas kod Allaha, dž.š.“ Napraviše im likove i počeše ih obožavati!

Ovu vrstu šefa’ata, zauzimanja i posredovanja – Allah, dž.š., kao i Njegov Poslanik, s.a.v.s., poništava, kudeći mušrike zbog tog čina, proglašavajući ih nevjernicima. Allah, dž.š., govoreći nam o Nuhovom, a.s., narodu, kaže: ”I govore: ’Nikako božanstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, ni Suvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Jesra ne napuštajte!’ – a već su mnoge u zabludu doveli…’“

Ibn Abbas, r.a., kaže da su oni bili dobri ljudi, pobožnjaci, iz Nuhovog, a.s., naroda, čije grobove, nakon njihove smrti, ljudi počeše obilaziti, a kasnije im kipove po njihovom liku napraviše, koje zatim počeše obožavati. Ovo je općepoznat slučaj koji se bilježi u knjigama tefsira i hadisa poput Buharije i ostalih.

Ovu praksu dokinuo je Poslanik, a.s., i u korijenu ju je sasjekao, i kao mjeru preventive ostavio, proklinjući svakog onog ko pretvori grobove poslanika i pobožnjaka u džamije u kojima se obavljaju namazi, pa makar i klanjač u njima, tj. u džamijama, ne tražio od umrlih da se zauzimaju za njega. Poslanik, s.a.v.s., takoðer je zabranio i da osoba klanja namaz okrenuta prema grobovima, i poslao je Aliju b. Ebi Taliba, r.a., s naredbom da ne ostavi izdignutog groba a da ga ne poravna sa zemljom, niti kipa a da ga ne uništi. Poslanik, s.a.v.s., takoðer je prokleo slikare i kipare.“ (Pogledaj: Medžmu’ul-fetava, 1/152.)

Molimo Allaha, dž.š., da sačuva nas i potomstvo naše od širka i obožavanja nekog drugog mimo Njega, subhanehu ve te’ala. Amin!

Priredio: Sead ef. Jasavić
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/kako-je-nastao-prvi-irk-idolopoklonstvo-na-zemaljskoj-kugli/