Selam alejkum! Imam jedan veliki problem koji je vezan kako za moj sadašnji život tako i za moju prošlost. Naime, sada sam udata, imam dvoje djece, ali kao mlada sam se zaljubila i udaljila od svoga Gospodara, Allaha Jedinog. Zbog svog sadašnjeg muža tada sam počela da…
po prvi put lažem roditelje, a iako sam bila odličan đak, zbog njega sam zapostavila školu i sve svoje rođake. Maštala sam samo o njemu iako me je stalno ponižavao. Udala sam se za njega i bajka koja je bila u početku prerasla je u noćnu moru. Međutim, shvatila sam da mi se sve vratilo, moji grijesi su se obrušili na mene kao jedna velika planina i gušili me, gušili, da sam čak željela da umrem. Ali, hvala Allahu Jedinom koji me je poslije svega ipak uputio i nije me ostavio u zabludi, počela sam da klanjam, da čitam islamsku literaturu, hadise, da saznajem puno stvari o našoj predivnoj vjeri. Prestala sam da nosim usku odjeću, mada sam i ranije bila jednostavna, nikad nisam voljela da se dotjerujem i mijenjam svoj izgled.
Poželjela sam još da stavim mahramu da bih Allah, dž.š., bio zadovoljan sa mnom i jer sam znala da je to moj spas. Ali tada sam naišla na otpor svog muža. Pošto nije uspio da me natjera da prestanem da klanjam, rekao je da će me ostaviti i uzeti mi djecu ako stavim mahramu. Tada je nastupio period intenzivnih svađa. Djeca su još uvijek mala i nemam kud, nemam srca ni da pomislim da ih ostavim, ali ni da ih ostavim mužu, znam da ih voli i čak mi je draže da ja patim ovako nego da on pati zbog rastanka sa njima ako bih mu ih uzela, i znam da će mi moj Gospodar pomoći šta god da se desi.
Molim Ga da mom mužu omekša srce i uputi ga, ali mi se čini da sve dublje tone u ponor. Moj problem je što se stalno sjećam prošlosti, vremena prije udaje kada sam bila sretna i kada sam mogla da stavim mahramu i krenem Allahovim putem, ali sam zalutala… to me uništava, stalno se kajem što nisam postupila drugačije, jednostavno ne mogu da pustim prošlost, a znam da se vrijeme ne može vratiti. Kako u mom životu još nema nekih vidljivih promjena, ja sam ponekad nervozna i ‘’istresam’’ se na svoju djecu i onda me taj grijeh uništava, jer djeca nisu ništa kriva, žele samo ljubav i zahvalna sam Allahu što mi ih je dao.
Stalno molim Gospodara da mi poveća iman, da mi pomogne da se pokrijem i da budem bolja prema svojoj djeci. Ne želim da se vratim na stari put očaja i tuge. Kako da puštim prošlost? Želim da budem bolja osoba i strah me je da izgubim milost svog Gospodara, strah me je da opet zalutam, jer sada znam da je samo ovo sreća, najveća želja mi je da svoju djecu odgajam na putu islama i da, ako Allah dadne, budemo zajedno u Džennetu.
Ve alejkumus-selam!
Iskreno pokajanje – tevba briše ono što je počinjeno prije trenutka okretanja nove stranice u životu, odnosno pokajanja. Treba zahvaliti Allahu na uputi i ostaviti prošlost, jer prokleti šejtan na taj način želi da kod muslimana izazove očaj i ostavljanje činjenja dobrih djela. Grižnja savjesti zbog grijeha pohvalna je osobina, ali ne smije rezultirati očajem i beznađem, već mora muslimana podsticati na dodatno činjenje dobrih i raznolikih djela.
Istinske osobine muslimana jesu jaka volja i htijenje, plemeniti ciljevi, borba sa samim sobom, svojom strašću i prokletim šejtanom, istinsko oslanjanje na Allaha, činjenje uzroka određene stvari, traženje pomoći od Allaha, lijepo mišljenje o Njemu, ubjeđenje da će Allah pomoći Svoje robove, optimizam, vjerovanje u Allahovu odredbu.
Vi se nadajte, sa Allahovim dopustom, svakom dobru, jer ste krenuli Allahovim stazama i Njegovim pravim putem. Činite ono čime je Allah zadovoljan i nadati se svakom dobru. Ne gubite nadu po pitanju vašeg muža, budite ustrajni u njegovom pozivanju u islam. Veliki ciljevi zahtijevaju velika odricanja, vrijeme, upornost. Molite Allaha da ga uputi na Pravi put, da omekša njegovo srce, da sačuva vašu porodicu, a Allah je u mogućnosti da to učini i niko Ga u tome ne može spriječiti. Molim Allaha da vam olakša! Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com