Poznajem čovjeka, koji svojom spoljašnošću upućuje da se pridržava vjere, ali govori da on ljude liječi putem karina (džina), na način, da taj karin pita karina bolesne osobe o vrsti bolesti, te ga on o tome obavijesti. S obzirom da ga taj karin ne pita o imenu majke, kakav je propis vezan za ovo djelo, i kakav je propis odlaska ljudima koji ovako liječe?
Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.
Brojni su prijestupi onih koji se bave liječenjem ljudi rukjom (učenjem Ku’ana), pa makar bili i od onih koji se pridržavaju vjere, jer je šejtan očito našao prostora da se umiješa, te da ih navede da učine ono što je zabranjeno, kroz njihova djela i njihov govor.
Od tih prijestupa je i samo potpomaganje sa džinima, bilo da se radi da ih u tome potpomažu karini ili neko drugi od džina, a sve ove stvari bivaju posljedicom šejtanovih spletki i njegovog uticaja na one koji se time bave.
O tome su pitani i učenjaci Stalne komisije za fetve: U slučajevima pojedinih bolesti gdje doktori nisu mogli pomoći, učimo ajete rukje po nekoliko puta, ali bez ikakve promjene. Međutim, otkrili smo način da putem karina stupimo u kontakt sa karinom bolesne osobe, i tako dolazimo do saznanja o kojoj se bolesti radi.
Ovim načinom je izliječen veliki broj ljudi. A on se ogleda u sljedećem: Da tražimo od bolesne osobe da ponavlja sljedeće riječi „Bismillahi evelihi ve ahirihi“, uvlačeći prilikom izgovora zrak u sebe, da bi nakon određenog vremena mogli da razgovaramo sa njegovim karinom.
Pitanje je: Uistinu su naša saznanja o karinu jako skromna zbog nedovoljno pisanih tragova koji govore o njima. Da li se on nalazi u tijelu ili izvan njega, koje je vrijeme njegovog boravka sa bolesnikom (čovjekom). Da li svaki čovjek ima svog karina ili je moguće da se oni smjenjuju s vremena na vrijeme. Da li je stalno vezan za čovjeka ili ima mogućnost da ode od njega pa da se opet njemu vrati ? I često puta on (karin) tvrdi da je njegova životna dob kraća od samog bolesnika.
I zato se nadam od našeg poštovanog šejha da će odgovoriti na ova pitanja, da bi Allah njime okoristio sve muslimane?
Pa su odgovorili sljedeće: „Učenje šerijatske rukje biva: učenjem ajeta Fatihe, Ajetul kursije, sure Ihlas (kuhuvallahu), sura Felek i Nas, kao i ostalih ku’anskih ajeta i dova vjerodostojno prenešenih od Allahovog poslanika, ﷺ., i nije dozvoljeno potpomagati se džinom, kojeg vi nazivate karinom, kao što nije dozvoljeno njega pitati o vrsti bolesti dotične osobe. Jer je traženje pomoći od džina širk-pripisivanje druga Allahu, dž.š. Zato je na vama je obaveza da se pokajete od toga što ste radili do sada Allahu, dž.š., i da to ostavite, a ostanete u okviru onoga što je Šerijatom dozvoljeno od liječenje i učenja rukje.
A Allaha molim da nas sve uputi na ono sa čim će On biti zadovoljan. Uputa je od Allaha, dž.š., i neka je salavat i selam na našeg Vjerovijesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.“
(Šejh Abdul Aziz bin Baz, šejh Abdul Aziz Alu-Šejh, šejh Abdullah ibn Gudejan, šejh Salih Fevzan, šejh Bekr ebu Zejd.) „Fetve stalne komisije“ (287-289/24).
Također su pitani za: Potpomaganje sa džinima u otkrivanju sihra ili uroka, kao i da li vjerovati džinu koji je vezan za bolesnika, da se radi o sihru ili uroku, te na osnovu toga kasnije djelovati?
Pa su odgovorili: „Nije dozvoljeno potpomagati se sa džinima, jer to predstavlja širk u, Allaha s.v.t.a. Kaže Uzvišeni Allah, dž.š.: „I bilo je ljudi koji su pomoć od džinnova tražili, pa su im tako obijest povećali“, i kaže: „A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” – “Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka našeg koji si nam odredio Ti!” – “Vatra će biti prebivalište vaše” – reći će On – ” u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi.” Gospodar tvoj je zaista mudar i svaznajući.“ (Sura An’am, 128 ajet) A značenje riječi „mi smo jedni drugima bili od koristi“ je da su ti ljudi veličali džine i bili im pokorni, tražeći od njih zaštitu, a džini su sa druge strane, ispunjavali neke njihove potrebe i pribavljali ono što su im tražili. Od tih stvari je da ih obavijeste o vrsti i razlogu bolesti, koje su njima dostupne za razliku od ljudi. Oni također mogu i da slažu, tako da se njima se ne smije vjerovati.
Uputa je od Allaha, dž.š., i neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.“
(Šejh Abdul Aziz bin Baz, šejh Abdul Aziz Alu-Šejh, šejh Abdullah ibn Gudejan, šejh Salih Fevzan, šejh Bekr ebu Zejd) „Fetve stalne komisije“(92-93/1).
A Allah najbolje zna.
Preveo: Bekir Hodžić