Da li je istina da je šejh Albani imao negativan i nekorektan stav prema hanefijskom mezhebu, da je govorio kako je Ebu Hanife pamtio svega dvadesetak hadisa? Allah vas nagradio!
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Neka je slavljen Svevišnji Allah, Koji u svakom vremenu šalje učenjake da reformiraju vjeru i čuvaju je od nakaradnih tumačenja i iskrivljavanja. Tako je Uzvišeni u prošlom stoljeću ovaj ummet počastio s velikim hadiskim stručnjakom Ebu Abdurrahmanom Nasiruddinom Muhammedom b. Nuhom Albanijem, Allah mu se smilovao i uveo ga u Džennetul-Firdevs!
Šejh Albani odnosio se jako korektno prema svim učenjacima, posebno je cijenio imame četiri pravne škole. Ali to ne znači da nije, shodno dokazima, govorio suprotno onome što su kazali neki od njih ili da nije osporavao neko od njihovih mišljenja, što su uostalom činili i oni sami. To je potpuno ispravno i objektivno, pod uvjetom da se govori na osnovu Kur’ana, hadisa i konsenzusa, pazeći na etiku razilaženja s učenjacima, o čemu je šejh Albani vodio velikog računa. Na brojnim mjestima šejh Albani kao dokaz koristio je Ebu Hanifine riječi, nazivajući ga imamom i pravnikom. Kao primjer za tu konstataciju navodimo sljedeće njegove citate. U djelu El-Hadisu hudždža, str. 79, kaže: “…u tom smislu prenesene su brojne izreke istaknutih učenjaka koji su strogo zabranjivali da ih se slijepo slijedi. Jedan od njih jeste Ebu Hanife, Allah mu se smilovao. On je govorio: ’Nije dopušteno nikome da za argument uzima naša mišljenja prije nego što sazna na čemu su utemeljena.’”
U predgovoru na djelo Reful-estar, str. 28, rekao je: “…tu je činjenicu potvrdio i sam imam Ebu Hanife kada je svome učeniku Ebu Jusufu zabranio da ga slijepo slijedi govoreći mu: ’O Jakube, ne zapisuj sve što čuješ od mene, ja danas kažem jedno, sutra drugo, a prekosutra treće.’” Govoreći o Džabiru b. Jezidu Džufiju, šejh Albani je konstatirao da su njegova predanja ništavna, zatim je rekao: “Ebu Hanife kaže: ’Nisam vidio većeg lažova od njega’, tj. od Džabira b. Jezida.” (Vidjeti: Difaun anil-hadisin-nebevi, str. 108.) Dakle, šejh Albani ne samo da Ebu Hanifu smatra velikim poznavaocem hadisa uopće već ga drži za velikog poznavaoca prenosilaca, što je, bez sumnje, disciplina koja prethodi dobrom poznavanju hadisa i drugih hadiskih nauka, otuda većina učenjaka nije bila specijalizirana u toj oblasti. Govoreći o nekim izrekama istaknutih učenjaka, šejh Albani zapisao je: “Prvi je imam Ebu Hanife Nuaman b. Sabit, Allah mu se smilovao…” (Vidjeti: Sifetus-salah, str. 46.)
Govoreći o tome kako je imam Šafija revidirao stavove u vezi s nekim pravnim pitanjima, šejh Albani je rekao: “To se broji kao Šafijina vrlina, a motiv njegovog revidiranja stavova bila je bogobojaznost i preferiranje onog nad ovim svijetom. Isti je slučaj s imamom Ebu Hanifom. I on je revidirao stav u vezi s potiranjem po mestvama.” (Vidjeti: El-Meshu alel-dževrebejni, str. 75.) Govoreći o jednom detalju vezanom za hidžab, šejh Albani je kazao: “To mišljenje zastupa većina islamskih učenjaka: Ebu Hanife, Malik, Šafija, i imam Ahmed, po jednoj verziji…“ (Vidjeti: Er-Redul-mufhim, str. 33.) U djelu Hukmu tarikis-salah, str. 48, ovaj isti muhaddis ističe: “…ovaj stav zauzima većina pravnika: Ebu Hanife, Malik, Šafija…”
Zar nakon ovakvih komplimenata: imam, pravnik, učenjak, bogobojazan čovjek itd., iko ima pravo kazati da je šejh Albani pogrdno govorio o ovom velikom islamskom pravniku! Zar je za Ebu Hanifu tvrdio da nije pamtio više od 20 hadisa! Velika je to potvora na šejha, i Allahu se utječemo od svih onih koji potvaraju muslimane i učenjake, a posebno imame kao što je šejh Albani, kojem svi savremeni učenjaci svjedoče da je bio imam dvadesetog stoljeća. Kada je riječ o hanefijskom mezhebu, on nije pravio razliku između mezheba, već kada je riječ o pravnom određivanju, određivao se shodno argumentima. Tako bi ponekad odabrao hanefijsko, ponekad malikijsko, ponekad šafijsko, a ponekad hanbelijsko mišljenje. Naprimjer, odbrao je Ebu Hanifino mišljenje u vezi s davanjem zekata na nakit, mada apsolutna većina pravnika drži da to nije obavezno. (Vidjeti: Sahihu fikhus-sunna, 2/23-24.) Ono što iznose na šejha nije ništa do jedna u nizu potvora i laži na učenjake, Allah nas zaštitio toga, amin!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović