Kada je ženi dozvoljeno korištenje kontracepcijskih sredstava, a kada joj je zabranjeno? Da li postoji kategoričan tekst ili fikhski stav o planiranju porodice (ograničavanju potomstva)? Da li je muslimanu dozvoljeno da prilikom intimnog odnosa ejakulira izvan rodnice?
Ono što muslimani trebaju jeste da uvećavaju potomstvo koliko god je to moguće, jer je Vjerovjesnik, ﷺ, na to skrenuo pažnju riječima: “Ženite se umiljatim i plodnim ženama, jer ću se ja vašim brojem nadmetati na Sudnjem danu (sa drugim narodima).”
Mnoštvo potomstva vodi ka umnožavanju ummeta, a u mnoštvu ummeta nalazi se njegovo dostojanstvo, kao što Uzvišeni Allah, spominjući svoje dobročinstvo prema Izraelćanima, kaže: “…i učinit ćemo vas brojnijim.” (El-Isra, 6)
A Šuajb je rekao svome narodu: “I sjetite se da vas je bilo malo i da vas je On umnožio.” (El-A‘raf, 86)
Niko ne može negirati to da je brojnost ummeta uzrok njegovog dostojanstva i moći, suprotno onome što predstavljaju ljudi lošeg mišljenja, koji smatraju da je mnoštvo ummeta uzrok njegovog siromaštva i bijede.
Ako se ummet umnoži, osloni na Uzvišenog Allaha i vjeruje u Njegovo obećanje: “Na Zemlji nema nijednog živog bića, a da ga Allah ne hrani” (Hud, 6), Allah će mu olakšati i dati iz Svoga obilja. Na osnovu ovoga postoji jasniji odgovor na postavljeno pitanje.
Žena ne može upotrebljavati kontracepcijska sredstva, osim uz dva uvjeta:
1. da postoji za to potreba (opravdan razlog), kao da bude bolesna i ne može zdravstveno podnijeti trudnoću svake godine, ili da bude previše mršava ili da postoje neke druge smetnje koje bi joj naškodile ako bi ostajala trudna svake godine;
2. da muž dozvoli ženi korištenje ovih tableta jer on ima pravo na djecu, a mora se konsultirati i ljekar u vezi s tim: da li su te tablete štetne ili ne. Kada se ispune ova dva uvjeta, onda nema smetnje da se koriste ove tablete, ali da to korištenje ne sprečava trudnoću zauvijek jer bi to značilo prekidanje potomstva.
Što se tiče drugog dijela pitanja, odgovor na njega bio bi sljedeći: U osnovi, nije moguće ograničavati potomstvo, jer Allah, dž. š., određuje kada će koja žena ostati trudna. Zatim, kada bi se čovjek ograničio na određeni broj djece, može se desiti neka nesreća koja za jednu godinu oduzme živote sve djece i čovjek ostane bez njih i bez potomstva. Precizno rečeno, ograničavanje potomstva je nešto što je strano šerijatu, ali je sprečavanje začeća uvjetovano nuždom, kao što je prethodno rečeno u odgovoru na prvo pitanje.
Što se tiče trećeg dijela pitanja, a odnosi se na bezrazložno ejakuliranje izvan rodnice prilikom snošaja, ispravan stav učenjaka jeste da to nije grijeh. To se temelji na riječima Džabira, r. a.: “Mi smo prilikom snošaja (sa našim suprugama) ejakulirali izvan rodnice, a Kur’an je objavljivan”, tj. to je bilo u vrijeme Vjerovjesnika, ﷺ.
Da je ovaj postupak zabranjen, Allah, dž. š., bi ga zabranio. Učenjaci, međutim kažu da čovjek ne može ejakulirati izvan rodnice u slučaju slobodne žene (suprotno od robinje) bez njene dozvole. To znači da čovjek ne može to uraditi u slučaju svoje supruge koja je slobodna žena, jer i ona ima pravo na djecu. Zatim, takvim se postupkom ženi uskraćuje potpuni užitak jer se on postiže tek nakon ejakulacije.
Stoga, može se reći da u slučaju ženinog neodobravanja ejakuliranje izvan rodnice, njoj se uskraćuje potpuni užitak kao i moguće potomstvo.
Zbog navedenog, ovaj postupak smo uvjetovali ženinom dozvolom.
Šejh Ibn Usejmin
Fetve o ženskim pitanjima, sakupio Muhammed el-Musnid
Preveo i prilagodio: Elvedin Pezić, prof.