Esselamu alejkum, Oduvijek me je zanimalo nesto u vezi grijeha i dobrih djela.Recimo jedan slučaj prije rata,kada je čovjek pijan se vraćao kući,vidio je djevojčicu predvečer kako se guši u rijeci.Nije mnogo okolijevao i skočio je u hladnu rijeku i spasio djevojčicu.Nemisleći na svoje srce, koje je lahko moglo stati u hladnoj rijeci. Oni koji ga poznaju kažu da je bio musliman i pored alkohola kojeg je nečesto pio bio je pobožan. E sada me zanima, da li se u grijehu dobro djelo priznaje kao što je slučaj ovde?
Takodjer vezano pitanje.U rijeci sam sa kolegama i sam učestvovao u spasavanju djeteta,
ali imao sam svega 14 godina, a bio sam i iskusan plivač pa smo ga uspijeli izvući.Dijete je preživjelo hvala Allahu a ja sam i zaboravio na to. No negdje sam pročitao da se djela
počinju upisivati u 18 godini, dakle otprilike u punoljetnosti čovjeka.Da li meni to djelo ostaje prihvačeno i još puno dobrih djela koja sam učinio prije punoljetnosti?
Alejkumusselam. Činjenje velikih i malih grijeha i istrajavanje na njima ne utiče na primanje dobrih djela koje čovjek radi. Iz ovoga se izuzima ono što je prenešeno po pitanju velikog širka da on poništava sva dobra djela, ili malog širka da on poništava ono djelo pri kome se nađe. Kaže Uzvišeni: “A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: ‘Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti” (Ez-Zumer, 65). U ovo takođe, ulazi poništavanje sevaba (nagrade) zbog prigovaranja i uznemiravanja kao što kaže Uzvišeni: “O vjernici, ne kvarite svoju milostinju prigovaranjem i uvredama (El-Bekara, 264).
Isto tako se prenose tekstovi o poništavanju nagrade obavljenog namaza onome ko pije alkohol i onome ko ode vračaru i sihirbazu iako se broji da su izvršili taj ibadet i nisu ga dužni ponovo obaviti.
Bilježi Tirmizi u rivajetu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, a Ahmed u rivajetu od Ebu Zera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko pije vino (alkohol) Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako se pokaje Allah će mu primiti. A ako se vrati (istom grijehu) Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako mu oprosti pa se opet vrati Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, … a ako se vrati četvrti put Allah mu neće primiti namaz četrdeset sabaha, a ako se pokaje Allah mu neće primiti tevbu i napojiće ga od Habala”, pitali su Abdullaha ibn Omera: A šta je to rijeka Habal? A on im odgovori: “Rijeka od gnoja od stanovnika Vatre”. Hadis su ocijenili dobrim Tirmizi i Šuajb Arnaut, a vjerodostojnim šejh Albani.
Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu:“Ko ode vračaru i upita ga o nečemu neće mu biti primljen namaz četrdeset noći”.
Međutim, nakon svega ovoga spomenutog treba napomenuti da je onaj koji ustrajava u činjenju velikih i malih grijeha je u opasnosti iz ovog ugla. Prenosi Ibn Muflih u “El-Adabuš-šer’ije” od Ibn Tejmije: “Jedan veliki grijeh ne poništava sva dobra djela međutim, može poništiti onoliko dobrih djela koliko je velik taj grijeh
koji je počinio kod većine Ehlus-sunne.
Kaže Ibn Muflih: “A taj stav je izabrao (Ibn Tejmije) takođe i na drugom mjestu dokazujući to time da se nagrada sadake poništava uznemiravanjem i prigovaranjem”. Poslije toga kaže Ibn Muflih: “Kaže u “Nihajetil-mubtedi” kaže Aiša robinji Zejd ibn Erkam, radijallahu anhuma: “Obavijesti Zejda ibn Erkama da da je poništio svoj džihad sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, osim ako se pokaje”. Pa je proučila ajet: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa” (El-Hudžurat, 2)”. (ovaj hadis od Aiše prenosi Bejheki u svom “Sunnenu”, Darekutni i Abdurrezak u “El-Musannefu”)
Takođe, treba imati u vidu činjenicu da grijeh ostavlja tamu u srcu kao što je pokornost svjetlost srca i da ustrajavanje na grijesima rezultira otuđenost od samog sebe i teškoću u grudima. Kaže Uzvišeni: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti” (Taha, 124).
Neprestano vraćanje na isti grijeh nam govori da u samoj tevbi griješnika ima nedostataka pa čak i neispunjenih šartova tevbe da bi ona bila primljenja. Jer od šartova tevbe je da pokajnik automatski prestane činiti taj grijeh, da se iskreno kaje zbog počinjenog grijeha i da čvrsto odluči da se više nikada neće vratiti na taj grijeh. S obzirom da se pokajnik vraća na isti grijeh da nije ispunio treći šart pa čak ni prvi, a pitanje da li se i kaje pošto se vraća na njega. Znači, takva osoba mora dobro povesti računa o iskrenoj tevbi i njenim šartovima.
Moramo napomenuti da je neispravno i nelogično reći za čovjeka poznatog kao pijanicu, pa makar rjeđe pio, da je bio pobožan.
Ostaje da se objasni da punoljetnost muške osobe nije vezana za godine nego za pojavu znakova punoljetnosti. A jedan od najjačih znakova da je jedan mladić postao punoljetan je noćno poluciranje, tj. izlazak sjemena iz polnog organa prilikom spavanja. Tu su još pojava dlaka na oko stidnog mjesta, ispod pazuha, promjena glasa, rast brade i tako dalje. Prema tome, moguće je da si ti tada već bio punoljetan jer obično dječaci postaju punoljetni u 12, 13, 14 i 15. godini.
Ali bez obzira da li si bio punoljetan ili ne dobra djela muslimana se primaju i prije punoljetnosti, razlika je samo u tome što mu se ne pišu grijesi prije punoljetnosti. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Podignuto je pero od trojice: od spavača dok se ne probudi, od ludaka dok mu se pamet ne vrati i od djeteta dok ne postane punoljetno”. (bilježi ga Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže i Hakim, hadis je općeprihvaćen kod učenjaka a vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com