Je li zabranjeno vjerovati u israilijate ili ih poricati?

Zabranjeno je vjerovanje u israilijate i njihovo poricanje

Svevišnji Allah rekao je: “Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha i u ono što se objavljuje nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i u ono što je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihovog; mi ne pravimo nikakve razlike među njima, i mi se samo pokoravamo.'” (El-Bekara, 136)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da su sljedbenici Knjige čitali Tevrat na hebrejskom, a muslimanima ga objašnjavali na arapskom jeziku, pa je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte vjerovati u ono što govore sljedbenici Knjige, ali to nemojte ni poricali, već pročitajte ajet: ‘Recite: ‘Mi vjerujemo u Allaha … ”

Nemla b. Ebu Nemla el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je njegov otac pripovijedao: ”Dok sam sjedio s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, dođe neki židov i upita: ‘Da li mrtvac može govoriti?’ ‘Allah najbolje zna’, odgovori Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem. On nametljivo reče: ja dobro znam da može.’ Tada se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obrati prisutnima: “Nemojte ni vjerovati ni poricali ono što vam sljedbenici Knjige kažu, već recite:
Vjerujemo u Allaha, Njegove meleke, knjige i poslanike. ‘ Jer, ako kažu istinu, vi je niste
porekli, a ako iznesu laž niste u nju povjerovali”.

Propisi vezani za poglavlje

Prvo, israilijati, predanja koja se prenose od sljedbenika Knjige dijele se na tri kategorije: prva, predanja čiju autentičnost potvrđuje Kur'an i Hadis, i to su autentična predanja, i u njih se mora vjerovati, tim prije što ih potvrđuje i naša Objava; druga, predanja čiju neosnovanost potvrđuje Kur'an i Hadis, (ona su u suprotnosti s Objavom), i obaveza ih je poreći i odbiti; i, treća, predanja koja je islam prešutio, tj. ona za čiju autentičnost, a ni neosnovanost ne postoji argument. Ovu kategoriju treba objasniti do u pojedinosti, i na nju se odnose gore navedeni hadisi.

Drugo, u posljednju kategoriju israilijata ne smije se ni vjerovati, a niti se takva predanja smiju nijekati, tim prije što mogu biti istina koju ćemo poreći, odnosno laž u koju ćemo povjerovati i koja će nas zbuniti; ova su predanja veoma relativna. Gore navedeni hadisi nepobitan su dokaz da je obaveza sustegnuti se od besmislenog razgovora kada je riječ o problemima relativne prirode, tj. kada je riječ o tome, ne smije se prizivati ni halal ni haram. Ovako su postupali sljedbenici ispravne tradicije, radijallahu anhum.

Treće, takva je predanja dopušteno pripovijedati pripisujući ih Izraelićanima, na osnovu Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Prenesite od mene makar jedan ajet, a ne smeta da pripovijedate od Izraelićana; ko na mene hotimično slaže neka sebi pripremi mjesto u Vatri.

Četvrto, i pored toga israilijate nije dopušteno upotrebljavati u interpretaciji časnog Kur'ana, podupirati značenje njegovih ajeta, određivati ajete neodređenog značenja, objašnjavati sažete ajete i sl., jer dovođenje tih predanja u ravan s Kur'anom (a njemu je laž strana s bilo koje strane) zapravo je preferiranje autentičnosti israilijata, što je, naravno, oprečno navedenim hadisima. Na ovo nas je uputio Abdullah b. Abbas, radijallahu anhu, kada je rekao: “Kako možete pitati sljedbenike Knjige o nečemu, a vaša Objava, koja je data Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, novija je, čitate je čistu, nepomućenu! Štaviše, Kur'an vam kaže da su sljedbenici Knjige izmijenili i iskrivili Objavu, te svojim rukama napisali novu i rekli: ‘To je od Allaha’, da bi iz toga neznatnu korist izvukli. Zar vam vaša Objava nije dovoljna, pa njih pitate! Allaha mi, nismo doživjeli da iko od njih nas pita o onome što je nama objavljeno. ”

———–

Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 1. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-1.pdf