EsSelamu alejkum.
Radim u jednoj njemačkoj firmi kao prodavač. Prije par sedmica mi se desilo da sam imao dvojicu kafira koji su došli da kupe neku robu. Tom prilikom su neuzubillah psovali i govorili stvari koje izvode iz vjere. To me je mnogo unervozilo i nikako sada nemam mira, jer znam za ajet da nije dozvoljeno sijeliti sa nevjernicima: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike.”
(Prijevod značenja En-Nisa, 140)
Jesam li griješan što sam te ljude uslužio u prodaji i spada li to pod “sjedenje” i “sijeljenje” sa njima, koje me je izvelo iz vjere i jesu li time moja djela poništena.
Zamolio bih Vas da mi odgovorite na ovo pitanje, kako bih znao kako se ubuduće postavljati u ovim situacijama. Da Vas Allah nagradi na odgovoru.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prvo – Sjedenje sa onima koji se ismijavaju sa Allahom ili Allahovim ajetima i vjerom nije dozvoljeno sve dok ne promijene temu razgovora, međutim samo sjedenje sa njima u takvom stanju ismijavanja ne izvodi iz vjere onoga kojisjedi sa njima osim ako je zadovoljan sa njihovim ismijavanjem.
U tefsiru riječi Uzvišenog: “On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će, sigurno, zajedno sastaviti u Džehennemu licemjere i nevjernike” rezime onoga što su rekli mufessiri Ibn Džerir Taberi, Ibn Kesir, Begavi, Kurtubi, Ibn El-Dževzi, Ševkani i Es-Sa'di oko riječi „inače, bit ćete kao i oni“, tj. našto se odnosi poistovjećivanje sa njima, su dva značenja: prvo – da su jednaci u grijehu, drugo – da su jednaci u zadovoljstvu sa ismijavanjem, tj. da je samo sjedenje vid zadovoljstva sa ismijavanjem.
A musliman koji sjedi sa kjafirom u ovakvom stanju nije kjafir. A složni su mufessiri da se ovim ajetom zabranjuje sjedenje i boravljenje u društvu onih koji se ismijavaju sa Allahovom vjerom, i da Uzvišeni u ovom ajetu upozorava na ovo djelo i prijeti žestokom prijetnjom onima koji to rade upoređujući ih sa samim kjafirima.
Drugo – Situacija u kojoj si ti slušao ili čuo psovanje i vrijeđanje Allaha i njegove vjere ne ubraja se u zabranjena sijeljenja i sjedenja sa onima koji se ismijavaju sa Allahovom vjerom. Jer tvoje radno mjesto kao prodavača nije mjesto za sijela na kojem dolaze kjafiri i ismijavaju se sa Allahovom vjerom. A to znači da ti u situaciji u kojoj si bio nisi griješan, a kamoli da su ti djela poništena.
Treće – Najviše što si mogao je da ih posavjetuješ da tako ne govore, jer time vrijeđaju vjerske osjećaje onih koji vjeruju, ili da ih davetis na neki drugi način pogodan u toj situaciji. To da kjafiri psuju vjerske svetinje i govore riječi koje su po Islamu riječi kufra, to nije nešto neobično, jer „nema grijeha poslije kufra“. Ovakve situacije su lijepe prilike za davetsko djelovanje.
Ve billahi tevfik.
Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )