U jednom od evropskih mesdžida u toku svog predavanja, jedan vaiz je rekao da židove i kršćane nije dozvoljeno proglašavati i nazivati nevjernicima. Vi znate, Allah vas sačuvao, da je znanje onih koji dolaze u džamije u Evropi veoma skromno i oskudno.
Mi se bojimo se da bi se ovaj govor mogao proširiti, pa od vas tražimo pojašnjenje ovog pitanja.
Govor ovog čovjek je zabluda, ili čak riječi nevjerstva,
jer je Allah u Svojoj Knjizi proglasio židove i kršćane nevjernicima.
On kaže: “Jevreji govore: ‘Uzejr je Allahov sin’, a kršćani kažu:
‘Mesih je Allahov sin.’ To su riječi njihove, iz usta njihovih,
oponašaju riječi nevjernika prijašnjih – ubio ih Allah. Kuda se
odmeću?’ Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje,
i monahe svoje, i Mesiha, sina Merjemina. A naređeno im je da
samo jednom Bogu ibadet čine – nema boga osim Njega. On je vrlo
visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju.” (Et-Tevbe, 30-3 1)
Ovo ukazuje da su oni idolopoklonici. Uzvišeni Allah u drugim ajetima pojašnjava jasnoću i nedvojbenost
njihovog nevjerstva.
On kaže: “Nevjernici su oni koji kažu da je Allah Mesih, sin
Merjemin.” (El-Maide, 1 9) Uzvišeni kaže: “Nevjernici su oni koji
kažu da je Allah treći od trojice.” (El-Maide, 73) Uzvišeni kaže:
“Prokleti su nevjernici od sinova Israilovih jezikom Davuda i Isaa,
sina Merjemin og.” (El-Maide, 78) Uzvišeni kaže: “Oni koji ne vjeruju
od sljedbenika Knjige i idolopoklonika u vatri su Džehennema.”
(El-Bejjine, 6)
Ajeti i hadisi na ovu temu su mnogobrojni.
Ko poriče nevjerstvo židova i kršćana koji ne vj eru ju u Muhammeda,
sallallahu alejhi ve sellem, i u laž ga utjeruju, utjeruju u laž i Allaha,
dž.š. To je bez sumnje nevjerstvo, a ko sumnja u nevjerstvo židova
i kršćana, nema sumnje da je i on sam nevjernik.
Neka je slava Allahu! !!
– Kako ovaj čovjek sebi može dozvoliti da kaže da ih nije dozvoljeno
nazivati nevjernicima, iako oni govore da je Allah treći od trojice?
– Kako sebi ne može priuštiti da ih proglasi nevjernicima, a oni
govore daje MesijaAllahov sin, te daje Allahova ruka stisnuta i govore:
“Allahje siromašan, a mi smo bogati”?
– Kako nije zadovoljan da kršćani i židovi budu proglašeni
nevjernicima, kada oni svog Gospodara opisuju ružnim epitetima koji
su u suštini mahane, vrijeđanje i psovanje?
Ja pozivam ovoga čovjeka da se pokaje Allahu, dž.š., i podsjećam
ga na riječi Uzvišenog: “Oni bi voljeli da ti popustiš, pa da i oni
popuste” (El-Kalem, 9). Ne treba se nagađati sa njima oko njihovog
nevjerstva, već treba svakom pojasniti da su oni nevjernici i stanovnici
Vatre, jer je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao “Tako mi
Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, neće za mene čuti niko od
ovoga ummeta (tj. ummeta poziva koji obuhvata sve ljude), bio on
židov ili kršćanin, a zatim umre ne vjerujući u ono s čime sam poslan,
a da neće biti stanovnik Vatre.” 1 Čovjek koji je izrekao ove riječi treba da se pokaje za izgovoreno,
te da javno obznani da su kršćani i židovi nevjernici, da su stanovnici
Vatre i da im je dužnost slijediti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve
sellem, čiji je dolazak najavio Isa, a. s., a kojeg kršćani i židovi poznaju
vrlo dobro, čak bolje nego i vlastite sinove.2 Uzvišeni kaže: ” … onima
koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni
pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji
će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih,
koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta
i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu
vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu
poslano slijedili – postići ono što budu željeli.” (El-E'araf, 1 57)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je radosna vijest koju je
nagovijestio Isa, a.s., sin Merjemin. Isa, a.s., je o njemu rekao kao što
Uzvišeni Gospodar kaže: “A kada Isa, sin Merjemin, reče: ‘O sinovi
Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene
objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije
je ime Ahmed, koji će poslije mene doći’, i kada im je on donio
jasne dokaze, oni rekoše: ‘Ovo je prava vradžbina”‘ (Es-Saff, 6).
Kada im je donosilac radosnih vijesti o dolasku Ahmeda došao sa
jasnim dokazima, rekli su da je to jasna vradžbina. Ovim odbacujemo
tvrdnje kršćana koji kažu da je onaj čiji je dolazak najavio Isa, Ahmed,
a ne Muhammed. Allah je rekao: “Kada im je došao sa jasnim
dokazima”, a poslije Isaa im nije došao niko, osim Muhammeda.
Muhammed je Ahmed, ali je Allah nadahnuo Isaa da Muhammeda
nazove Ahmedom, jer ime Ahmed označava superlativ od riječi
“hamd” (zahvala). Zato on, sallallahu alejhi ve sellem, najviše od svih
hvali Allaha, i onje čovjek čije su osobine posebno pohvaljene. Dakle,
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, najviše hvali Allaha, a isto
tako, on između svih drugih ljudi najviše zaslužuje da bude hvaljen. On
je Hamid (onaj koji zahvaljuje), Mahmud (hvaljeni) u najboljem obliku
hvale koja na njega ukazuje, a ona je Ahmed. Isto tako kažem: Ko god tvrdi da na Zemlji postoji vjera koju će
Allah prihvatiti mimo islama, nevjernik je i nema sumnje u njegovo
nevjerstvo. Uzvišeni Allah kaže: “Ko traži drugu vjeru mimo islama,
ona od njega neće biti prihvaćena i na budućem svijetu će biti od
propalih.” (Ali Imran, 85)
Uzvišeni također kaže: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio
i Svoju blagodat nad vama usavršio i zadovoljan sam da vam islam
bude vjera.” (El-Maide, 3) Također kaže: “Jedina priznata vjera kod
Allaha je islam.” (Ali Imran, 19)
Prema tome, ponavljam treći put: Onaj ko je izrekao ove riječi dužan
je da se pokaje Allahu, dž.š., te da pojasni ljudima da su židovi i kršćani
nevjernici, jer za to postoje jasni dokazi. Do njih je došla poslanica kao
i jasni dokazi, a oni su uznevjerovali zbog oholosti, inata i prkosa.
Židovi su opisani svojstvom onih na koje se izlila Allahova srdžba.
Oni znaju istinu, ali joj se suprotstavljaju. Kršćani su opisani kao
zalutali, jer su željeli istinu, ali su je izgubili, tj. zalutali su. Sada su svi
saznali za istinu i spoznali je, ali joj se suprotstavljaju i time zaslužuju
Allahovu srdžbu.
Ja pozivam židove i kršćane da povjeruju u Allaha i sve Njegove
poslanike, te da slijede Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, jer
im je to naređeno u njihovim knjigama, kao što kaže Allah, dž.š.:
“l dosudi nam dobro na ovom svijetu, i na onom svijetu – mi
se, uistinu, vraćamo Tebi!” – “Kaznom Svojom Ja kažnjavam
koga hoću” – reče On – “a milost Moja obuhvata sve; dat ću je
onima koji se budu grijeha klonili i zekat davali, i onima koji
u dokaze Naše budu vjerovali … Onima koji će slijediti Poslanika,
vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod
sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti
da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa
jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje
su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjerovali,
koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano
slijedili – postići ono što budu željeli. Reci: O ljudi, ja sam
svima vama Allahov Poslanik, Njegova vlast je i na nebesima
i na Zemlji; nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje,
i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna čitati i pisati, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove; njega
slijedite – da biste bili upućeni!” (El-E'araf, 156-158).
Neka od nagrade uzmu dva udjela, kao što je rekao Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem: “Trojici pripadaju dvije nagrade: čovjeku
koji je bio sljedbenik Knjige (židov ili kršćanin) i vjerovao u svoga
vjerovjesnika, pa nakon toga povjerovao i u Muhammeda, sallallahu
alejhi ve sellem.” 1
U vezi s ovim, pročitao sam i riječi autora knjige “El-Ikna”,
u poglavlju koje govori o statusu otpadnika u islamu: ” .. .ili, ne
proglašava nevjernicima onoga ko ispovijeda drugu vjeru mimo islama,
poput kršćana, ili sumnja u njihovo nevjerstvo, ili smatra ispravnim
njihov pravac, nevjernik je.”
Od šejhul-islama se prenosi da je rekao: “Onaj ko je uvjeren da su
crkve i sinagoge Allahove kuće, da se Allah u njima obožava i da je ono
što židovi i kršćani čine robovanje Allahu i pokornost Njemu i Njegovom
poslaniku, ili da On to voli i da je time zadovoljan, ili im pomaže da
grade i otvaraju te bogomolje, da održavaju svoju vjeru, te smatra da je
to vid približavanja Allahu i pokornosti Njemu, nevjernik je.”
Na drugom mjestu kaže: “Ko smatra daje posjeta zimmija njihovim
bogomo ljama vid približavanja Allahu, postao je otpadnik.”
Ovo ide u prilog onome što smo spomenuli na početku odgovora,
i oko ovog pitanja nema nikakve problematičnosti. Neka nam Uzvišeni
Allah bude na pomoći.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf