Jedna grupa mladića se odlučila na organizovano putovanje u jedan grad. Jedan član grupe koji je ujedno bio i vođa puta izvršio je rezervaciju za sve ostale, a bilo ih je sveukupno devetnaest. Trojica od njih su zajednički smislili scenu, bez znanja ostatka grupe. Ona se sastojala u tome da jedan od trojice spomenutih optuži vođu puta i njegovog zamjenika da mu nisu rezervisali kartu, iako je on bio prisutan s njima na željezničkoj stanici. Prepirka i svađa su bile veoma žestoke i ostatak grupe se smeo i zbunio, strahujući da će nastati neslaganje i sukob prije samog putovanja. Nakon što je prošlo pet minuta, ova trojica su se izmirila s njima i obavijestili ih da je ono što su uradili bila samo šala. Naše Pitanje sada glasi:“Da li je dozvoljena ovakva vrsta šale koju su oni napravili i koja je prijetila da dovede do iskazivanja nepovjerenja vođi puta i njegovom zamjeniku od strane svih ostalih?“
Zahvala pripada Allahu, dž.š. Ovdje se radi o neugodnoj i neprijatnoj šali koja nije dozvoljena. Ona, kao što se iz navedenog vidi, sadrži optužbu protiv nevinog muslimana, a nepravedno optuživanje muslimana je zabranjeno. Ovdje se isto radi i o unošenju mržnje i neprijateljstva između onoga ko optužuje i optuženog, što, također, nije dozvoljeno. Na kraju, tu se ubacuje zbrka i nered među grupu koja se dovodi u situaciju da ima loše mišljenje o vođi puta. Uopćeno gledano, ovdje se radi o nanošenju očite štete, što je, svakako, zabranjeno.
Muhammed Salih el-Munedždžid