Es selamu alejkum.
Da li čovjek koji je prije islama krao i varao ljude(na razne načine,najčešće putem lažnog prestavljanja nekim teleoperaterima,te na taj način zaduživao žrtve praveći ugovore na njih,a on je podizao uređaje te ih prodavao.)Pitanje sad glasi:Da li takav čovjek nakon što se pokajo i vratio u islam,a nije vratio dugove ljudima za vrijeme svog života.Zbog nemogućnosti,straha…Jel za njega moguce da bude od skupine koja će direktno ući u džennet?
We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu. On se mora pokajati i ljudima mora vratiti njihova prava i nema opravdanja u tome da ga je sramota, da ga je strah i tome slično. Može im vratiti pravo i bez da znaju da ih je zakinuo, mora naći neki način. Neće ući u Džennet dok svakom čovjeku na svijetu ne vrati njegovo pravo, makar poginuo kao šehid, osim ako bismo pretpostavili da mu odlazak u rat bude stroga obaveza a ne bude mogao na vrijeme da im vrati ta njihova prava (Allah će im dati kompenzaciju na Sudnjem danu). Ako im ne vrati na ovom svijetu, vratiće im dobrim djelima na Ahiretu. Da li će mu nakon toga preteći dovoljno dobrih djela za Džennet? Ne treba rizikovati. Štaviše, postoji mogućnost da čovjek ima velika dobra djela kao planine, ali zato što je odložio vraćanje tuđeg prava na ovom svijetu – ta djela mu budu prebačena na njihov račun, a možda da je dao sve od sebe da im vrati na ovom svijetu pa nije uspio jer ih nije poznavao ili zato što nije imao novca, na Sudnjem danu takav prođe mnogo bolje sa manjim dobrim djelima nego ovaj prethodni koji je svjesno i namjerno odložio tu dužnost za Sudnji dan a ima planine dobrih djela, jer veoma važan faktor u vaganju dobrih djela je to koliko je čovjek dao od sebe da ispuni ono što se od njega traži, kao i mogućnost ispunjenja toga, kao i stanje njegovog srca i njegov odnos prema svemu tome (pa nije isti onaj koga “nije briga” jer misli da će činjenjem dobrih djela imati dovoljno da isplati tom nekom na Sudnjem danu i onaj ko se stvarno duboko brine i maksimalno trudi da se razračuna na ovom svijetu). Ukoliko da sve od sebe da pronađe onog kome je nešto dužan ili koga je povrijedio i tome slično, i ne uspije mu vratiti njegovo pravo ili ne uspije dobiti halala od tog nekog za uvredu i tome slično, neka dovi za tog nekog, ili ako je taj neko umro a želi mu vratiti pare i ne nađe njegove potomke ili ga ne može pronaći ili se ne sjeća ko je on – neka udijeli sadaku za njega novcem kojeg mu je dužan. Međutim, ako ga može naći a plaši se da prizna da ga je prevario, neka mu pošalje nekako novac bez da taj neko zna od koga mu je novac došao, i tome slično.
Allahov Poslanik, alejhisselam, je rekao: „Ako je neko nanio nekome nepravdu u časti ili nečemu drugom, neka to riješi prije nego što dođe vrijeme kada neće biti ni dinara niti dirhema. Ako bude imao dobrih djela onoliko koliko je teška njegova nepravda, bit će mu oduzeta, a ako ne bude imao dobrih djela, njemu će se prenijeti loša djela od onoga kome je nanio nepravdu.“ (Bilježi Buhari u svom Sahihu)