Da li je veća nagrada stići na vrijeme na sunnete podne namaza ili hoditi pješke ka džamiji sa ubjeđenjem da će se stići na ezan ili sunnete podne namaza na vrijeme? Ako se ne stigne na vrijeme i ne mognu se klanjati sunneti a stigne se na farz, da li je to veliki propust ili ne ?
Bismillah.
El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Ves-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed, ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme'in. Od stvari koje se preporučuju prije stupanja u namaz, a postoji mogućnost da se učine, su:
– Ostavljanje svih poslova pri samom nastupanju namaskog vremena. Od Aiše, radijallahu te'ala ‘anha, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, bio u službi svoje porodice, služio bi ih, a kada bi nastupilo namasko vrijeme izašao bi na namaz. (Buharija, 676)
– Čišćenje i odlazak pješice do mesdžida, čineći što veći broj koraka. Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, rekao: “Ko se očisti u svojoj kući, a zatim ode do neke od Allahovih kuća, mesdžida, kako bi obavio neki od propisanih namaza, jednim njegovim korakom pobriše se njegova jedna greška a drugim korakom poveća jedna deredža, stepen!” (Muslim, 666)
– Ranjenje na namaz u mesdžid. Od Ebu-Hurejre, radijallahu te'ala ‘anh, se prenosi da je Allahov poslanik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, rekao: “… Kada bi samo znali šta je u ranjenju, natjecali bi se …” (Buharija, 720; Muslim, 437)
– Smireno, bez žurbe ići do mesdžida. Od Ebu-Katade, radijallahu te'ala ‘anh, se prenosi da je pričao: “Jedne prilike dok smo obavljali namaz s Vjerovjesnikom, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, začuo se žamor ljudi, vika i buka. Kada je Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, završio s namazom, upitao je: ‘Šta vam je?’ Odgovorili su: ‘Žurili smo na namaz.’ Rekao je: ‘Ne činite to. Kada dolazite na namaz, dolazite smireno. Ono što stignete klanjajte, a ono što vas prođe, naklanjajte.'” (Buharija, 635; Muslim, 603)
– Učenje dova prilikom izlaska iz kuće na namaz i prilikom ulaska u mesdžid. (Buharija, 6316; Muslim, 763, 713)
Ukoliko postoji mogućnost da se spomenuto praktikuje, onda je to najbolje, znajući da su, uglavnom, duše prije namaza okupirane dunjalučkim poslovima, daleko su od skrušenosti, poniznosti i prisutnosti, pa, ukoliko se spomenute radnje praktikuju i svakako prije samog farz namaza klanjaju nafile (sunneti), time će se čovjek, inšaallah, bolje koncentrisati i pripremiti za farz namaz. Ako se, pak, nešto, s opravdanjem, propusti od sunneta koji su prije farza, oni se mogu naklanjati i poslije farza. Konkretno kada su u pitanju sunneti prije podnevskog farza, od Aiše, radijallahu te'ala ‘anha, se prenosi da Vjerovjesnik, sallallahu ‘alejhi ve ‘ala alihi ve sellem, kada ne bi klanjao četiri rekata prije podnevskog farza, klanjao bi ih poslije. (Hadis je dobar: Tirmizi, 426) A Allah najbolje zna.Ve billahi-t-tevfik!
Hajruddin Ebu-Muhammed, prof.
Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com