Da li smijemo učestvovati na proslavi dana žena i dijeliti poklone?

Svi blagdani, koji ne ulaze u okvir šerijatskih blagdana jesu novonastali, nepoznati u vremenu selefa (prve generacije muslimana) i spadaju u novotarije. Možda njihovi korijeni dosežu do nemuslimana, te uz svojstvo novotarije nose i notu nalikovanja Allahovim, subhanehu ve te’ala, neprijateljima. Šerijatski blagdani su poznati među muslimanima, a to su Kurban – bajram, Ramazanski bajram i sedmični blagdan petak – džuma. Svi drugi  blagdani, osim ova tri u islamu se ne priznaju. Ti novonastali praznici se odbacuju i šerijatski su neispravni. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: ”Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to mu se odbija,” (Buharija, poglavlje: “Sulh”, 2697. i  Muslim, poglavlje: “Sklapanje ugovora”, 171.) tj. vraća se onome ko je to uveo i kod Allaha, dželle šanuhu, nije primljeno. U drugoj predaji stoji: “Ko uradi djelo, koje nismo naredili, to mu se odbija.” (Buharija, poglavlje: “Kupoprodaja”, “Čvrsto pridržavanje vjere” i “Kadiluk”, 18. – 1718.)

Treba se ograničiti na ono što je propisao Allah, subhanehu ve te’ala, u ovoj cijenjenoj vjeri, kojom je On, subhanehu ve te’ala, zadovoljan i koju je učinio zadovoljstvom za vjernike. Njoj se ne smije ništa dodavati, niti oduzimati. Musliman ne smije biti povodljiv za svim i svačim. Svoju ličnost mora izgrađivati shodno normama Allahovog, subhanehu ve te’ala, Šerijata, kako bi bio uzor, a ne onaj koji se na druge ugleda. Šerijat je zahvaljujući Allahu, dželle šanuhu, potpun u svim segmentima. Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: ”Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El – Ma’ide, 3.)

Što se tiče spomenutog praznika, žena je mnogo dostojnija od toga da se u njenu čast praznikuje jedan dan u godini. Žena ima pravo kod svoje djece da je paze, vode brigu o njoj, da joj budu poslušni svaki dan, ne čineći grijeh prema Allahu, dželle šanhu, u svakom vremenu i na svakom mjestu.

Šejh Ibn Usejmin, “Nurun ala – dderbi”, str.34-35