Selam alejkum.
Imam komšinicu udovicu koja ima sina jedinka. On radi u drugom gradu skroz daleko tako da je ne zijereti osim u posebnim prilikama, bajram, Ramazan, godišnji i slično. Kada ga ona pozove u zijaret on se izvlači na posao, kao zauzet je i tome slično. Ona ga je mnogo puta zvala da je posjeti a on istovremeno odbijao tako da je izgubila nadu i u ljutnji i beznađu dovila je Allahu da njen sin doživi saobračajni udar i izgubi obe noge i nikako ne mogne hodati nogama (kad izbjegava da je zijareti).
Eh sad nju interesuje hoće li joj Allah uslišati ovu dovu? To jest, je'l se dova roditelja protiv svoje djece uslišava?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Djeca su ukras i užitak dunjalučkog života.
Kaže Uzvišeni: „Imetak i sinovi su ukras dunjalučkog života“ (El-Kehf, 46).
Djeca su nešto najvrijednije svojim roditeljima, pa kako da dove protiv njih? Osnova je da roditelji dove da im Allah uputi djecu, da ih učini imamima bogobojaznih i slično.
Kaže Uzvišeni: „I oni koji govore: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini nas imamima bogobojaznih!” (Al-Furkan,74).
A što se tiče dovljenja protiv svoje djece, došla je zabrana istog u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu. U tom hadisu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ne dovite protiv samih sebe, ne dovite protiv svoje djece, niti dovite protiv svog imetka, da se ne bi podudarilo vrijeme u kojem se dovi (od Allaha) pa da vam se usliša“.
Dova roditelja za hajr svog dijeta kao i dova roditelja da mu se zlo desi, ta dova je jedna od onih dova koje Allah uslišava.
Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i drugi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a kojeg su Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut ocijenili dobrim: „Tri dove se uslišavaju, u to nema sumnje: dova mazluma (onoga kome je učinjena nepravda), dova musafira i dova roditelja za svoje dijete“. A u rivajetu kod imama Ahmeda u Musnedu: „Dova roditelja protiv svoga djeteta“.
Velika je greška mnogih roditelja kada sebi dozvole da upućuju Allahu dovu protiv svoje djece kada se na njih naljute ili kada su im neposlušni i u sličnim prilikama. Umjesto toga oni trebaju da dove da ih Uzvišeni Allah uputi, da popravi njihovo stanje i slično.
Međutim, od Allahove milosti je da ne uslišava dovu roditelja protiv djece kada dove protiv njih u stanju srdžbe, ljutnje i bijesa.
Kaže Uzvišeni: „Da Allah ljudima daje zlo onako brzo kao što im se odaziva kad traže dobro, oni bi, uistinu, stradali“ (Junus, 11).
Kaže Ibn Kesir u tefsiru ovog ajeta: „Obaviještava nas Uzvišeni o Njegovoj blagosti i obzirnosti prema Svojim robovima, da im On ne uslišava dove kada dove protiv samih sebe, protiv svog imetka ili svoje djece kada su u stanju srdžbe i ljutnje. I da On zna da oni nemaju namjeru zla sa tim (dovama), te im se zbog toga i ne odaziva u ovim stanjima iz milosti i pažnje, kao što im se odaziva sa hajrom, bereketom i dobitkom kada dove za korist sebe, svog imetka ili svoje djece“ (Tefsir Ibn Kesir, 2/554). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com