Eselamu Alejkum,
Veoma sam zabrinut da sam učinio kufr i molim vas da mi pomognete i pojasnite.
Naime, počeo sam da učim arapski malo po malo, jer imam puno problema sa vesvesama zbog izgovora i želim da znam šta govorim kada recitiram suru.
Moji prijatelji (među kojima ima i Arapa) se često zezaju kada ja ponavljam riječi “iz čista mira”. Meni to ne smeta i često namjerno kažem nešto da bi se oni smijali.
Međutim, večeras sam dok sam se tako zezao u par navrata gledao sam u jednom trentuku prijatelja i rekao: ” Qul ya ejuhel kafirun “, znajući (svjesno ili podsvjesno) da postoji mogućnost da će se oni smijati zato što je iz čista mira bilo.
Oni su se nasmijali a meni je odmah palo napamet da sam moguće učinio kufr. Nisam se ismijavao sa riječima Allaha uzvišenog, ali me strah da ima elementa “zezanja” u tome. Nikada to nisam rekao sa namjerom da učinim nevjerstvo, ali sam znao da bi se oni mogli nasmijati. Zaista ne znam zašto sam to rekao. Mnogo mi je krivo.
Da li trebam se gusulit i ponovo izgovoriti šehadet nakon ove glupe zezancije? Molim vas da mi odgovorite.
Unaprijed hvala.
Alejkumu selam ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Svakako da ismijavanje sa vjerom biva kufr i da musliman ne smije pomisliti da to uradi a kamoli da uradi.
U datom pitanju ne vidim da si počinio kufr, a niti tvoji prijatelji i mislim da se nisu smijali da bi se ismijavali ajetima, već više tvom načinu govora ili stanja, međutim, musliman mora i to izbjegavati da ne bi zapao u vesvese iz kojih se teško može izvaditi. Dovoljno je da doneseš istigfar od eventualnog grijeha i vesvese.
Odgovorio: Dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Odgovor prenio Admin, Sedin
Eselamu Alejkum, hvala na odgovoru. Brine me jer u zadnje vrijeme često me uhvati strah da sam počinio Kufr. Na primjer danas kada sam činio dovu Allahu da me ojača poslje namaza u kojem sam opet imao puno sumnje u ispravnosti izgovora, molio sam Allaha da mi da ukloni osjećaj sumnje i da me ojača ako je ispravno/prihvatljivo bili. Tokom dove mi pade na pamet da me možda šejtan neće popustiti i da ću ipak imati sumnju ili da mi dragi Allah možda neće (na taj način) odgovoriti na dovu i tako brzo. Pa sam promijenio dovu. Odmah poslje toga sam mislio u sebi ” dragi Allahu, Ti si svemogućan i ako Ti hoćeš ukloniti od mene, to će tako biti”. Odmah me uhvatio osjećaj da sam sumnjao u moći Allaha i da sam možda na neki način o šejtanu mislio da je jači/moćniji nego što jeste. Još pogotovo zato što sam proučio subhanallah, elhamdullilah i Allahu akbar prije dove. Da mi dragi Allah oprosti. Opet sam novu dovu uputio da tražim oprost za eventualnu grešku. Da li sam tom sumnjom počinio kufr? Zaista me jede taj osjećaj i probam ga ignorirati. Strah me da sam se tekfirio i da mi zato i post neće biti primljen. Izgovorio sam šehadet ponovo (jer sam klanjao namaz) ali nisam se gusulio. Da li bi trebao ponoviti post i ipak se gusulit? Šta preporucujete osobama kao što sam ja, jer zaista nije mi nikad namjera da počinjem nevjerstvo.