1) Da li pricanje događaja iz džahilijeta, bilo radi ibreta ili smijesnih situacija, potpada pod propis otkrivanja grijeha?
2) Da li se pretvaraju losa djela u dobra covjeku koji je u džahilijetu bio nemaran prema islamu, klanjao dzume i bajrame i poneki namaz kada je sa takvim drustvom, tvrdio za sebe da je musliman, a bio džahil u tewhidu i upadao u problem akidetski spornih rijeci?
Ili je takva osoba na stepenu pokajnika, pa se na njega odnosi pravilo onaj ko se pokaje od grijeha je kao onaj koji ga nije ni uradio?
Jazakallah Khair
Odgovorio Prof. Ersan Grahovac
Preuzeto sa Facebook stranice Predaje Daija:
https://www.facebook.com/PredajeDaija/posts/pfbid02riy5ErqSrYvepQV5MtA1VW694bV5VxXDPyy8PPsez6wmrE4NURUFLZatUTvip4kel