Obavljala sam hadždž prošle godine, i obavila sam sve obrede osim tavaful-ifade i oprosnog tavafa, jer me je od toga spriječilo šerijatsko opravdanje, pa sam se vratila kući u Medinu s tim da se vratim jedan dan da obavim tavaful-ifadu i oprosni tavaf. I zbog moga nepoznavanja vjerskih naredbi uradila sam sve što je inače zabranjeno osobi koja je u ihramu. Zatim sam pitala o mom povratku u Mekku radi obavljanja tavafa, pa mi je rečeno da mi nije ispravno da obavim tavaf, već da mi je pokvaren i da obavim hadždž drugi put sljedeće godine, s tim da zakoljem kravu ili kamilu. Da li je ovo tačno? Da li ima neko drugo rješenje i kakvo je? Da li mi je hadždž pokvaren? Da li je na meni da ga ponovim? Odgovorite mi što sam dužna, Allah s.v.t. Vas blagoslovio.
Podrška: pitajucene@gmail.com
Ovo je, također, jedna od nevolja koja je prouzrokovana davanjem fetvi bez znanja. Tebi je obavezno vratiti se u Mekku i obaviti samo tavaful-ifadu. A što se tiče oprosnog tavafa, ne trebaš ga obaviti ako si imala hajz do izlaska iz Mekke, to je zato što žena s hajzom ne mora obaviti oprosni tavaf, po hadisu od Ibn-Abasa, r.a.:
“Naređeno je ljudima da zadnje svoje vrijeme boravka u Mekki provedu kod Allahove kuće, osim žene koja ima hajz, koja ima olakšicu u vezi s tim.
U rivajetu kod EbuDavuda stoji: “…da njihovo zadnje vrijeme kod Allahove kuće bude tavaf.”
Kada je Allahov Poslanik s.a.v.s. obaviješten da je Safija obavila tavaful-ifadu, rekao joj je:
“Neka ide.”
Ovo je dokaz da oprosni tavaf spada sa žene koja ima hajz, a ti trebaš obaviti tavaful-ifadu. Pošto si se iz neznanja oslobodila svega onoga što je zabranjeno u ihramu, to ne smeta, jer kada onaj koji ne zna uradi nešto što je zabranjeno onom što je u ihramu, nema mu grijeha, na osnovu riječi Uzvišenog:
Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo.
I Njegove riječi: Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite.
Sve što je Uzvišeni Allah zabranio onom ko je u ihramu, ako ga uradi iz neznanja i iz zaborava, ili pod prisilom, nema mu grijeha. Međutim, u trenutku kada nestane opravdanih razloga, on mora prestati činiti ono u što se bio upustio.
————
Iz knjige “Propisi o Hajzu Istihazi i Nifasu”
Autor: Muhamed Ibn Salih El-Usejmin