Jedan moj komšija, koga inače znam kao čovjeka koji nije vjerovao u Boga, a nosio je muslimansko ime, obolio je od leukemije, i nisam ga zbog određenih okolnosti viđao za to vrijeme, a u međuvremenu je preselio. Moje pitanje je da li mi je dozvoljeno njemu klanjati dženazu pod pretpostavkom da je se možda tokom bolesti pokajao, iako nemam za to dokaza? I kakav ja stav prema njemu treba da imam, kao vjerniku ili nevjerniku? I je li mi dozvoljeno u dovi reći: “Allahu, oprosti mu ako je se pokajao!”?
Pravilo je u šerijatu da sumnja ne potiskuje čvrsto ubjeđenje. To znači, ako ne znaš sigurno za njega da se pokajao, onda ti nije dozvoljeno da moliš za njega niti da mu klanjaš dženazu i prema njemu se ophodiš kao prema onome ko ne vjeruje u Allaha, ali dozvoljeno je da kažeš: “O Allahu, oprosti mu ako se pokajao!”, jer to je dova pod uslovom.
Odgovorio: Hfz. Amir Smajić