Da li je zabranjena pretvorba vina (opojnih pića) u sirće (ocat) ?

Piše: Mr. Semir Imamović

Prenosi Enes, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upitan o tome da li je dozvoljeno hamr (vino) pretvoriti u sirće, na što je on dao negativan odgovor. Ocjena hadisa: Hadis je vjerodostojan. Muslim, Knjiga o pićima, poglavlje ”zabrana pretvaranja hamra u sirće”, br. 1983., Tirmizi, Knjiga o kupoprodaji, poglavlje ”zabrana pretvaranja hamra u sirće”, br. 1294. Pojašanjenje pojmova: U širem jezičkom smislu, hamr je glagolska imenica (izvedenica) glagola hamire/jahmiru ili jahmuru, što znači prekriti, pokriti, zastrti, sakriti, napojiti vinom, fermentirati[1]. U užem, šerijatskopravnom smislu, el–hamr je opći naziv za sve vrste opojnih (alkoholnih) pića ali i drugih opojnih sredstava, a njegovim konzumentom, u smislu građanske i krivičnopravne odgovornosti, smatra se svako onaj ko ga konzumira potpuno svojevoljno i svjesno, radi ostvarivanja užitka, zabave, popravljanja raspoloženja i sl[2]. Odrednica potpuno svojevoljno i svjesno isključuje konzumaciju opojnih sredstava pod prisilom, u nesvjesnom ili stanju gubitka razuma, dok odrednica radi ostvarivanja užitka, zabave i sl. isključuje upotrebu opojnih sredstava u medicinske svrhe[3] i u stanju krajnje nužde[4]. ”Mada većina hanefijskih pravnika pojam “hamr” ograničava na alkoholno piće proizvedeno od grožđa, vezujući time zabranu konzumacije za vino, a opijanja za ostale vrste alkoholnih pića[5], ipak je mjerodavnija definicija pojma “hamr” koja je eksplicitno navedena u hadisu koji bilježi imam Muslim u svome Sahihu (3/1587,1588), a u kojemu Poslanik, sallallhu ‘aljehi ve sellem, kaže: “Sve što opija je hamr, a svaki hamr je haram.” Povod ovome hadisu je pitanje koje su Poslaniku, sallallhu ‘aljehi ve sellem, uputili neki ashabi u vezi sa pićem koje se proizvodi od meda, kukuruza i ječma, našto je on odgovorio gore citiranim hadisom. Shodno ovome hadisu hamr je imenica kojom se ne označava samo vino nego svako piće koje ima svojstvo opijanja. Ovakvo značenje ovog pojma potvrdio je i hazreti Omer, r.a., sa minbera Allahova Poslanika rekavši: “Sve što zanosi pamet je hamr.” Zabrana se, dakle, ne veže za ime niti supstancu od koje je proizvedeno alkoholno piće, nego za svojstvo pića da opija, bez obzira da li stanje opijenosti nastupilo nakon konzumiranja malih ili velikih količina dotičnog pića. Razlog zabranjenosti je svojstvo opijanja (iskar), koje je prisutno u svim vrstama alkoholnih pića, i u malim i u velikim količinama, te su sve te vrste zabranjene bez obzira na količinu.”[6]

Opća pravna pitanja

Ono što možemo primjetiti u ovom, ali i mnogim drugim, po formi sličnim, hadisima[7], jeste da ashabi koji su bilježili i prenosili hadise, koji u sebi sadrže pojašnjenje nekog propisa ili predstavljaju odgovor na nečije pitanje ili nedoumicu, uopće nisu pridavali pažnju imenima i porjeklu osoba koje su na ovaj način, tj. direktnim obraćanjem Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, htjele saznati nešto više o propisima svoje vjere. To može ukazivati na samo jednu stvar: da je među ashabima, kao vrsnim poznavaocima šerijatskih propisa (normi), vladalo općeprivaćeno mišljenje da ovakva vrsta nepoznanice u hadisu, ne može imati nikakve pravne implikacije niti uticaj na konačni tekst norme, koja i jeste prava svrha i motiv izgovorenog hadisa[8].

Poslanikova, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabrana transformacije hamra (vina) u sirće, u formi kratkog i decidnog (negativnog) odgovora, ima karakter preventivne zabrane, u usulskoj nauci, poznate kao seddu-z-zerai’ (preventivno sankcionisanje ili prevenciju zabranom sredstava koja uzrokuju nekakvu pokvarenost, štetu ili grijeh, ili jednostavno rečeno sasijecanje zla u korjenu[9]). Šteta i zlo kojeg je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, na ovaj način, htjeo spriječiti i izbjeći je i više nego očita, i ogledala se u mogućoj konzumaciji vina od strane proizvođača sirčeta (ocata), da im se kojim slučajem dozvolilo, da vino kojeg su posjedovali kod sebe zadrže i nakon njegove definitivne zabrane i iskoriste ga za proizvodnju sirćeta (ocata). U vezi sa navedenim principom (preventivno sankcionisanje), potrebno je naglasiti da, iako postoji načelna saglasnost među pravnim teoretičarima, različitih pravaca i škola, oko njegove utemeljenosti i legitimnosti, ipak se ono različito primjenjuje od jedne do druge pravne škole. Tako su recimo djela i aktivnosti koja su u osnovi dozvoljena, ali u većini slučajeva uzorukuju i vode šteti, kao što je izdavanje prostora u zabranjenu svrhu ili dozvoljena djela koja se upotrijebe u nepropisanu svrhu, zabranjena u malikijskom i hanbelijskom mezhebu, a dozvoljena u šafijskom[10]. Zabrana se obrazlaže principom preventivne sankcije koja ima pravnu snagu i legitimnost samostalnog šerijatskog izvora[11]. Svi su saglasni oko primjene ovog principa kod djela/aktivnosti koja su u osnovi štetna (negativna) i vode jasnoj šteti, kao i njegove neprimjene kod djela/aktivnosti koja u malo slučajeva ili rjetko kada imaju negativne posljedice, kao što je u primjeru suđenja na osnovu svjedočenja koje ponekad može biti i lažno, ali i djela/aktivnosti čijom bi zabranom, pod pretpostavkom da mogu biti zloupotrebljena i iskorištena u nedozvoljene svrhe, društvo i njegove jednike bili uskraćeni za značajan dio korisnih pa i egzistencionalnih djelatnosti, kao što su poljoprivreda, zanatstvo, i sl[12]. U tom smislu neprihvatljiva je zabrana proizvodnje i uzgoja poljoprivrednih kultura (voća, povrća) uz obrazloženje da one mogu biti iskorištene za proizvodnju alkoholnih pića, jer je očekivana korist od njih izvjesnija nego što je to šeta ili pokvarenost, kao što je neprihvatljiva zabrana proizvodnje raznih korisnih instrumenata i aparata pod izgovorom njihove zloupotrebe.

Većina islamskih pravnika je na stanovištu da je zabrana hamra (opojnih pića) prošla kroz tri faze, a samo mali broj njih tvrdi da se to desilo u četiri faze. Predmet sporenja je faza tzv. različitog kur’anskog tretmana opojnog pića (seker) i ostalih vrsta ”prijatne hrane” (semer hasen)[13], čime je, prema mišljenju nekih komentatora, započeta priprema terena za konačnu zabranu hamra (opojnih pića).[14] ”No, ako se eventualno i može govoriti o pretpripremnoj fazi zabrane u ovom ajetu, ona se ne može označiti kao prva faza zabrane budući da se navedeni ajet može dvojako protumačiti. Prvo tumačenje je da veznik podrazumijeva različitost tretmana, kao što što kaže prva grupa učenjaka, a drugo je da je atribut prve imenice izostavljen, jer na njega ukazuje atribut spomenut kod druge imenice, što je česta upotreba u arapskom jeziku. A prema poznatom usulskom pravilu, ako postoji mogućnost dvojakog tumačenja argumenta, onda je dokazivanje istim nesvrsishodno.”[15] Mišljenje većine potvrđuje i sljedeći hadis. Naime, Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, pripovijeda: ”Hamr (vino) je zabranjivan tri puta (u tri faze): ”Kada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, došao u Medinu, među njenim stanovnicima je bila široko rasprostranjena praksa konzumacije vina i hazardnih igara. Pitali su ga o tome, nakon čega je objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki. Reci: ” Oni donose veliku štetu, a i neku korist ljudima, samo je šteta od njih veća od koristi.”[16] Oni su tada rekli: ”Nije nam zabranio da ga pijemo, samo je rekao da u njemu ima štete i koristi.” Zatim su nastavili sa njegovom konzumacijom sve do dana kada je jedan muhadžir, koji je predvodio ljude u namazu, klanjajući u polupijanom stanju, napravio grešku u učenju Kur’ana. Tim povodom Allah je objavio ajet u nešto strožijoj od prethodne forme: “O vjernici, pijani nikako molitvu ne obavljajte, sve dok ne budete znali šta izgovarate…”[17] Nakon toga, oni koji su pili vino nastojali su da, bar na molitvu, dođu trijezni, no ubrzo je objavljen ajet koji, u potpunosti, zabranjuje konzumaciju opojnih pića, a to su riječi Uzvišenog: ”O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa, hoćete li se okaniti?”[18] Kao što možemo vidjeti, u posljednjem ajetu uspjeh (felah), koji podrazumijeva ostvarenje ambicija (želja) i spas od zla i neugodnosti, uslovljen je trenutnim i potpunim ostavljanjem hamra (opojnih pića). Imperativni upit (pitanje) ”pa hoćete li se okaniti”, ashabi, drugovi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, shvatili su krajnje ozbiljno i, kao što se navodi u nekim predanjima, doslovno su kazali: ”hoćemo, okanit ćemo se”, a zatim su, noseći u rukama preostale zalihe vina i posude iz kojih su, samo nekoliko trenutaka ranije, pili vino, izašli na ulice i prosuli ih po putu[19]. Medinski putevi su se pretvorili u rijeke (prosutog) vina.

Propisi

1. Pretvorba vina (opojnog pića) u sirče (ocat) moguća je na dva načina: sa i bez uticaja ljudskog faktora, odnosno vještačkim i prirodnim putem. Ukoliko je do transformacije (pretvorbe) došlo prirodnim putem, bez uticaja ljudskog faktora[20], islamski pravnici su saglasni da je sirće nastalo tim putem, dozvoljeno koristiti u ishrani[21], na osnovu riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ”Divan li je umak sirće.”[22] S druge strane, konzumacija sirćeta dobijenog vještačkim putem od vina (alkohola) kao i proizvoda koji u svom sastavu sadrže vinski ocat (kečap i sl.), predmet je sporenja među islamskim učenjacima. Hanbelijski, i šafijski pravnici[23] stoje na čvrstom stajalištu da je konzumacija vinskog ocata strogo zabranjena, temeljeći svoj stav, između ostalog i na predmetnom hadisu, ali i na drugim hadisima u kojima je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odbacio bilo kakvu mogućnost vještačke pretvorbe vina u sirće[24]. Prema hanefijskom mezhebu dozvoljeno je konzumirati vinski ocat bez obzira na način na koji je dobiven, prirodnim ili vještačkim putem[25]. Njihovo je obrazloženje da je, transformisanjem alkohola u sirće, nestalo svojstva zbog kojeg je alkohol zabranjen, a to je opijanje[26]. Pravno-šerijatsko načelo glasi: ”U obzir se uzima suština a ne nazivi”. Suština nam kaže da je to sirće, a ne alkohol, te je prema tome dozvoljeno (halal). Također, Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je rekao: ”Divan li je umak sirče”, nije napravio razliku između ovih dviju vrsta. Ovo su, prema mišljenju Evropskog vijeća za fetve, sasvim dovoljni argumenti da bi se upotreba vinskog ocata i proizvoda koji u sebi sadrže vinski ocat smatrala dozvoljenom[27]. Što se tiče zabrane, koju je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u tom smislu izrekao, a na koju se poziva prva grupa učenjaka, ona je, po njima (Evropskom vijeću za fetve), imala savjetodavni i preventivni karakter i odnosila se na period, koji je uslijedio neposredno nakon zabrane (vina, opojnih pića), tzv. period odvikavanja od konzumacije vina, u kojem je još uvjek postojala opasnost vraćanja pojedinaca svojim starim (lošim) navikama. Jedan dio islamske uleme pravi razliku između vinskog ocata proizvedenog od strane sljedbenika Knjige (ehlu-kitabija), koji vino smatraju dozvoljenim, i vinskog ocata kojeg proizvedu muslimani. U prvom slučaju vinski ocat je dozvoljen, a u drugom nije[28].

2. Hadis ima sasvim jasnu tendenciju iskorjenjivanja zla alkohola u društvu, jer se njime traži prekidanje svih aktivnosti koje su na bilo koji način povezane sa alkoholom, pa i onih koje, na prvi pogled, djeluju logično i pragmatično, kao što je njegova pretvorba u sirče, čime bi se ogromne količine već proizvedenog alkohola, umjesto da budu uništene, usmjerile u korisne svrhe. U još decidnijem hadisu, koji su zabilježili Tirmizi i Ibn Madže, Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prizvao je Allahovo prokletsvo na deset osoba koje imaju posla sa opojnim pićima: ”proizvođača, naručioca proizvodnje, konzumenta, distributera, skladištara, poslužitelja, prodavca, korisnika zarade, onoga ko ga kupuje i kome se kupuje”. Nažalost, i pored ovako jasnih upozorenja i smjernica, koje bi trebale biti dovoljne svakom razumnom vjerniku da sa svog kućnog praga jednom zauvjek udalji ovo zlo i nevaljalštinu, i time sebi i svojoj porodici, i društvenoj sredni, priskrbi Božiji blagoslov (berićet), naći ćemo da još uvjek značajan broj naših sunarodnjaka, Bošnjaka muslimana, pa i onih koji posjećuju džamiju (bar petkom ili na bajram), ima blagonaklon ili u najmanju ruku indiferentan (neodređen) odnos prema alkoholu i alkoholnim pićima, ugostiteljskim objektima, restoranima, kafanama i birtijama u kojima se on toči, i trgovinskim radnjama koje ga prodaju, ali i prema prisustvovanju ceremonijama, manifestacijama, proslavama čiji je neizostavni dio konzumacija i ispijanje velikih količina alkohola. Posebno brine što je sve veći broj mladih ljudi koji spas i bijeg od svakodnevnih životnih problema traže u alkoholu i raznim alkohol i pivo partyima, kojih u zadnje vrijeme ima na pretek, i koji se, bez ikakvih administrativnih zapreka i šire društvene osude, organizuju gotovo svakodnevno i u svim većim bosanskohercegovačkim ćaršijama, uz prethodnu najavu i reklamu na službenim tv i radio stanicama, i uz prešutnu saglasnost općinskih vlasti, čime se ti ljudi ”svojevoljno” ubacuju u kolotečinu i kandže zla iz kojih će se kasnije teško izvući, jer grijeh kakav je alkohol i društvo kakvo je ”party” društvo ne mogu proizvesti ništa drugo do li alkoholičare i partyaše a nikako zdrave jedinke i korisne članove društvene zajednice. Nije li Uzvišeni rekao: ”O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.” Treba dodati da trgovci pićem i vlasnici ugostiteljskih objekata u kojima se toči alkohol ne čine nepravdu i nasilje samo prema sebi nego i prema svojim najbližima, suprugama i djeci, jer ih, hraneći i izdržavajući na ovaj način zarađenim sredstvima, na neki način uvlače zajedno sa sobom u krug u Poslanikovom hadisu prokletih osoba. ”Naročito je za svaku osudu pojava da neki ljudi koriste i neke vjerske svečanosti, kao što su otvaranje novosagrađenih džamija, ili okupljanje vjernika u povodu mevludskih svečanosti, ili zajedničkih dova, da prodaju koju flašu ili gajbu piva. Takvi se postupci moraju energično osuditi i spriječiti.”[29]

Bilješke

[1] – http://www.almaany.com; Arapsko-bosanski rječnik, Teufik Muftić, str. 405.

[2] – Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/179.

[3] – Kao što je upotreba anestezije (narkoze) prilikom izvođenja operativnog zahvata, upotreba medicinskog alkohola kao dezinfekcionog sredstva, upotreba lijeka spravljenog na bazi alkohola, po preporuci ljekara specijaliste, koji je uz to i dobar musliman, ukoliko ne postoji dozvoljena alternativa, i slične medicinske svrhe. (Vidjeti: Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/179, Medžmu’u fetava ve resail, Muhamed ibn Salih el-‘Usejmin, Halal i haram u islamu, Dr. Jusuf El-Qaredavi, Sarajevo, 1997., str. 121, http://www.salmajed.com/node/2691 ).

[4] – Uzvišeni u Kur’anu, u prijevodu značenja kaže: ”A zašto da ne jedete ono pri čijem klanju je spomenuto Allahovo ime kad vam je On objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nevolji (kada ste na to prinuđeni).” (El-En’am, 119.)

[5] – Vidjeti: El-Kasani, Bedai’us-sanai’, 7/39

[6] – Vidjeti: Konzumiranje alkohola u svjetlu šerijatskih propisa, dr. Enes Ljevaković.

[7] – Takav je recimo hadis: ”Upitan je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o tome ko najljepše uči Kur’an, pa je rekao: ”To je onaj na kojem se, prilikom učenja Kur’ana, primjećuju tragovi strahopoštovanja.” (Vjerodostojnim ga je ocijneio El-Albani u Miškatul-mesabih)

[8] – Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/179.

[9] – Usul-i fikh, hrestomatija, izdanje Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, 2005., Priređivač: dr. Enes Ljevaković.

[10] – Envaru-l-buruk fi envai-l-furuk, 3/45., Seddu-z-zerai’ fi-šeri’ati-l-islamijje, dr. Abdulkerim ed-Derkavi, naučni rad objavljen na http://www.alukah.net/Sharia/0/6987/, El Vedžiz fi usuli-l-fikhi (Opći prikaz metodoligije islamskog prava, ‘Abdulkerim ez-Zejdan, 246.

[11] – ‘Urf običaj kao pomoćni izvor šerijatskog prava, dr. Muharem Štulanović, 70.

[12] – Seddu-z-zerai’ fi-šeri’ati-l-islamijje, dr. Abdulkerim ed-Derkavi, naučni rad objavljen na http://www.alukah.net/Sharia/0/6987/.

[13] – Ovdje se misli na 67- i ajet sure En-Nahl, u kojem se kaže: “A od plodova palmi i loze pripremate piće i hranu prijatnu.

[14] – Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/181., Tefsir Ebu Suud, 2/326.

[15] – Vidjeti: Konzumiranje alkohola u svjetlu šerijatskih propisa, dr. Enes Ljevaković.

[16] – Prijevod značenja, El-Bekare, 219.

[17] – Prijevod značenja, En-Nisa, 43.

[18] – Prijevod značenja, El-Maide, 90., 91. Hadis je zabilježio Ahmed u ”Musnedu”, 14/267.

[19] – Buharija, 5582., 242., Muslim, br. 1570.

[20] – Sirćetno vrenje, koje stvara sirće, odvija se zahvaljujući jednom mikroorganizmu (Mycoderma, bakterija koja etil alkohol pretvara u sirćetnu kiselinu), sirćetnom bacilu. Ova bakterija se u prirodi nalazi svugdje u vazduhu, pa su zbog toga prvi proizvođači sirćeta uspjeli u svom radu. Tek 1878., mikrobiolog Hansen je ispravno objasnio hemijski proces dobijanja sirćeta. On je precizno opisao tri vrste sirćetnog bacila. Ova minijaturna bića proždiru alkohol i luče kiselinu. Pretvaranje alkohola u kiseline je postupak koji zovemo vrenje. (www.naturamedica.info/, http://www.en.wikipedia.org/wiki/Mother_of_vinegar )

[21] – El-mevsu’atu-l-fikhijje, 19/262., Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/183., Evropsko vijeće za fetve, Rezolucija br. 4/7.

[22] – Muslim, 2051.

[23] – El-Medžmu, 2/597, El-Mugni, 9/145.

[24] – U jednom od tih hadisa se navodi da je Ebu Talha pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ”Šta uraditi sa vinom kojeg su naslijedila siročad?” Odgovorio je: ”Prolijte ga!” A zašto od njega ne bismo napravili sirće?” – insistirao je Ebu-Talha. ”Ne, ni u kom slučaju!” – kategoričan je bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

[25] – El-Mebsut,

[26] – U ususli fikhu općeprihvaćena je teza po kojoj norma cirkulira sa svojim ‘illetom (pravnim razlogom) u afirmativnom i negativnom smislu.

[27] – Vidi: http://www.soonaa.com/vb/showthread.php?t=6281

[28] – Fethu zi-l-dželali vel-ikram bi šerhi bulugil-merami, 1/183.

[29] – Vidjeti: Konzumiranje alkohola u svjetlu šerijatskih propisa, dr. Enes Ljevaković.

Saff br. 314.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/