Do jučer smo u našim redovima imali fitnu “tekfira”, a danas vidimo da se otvaraju novi frontovi fitni, dolaskom eš’arija, maturidija i ostalih sekti. Ono što me je ovih dana jako pogodilo, a ujedno i zbunilo, jeste proglašavanje šejha Nasruddina el-Albanija murdžijom, ili blaže rečeno – plasiranje tvrdnje da je šejh Albani zajedno sa mnogim svojim učenicima bio na murdžijskoj akidi. Ove riječi izgovaraju oni koji nisu upali u zamke džematul-tekfir i koji se deklariraju kao talibul-ilm. Također, da li možete nešto reći o traženju grešaka velikim učenjacima ummeta od strane onih koji su tek otišli u arapski svijet na studije, tj. još uče arapski jezik, a svoj puštaju da govori o greškama uleme? Da li je to dozvoljeno? Allaha molim da Vas nagradi najljepšom nagradom!
Cijenjeni brate, tvoje pitanje zahtijeva kompletnu naučnu studiju jer se tiče jednog od najvećih islamskih autoriteta današnjice, šejha Nasiruddina el-Albanija. U svakom slučaju nama priroda ove rubrike ne dozvoljava pretjerano debatiziranje i odgovaranje na svaku sumnju koju fabriciraju laički umovi. Žalosti nas kada čujemo da ljudi koji stječu islamsko znanje na početku svog dugog i napornog puta startaju s pozicije kvalificiranja ljudi, naročito kada je u pitanju islamska ulema.
Na ovu sumnju, koja je jaka poput paukove mreže, može se odgovoriti s više aspekata, a zadovoljit ćemo se s tri:
Prvo: Šejh El-Albani na mnogim mjestima u svojim djelima hvali da’vu Muhammeda b. Abdul-Vehhaba. Za nekoga ko ima pozitivno mišljenje o šejhu Muhammedu i njegovoj da’vi kazati da je murdžijske akide, isto je kao za zagriženog sufiju kazati da je tzv. vehabija.
U svom govoru o Muhammedu b. Abdul-Vehhabu i njegovim sljedbenicima, šejh El-Albani rekao je: “Podigli su zastavu tevhida u Nedždu i drugim mjestima, Allah ih nagradio u ime islama.” (Vidjeti: Muhtesaru Sahihil-Buhari, 1/478)
U drugom djelu kaže: “Neki novotari koji se bore protiv sunneta i tevhida vrijeđaju imama Muhammeda b. Abdul-Vehhaba, obnovitelja ispravnog vjerovanja na Arapskom poluotoku.” (Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 5/305)
U svome uvodniku Ibn Tejmijjinog djela “Hidžabul-mere’ti ve libasuha fis-salah”, str. 5, prilikom spomena šejhul-islama Ibn Tejmijje i njegovog učenika Ibnul-Kajjima, kaže: “I oni koji su na ovom putu slijedili obnovitelja ispravnog vjerovanja u Nedždu i okolnim mjestima, šejha Muhammeda b. Abdul-Vehhaba.”
Ovakvih primjera je bezbroj i odulji bismo navodeći ih.
Drugo: Da li je pojmljivo da najveća ulema današnjice pohvali šejha El-Albanija a ne ukaže ummetu na njegovu iskrivljenu akidu?!!
Imam šejh Muhammed b. Ibrahim o El-Albaniju kaže: “Čuvar sunneta, pomagač istine, borac protiv novotarija.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 20)
Šejh Ibn Baz kaže: “Šejh El-Albani, poznat kao pripadnik ehli-sunneta vel-džemata, pomagač i zagovornik sunneta, borac na Allahovom putu u tom pogledu.”
Na drugom mjestu Ibn Baz kaže: “Šejh je kod mene poznat po ispravnom akaidu…”, potom je nastavio s velikim pohvalama u korist šejha El-Albanija.
Na trećem mjestu kaže: “Ne poznajem u ovom vremenu pod nebeskim svodom učenijeg u hadisu od šejha El-Albanija. On je obnovitelj vjere u hadiskim naukama.”
Također kaže: “Šejh El-Albani je zagovornik i pomagač mezheba prvih generacija.”
(Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 145, od Muhammeda Bejjumija).
Ibn Usejmin je rekao: “Šejh je brižan u pogledu sunneta, bori se protiv novotarija bez obzira radilo se o akidi ili fikhu.”
(Vidjeti: Muhammed Bejjumi, El-Imamul-Albani, str. 145)
Savremeni kolegij za islamska pitanja u sastavu: Ibn Baz, Abdullah Kaud, Abdullah Gudejan, Abdurrezzak el-Afifi, upitani su o šejhu El-Albaniju, te su kazali: “On je kod nas poznat kao učen, sluga sunneta, pomagač ehli-sunneta vel-džemata.” (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 12/224)
Šejh Bekr Ebu Zejd (savremeni Ibnul-Kajjim) kaže: “El-Albani je poznat kao pomagač sunneta i akide selefa (odabranih generacija), to je stvar oko koje ne razglaba osim okorjeli neprijatelj ili neznalica.” (Vidjeti: Et-Tahzir, str. 41)
Veliki hadiski stručnjak današnjice šejh Abdul-Muhsin el-Abbad kaže: “El-Albani je veliki učenjak, sluga sunneta, njegova akida je lijepa – dobra… On je čvrsto branio akidu selefa. Nijedan tragalac za šerijatskim znanjem ne može bez njegovih pisanih djela.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 21-22)
Kada bismo željeli spomenuti sve učenjake današnjice i njihovu pohvalu šejha El-Albanija, trebali bismo desetine ovakvih stranica.
Treće: Šejh El-Albani u svojim djelima nedvojbeno potvrđuje mišljenje prvih generacija kada su u pitanju djela obaveznika i njihov odnos u pogledu imana.
Kada je odgovarao maturidijskim učenjacima koji djela ne smatraju sastavnim dijelom imana, rekao je: “To je suprotno mišljenju prvih generacija i većine učenjaka: Malika, Šafije, Ahmeda, Evzaija i drugih. Svi oni smatraju da uz potvrdu srcem i izgovor jezikom, iman sačinjavaju djela.” (Vidjeti: Et-Tahavijje, 331-332)
Slično ovome kazao je u svome djelu Ez-Zebbul-ahmed, str. 32-33.
Kada je velikom hanbelijskom šejhu Abdullahu b. Abdul-Azizu b. Akilu spomenuto da neki optužuju El-Albanija i pripisuju ga murdžijama, rekao je: “Za te optužbe nemaju nikakvog dokaza… kako ga mogu smatrati murdžijom a on jasno kaže da su djela sastavni dio imana.” (Vidjeti: Džuhudul-imamil-Albani, str. 24)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Murdžije su oni koji kažu: ‘Iman je ubjeđenje srcem i potvrda jezikom, a djela nisu od imana’.” (Vidjeti: Medžmuu-fetava, 7/194).
Ove osude i potvore koje se iznose na ovog velikog imama današnjice sliče mi na slučaj kada je skupina ljudi došla kod Aiše, radijallahu anha, i kazala: ”Neki ljudi vrijeđaju ashabe, čak vrijeđaju Ebu Bekra i Omera!”, na što je Aiša odgovorila: “Što se čudite, Allah je prekinuo njihova djela, ali je htio da im se ne prekida nagrada.” (El-Hatib u Tarihu Bagdad, 11/275)
Što se tiče onih koji svoj “slavni put nauke” počinju konzumiranjem mesa najučenijih ljudi današnjice, oni su, ne znajući, sami sebi dženazu obavili. To su, najčešće, učenici jednog pokvarenog učitelja koji se često predstavlja u odori islama, a ustvari često radi protiv interesa islama. Ovaj šejh je poznat po imenu Google. Koliko se ljudi upecalo na broj njegovih podataka i jačinu njegove memorije. Koliko stjecatelja islamskog znanja je skrenulo s puta Istine kopkajući po internetu i čitajući svega i svačega. Internet danas slovi kao najgnusnija klaonica na svijetu. U njoj se muslimani, posebno učenjaci, kolju, deru, sijeku, faširaju, potom odlažu na “deponiju”. Kako čovjek može biti duševni ljekar jednog društva ako je podložan utjecaju raznoraznih glasina, priča i pisarija. Mišljenje o nekom učenjaku mijenja se nakon nepobitnih argumenata da je dotični napravio grešku. Kada se potvrdi njegova greška, tada je dužnost doviti Allahu da mu oprosti, a nikako širiti kojekakve priče i upozoravati ljude od nečega što im, kada bi bilo istina, neće štetiti. Molimo Uzvišenog Allaha da očisti naše jezike i naša prsa prema svim muslimanima, a naročito nasljednicima Allahovih poslanika. Amin!
Mr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa minber.ba