Da li je masturbacija mekruh ili haram?

We alejkumusselam we rahmetullahi we berekjatuhu

Prije svega;

Prvo je pitanje: zašto sa oduševljenjem nisu prihvatili fetvu većine učenjaka?

Drugo je pitanje: da li čovjek u odabiru fetvi gleda ono što mu više odgovara prohtjevima ili ono za šta vidi da ga više približava Allahu?

Treće je pitanje: da li taj čin ide sam ili je u 99.99999% udružen sa namjernim zamišljanjem bluda, tj. odnosa sa osobama koje mu nisu bračni drug, što je dodatni haram bez imalo sumnje, jer se ne radi o nenamjernim mislima protiv kojih se čovjek bori već o namjernim mislima koje čovjek sam svojom voljom izaziva? Misao činjenja harama i uživanje u tome je gore od pogleda, jer se i pogled oslanja na misao i pogled kada su misli odsutne ne znači ništa, jer je nenamjeran. Koliko se puta desi da nekog gledaš bez da ga vidiš jer su ti misli potpuno odsutne? Tako da su misli osnova svakog grijeha, i ona nenamjerna misao protiv koje se borimo nije grijeh, dok namjerno izazvana misao jeste grijeh bez imalo sumnje.

Četvrto je pitanje: U apsolutnoj većini slučajeva ovaj čin biva udružen sa gledanjem harama, jer čovjeku raspaljuje strast koja ga poziva da gleda pornografiju i da pogledom po čaršiji traži „novi materijal“ za sljedeći čin, i tu činjenicu ne može niko poreći ko zna stanje naroda.

Peto je pitanje: da li taj čin gasi strast ili je privremeno odlaže da bi se vratila jača nego što je bila, sa većom osjetljivošću spolnog organa? To svako zna sebi odgovoriti ako bude iskren.

Tako da se čin masturbacije ne gleda izolovano, već u kontekstu toga šta sve za sobom povlači u stvarnom životu ljudi današnjice. jer znamo da u našem vremenu, vremenu opšte razuzdanosti i medijske propagande kakva nije postojala u historiji čovječanstva, ljudima se ne mogu iznositi fetve od prije 1400 godina, zato što je njihovo psihičko stanje bombardovano svim i svačim, i efekat neke fetve na njihov život je potpuno drugačiji od njenog efekta u nekom drugom vremenu. Širenje Zakirovog govora među današnjom omladinom je daleko veća šteta od koristi, i to je kao širenje nečije fetve o razilaženju oko muzike, u vremenu u mjestu u kojima ta muzika oko koje su se razilazili praktično i ne postoji, u kojima će apsolutna većina slušalaca činiti harame koje nikad niko nije dozvolio čak ni u slaboj i iznimnoj fetvi.

A zatim, što se tiče samog navedenog čina kao izolovanog hipotetičkog slučaja;

Kaže Abdullah ibn Omer, od učenjaka ashaba, kudeći čovjeka koji masturbira: „ON čini onu stvar sa samim sobom.“ Bilježi Ibn Ebi Šejbe u Musannefu sa vjerodostojnim lancem prenosilaca.

Allahov Poslanik, s.a.w.s., se obratio mladićima rekavši: „O skupino mladića, ko od vas može da se ženi neka to uradi, a ko ne može – neka posti.“, u poznatom vjerodostojnom hadisu, i nije im rekao: „A ko ne može, neka masturbira.“, što ukazuje da ta opcija nije šerijatska alternativa.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Prenosi se od skupine ashaba i tabi'ina da su dali olakšicu u tome u nuždi, poput čovjeka koji se (stvarno) boji bluda i koji nema drugog načina da se zaštiti osim tako, kao i poput čovjeka koji se (stvarno, objektivno, realno) boji da će se razboljeti, i ovo je stav Ahmeda i drugih. A što se tiče situacije bez nužde, ne znam da je iko u tome dao olakšicu.” Medžmu'ul-fetava, 34/229.

I na pitanje oko konkretnog izolovanog hipotetičkog čina masturbacije, za kojeg vjerujem da skoro ne postoji kao takav bez da je udružen sa drugim haramima, ima još par odgovora na ovom sajtu, kao što ima puno tekstova i snimaka na drugim domaćim islamskim sajtovima.