Da li je ispravnije učiti u sebi ili naglas kad klanjam sam?

Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao: „Kur’an se uči u svakom
namazu pa, gdje nam ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
učio naglas, i mi ga vama učimo, a gdje nam ga je učio u sebi, i mi ga
vama učimo u sebi.“ Buhari, br. 772., i Muslim, br. 396.

Učenje naglas na namazima gdje se uči naglas, i učenje u sebi, na
namazima gdje se uči u sebi, predstavlja djelo koje je sunnet. Ako bi
neko učio naglas na namazima na kojima se uči u sebi, i obrnuto, namaz
mu je ispravan, ali je izostavio sunnet. Međutim, ako time namjerno
cilja suprotstavljanje sunnetu, tada čini haram djelo. (Pogledati: Ibn Usejmin, Fetava Nurun ’aled-derb, 4/422.)

Imam treba postupati po sunnetu i učiti onako kako je naglašeno u
riječima Ebu Hurejre, a ponekad, na dnevnim namazima, kada se uči u
sebi, može ajet ili određeni dio ajeta glasnije proučiti.

Ebu Katade, r.a., prenosi od svoga oca da kaže: „Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, ponekad bi proučio ajet tako da ga mi čujemo.“ Buhari, br. 778.

Ukoliko čovjek samostalno klanja namaze na kojima se inače uči naglas, od sunneta je da uči naglas,  a također ima pravo birati ono što mu je pogodnije za njegovu skrušenost. (Pogledati: Ibn Usejmin, Medžmu’u fetava ve resail, , 13/74.)