Da li je dozvoljeno liječenje sihra sihrom?

U ime Allaha, subhanehu ve te’ala, hvala pripada samo Njemu! Nije dozvoljeno liječiti sihr sihrom, zato što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je bio upitan o nušretu (običaj predislamskih Arapa da liječe sihr sihrom), rekao: “To je od šejtanskoga posla.” (Ahmed, 3/294. i Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3868.)

Taj način je također zabranjen, zato što liječenje sihra sihrom uključuje traženje pomoći od džina što spada u veliki širk. Zato nam Uzvišeni Allah prenosi kazivanje o dvojici meleka (u Babiloni) koji su svakoga koga su podučavali, upozoravali: “A njih dvojica nisu nikoga učili, dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, ti ne budi nevjernik.” (El – Bekare, 102.)

Prije ovoga je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao: “…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vlasti kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici, učeći ljude sihru i onome što je bilo objavljeno dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu.” (El – Bekare,  102.)

Zatim kaže Allah, dželel šanuhu: “A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, ti ne budi nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji to sebi pribavi neće nikakve sreće  na onom svijetu imati. A doista je ružno ono za što su se prodali, kad bi samo znali! A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kad bi samo znali!” (El – Bekare, 102.-103.)

U navedena dva ajeta Uzvišeni Allah nas obavještava o sihru i to sa više aspekata: on je od djela šejtana; njegovo izučavanje je kufr (nevjerovanje) koji se suprotstavlja imanu; njime se rastavlja čovjek od žene, što je od najgorih nepravdi i najvećeg fesada (nereda) koji se može počiniti na Zemlji; u njegovom izučavanju je samo šteta bez ikakve koristi. Onaj ko se njime bavi kod Uzvišenog Allaha ne može očekivati lijep kraj (neće imati nikakve sreće, niti dobra). Ovo je velika prijetnja i zato se čovjek mora kloniti izučavanja i bavljenja sihrom. Zato Allah, subhanehu ve te’ala, za onoga ko se bavi sihrom, kaže: “A doista je ružno ono za što su se prodali.” (El – Bekare,  102.)

Također, dovoljno je kao zabrana što Uzvišeni Allah sihr spominje u kontekstu suprotstavljanja imanu.

Iz gore navedenih činjenica, svakom muslimanu postaje jasno kolika je zabrana učenja sihra i podučavanja njemu. Pored toga, jasno je kolika šteta proizilazi iz toga. Iz ovih ajeta nedvosmisleno se vidi da je bavljenje sihrom kufr (nevjerstvo) poslije vjerovanja, kao i otpadništvo (ridet) od islama. Utječemo se Uzvišenom Gospodaru svih svjetova od toga. Dužnost je upozoravati na ovo, a onaj ko bude iskušan sihrom treba da se ograniči na šerijatski utemeljene načine liječenja i korištenje dozvoljenih lijekova. Ne smije se približavati onome što je Allah, subhenehu ve te’ala, zabranio.

Šejh Ibn Baz