U hadisu se govori o zabrani jedenja mesa životinje koja ima očnjake:
– Zabranjuje se meso zvijeri i ptica grabljivica, shodno hadisu: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je svaku životinju koja ima očnjake i svaku pticu koja ima kandže. “ (Sahih: Muslim (1934), Ahmed (2193, 2614), Ebu Davud (3803). )
U drugoj predaji se kaže:
– Dozvoljeno je jesti hijenino meso, jer se vjerodostojno prenosi da ju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lovio.
Zanima me ima li ovdje kontradiktornosti?
Selam alejkum.
Po ovom pitanju imaju tri mišljenja:
Prvo- Da je meso hijene dozvoljeno. To je mezheb šafija i hanbelija. Dokazuju to hadisom od Džabira u kojem je došlo da je hijenu dozvoljeno loviti (Ebu Davud, Tirmizi i Nesai, vjerodostojnim ga ocjenili Buharija, Bejheki, Ibn Huzejme, i Ibn Hibban).
Drugo- Da je zabranjeno, na čemu su hanefije i rivajet od Ahmeda. Dokazuju to hadisom kog bilježi Tirmizi, da je upitan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o propisu hijene, pa je odgovorio, zar neko jede hijenu. Međutim hadis je slab, kako ga ocjenjuje sam Tirmizi. Također dokazuju time da hijena ima očnjake, a zabranjene su životinje koje imaju očnjake, što je došlo u mutevatir predajama. Ovom dokazu se prigovara, kao što kaže Ibn Reslan, da hijena nema očnjake nego su u nje zubi poput istovjetne kosti, tako da ne ulazi pod ovu zabranu.
Treće- Pokuđenost jedenja hijene, na čemu su malikije. Njihovi dokazi su vjerodostojni hadisi, da ju je dozvoljeno jesti, osim što je diže na stepen pokuđenosti ogavnost prirode te životinje i hrane kojom se hrani.
Ovo zadnje je najbliže ispravnom stavu, a Allah zna najbolje.
Tačno je da je razlog razilaženja to da li hijena ulazi u zabranjene životinje zbog očnjaka. Uglavnom, vjerodostojno je došlo da ju je dozvoljeno jesti, upitno je da li ima očnjake, a ogavne je prirode i hrane kojom se hrani. Po onim učenjacima koji tretiraju da ona ima očnjake, dozvola njenog mesa je izuzetak od te zabrane, a po onima po kojima nema očnjake ne potpada uopšte pod zabranjene životinje zbog očnjaka.
Ve billahi tevfik