Prisustvo male djece u džamiji za vrijeme ibadeta, hutbe ili vaza
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Priredio: Abdullah Nasup
1. Od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista ja počnem klanjati s namjerom da odužim, ali začujem plač djeteta pa skratim kako ne bih otežao njegovoj majci.” (Muttefekun alejhi)
2. Ebu Burda, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, držao hutbu sa minbera pa su ušli Hasan i Husejn u crvenoj odjeći. Prolazili su između ljudi, spoticali su se o svoju odjeću i ustajali. Kada ih je vidio, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sišao je sa minbera, uzeo ih u naručje i postavio ispred sebe. Zatim se okrenuo prema ljudima i rekao: “Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ‘Zaista su vam vaši imeci i vaša djeca iskušenje…’ Kada sam vidio ova svoja dva unuka kako se spotiču o svoju odjeću, nisam se mogao suzdržati da ne siđem i ponesem ih.” (Tirmizi, Sunen, Ebu Davud, Sunen, Ahmed, Musned. Hadis je sahih.)
3. Šeddad b. El-Had, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio namaz ashabima, pa kada je učinio sedždu, Hasan se popeo na njegova leđa. Vjerovjesnik se dugo zadržao na sedždi sve dok Hasan nije sišao sam, a kada je završio namaz, rekao je: “Ovaj moj unuk popeo mi se na leđa, pa nisam želio da ga skinem dok ne završi sa svojom potrebom.” (Bejheki, Sunen)
4. Ebu Katada el-Ensari, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao namaz držeći u naručju Umamu, kćerku svoje kćeri Zejneb i Ebu Asa b. Rebia. Kada bi činio sedždu, spuštao bi je na tlo, a kada bi ustajao na kijam, uzimao bi je u naručje. (Muttefekun alejhi. Buhari, br. 516)
U predaji ovog hadisa koju bilježi imam Muslim u svom Sahihu navodi se: Ebu Katada el-Ensari, radijallahu anhu, rekao je: “Vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako ljudima predvodi namaz, a Umama, kćerka Ebu Asa i Vjerovjesnikove kćeri Zejneb, nalazi se na njegovim plećima. Kada bi činio sedždu, spuštao bi je na tlo, a kada bi ustajao, vraćao bi je na pleća.” (Muslim, Sahih)
Što se tiče hadisa u kojem se spominje zabrana, taj hadis prenesen je sa nekoliko različitih lanaca prenosilaca, međutim, svi su nepouzdani. Bilježe ga Ibn Madža, Taberani, Bejheki i dr. Haris b. Nebhan prenosi od Utbe b. Jekzana, on od Ebu Seida (Muhammed b. Seid), on od Mekhula, a on od Vasile b. El-Eskaa, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve selem, rekao: “Udaljite iz džamija (malu) djecu, luđake, kupovinu i prodaju, sporove, dizanje glasova, izvršavanje kazni, potezanje sablji. Pred džamijama napravite mjesto gdje će se uzimati abdest. Petkom džamije namirišite tamjanom.” (Vidjeti: Ibn Madža, Sunen, br. 750)
Ovaj hadis nije vjerodostojan jer je prenesen izuzetno nepouzdanim lancima prenosilaca. (Vidjeti: Albani, Irvaul-galil, 7/362)
Na osnovu ovih dokaza, uz napomenu da postoje i drugi vjerodostojni hadisi koje nisam naveo, vidimo da su mala djeca u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dovođena u džamiju i to u vrijeme namaza i hutbi. Ne postoji vjerodostojan dokaz o zabrani, ali se mora voditi računa o njihovom ponašanju.
Mišljenja islamskih učenjaka o dovođenju djece u džamije
Imam Malik upitan je o dovođenju malog djeteta u džamiju, pa je kazao: “Ne vidim smetnje u tome da se dovede ako neće praviti probleme zbog toga što je mnogo malo ili ako će prestati kada bude upozoreno. Ali, ako će praviti probleme, smatram da ga ne treba dovoditi.” (El-Mudevvene, 1/195)
‘Izz b. Abdusselam rekao je: “Dva su uvjeta za dovođenje djeteta u džamiju: (1) da ne pravi nered i (2) da će poslušati kada bude upozoreno da prestane sa uznemiravanjem, pod pretpostavkom da učini nešto takvo. Djeci ne treba dopustiti igru i slične stvari u džamiji.” (Mevahibul-Dželil, 2/477)
Ibn Tejmijja je rekao: “Džamiju treba čuvati od svega što joj šteti ili uznemirava klanjače, pa čak treba spriječiti galamu djece, prljanje prostirke i slično, naročito za vrijeme namaza, jer je to vrlo negativno.” (Medžmuul-fetava, 22/204)
Imam En-Nevevi u komentaru Muslimovog Sahiha kaže: “Dozvoljeno je dovoditi (malu) djecu u džamiju, ali je preče da se ne dovode.” (Šerhu Sahih Muslim, 3/277)
Muhammed b. Usejmin upitan je: “Poštovani šejhu, kakav je šerijatski propis o dovođenju djece koja su u dobi u kojoj ne shvataju ozbiljnost namaza ili koja su čak tako mala da još uvijek nose pelene, u kojima možda ima nedžaseta? I da li je dozvoljeno izbaciti ih iz džamije ako su dovedena?”, pa je odgovorio: “Nema smetnje da se djeca dovode u džamiju ako ne uznemiravaju, a ako počnu uznemiravati, treba ih spriječiti tako što će se na lijep način obratiti njihovim starateljima i, naprimjer, reći im: ‘Vaše dijete nas ometa’, ili nešto slično. U vjerodostojnom hadisu kaže se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, htio odužiti namaz, ali je, čuvši plač djeteta, skratio iz obzira prema njegovoj majci. To je dokaz da su mala djeca bila prisutna u džamiji. Ali, kao što smo kazali: ako uznemiravaju, treba ih spriječiti tako što će se njihovim starateljima skrenuti pažnja na to. Jer, ako bi ti izbacio dijete koje, recimo, ima sedam godina, zato što uznemirava u džamiji, došao bi ti njegov otac i nastala bi svađa. Ljudi uglavnom nisu pravedni i objektivni, pa bi moglo nastati neprijateljstvo i mržnja među džematlijama. Stoga se treba lijepo obratiti staratelju kako bi se izbjegli sukobi u džamiji.
Generalno, što se tiče (vrijednosti) dovođenja male djece, u tome nema nikakve vrijednosti, ali ponekad je majka prinuđena, jer nema kod koga ostaviti svoje dijete, a želi prisustvovati vjerskom predavanju ili teravih-namazu u noćima ramazana i sl. Uglavnom, ako će dovođenje djeteta djelovati uznemirujuće na džemat, ili će se njegov otac dekoncentrisati u namazu zbog praćenja djeteta, onda ga ne treba dovoditi.
Također, ako je dijete tako malo da još nosi pelene, nema nikakve koristi da se dovodi u džamiju.” (Likaul-babil-meftuh, 8/125)
Veliki učenjak Abdulaziz b. Abdullah b. Baz upitan je: “Poštovani, šta vi mislite o dovođenju djece u džamiju? Da li je to haram, mekruh ili dozvoljeno? Napominjem da ljudi često citiraju hadis: ‘Udaljite iz džamija malu djecu, luđake…”, pa je odgovorio: “Pohvalno je dovoditi u džamiju dijete koje ima sedam ili više godina, štaviše, to je šerijatska dužnost, i dozvoljeno je natjerati ga ako drugačije neće. Na ovaj način ćemo ga podučavati da klanja i navikavati da, kad odraste, redovno dolazi u džemat i klanja sa svojom braćom muslimanima. Što se tiče djece mlađe od sedam godina, bolje je ne dovoditi ih, jer svojom igrom i ponašanjem mogu uznemiriti i dekoncentrisati džematlije. Hadis: ‘Udaljite iz džamija malu djecu, luđake…’, spomenut u pitanju, daif je i nije vjerodostojnim putem prenesen od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Štaviše, kada djeca napune sedam godina, treba im naređivati da prisustvuju namazu u džematu kako bi se navikli. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Naređujte svojoj djeci da klanjaju kada napune sedam godina, a kada napune deset, udarite ih ako drugačije neće, i razdvojite ih u postelji.’ (Tirmizi, Sunen, br. 407; Ebu Davud, Sunen, br. 494) Ovaj hadis podstiče vjernike da dovode sa sobom djecu u džemat kako bi se navikla na obavljanje namaza u džematu, pa će im biti lakše ustrajavati u tome kada odrastu.” (Fetava nurun aled-derb)
Savjet muslimanima u pogledu ovog pitanja
Kao što vidimo, islamski učenjaci na osnovu dokaza zaključili su da je dovođenje djece u džamije dozvoljeno u osnovi, ali su za to postavili određene uvjete jer su džamije posebna mjesta koja zahtijevaju posebno ponašanje.
Nedopustivo je da džamije budu mjesta galame, igre, guranja, svađa i sl. To važi kako za odrasle tako i za djecu.
Ako su djeca u dobi u kojoj shvataju svetost džamije, ozbiljnosti namaza, i lijepo će se ponašati u džamiji, pohvalno je i potrebno dovoditi ih u džamiju na namaz kako bi od malih nogu zavoljeli džamiju i namaz u džematu.
Djecu koja su mala i ne shvataju, ili su dovoljno velika, ali neposlušna, ne treba dovoditi u džamije, osim u krajnjoj nuždi, jer će uznemiravati klanjače, što može izazvati svađe i netrpeljivost među džematlijama.
————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/