Esselamu alejkum. zanima me kakav je “bračni” status između robinje i njenog gospodara u islamu, s obzirom da Allah Uzvišeni kaže: :“A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete…” : (Nisa 3.)? I da li to znači da ukoliko uzme robinju da prema njoj nema straha od nepravde? Također, u 24. ajetu iste sure gdje Uzvišeni navodi žene koje je muslimanu zabranjeno oženiti kaže: :“i (zabranjene su vam) udate žene, osim onih koje zarobite…” : Pa ako bi čovjek zarobio udatu ženu, da li mu time postaje dozvoljen intimni odnos s njom? U 25. ajetu kaže: :“A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom – eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice.” : Da li će nju ženiti na isti način kao i slobodnu ili ne? I da li mu je dozvoljeno da je proda, ako je s njom imao odnos?
Allah vas nagradio!
Alejkumusselam. Pitanje robstva u Islamu je jedno od pitanja koje se danas, uglavnom, može izučavati samo sa teoretske strane iz razloga što je danas robstvo skoro iščezlo u svijetu.
Jedini način kako neko može postati rob u Islamu je zarobljavanje kjafira u ratu. Isto tako, musliman može da stekne roba kupovinom, svejedno bio taj rob musliman ili kjafir. Gospodar robinje, odnosno njen vlasnik, ima pravo da sa njom ima intimni odnos kad god poželi. Dužan je da je izdržava, tj. hrani je i odijeva i obezbijedi joj mjesto stanovanja shodno njegovim mogućnostima. Ne treba da je opterećuje poslovima koje ne može podnijeti. Ona je u njegovom posjedu i vlasništvu. Ako hoće može da je proda ili uda, s tim ako je imao sa njom odnos zabranjeno mu je da je proda ili uda sve dok ne prođe vrijeme istibra’, tj. iddeta robinje. Ako je trudna njen iddet se završava porodom, a ako nije njen iddet je jedno mjesečno pranje.
Takođe, ako je žena postala robinja time što je zarobljena u ratu a bila je udata njen iddet je jedno mjesečno pranje. Kada vlasnik robinje uda svoju robinju zabranjeno mu je da ima sa njom polni odnos iako je i dalje njegova robinja. Jedan čovjek može imati neograničen broj robova i robinja a dozvoljeno mu je sa svim tim robinjama da ima intimne odnose.
Vlasnik robinje sa kojom ima polni odnos nije dužan da bude pravedan prema njoj u smislu da i ona ima pravo na boravak njenog vlasnika kod nje, niti da ima pravo na visinu izdržavanja poput slobodne muslimanke i sve drugo što se podrazumijeva pod pravednošću između više žena.
Slobodnom muslimanu je dozvoljeno da oženi robinju muslimanku pod uslovom da je ona čedna, da joj da mehr i da taj brak ispuni svoje šarte valjanosti, kao što je došlo u ajetu u kojem kaže Uzvišeni: : “A onome među vama koji nije dovoljno imućan da se oženi slobodnom vjernicom – eto mu one u vašem vlasništvu, robinje vaše, vjernice – a Allah najbolje zna kakvo je vjerovanje vaše – ta jedne ste vjere. I ženite se njima, s dopuštenjem vlasnika njihovih, i podajte im vjenčane darove njihove, kako je uobičajeno, kada su čedne i kada javno ne čine blud i kada tajno ne žive s ljubavnicima. – A kada one kao udate počine blud, neka se kazne polovinom kazne propisane za slobodne žene. – To je za onoga od vas koji se boji bluda; – a bolje vam je da se uzdržite! Allah prašta i samilostan je. : (En-Nisa, 25) Ajet takođe upućuje na to da udata robinja koja počini blud se kažnjava polovinom od kazne kojom se kažnjava slobodna žena.
Ako robinja rodi dijete iz intimnog odnosa sa svojim vlasnikom tada ona potpada pod propis tzv. “ummu veled”, tj. njen vlasnik je po ispravnom mišljenju učenjaka ne smije prodati, a ona nakon njegove smrti postaje slobodna oko čega nema razilaženja. Sve gore spomenuto je zasnovano na šerijatskim tekstovima Kur’ana i Sunneta ali zbog bojazni od oduživanja u odgovoru svjesno je izostavljeno njihovo navođenje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com