Esselamu alejkum we rahmetullah!Imam pitanje koje me dugo muči, nadam se da ćete mi odgovoriti. Imam 21 godinu i nikad prije nisam mnogo razmišljala o islamu. Moji roditelji su muslimani, odnosno imaju muslimanska imena i vjeruju u Allaha ali ne klanjaju i ne poste, odnosno ne prakticiraju islam. U zadnjih 1-2 godine, ja sam, hvala Allahu, postala svjesna važnosti vjere i počela sam da čitam, učim, klanjam, naučila sam učiti u Kur’anu i još mnogo stvari. Sada želim da se pokrijem, to mi je trenutno najveća želja.
Međutim, moji roditelji se apsolutno ne slažu stim, navode milion raloga zbog kojih ne treba da se pokrijem, kao npr.: “Pokrij se kad budeš imala 40 godina i kad sve proživiš, nećeš moć naći posao kad završiš fakultet, zašto ti moraš biti izuzetak – ne živimo u islamskoj zemlji, ponašaj se kao većina, misliš da si ti najpametnija, itd…”. Svi ovi razlozi su mi SMIJEŠNI i “100% šejtanski” i znam da to moram da uradim bez obzira na njihovo neodobravanje jer “nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju”, ali ne znam kako da skupim hrabrosti jer mnogo ih volim i ne želim da ih sikiram… Šta da radim?
Još jedan problem, usko vezan za predhodni, koji mi ne da mira je to što sam se prije 3 godine bavila manekenstvom. Zbog toga sam se iskreno pokajala i nikad više to ne bih uradila, međutim neke od revija koje sam radila se i danas prikazuju na tv-u i postoji mnogo mojih slika (sa revija, školskih ekskurzija, putovanja i sl.) kod mojih prijatelja i mnogih drugih ljudi, vjerovatno ih imaju i neki ljudi za koje i ne znam da ih imaju, a neke od njih i nisu baš pristojne, zatim postoje i neke slike na internetu (prije svega na facebook-u) koje su postavljali moji prijatelji, većinu njih sam zamolila da te slike obrišu, međutim nisu svi to i uradili.
Molim vas da mi odgovorite da li će to predstavljati smetnju kad se ja pokrijem, te moje slike od prije par godina i kako da se ponašam povodom toga. Unaprijed vam mnogo hvala za odgovor i da vas Allah dž.š. nagradi za ovu stranicu, zaista je mnogo korisna.
Ve alejkumus-selam!
Zahvaljujem Allahu što ti je ukazao na Pravi put i spasio te propasti i neprimjerenog života. Savjetujemo ti da budeš ustrajna u Islamu i da ne posustaš. Moraš svojim djelima pokazati koga više voliš, Allaha ili roditelje? Ukoliko se pokoriš roditeljima u onome što ti je Allah zabranio, onda si jasno pokazala ko ti je priječi i koga više voliš. Neka se roditelji ljute što ih nećeš poslušati u onome što je Uzvišeni Allah zabranio, jer njihova ljutnja nije kao Allahova srdžba.
Draga sestro, dok ovo čitaš, pripremi sebi mahramu i donesi nijjet da više gologlava nećeš izaći pred osobe koje ti nisu mahrem. Da te pitam: Ko je Taj ko se o tebi brinuo dok si bila kap sjemena, zakvačak, gruda mesa, embrion? Ko ti je dao da čuješ i vidiš? Kome ćeš se vratiti? Ko ti je život dao i ko će ti život uzeti? Nemoj da se dvoumiš da Allahu budeš pokorna. Da li ti imaš garanciju da ćeš živjeti do zaposlenja? Nemaš! Pa zašto onda da se opterećuješ time. Koliko je pokrivenih sestara i svaka ima svoju opskrbu, pa tako i ti.
Potrudi se da sve svoje slike i revije povučeš i da uništiš, uloži daleko više truda u tome da ih uništiš nego što si se trudila da ih snimiš. Ukoliko neko odbije da te posluša, onda je grijeh na njima a ne na tebi, jer to si uradila u vremenu neznanja i sad kad si se pokajala, islam briše ono što je bilo prije toga.
Vezano sa tvoje roditelje: znaj da svojim djelima možeš više utjecati na njih nego svojom pričom. Zato dobro pazi na svoje islamsko ponašanje. Budi prema njima daleko bolja nego što to i jesi. Možda i njih Allah uputi na Pravi put, ako su za upute.
Ne treba nikad čovjeka odbacivati zbog grijeh kojeg čini, već treba taj grijeh suzbijati, treba ga lijepo savjetovati i na kraju krajeva, svako od nas ima grijeh kojeg se neće proći nikad, kako se spominje u hadisu Allahova Poslanika, s.a.w.s., od Ebu Umame, r.a., kojeg bilježi imam Taberani: “Nema muslimana da nema grijeha i on je u tom grijehu ustrajan, neće ga ostaviti sve dok ne napusti dunjaluk.” (Silsiletus-sahiha, 2276)
Gledaj priliku kada možeš da razgovaraš sa svojim roditeljima, biranim riječima im pristupi. Budi im poput doktora koji im pripisuje terapiju. Daj im onu dozu koja im je dovoljna, pa bolje da je redovno dobijaju i nakon kratkog vremena da se poboljšaju a ne da uzmu jaču dozu pa da je povrate. Svakako, dovu nemoj nikako da ostaviš. Čini za njih dovu dok su god živi. Možda im Allah otvori srce kao što je i tvoje prema islamu otvorio. Kada čine grijeh, ti se udalji i dovi za njih i nemoj im biti poslušna u onome što je grijeh prema Uzvišenom. Molim Allaha da ih uputi na Pravi put! A Allah zna najbolje.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com