Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Brijanje glave novorođenčeta, svejedno bilo muško ili žensko, je sunet prilikom klanja akike po ispravnom stavu učenjaka a nije vadžib.

Korist brijanja novorođenčeta, kako navode stručnjaci medicine je u tome da se jača koža glave.

Dokaz da je sunet novorođenčetu prilikom klanja akike obrijati glavu je hadis kojeg bilježe Tirmizi i Ahmed od Semurete, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dijete je vezano za svoju akiku koja se kolje za njega sedmi dan, obrije mu se glava i nadije mu se ime”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi i Albani.

Prema tome, sunet je da se zakolje akika novorođenom djetetu sedmi dan od rođenja i da mu se taj dan obrije glava i nadije ime. A ako ne uradi taj dan mustehab je to uraditi 14. dan, ili 21. dan od rođenja, pa ako ni tada ne uradi mustehab je da to uradi poslije toga u bilo koje vrijeme.

Hanabile smatraju da se novorođeno žensko dijete ne brije i da se izuzima iz ovog propisa jer ženi nije dozvoljeno da brije glavu, dok su ostali učenjaci na gore spomenutom stavu, a što je i ispravno.

A što se tiče brijanja glave ženske djece ili žena uopćeno nevezano za akiku, većina učenjaka je na stavu da je ženi mekruh brijati glavu.

To navode šafijski učenjak Er-Remli i hanbelijski učenjaci Ibn Kudame i El-Behuti, pri čemu izuzimaju iz ove pokuđenosti neki opravdani razlog zbog kojeg ima potrebu da obrije glavu. Ova pokuđenost brijanja glave žene se zasniva na hadisu kojeg bilježi Tirmizi od Alije, radijelalhu anhu, da je rekao: “Zabranio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da žena brije svoju glavu”. Ovaj hadis je šejh Albani ocijenio slabim.

Skupina učenjaka smatra da je ženi haram brijeti glavu bez šerijatski opravdanog razloga. Ovu zabranu temelje mimo spomenutog hadisa u kojem ima slabosti na zabrani ženama da oponašaju muškarce, a što je došlo u vjerodostojnom hadisu u Buharijinom Sahihu. Šišanje žene naćelavo je oponašanje muškaraca u onome što je svojstveno samo njima. Argument zabrane oponašanja muškaraca je po ovom pitanju veoma jak i ukazuje u najmanju ruku na pokuđenost brijenja glave ženama ako za isto nema prihvatljiv razlog i opravdanje.

Takođe, treba naglasiti da su učenjaci složni da je ženi zabranjeno brijati glavu prilikom nekog musibeta, naricanja i slično kao vid žalosti, što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim.

Prema tome, ako nisi zaklao akiku sunet ti je da zakolješ akiku i da obriješ glavu djeteta, a ako si zaklao nema smetnje da obriješ glavu djeteta zbog spomenutog razloga. Ve billahi tevfik

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumu selam!

Poštovana sestro u islamu, znaj da onaj ko ostavi nešto radi Allaha On mu to nadoknadi boljim od toga.

Bilježi Veki'a u knjizi “Ez-Zuhd” (2/635) od Ubej ibn K'aba, a Ebu Nu'ajm u “El-Hilje” (1/253) od Ubej ibn K'aba i Ibn Omera, radijallahu anhum, a Ahmed (5/363) i Bejheki (5/335) od Ebu Katade i Ebu El-Dehma’, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha a da mu to Allah neće zamijeniti sa onim što je bolje od njega odakle se ni ne nada”, a u rivajetu: “Ti nećeš nešto ostaviti bojeći se Uzvišenog Allaha a da ti Allah neće dati ono što je bolje od toga”, takođe u rivajetu: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha, ne ostavljajući to osim radi Njega, a da mu Allah to neće nadoknaditi sa onim što je bolje za njega i na dunjaluku i na Ahiretu”. Ovaj hadis sa svim spomenutim rivajetima je ocijenjen vjerodostojnim od strane El-Hejtemija, El-‘Adželunija, Ibn Mufliha i El-Vadi'ija.

Musliman i muslimanka ne smiju radi posla da ostavljaju ono što od njih zahtijeva njihova vjera. Ne prihvataj ni jedan posao na kojem ti ne dozvoljavaju da upražnjavaš svoj vjerski život, svejedno bilo u oblačenju, ibadetima, ostavljanju harama i slično. Čovjek mijenja profesiju i poslove ali ne može mijenjati vjeru i vjerske propise.

Islam jeste fleksibilna vjera ali ta fleksibilnost ne smije dovesti muslimana da ostavlja vadžibe i radi harame.

Pokrivanje punoljetne žene muslimanke (tj.one koja ima mjesečno pranje) je vadžib po idžma'u (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta. Znači oko obaveze pokrivanja stidnog mjesta muslimanke nema razilaženja. A u stidno mjesto žene ulaze između ostalog glava, kosa i vrat, oko čega su složni učenjaci. Razilaze se oko lica žene da li je njegovo pokrivanje sunnet ili vadžib.

Dokazi iz Kur'ana, Sunneta, idžma'a, kijasa (analogije), predaja ashaba i zdravog razuma koji ukazuju na obavezu pokrivanja punoljetne muslimanke su mnogobrojni i što je uglavnom općepoznato svakom muslimanu. Prema tome, nema razilaženja među učenjacima da je muslimanki vadžib da se pokrije na što ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi. A to znači da je žena griješna ako to ne uradi čineći time veliki grijeh prema Allahu.

Pokrivanje žene muslimanke nije stvar želje, sviđanja, mode i dopadanja, nego jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu.

Kćerka je obavezna da bude poslušna svojim roditenjima. S tim da nema poslušnosti u griješenju, nego poslušnost je samo u dobru. Ovo je opće šerijatsko pravilo oko kojeg nema razilaženja. Jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže u hadisu Muttefekun alejhi: “Nema poslušnosti u griješenju Allahu, poslušnost je samo u dobru”( Buharija (7257) i Muslim (4871)).

Takođe, u drugom hadisu kaže: “Nema poslušnosti stvorenju u griješenju Stvoritelju” (Ahmed (20672), Hakim (5870) i Taberani (367), kaže Ahmed Šakir da mu je sened vjerodostojan (2/248), a šejh Albani da je vjerodostojan u “Sahihul-džami'i” (7520)).

Prema tome, vadžib ti je da se pokriješ jer je to jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu, a ako to ne uradiš bićeš griješna. Ti si obavezna biti poslušna svome ocu, međutim, ta poslušnost je uslovljena da bude u dobru a ne u griješenju. A pošto ti on naređuje ono što je grijeh prema Uzvišenom Allahu (tj. nepokrivanje), nije dozvoljeno da mu budeš u tome pokorna.

Koliko pokrivenih žena (sa pokrivenim ili otkrivenim licem) živi u nemuslimanskim sredinama. Musliman ne smije davati prednost dunjaluku nad izvršavanjem vjerskih obaveza. Strah da ne izgubi posao, strah od provokacija i slično nisu opravdanje za ostavljanje vadžiba.

Tvom ocu je obaveza da ti naredi da se pokriješ, da te podstiče na pokrivanje, odgaja za takvo nešto i da ti da svu podršku i potporu u tome. Na tebi je da ga mudro i na najljepši način pripremiš i ubijediš da je tvoje pokrivanje nužna i neupitna stvar vjere, ili da preko nekog ko ima uticaja na njega to isto uradiš. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga šta je dozvoljeno nemuslimanki da vidi od tijela muslimanke, odnosno šta je dozvoljeno muslimanki da otkrije pred nemuslimankom.

Prvo mišljenje – da je stidno mjesto muslimanke ispred nemuslimanke njeno čitavo tijelo izuzev ono što se otkrije prilikom obavljanja kućnih poslova.

Ovo je zvanični stav hanefijskog i šafijskog mezheba, nekih učenjaka malikijskog mezheba, Ahmeda u jednom rivajetu od njega i Mekhula. Bilježi imam Kurtubi u svom tefsiru da je ovo stav većine selefa, takođe ovaj stav se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Mudžahida i Ibn Džurejdža.

Prenosi se da je Omer, radijallahu anhu, napisao Ebu Ubejdi: “Prenešeno mi je da žene zimijke ulaze zajedno sa ženama muslimankama u javna kupatila, zabrani to i uradi drugačije, jer nije dozvoljeno da zimijka vidi golotinju muslimanke”.

Međutim, ovaj rivajet od Omera, radijallahu anhu, nisam ga mogao pronaći ni u jednoj zbirci hadisa, a niti oni koji ga navode ne spominju njegov sened niti izvor odakle ga prenose tako da oslanjati se na njega nije pouzdano.

Oni svoj stav dokazuju sljedećim argumentima:

1- Riječima Uzvišenog: “Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, … ili ženama svojim…” (En-Nur, 31). Kažu da se pod riječima “ženama svojim” misli na muslimanke, jer da se misli uopćeno na sve žene ne bi imalo smisla to izdvajati sa “svojim”.

2- Žena kjafirkinja je nepovjerljiva pa može opisati svom mužu ili nekom drugom ženu muslimanku.

Drugo mišljenje – da je muslimanki ispred nemuslimanke dozvoljeno otkriti samo lice i šake.

Ovaj stav zastupaju neki učenjaci malikijskog i šafijskog mezheba. S tim da za ovo svoje mišljenje ne navode argumente.

Treće mišljenje – da je stidno mjesto muslimanke ispred nemuslimanke poput stidnog mjesta muslimanke ispred muslimanke, tj. dozvoljeno joj je da gleda u čitavo tijelo izuzev onog što je između pupka i koljena (shodno mišljenju da je to stidno mjesto muslimanke pred muslimankom). Dok druga skupina učenjaka, tj. oni koji su stavu da je stidno mjesto muslimanke pred muslimankom poput stidnog mjesta muslimanke pred njenim mahremima, smatraju da je kjafirki dozvoljeno da vidi od tijela muslimanke ono što je dozvoljeno njenim mahremima (mimo muža, naravno), tj. lice, kosu, vrat, ruke do laktova i stopala do članaka.

Ovo je zvanični stav hanbelijskog mezheba i nekih učenjaka malikijskog i šafijskog mezheba.

Oni svoje mišljenje dokazuju sljedećim dokazima:

1- Hadisom kojeg bilježe Buharija (1049) i Muslim (2146) u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je došla jevrejka da je nešto pita pa joj je između ostalog rekla: “Neka te Allah sačuva od kaburske kazne”, pa je ona pitala o tome Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

2- Hadisom kojeg bilježe Buharija (2620) i Muslim (2371) u svojim Sahihima od Esme, radijallahu anha, u kojem je došlo da je njena majka, koja nije primila Islam, došla njoj u zijaret, pa je ona pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da li da je primi, pa joj je potvrdno odgovorio.

Ova dva hadisa ukazuju da su jevrejke i mušrikinje dolazile kod žena Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i drugih muslimanki, a da im on, sallallahu alejhi ve sellem, nije naredio da pred njima oblače hidžab i da pokrivaju lice jer žene u svojim kućama su otkrivene.

Zagovarači ovog mišljenja smatraju da se riječi Uzvišenog “ili ženama svojim” odnose na sve žene, i muslimanke i nemuslimanke, a da ono što se prenosi od selefa o obavezi pokrivanja muslimanke ispred nemuslimanke je da je to mustehab a ne vadžib.

A to kako da se riječi Uzvišenog “ili ženama svojim” odnose i na nemuslimanke pojašnjava malikijski učenjak Ibnul-Arebi u svom tefsiru time što je zamjenica “svojim” došla u ajetu iz razloga da se ne razlikuje od ostalih dvadeset i pet riječi u istom ajetu u kojima je došla ista zamjenica, a ne da bi ograničila otkrivanje muslimanke samo ispred muslimanki. A u protivnom, kako onda razumjeti da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primijenio taj ajet na svojim ženama i ashabijkama.

Takođe, od argumenta sa kojima se može poduprijeti ovaj zadnji stav je i to što bi kitabijka koja se uda za muslimana (što je dozvoljeno po Kur'anu) i miješa se sa njegovom ženskom rodbinom, uzrokavala da se njegova ženska rodbina, po mišljenju mimo ovog zadnjeg, mora pred njom cijelo vrijeme pokrivati u čemu je velika neprijatnost i nelagodnost.

Mišljenje koje je najbliže ispravnom je treći stav učenjaka zbog hadisa koji presuđuju po ovom pitanju, a to je da je stidno mjesto muslimanke pred nemuslimankom poput stidnog mjesta muslimanke pred njenim mahremima.

Prema tome, kjafirki je dozvoljeno da vidi od tijela muslimanke ono što je dozvoljeno njenim mahremima (mimo muža, naravno), tj. lice, kosu, vrat, ruke do laktova i stopala do članaka. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vožnja bicikla i drugih sredstava prevoza od strane žena je u osnovi dozvoljena, s tim da može biti i zabranjena ako vodi u fitnu, a što zavisi od stanja i okolnosti u kojima se vozi.

Arapske žene su u džahilijetu a poslije i u Islamu jahale deve. Ovo je potvrđeno u hadisu mutefekun alejhi (tj. kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima) od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Najbolje žene koje su jahale deve su žene Kurejšija, …“.

O pitanju vožnje bicikla od strane žene upitani su neke savremene muftije (šejhovi koji odgovaraju na pitanja) i šejhovi:

Prvi muftija, u svom podužem odgovoru, smatra da je ženi zabranjeno da vozi biciklo pred muškarcima strancima (tj. onima koji joj nisu mehremi) i da su njeni staratelji (muž, otac i slično) obavezni da joj zabrane vožnju bicikla. Pojašnjenje njegovog stava se sastoji u sljedećem:

Ženi koja vozi biciklo je veoma teško da se pridržava šerijatskog hidžaba, jer sa hidžabom koji treba biti širok i dug veoma teško njena vožnja bicikla može biti sigurna i bezbjedna.

Zatim, kaže da je osnova da žena sakriva svoje tijelo (islamskim hidžabom) jer je žena sama po sebi po svojoj prirodi fitna muškarcima. Njoj je Uzvišeni Allah zabranio da udara svojom nogom da se ne bio čuo zveket nakita kojeg pokrivaju: „I neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju“ (En-Nur, 31). A pokreti koje vozač bicikla mora vršiti su različiti i zahtijevaju neku vrstu uvježbanosti i sposobnosti, sve ovo od strane žene izaziva i privlači veću pozornost i fitnu (za muškarce) od samog udaranja nogama zbog kojeg se čuje zveket nakita koji pokriva.

Još ako se ovome dodaju kvarovi i udesi kojima se izlažu vozači bicikla, a što vodi u otkrivanje žene i miješanje i kontaktiranje sa muškarcima koji joj nisu mahremi, ili da njoj može uzrokovati teške i opasne tjelesne nesreće, onda vožnja bicikla od strane pokrivene žene muslimanke biva potpuno sporno i upitno. I na kraju fetve (odgovora) muftija dodaje da nema smetnje da djevojčica koja nije dostigla punoljetnost (do 11 ili 12 god.) vozi biciklo pod uslovom da bude pokrivena šerijatskim hidžabom i da se ne miješa sa muškarcima koji joj nisu mahrem.

Drugi muftija takođe smatra da je vožnja bicikla od strane punoljetne muslimanke dozvoljena ako je daleko od očiju muškaraca, a ako je u prisustvu muškaraca onda joj je zabranjeno voziti biciklo. Jer u većini slučajeva žena koja vozi biciklo neminovno mora da pokaže ili oslika neke avrete svoga tijela ili joj se odjeća prilijepi za njeno tijelo tako da oslikava izgled dijelova tijela koji su fitna za muškarce, ili je mogućnost da padne i otkrije svoj avret i tome slično od šerijatski spornih stvari.

Treći muftija je odgovorio da nema smetnje u tome ako žena vodi računa od islamskim adabima odijevanja (islamski hidžab), ponašanja i slično, a ako će njena vožnja bicikla biti fitna za muškarce onda je zabranjeno. S tim da je po njemu najbolje da se prati običaj tog mjesta, tj. ako je vožnja bicikla od strane žena prezrena i ružna praksa u nekom mjestu onda joj je zabranjeno u protivnom nije.

Nakon spomenutih fetvi (odgovora), odgovor na pitanje o vožnji bicikla od strane žene možemo rezimirati u sljedećem:

Prvo – da je vožnja bicikla od strane punoljetne muslimanke, koja je pokrivena šerijatskim hidžabom ako vozi pred mehremima, dozvoljena ako je daleko od očiju muškaraca.

Dokaz za ovo je osnova po ovom pitanju, tj. da je vožnja bicikla ili drugih sredstava prevoza od strane žena u osnovi dozvoljena, jer su arapske žene su u džahilijetu a poslije i u Islamu jahale deve.

Takođe u hadisu mutefekun alejhi je došlo: „Najbolje žene koje su jahale deve su žene Kurejšija, …“.

Drugo – da nema smetnje da djevojčica koja nije dostigla punoljetnost (do 11 ili 12 god.) vozi biciklo pod šartom da bude pokrivena šerijatskim hidžabom i da se ne miješa sa muškarcima koji joj nisu mahrem.

Dokaz za ovo su takođe gore spomenuti argumenti.

Treće – da je punoljetnoj ženi zabranjeno da vozi biciklo u prisustvu muškaraca koji joj nisu mehremi, pa makar bila propisno pokrivena i makar bio običaj u tom mjestu da žene voze biciklo.

Argumeti zabrane se sastoje u sljedećem:

Pokrivena žena koja vozi biciklo, zbog prirode vožnje sa tim prevoznim sredstvom, kod nje neminovno mora da se pokaže ili oslika figura tijela.

Takođe, u toku vožnje odjeća joj se prilijepi za njeno tijelo tako da oslikava izgled dijelova tijela koji su fitna za muškarce. Postoji mogućnost da padne i otkrije svoj avret, da se desi kvar ili udes te zbog toga da se miješa sa muškarcima i tome slične šerijatski sporne stvari.

A sve ovo od strane žene izaziva i privlači pozornost i fitnu kod muškaraca.

Osnova je da žena sakriva svoje tijelo (islamskim hidžabom i drugim adabima ponašanja) jer je žena sama po sebi po svojoj prirodi fitna muškarcima.

Kao što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista, žena dolazi u liku šejtana i odlazi u liku šejtana (tj. pobuđuje strast i izaziva fitnu samim hodanjem) …“.

Sa druge strane, u nekoliko šerijatskih ili fikhskih pravila, koja su zasnova na šerijatskim tekstovima, je došlo:

“Obaveza je da se zatvare putevi koji vode u haram” (tzv. seddu ezzerai'a).

“Otklanjanje štete ima prednost nad pribavljanjem koristi”.

“Ono što vodi u haram je haram”.

Pa tako u svjetlu ovih šerijatskih pravila dolazimo do propisa da je punoljetnoj ženi muslimanki zabranjeno da vozi biciklo u prisustvu muškaraca koji joj nisu mehremi, jer njena vožnja vodi u mnoge zabranjene stvari, poput: oslikavanja pri vožnji figure tijela a što je fitna za muškarce, otkivanja avreta zbog pada, penjanja ili silaženja, miješanja sa muškarcima i mnoge druge šerijatski sporne momente.

A zbog toga što je vadžib da se zatvore putevi koji vode u činjenje harama, i jer ono što vodi u haram je haram, i jer je veća šteta u vožnji bicikla od strane žena od koristi istog, punoljetnoj ženi muslimanki nije dozvoljeno da vozi biciklo u prisustvu muškaraca koji joj nisu mehremi.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com