Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li obaveza učiti fatihu u dženaza namazu?
Obaveza – vadžib je proučiti Fatihu nakon prvog – početnog tekbira u dženaza-namazu, zbog općenitosti riječi Allahovog Poslanika: ”Nije validan namaz onome ko ne prouči Fatihu”, i zbog prakse Allahovog Poslanika, jer je preneseno da je Allahov Poslanik učio Fatihu nakon početnog tekbira, kao što jeviše
Obaveza – vadžib je proučiti Fatihu nakon prvog – početnog tekbira u dženaza-namazu, zbog općenitosti riječi Allahovog Poslanika: ”Nije validan namaz onome ko ne prouči Fatihu”, i zbog prakse Allahovog Poslanika, jer je preneseno da je Allahov Poslanik učio Fatihu nakon početnog tekbira, kao što je i obaveza donošenje salavata na Poslanika nakon drugog tekbira, i upućivanje dove za mejjita nakon trećeg tekbira, potom predavanje selama nakon četvrtog tekbira.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 6744, 8. tom, str. 420)
Vidi manjeIma li direktor medrese pravo da me natjera na brijanje brade?
Uvaženi i cijenjeni brate u islamu, treba da znaš da je brijanje brade strogo zabranjen čin u islamu. Imam Ibn Hazm, rahimehullahu, na osnovu vjerodostojnih argumenata, navodi konsenzus – jednoglasan stav islamskih učenjaka (što svakako na prvom mjestu obuhvata učenjake hanefijske pravne škole) da jviše
Uvaženi i cijenjeni brate u islamu, treba da znaš da je brijanje brade strogo zabranjen čin u islamu. Imam Ibn Hazm, rahimehullahu, na osnovu vjerodostojnih argumenata, navodi konsenzus – jednoglasan stav islamskih učenjaka (što svakako na prvom mjestu obuhvata učenjake hanefijske pravne škole) da je haram – strogo zabranjeno brijanje brade i smatra to unakažavanjem ljudskog tijela.
Vidi manjeAko pogledamo u hadise Allahovog Poslanika, vidjet ćemo da postoje toliko jasni hadisi, zabilježeni čak u Buhariji i Muslimu, u kojima Allahov Poslanik naređuje muslimanima puštanje brade.
Kazao je Allahov Poslanik: “Razlikujte se od mnogobožaca, puštajte brade i potkraćujte brkove.” (Buharija i Muslim od Ibn Omera, r.a.) Osnova u vjeri jeste da se svaka stvar koja je spomenuta u imperativu – naredbenoj formi, smatra vadžibom – obavezom, osim ako postoji drugi argument koji tu naredbu “ublažava” i spušta na nivo pohvalne, mustehab stvari, što sa puštanjem brade nije slučaj.
S druge strane, ne postoji niti jedan vjerodostojan hadis u kojem je zabilježeno da je Allahov Poslanik skratio bradu, a da ne govorimo kako ne postoji dokaz koji ukazuje na to da je brijao bradu.
Na osnovu spomenutog, vaš direktor ne samo da nema pravo da vam naređuje brijanje brade, već je njegova obaveza da vam savjetuje da puštate brade, kako biste na taj način praktično pokazivali da slijedite praksu Muhammeda ﷺ. i uz to bili uzor ostalim muslimanima našeg podneblja u pogledu prakticiranja tog vadžiba, koji je, nažalost, toliko odbačen od mnogih muslimana našeg podneblja, da i oni sa najvećim diplomama i islamskim akademskim zvanjima među njima ne praktikuju ovaj sunnet. Posebno je žalosno što se takvo postupanje naređuje u medresi, koja se smatra institucijom za podučavanje i odgajanje kadrova koji će sutra ljudima tumačiti vjeru i nositi bajrak islama, a uglavnom se toleriše i sasvim normalno dopušta u ostalim svjetovnim školama, pa čak i u onim na čijem čelu su nemuslimani, kao osnovno pravo svakog čovjeka da izgleda kako želi, a naročito ako znamo da je to stvar naređena našom vjerom.
Ako su islamski učenjaci toliko oštro osudili ismijavanje brade, kazavši da se smatra otpadnikom od vjere onaj ko se svjesno ismijava sa bradom, otuda je sasvim jasno da je naređivanje brijanja brade na tom stepenu!
Šejh Ebu Fejd ibn es-Siddik konstantira: “Ismijavanje sa bradom je djelo kufra, koje čovjeka izvodi iz vjere (čini ga otpadnikom). Sa ovim su se složili svi islamski učenjaci, jer je to ismijavanje sa onim što je naredio islam.”
Ako na sve to, nakon što smo spomenuli da je to suprotstavljanje jasnim propisima, pridodamo činjenicu da je brijanje brade strogo zabranjeno u knjigama hanefijskog mezheba, a koji se smatra pravnim mezhebom po kojem djeluje Islamska zajednica Bosne i Hercegovine, sasvim je jasno koliko je to (ne)djelo daleko od istine i sevapa.
Šta uraditi? Odgovor ćemo naći u riječima Allahovog Poslanika, alejhis-selam: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju – Allahu; pokornost je u dobročinstvu.” (Ebu Davud, br. 2625, od Alije, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani)
Ovaj hadis je veliki temelj u poglavlju pokornosti stvorenjima. Pokornost stvorenjima je u granicama dozvoljenih stvari, nikako u onome što je zabranjeno vjerom. To znači da vama ni u kojem pogledu nije dozvoljeno da brijete bradu, bez obzira tražio to od vas neko ili ne, pa makar to bio i direktor medrese.
Ustrajte u prakticiranju sunneta Allahovog miljenika, pa makar i po bilo koju cijenu, a znajte da vas Allah neće ostaviti na cjedilu nakon što radi Njega ostavite određenu stvar. Poslanik, ﷺ, jedne je prilike nekog beduina uzeo za ruku, pa mu je između ostalog rekao i sljedeće: ”Uistinu nećeš ništa radi Allaha ostaviti a da ti Allah ono što si ostavio neće zamijeniti nečim što je bolje i vrednije od toga.’’ (Bilježi ga Ahmed u Musnedu)
Isto tako, kazao je Uzvišeni Allah: “Onaj ko se Allaha bude bojao, On će mu podariti izlaz iz svake situacije.”
Savjetujem vam da se potrudite i da svoje pitanje o ovom problemu proslijedite na adresu viših nadležnih organa IZ-a za koje smo uvjereni da uz Allahovu pomoć neće dijeliti mišljenje vašeg direktora.
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.
Da li smo griješni zbog ljutnje onih koje odvraćamo od zla, posebno ukoliko se radi o roditeljima?
Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.” (Et – Tevbe, 71.) Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivviše
Jedna od najvećih dužnosti (vadžiba) svakog vjernika jeste naređivanje dobra i odvraćanje od zla. Rekao je Uzvišeni Allah: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju.” (Et – Tevbe, 71.)
Iz ovog ajeta vidimo da je Uzvišeni Allah naređivanje dobra i odvraćanje od zla učinio obavezom svakog vjernika i svake vjernice. Kaže Uzvišeni: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (Ali ‘Imran, 110.)
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo neka ga ukloni rukom, a ako ne može, onda jezikom, a ako i to ne može, onda neka to učini srcem; a to je najslabiji iman.” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Iman”, 49.)
Ajeti i hadisi koji govore o dužnosti naređivanja dobra i odvraćanja od zla su mnogobrojni, kao i oni koji upozoravaju onoga ko ovu dužnost ostavi. Tvoja dužnost je, kao i svakog vjernika i vjernice, da naređuješ dobro i sprječavaš zlo, pa makar se oni koje savjetuješ naljutili ili te vrijeđali. Pri opominjanju se trebaš strpiti, ugledajući se na poslanike i one koji su ih u dobru slijedili – Allah, dželle šanuhu, neka je zadovoljan njima. U jednom ajetu Uzvišeni Allah, obraćajući se Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kaže: “I strpite se, jer je Allah, zaista, s onima koji su strpljivi.” (El – Enfal, 46.)
Uzvišeni Allah nam prenosi riječi mudrog Lukmana, ‘alejhi selam, koji je rekao svome sinu: “O sinko moj, obavljaj namaz i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupati.” (Lukman, 17.)
Blagostanje društva biva uz Allahovu, subhanehu ve te’ala, pomoć, zatim i kroz “instituciju” naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Nasuprot tome, raspad društva i njegovo izlaganje općoj kazni biva zbog ostavljanja ove dužnosti, na što nam je i Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ukazao: “Kada ljudi vide neko loše djelo, pa ga ne spriječe, bliži se vrijeme kada će ih Allah, dželle šanuhu, zahvatiti svojom kaznom.” (Ahmed, 1/2, 5,7,9;Ebu Davud, poglavlje: “Stradanja”, 4338; Tirmizi, poglavlje: “Tefsir”, 3057. i Ibn Madže, poglavlje: “Fitna”, 4005.)
Kako su nekadašnji narodi, koji su slično postupali, završili, govore nam riječi Uzvišenog u kojima stoji: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su bili neposlušni i uvijek granice zla prelazili: jedni druge nisu odvraćali od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (El – Ma’ide, 78. – 79.)
Molimo Allaha, subhanehu ve te’ala, da pomogne sve muslimane u ispunjavanju ovoe obaveze na najbolji način, da njihovo stanje popravi i da ih sačuva onoga što uzrokuje Njegovu srdžbu i osvetu. On je Taj Koji sve čuje i Koji prima dove.
Šejh Ibn Baz, “Fetavel – mar’eti”, str.100-101
Vidi manjeDa li sam dužna da se odazovem na poziv zavidne osobe?
Hvala Allahu, dž.š. Ebu Hurejre, r.a., kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ. da kaže: ‘Pet je obaveza muslimana prema muslimanu: da mu odvrati selam, da ga obiđe kada se razboli, da mu klanja dženazu, da se odazove njegovom pozivu i da mu nazdravi kada kihne.'” (Buhari u Sahihu, hadis br.1164, i Muviše
Hvala Allahu, dž.š. Ebu Hurejre, r.a., kaže: “Čuo sam Allahovog Poslanika, ﷺ. da kaže: ‘Pet je obaveza muslimana prema muslimanu: da mu odvrati selam, da ga obiđe kada se razboli, da mu klanja dženazu, da se odazove njegovom pozivu i da mu nazdravi kada kihne.'” (Buhari u Sahihu, hadis br.1164, i Muslim u Sahihu, hadis br. 4022.)
Islamski učenjaci su podijelili pozive na koje se je musliman dužan odazvati u dvije kategorije:
Prva: poziv na svadbenu gozbu. Većina islamskih učenjaka je na stanovištu da je odaziv na ovu vrstu poziva obaveza (vadžib), izuzev u slučaju postojanja šerijatskog opravdanja. Neke od ovih opravdanja ćemo, ako Bog da, spomenuti kasnije. Dokaz koji ukazuje na obaveznost odaziva je hadis koga prenosi Ebu Hurejre, r.a., a u kome Allahov Poslanik, ﷺ. kaže:
“Najgora hrana je hrana sa gozbe kod koje se odbijaju i sprječavaju oni koji bi joj prisustvovali, a pozivaju se oni koji odbijaju da joj prisustvuju. Onaj ko se ne odazove na poziv, otkazao je poslušnost i pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku, ﷺ.” (Buhari u Sahihu, hadis br. 4779, i Muslim u Sahihu, hadis br. 2585.)
Druga: poziv na razne druge vrste gozbi, osim svadbene. Većina islamskih učenjaka smatra da je odaziv na njih pohvalan (mustehab). Jedino su neke šafije i zahirije zauzele različit stav od ovoga i oni smatraju da je odaziv obavezan (vadžib). Ako bi se moglo reći da je odaziv pritvrđeno pohvalan, onda bi, možda, takav stav bio najbliži ispravnom mišljenju. Allah, dž.š., najbolje zna.
Međutim, islamski učenjaci su uslovili određene uvjete za odaziv na poziv. Ako se ovi uvjeti ne bi ispunili i ispoštovali, onda prisustvovanje pozivu nije ni obavezno (vadžib), niti pohvalno (mustehab), nego, u određenim situacijama, može biti i zabranjeno (haram). Ove uvjete je šejh Muhammed ibn Usejmin, rahimehullah, ukratko izložio i sumirao riječima:
1- Da na sazvanom mjestu nije prisutno neko ružno i zabranjeno djelo. Međutim, ako se nalazi neko takvo djelo, a čovjek ima mogućosti da ga otkloni, njegovo prisustvo postaje obaveznim (vadžibom) iz dva razloga: odaziva na poziv i otklanjanje lošeg djela. Ali ako čovjek to nije u stanju, onda mu je zabranjeno (haram) prisustvovati takvim okupljanjima.
2- Da onaj ko poziva na gozbu ne bude od onih osoba koje je nužno (vadžib) ili sunnet izbjegavati. Jedan od razloga da ima takav tretman jeste njegovo javno činjenje poroka i grijeha. Njegovo izbjegavanje može biti korisno kako bi se takva osoba pokajala za svoje postupke.
3- Da domaćin i gostoprimac bude musliman, inače, odaziv na poziv nemuslimana neće biti obavezujući, zbog toga što je Allahov Poslanik, ﷺ. rekao: “Obaveza muslimana prema muslimanu…”
4- Da hrana koja se poslužuje na gozbi bude dozvoljenom.
5- Da odaziv na poziv ne sadržava i obuhvata zapostavljanje neke druge obaveze (vadžiba) ili nečega što je još obligatnije. Ako to uključuje, tada je zabranjeno odazivanje na njega.
6- Da ne uključuje teškoću ili štetu po onoga koji se odaziva, kao što je dugo putovanje, napuštanje porodice koja ima potrebe za njegovim prisustvom među njima ili neke druge vrste poteškoća. (Ibn Usejmin, El-Kavlu-l-mufid, 3/111.)
Neki islamski učenjaci su ovome još pridodali:
7- Da domaćin određenu osobu posebno ne spominje u pozivu, nego poziva sve prisutne na nekom općem skupu da prisustvuju gozbi koju će prirediti povodom neke prigode, a osoba je jedna od prisutnih. Po mišljenju većine, njegovo prisustvo nije obavezno.
Poslije ovoga će ti postati jasno i očevidno da prisustvovanje ovakvim gozbama koje ti spominješ, ne samo da nije obavezno, nego u određenim situacijama može biti i zabranjeno (haram), kao što je to u slučaju tvoje nemogućnosti da otkloniš loše djelo ili će tvoje prisustvovanje rezultirati zanemarivanjem muževog prava i dužnosti prema njemu ili prava vlastite djece koje se očituje u njihovom odgoju i tvojoj nužnoj brizi o njima. Ti, također, nisi sigurna od njihovog zla i štete koju ti mogu nanijeti. Ovo je dovoljan razlog koji te oslobađa prisustvovanja obaveznom pozivu, a da o neobaveznom i ne govorimo.
Žena, također, mora obratiti pažnju na to da ona mora tražiti dozvolu od svog muža da izađe na prigodu na koju je pozvana. Tvoja je obaveza da savjetuješ te sestre da moraju voditi računa o iskorištavanju vremena i njihovih druženja u onome što će im sa sobom donijeti i ovodunjalučku i ahiretsku korist. Allahov poslanik, ﷺ. nas je upozorio na ishod i rezultat sjedenja na kojima se ne spominje Allah, dž.š., rekavši: “Ne sjedne ni jedna grupa ljudi skupa na zajedničkom druženju, gdje ne spominju Allaha, dž.š., niti donose salavat na Allahovog Poslanika, ﷺ. a da zbog toga neće osjetiti tugu i kajanje. Ako bude želio, Allah, dž.š., će ih kazniti, a ako hoće, On će im oprostiti.” (Tirmizi u Sunenu, hadis br.3302, i za njega tvrdi da je hasenun-sahihun. Albani ga u Sahihut-Tirmizi, 3/140, ocjenjuje kao sahih.)
Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je kazao: “Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: ‘Ni jedna grupa ljudi ne ustane sa mjesta druženja gdje nisu spominjali Allahovo, dž.š., ime, a da njihovo ustajanje ne nalikuje ustajanju sa lešine magarca i zbog toga će osjetiti jad.'” (Ebu Davud u Sunenu, hadis br. 4214. Nevevi ga u Rijadu-s-salihin, hadis br. 321, ocjenjuje kao sahih – vjerodostojan, a sa njim se u ocjeni ovog hadisa složio i Albani.)
Dostavi im ovaj savjet usmenim ili pismenim putem. Kada bi ih, uz to, pozvala u svoju kuću i iskoristila okupljanje za vjersko druženje i učenje, uz još neke dozvoljene sadržaje koji su dragi i bliski njihovim dušama. Nadati se da će te Allah, dž.š., učiniti uzrokom uvođenja ove lijepe prakse najboljeg iskorištavanja ovih druženja i skupova. Allah, dž.š., upućuje na Pravi put.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeOSJEĆA SE SLOBODNIJE BEZ NAMAZA I HIDŽABA
Alejkumusselam. Ovaj odgovor, tj. savjet a ne presuda među vama (u kojoj se inače ocjenjuje ko je kriv), se zasniva na tvom opisu situacije, pa ako si šta oduzeo ili dodao, preuveličao ili prešutio to si na svoju štetu učinio. Naime, ako ona neće da praktikuje vjeru, tj. da klanja, nosi hidžab i sliviše
Alejkumusselam. Ovaj odgovor, tj. savjet a ne presuda među vama (u kojoj se inače ocjenjuje ko je kriv), se zasniva na tvom opisu situacije, pa ako si šta oduzeo ili dodao, preuveličao ili prešutio to si na svoju štetu učinio. Naime, ako ona neće da praktikuje vjeru, tj. da klanja, nosi hidžab i slično, tebi je mustehab ili čak vadžib, shodno razilaženju učenjaka, da joj daš talak (da je pustiš). Jer zbog nemarnosti supruge u praktikovanju vjerskih propisa na mužu je nakon što uloži maksimalan trud u normalizovanju stanja da je pusti.
Znači, ti nju treba da pustiš (da joj daš talak) a ne da dozvoliš da ona tebe ucjenjuje ili da je moliš da ti se vrati. A ti kako opisuješ situaciju ona i neće više sa tobom da živi pa ti i nemaš nekog izbora. Razvod braka nije velika tragedija, jer ako supružnici ne mogu naći zajedničke razvod je lijepo rješenje i u njemu može biti veliki hajr. Kaže Uzvišeni: “A ako se njih dvoje (supružnici) ipak rastave, Allah će ih iz obilja svoga neovisnim učiniti” (En-Nisa, 130).
Prema tome, ono što trebaš sada da uradiš je da ostaviš ti nju i da ne pokušavaš da se pomiriš sa njom, jer ako je tako da ona ne želi vjeru onda i jest bolje da se vi na vrijeme raziđete. Da ona želi tebe i život sa tobom ali ne želi vjeru ti bi nju trebao ostaviti, a pogotovu što ona neće ni tebe ni vjeru. Ako je ona takva nemoj žaliti što je gubiš.
Moli Allaha da te opskrbi ženom vjernicom sa kojom ćeš zajedno da ispunjavaš svoje vjerske obaveze, gradiš lijep život i uzdižeš porodicu sa kojom je Uzvišeni zadovoljan a i ona sa Njim. Za dijete se ne sikiraj, Allah je taj koji upućuje na pravi put, a ti sa svoje strane učini sve da se brineš o njoj i da i ti imaš udjela u njenom odgoju i ti je uči Islamu i islamskim vrijednostima.
Uglavnom, ne sikiraj se, posveti se vjeri što više možeš, traži sebi ženu vjernicu, osloni se na Allaha i nemoj se previše zamarati. Kaže Uzvišeni: “Ko se osloni na Allaha. Pa On mu je dovoljan” (Et-Talak, 3). Mi ne znamo u čemu je hajr, a Allah zna. Kaže Uzvišeni: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas, a nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. Allah zna, a vi neznate” (El-Bekare, 216). Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
CHATANJE MUŠKARACA I ŽENA NA FACEBOOK GRUPAMA
Šerijat je došao sa pravilima i normama koje odgovaraju za sva vremena i sva mjesta. Od tih šerijatskih pravila su: Prvo – “Zatvaranje puteva koji vode u haram” (tzv. seddu ezzerai’a). Drugo – “Otklanjanje štete ima prednost nad pribavljanjem koristi”. Treće – “Ono što vodi u haram je haram”. U svjeviše
Šerijat je došao sa pravilima i normama koje odgovaraju za sva vremena i sva mjesta. Od tih šerijatskih pravila su:
Prvo – “Zatvaranje puteva koji vode u haram” (tzv. seddu ezzerai’a).
Drugo – “Otklanjanje štete ima prednost nad pribavljanjem koristi”.
Treće – “Ono što vodi u haram je haram”.
U svjetlu gore spomenutih šerijatskih pravila, koja su naravno zasnova na šerijatskim tekstovima, saznajemo propis dopisivanja muskaraca i žena koji jedni drugima nisu mahremi preko mesinđera, facebooka ili interneta uopćeno na bilo koji način, chatanjem ili slično. Ova tri šerijatska pravila ukazuju da je propis ovakvog dopisivanja zabrana, jer je vadžib zatvoriti puteve koji vode u činjenje harama, takođe jer je veće šteta od koristi istog i jer ono što vodi u haram je haram.
Ako bi se prigovorilo da u ovakvim dopisivanjima ima vrlo ozbiljnih i korisnih stvari, a što se ne može negirati, poput uspostavljanja prijateljskih veza, razmjene znanja, informacija ili materijala ili čak upoznavanja radi braka i slično, odgovor je da su ove koristi uglavnom umišljenje ili od šejtana uljepšane u odnosu na fitnu i opasnosti koje vrebaju u njima. A otklanjanju štete se daje prednost nad pribavljanju koristi ako je šteta veća, zbog toga je zabranjen alkohol iako u njemu ima koristi jer su šteta i grijeh u njegovom konzumiranju veći. Kaže Uzvišeni: “Pitaju te o vinu i kocki, reci: U njima ima velik grijeh a donose i korist ljudima, a njihov grijeh je veći od njihove koristi” (El-Bekara, 219).
Koliko su samo takva dopisivanja, čak i ona ozbiljna, korisna i plodna, odvela mnoge udate žene i oženjene muškarce, a da ne govorimo o neudatim i neoženjenim, u činjenje raznoraznih grijeha. A sve ono što vodi u haram (ili grijeh) je haram po tekstu šerijatskog pravila.
Neki se pravdaju time da kažu kako imaju veliko pouzdanje i povjerenje u sami sebe, da mogu da se samokontrolišu da vladaju sobom, i tome slično. Takvima kažemo: nije dozovljeno muslimanu da stavlja na ispit svoj iman time što će sebe staviti u fitnu i iskušenje jer je vrlo moguće da skrene i učini grijeh. Kaže Poslanik, sallallahu alejih ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Ebu Davu, Ahmed, Hakim i ostali, a prenosi ga Imran ibn Husajn, radijallahu anhu: “Ko od vas čuje da se Dedždžal pojavio neka se udalji od njega koliko može, doći će mu čovjek misleći o sebi da je mu’min pa će ga (Dedždžal) neprestano zavoditi sve dok ga ovaj ne počne slijediti zbog šubhi (obmana) koje vidi“. Pa tako nikoga ne smije obmanuti njegovo lijepo mišljenje o samom sebi da izlaže svoju vjeru u opasnost.
Takođe, lijep nijet i dobra namjera ne opravdavaju činjenje djela koja vode u harame ili djela koja su sama po sebi harami. O dopisivanju muskaraca i žena (koji jedni drugima nisu mahremi) preko mesinđera, facebooka ili interneta, chatanjem ili slično, su upitani mnogi savremeni šejhovi, poput Abdullaha Džibrin, Abdurrahmana Es-Suhejma, Abdullaha Fekih i Muhammeda Saliha Munedždžida, njihov odgovor je bio jednoglasan, tj. da to nije dozvoljeno. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li je obavezno klanjati vitr namaz
Alejkumusselam. Prvo: Vitr namaz je po skoro svim učenjacima ovog Ummeta potvrđeni sunnet. U tome se izdvojio jedino Ebu Hanife time što smatra da je vitre vadžib klanjati. Kaže učenjak Ibn Munzir: “Ne znam nikoga da se složio sa Ebu Hanifom u ovome”. Prenosi se od Alije, radijallahu anhu, da je rekviše
Alejkumusselam.
Prvo: Vitr namaz je po skoro svim učenjacima ovog Ummeta potvrđeni sunnet. U tome se izdvojio jedino Ebu Hanife time što smatra da je vitre vadžib klanjati. Kaže učenjak Ibn Munzir: “Ne znam nikoga da se složio sa Ebu Hanifom u ovome”. Prenosi se od Alije, radijallahu anhu, da je rekao: “Zaista vitre namaz nije strogo propisani namaz, niti je poput pet propisanih farzova, nego je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitre i rekao: “O sljedbenici Kur’ana, klanjajte vitr jer zaista je Allah vitr (neparan) i voli vitr”. Ovu predaju bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. A u rivajetu kod Nesaija je ovaj rivajet od Alije, radijallahu anhu, došao sa ovim riječima: “Vitr namaz nije stroga obaveza poput pet propisanih namaza, nego je sunnet koji nam je uveo u praksu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem”.
Takođe, od jasnih dokaza da vitr nije vadžib su hadisi u kojima je došlo da je Allah propisao i učinio obaveznim da klanjamo samo pet farz namaza poput hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u kojem je došlo da je beduin pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je čuo da mu je Allah propisao pet farz namaza u toku dana i noći, pa mu je to potvrdio. A onda ga je beduin upitao: Jesam li ja obavezan klanjati nešto mimo ovih pet farz namaz, a on mu je odgovorio: “Ne, osim da dobrovoljno klanjaš”. A ovaj događaj sa beduinom se desio kada su dolazile delegacije iz raznih plemena na godinu ili dvije prije smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što znači da je to zadnji propis po pitanju farz i sunnet namaza.
Vitr namaz je potvrđeni sunnet koji musliman treba nastojati da klanja, međutim ako ga izostavi nema grijeha, jer je njega samo preporučeno klanjati, a nije vadžib, pogotovo ako to izostavljanje ima opravdan razlog. Prema tome, tvoja kolegica nije u pravu kada kaže da je ostavljanje vitra kao i ostavljanje jacije namaza, jer to što ona kaže se kosi sa onim što je prenešeno u jasnim hadisima i onome na čemu su učenjaci ovog Ummeta. Pa čak i Ebu Hanife koji smatra da je vitr vadžib (a što nije ispravno) nije izjednačio vitr namaz sa pet farz namaza (sabahom, podne, ikindijom, akšamom i jacijom).
Drugo: Ono što je Uzvišeni Allah zadužio jednog muslimana po pitanju namaza i zašto će biti pitan na Sudnjem danu to su samo pet farz namaza (dva rekata sabaha, četiri podne namaza, četiri ikindije, tri akšama i četiri jacije). Po idžmau učenjaka klanjanje sunneta uz pet farz namaza nije vadžib, dozvoljeno ih je izostaviti i u tom izostavljanju nema nikakvog grijeha. Onaj ko ne bi klanjao nikako sunnete tim djelom bi radio ono što je suprotno sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, međutim, u tome nema grijeha niti bi bio kažnjen zbog toga.
Prema tome, nema nikakve smetnje da ne klanjaš sunnete dok si na poslu, čak da ih ne klanjaš kad si i kod kuće, s tim da je bolje kad god imaš vremena da uz farzove klanjaš i sunnete. A ako si u mogućnosti da naklanjavaš propuštene sunnete to je mustehab jer je prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je naklanjavao potvrđene sunnete.
Treće: Abdest kvari sljedeće stvari: izlazak mokraće, izmeta, vjetra, mezja i vedja na dva prirodna otvora, gubljenje svijesti (ili spavanje), diranje šakom polnog organa i jedenje devinog mesa. A oko izlaska krvi, gnoja i povraćanja učenjaci su se razišli da li to kvari abdest a ispravno je da ne kvari. Sve ostalo mimo spomenutog ne kvari abdest. Naravno, sve ono što obavezuje gusul (polni odnos, hajz, nifas i izlazak sjemena iz polnog organa) takođe kvari ujedno i abdest. Prema tome, pokrivenost ili otkrivenost žene nema apsolutno veze sa gubljenjem abdesta, kao i mnoge druge stvari za koje obični ljudi misle da kvare abdest, poput gledanja televizije, žena, golog djeteta i slično. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
SAMOZADOVOLJAVANJE – BRADA -MUZIKA
Alejkumusselam. Skraćen odgovor na tvoja pitanja: prvo – samozadovoljavanje je haram, drugo – puštanje brade je vadžib i treće – slušanje muzike je haram. Detaljan odgovor: Samozadovoljavanje (masturbiranje ili onanosanje) je haram i veliki grijeh našto ukazuju Kur’an i Sunnet. Kaže Uzvišeni: “… i kviše
Alejkumusselam. Skraćen odgovor na tvoja pitanja: prvo – samozadovoljavanje je haram, drugo – puštanje brade je vadžib i treće – slušanje muzike je haram.
Detaljan odgovor:
Samozadovoljavanje (masturbiranje ili onanosanje) je haram i veliki grijeh našto ukazuju Kur’an i Sunnet. Kaže Uzvišeni: “… i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu’minun 5-7). Uzvišeni Allah u ovom ajetu govori o osobinama mu’mina koji će biti spašeni i kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze. Prema tome Allah, subhanehu ve te’ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog.
U hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita“. Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.
Puštanje brade je vadžib a njeno brijanje je haram. Ovo je stav svečetiri mezheba: hanefijskog, malikijskog, šafijskog i hanbelijskog. Dokaz da je puštanje brade vadžib, a ne samo sunnet, je vjerodostojan hadis od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Razlikujte se od mušrika, puštajte brade da budu bujne i kratite brkove”, a u rivajetu: “Kratite brkove, puštajte brade“.
Muzika je haram po Kur’anu i Sunnetu i ovo je zvanični stav sve četiri fikhska mezheba. Na to ukazuju Plemeniti Kur’an i vjerodostojan Sunnet. Kaže Uzvišeni: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis da bi, ne znajući koliki je to grijeh, s Allahova puta odvodili i da bi ga predmetom za ismijavanje uzimali. Njih čeka sramna kazna“. (Lukman, 6) Prenosi Ibn Kajim od Vahidija i Ebu Ishaka da su rekli da najviše što je protumačeno pod “Lehvul hadis” da je on pjesma.
Takođe, u drugom ajetu kaže Uzvišeni: “I zavodi glasom svojim koga možeš…” ( El-Isra, 64). Prenosi Ibn Kesir u svom tefsiru da Mudžahid kaže da se u ajetu pod “glasom” misli na zabavu i pjesmu, a sam Ibn Kesir smatra da se misli na pjesmu, a Ševkani “glas” tumači kao pjesmu, zabavu i igranje sa frulom.
A dokaz iz Sunneta je hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Biće u mom ummetu ljudi koji će ohalaljivati zinaluk, svilu, vino i muzičke instrumente…”. Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu u obliku T’alika, a hadis su stručnjaci hadisa ocjenili vjerodostojnim. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com.
Rekla mu da je rođen pod jakom zvijezdom
Alejkumusselam. Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način: – “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“, Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa toboviše
Alejkumusselam. Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način:
– “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“,
Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa tobom i gledanjem u tebe ne može znati nešto što ona naziva lošom energijom niti postojanje sihra.
– “Onda me je pitala da li znam da sam veliki Vjernik, na što sam ja odgovorio da ne znam (inače se ne pridržavam svih pravila vjere)“,
Ovo takođe ukazuje da se bavi gatanjem jer ona ne zna šta je tebi u srcu, to ne zna niko osim Allaha. A inače vadžib ti je se držiš svih propisa (a ne pravila) vjere, i znaj da ne možeš biti Veliki vjernik bez praktikovanja vjere. A onaj čije srce je čisto unutra neminovno je da se ta čistoća ispolji i u vanjskom ispoljavanju vjere.
– “Rekla mi je da imam čisto srce i dušu, da nisam nikad nikom činio zlo i da sam svakome mislio dobro i pomogao, i da sam vjernik u srcu“.
Ovo je čisto gatanje, tj. obavještavanje šta se desilo u prošlosti i kakvo je njegovo srce, a ovo znali da ili je džini sa kojima sarađuje obavještavaju o tvojoj prošlosti (a ono što ti je u srcu ni oni ne znaju) ili te ona svjesno i namjerno laže radi svog posla koji radi.
– “Pitala je da li kad sam sam u tišini čujem nešto oko sebe da se kreće ili neke zvukove, na što nisam znao da odgovorim“.
Naravno ovo je pitanje za zbunjivanje žrtve da mu se stavi do znanja da ima svjetova oko njega da ga pripremi u vjerovanje duhovni svijet i slični gatarski marifetluci.
– “Rekla je da sam rođen pod jakom zvijezdom i da imam veoma jaku duhovnu energiju oko sebe i da sam dosta povezan sa njom (tom ženom)“.
Ona ako ti je ovo rekla vjerujući u to onda je njen Islam upitan, naravno ako je muslimanka, jer vjerovanje da nebeska tijela utiču na ljudsku sudbinu je širk, zavisno od uvjerenja može biti veliki koji izvodi iz vjere ili mali koji ne izvodi iz vjere.
– “Nakon što mi je salila stravu, rekla mi je ako me želiš poslušat, okreni se malo više vjeri, ako nećeš da ideš u džamiju barem sve što radiš započni sa Bismiletom i nauči osnovne stubove Islama“.
Saljevanje strave je paganski običaj i nema nikakvog uporišta u Šerijatu. A njeno bavljenje time ukazuje da ili kontaktira i pomaže se sa džinima i šejtanima ili u najmanju ruku da je to naslijedila od nekoga ne znajući da je to zabranjeno i da je štetno po ispravno vjerovanje jednog muslimana, tj. njegovu akidu. Znači, rezime tumačenja njenog načina liječenja je da je ona klasični gatar koji obavještavaju o stvarima gajba (tj. ono što je ljudima nepoznato), da saljeva strave što je šerijatski zabranjeno, da goovri o uticaju nebeskih tijela, poput mjeseca i zvijezda, na ljude i njihovo ponašanje što poništava vjeru jednog muslimana, i tako dalje.
Musliman treba znati da mu nije dozvoljen odlazak kod proroka, vračara, sihirbaza i onih koji prave zapise. Jer onaj ko njima ode neće mu biti primljen namaz četrdeset dana. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim:”Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći“.
A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama je došlo: “Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu“. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.
Na tebi je da se iskreno pokaješ Allahu, dželle še’nuhu, da počneš redovno klanjati svih pet namaza, da učiš Islam i tako dalje. Takođe, savjetujem te da odeš kod nekog pouzdanog učača rukje koji liječi Kur’anom, a ne saljevanjem strava i nekakvim duhovnim energijama, kako bi utvrdio da li ti je napravljen sihr ili je nešto drugo u pitanju. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li namjerno izostavljanje sunnet namaza spada u grijeh?
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Prije svega neophodno je navesti definiciju “sunneta – nafile”. Termin sunnet (u ovom kontekstu – nafile) označava i koristi se za djelo koje čovjek ako učini bit će nagraðen, a ako ga izostavi neće biti grješan. Na osnovu spomenutog, ne može se kazatviše
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! Prije svega neophodno je navesti definiciju “sunneta – nafile”. Termin sunnet (u ovom kontekstu – nafile) označava i koristi se za djelo koje čovjek ako učini bit će nagraðen, a ako ga izostavi neće biti grješan. Na osnovu spomenutog, ne može se kazati da će osoba koja ostavi neke od sunneta dnevnih namaza biti grješna. Čovjek, musliman, ne bi trebao da kontinuirano ostavlja nafile koje se klanjaju uz propisane namaze, naročito ako su u pitanju sabahski sunneti o kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Dva rekata nafile sabahskih sunneta bolja su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)
Ili ako je u pitanju klanjanje vitr-namaza, za kojeg su neki učenjaci čak kazali da je vadžib, iako je većina učenjaka smatrala da je klanjanje vitra potvrðeni sunnet, a ne vadžib. Neki učenjaci spomenuli su da je kontinuirano ostavljanje klanjanja potvrðenih sunneta pokuðeno, i ako bi čovjek ustrajavao u njihovom ostavljanju, da bi to uzrokovalo odbacivanje njegovog svjedočenja i da bi bio grješan. Stalna komisija za fetve u Sudijskoj Arabiji, kada je upitana da li je grijeh ostavljanje klanjanja sunneta, kazala je: “čovjek koji klanja obavezne –farz-namaze, a ne bude klanjao sunnete, nije grješan, ali će njihovim izostavljanjem izgubiti mnogo sevapa.” (7 tom, str. 232) Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr.Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com