Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
BOJA HIDŽABA I NOŠENJE PANTALONA
Alejkumusselam. Žena muslimanka mora voditi računa o svom oblačenju, tj. hidžabu, kako ne bi bila uvrštena u one koje su spomenute u hadisu. Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije skupine stanovnika Vatre nisam ih vidio: ljudi sa bičevima poputviše
Alejkumusselam.
Žena muslimanka mora voditi računa o svom oblačenju, tj. hidžabu, kako ne bi bila uvrštena u one koje su spomenute u hadisu. Naime, bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije skupine stanovnika Vatre nisam ih vidio: ljudi sa bičevima poput kravljih repova sa kojima udaraju narod, i žene obučene a gole, koje se uvijaju kada hodaju, njihove glave su poput nagetih grba od deva, neće ući u Džennet niti osjetiti njegov miris, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od toga do toga“.
Učenjaci navode tri tumačenja riječi “obučene a gole” a ono se može svesti pod sljedeće: da su to žene koje su obučene odjećom, međutim ta odjeća je providna ili kratka te ne pokriva stidno mjesto, ili je uska tako da se ispod nje oslikavaju izazovni dijelovi tijela, odnosno da ta odjeća ne pokriva ono što je vadžib pokriti ili pokriva dio tijela a dio je otkriven.
Imam Nevevi kaže da je ovaj hadis Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, mu’džiza (tj. opisao je ono što će se desiti) jer su se ove dvije skupine već pojavile u Ummetu. Ovo je on rekao za svoje vrijeme (631 – 676 po Hidžri), a šta bi se tek moglo reći za današnje vrijeme kada mnoge naše pokrivene sestre da im je rečeno: obucite se tako da istaknete najizazovnije dijelove tijela, ne bi to bolje izvele od načina kako se danas pokrivaju od hlača, lasterica, kratkih suknjica, kratkih a podignutih turban marama, bodi majica, štiklica, šminke, mirisa i ostalog na čemu bi im i najmodernije modne kreatorke imale pozavidjeti.
Džilbab (hidžab) je široka odjeća od jednog dijela koja pokriva cijelo tijelo žene, odnosno to je široki i gusti ogrtač, mantil ili haljina koji pokrivaju ženu od glave do stopala ili od ramena do stopala čime žena pokriva svoje tijelo i uobičajenu odjeću i ukrase koje nosi ispod njega.
A šartovi hidžaba su:
– da ne bude sam po sebi ukras
– da bude gust toliko da se ne vidi kroz njega
– da bude širok, odnosno da ne opisuje izgled tijela
– da ne bude namirisan
– da ne liči odjeći muškaraca i da ne bude od odjeće šuhreta
– da obuhvata cijelo tijelo. Sve ovo je zasnovano na argumentima.
A što se tiče boje hidžaba, treba znati da šerijatski tekstovi Kur’ana, Sunneta i rivajeta koji se prenose od selefa nisu posebno odredili boju i kroj džilbaba (hidžaba) koju je svaka muslimanka dužna nositi kada izađe iz svoje kuće. Nego ti šerijatski tekstovi pojašnjavaju da je ženi propisano da pokrije cijelo svoje tijelo i da ne pokazuje ništa od svojih ukrasa. A što se tiče boje, kroja i slično u tome je Šerijat ostavio širine i to se obično razlikuje od mjesta do mjesta, od naroda do naroda, klimatskih uslova, načina života, običaja i slično.
Ako se ovo ima u vidu, zaista je čudno da se tu i tamo govori i piše kako je ženi zabranjeno nositi određene boje hidžaba poput crvene, žute i slično.
A što se tiče nošenja pantalona, svejedno bile široke ili uske, samim time što razdvajaju jednu nogu od druge, i jer su same po sebi muška odjeća, potpada pod hadis u kojem se proklinju žene koje oponašaju muškarce a kojeg bilježe Buharija i ostali. Zato ženi nije dozvoljeno da ih nosi van kuće osim ispod hidžaba. Takođe iz ove zabrane se izdvaja nošenje pantalona od strane žene pred njenim mužem sa ciljem da mu se sredi, uljepša, da ga zavodi i slično.
Slično pantalonima se može reći i za široku dugu tuniku, jer tunika u osnovi nije hidžab (džilbab) i jer se nošenjem tunike ne ispunjava većina šartova hidžaba. Poput toga da hidžab nije sam po sebi ukras (a tunika je ukras sama po sebi), da hidžab bude širok i da ne oslikava izgled tijela (a tunika je obično uska i opisuje grudi i kukove, ili je od materijala koji se lijepi uz tijelo), da hidžab ne liči odjeći muškarca (a tunika liči odjeći muškaraca jer oni nose duge košulje do koljena, što je običaj u mnogim muslimanskim zemljama) i da hidžab obuhavata čitavo tijelo (a tunika ne obuhvata čitavo tijelo).
Prema tome, nema smetnje da žena nosi hidžab bilo koje boje, a nije joj dozvoljeno da nosi pantalone ili tuniku van kuće osim ispod hidžaba, dok je isto dozvoljeno da nosi pred svojim mužem kako hoće. Ve billahi tevfik.
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Zabranjena ljubav između hodžine kćerke i katolika
Alejkumusselam. Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se navede mes’ela udaje muslimanke za kjafira a zatim da se da odgovor na konkretno pitanje. Pošto sam pitanje udaje muslimanke za kjafira (svejedno kojeg milleta bio) već obradio u svojoj knjizi “U Islamu je odgovor na sva pitanja i sve probleme”više
Alejkumusselam.
Odgovor na ovo pitanje zahtijeva da se navede mes’ela udaje muslimanke za kjafira a zatim da se da odgovor na konkretno pitanje.
Pošto sam pitanje udaje muslimanke za kjafira (svejedno kojeg milleta bio) već obradio u svojoj knjizi “U Islamu je odgovor na sva pitanja i sve probleme” (str. 243), navešću čitav tekst o tome.
Naime, kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “One (muslimanke) njima (mušricima) nisu dopuštene, niti su oni (mušrici) njima (muslimankama) dopušteni“, (El-Mumtehine, dio 60. ajeta) i kaže: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao“. (El-Bekare, dio 221. ajeta) Sa ova dva ajeta Uzvišeni je zabranio da se muslimanke udaju za nevjernike i učinio taj brak ništavnim.
Kaže Kurtubi: “Idžmau’ Ummeta je na tome da apsolutno nije dozovoljeno da mušrik ženi mu’minku zbog toga što je u tome poniženje za Islam”[1]. Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Muslimani su složni da kjafir ne nasljeđuje muslimana niti kjafir ženi muslimanku”[2]. Kaže Vehbetu Ez-Zuhajli: “Idžmau’ učenjaka je na zabrani ženidbe kjafira muslimankom”[3]. Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za bilo kojeg kjafira, kršćana, Židova, međusiju, budistu i slično[4].
Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Allah neće dati priliku kjafirima nad muslimanima” (En-Nisa’ 141). A kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad Islama“[5]. A u ženidbi kjafira sa muslimankom on bi bio iznad nje i imao bi priliku nad njom što znači da bi kufr bio iznad Islama a to nije dozovoljeno po ajetu i hadisu gore spomenutim.
U udaju muslimanke za kjafira je bojazan da je on ne odvede u kufr, jer će je muž pozivati u njegovu vjeru a obično žene slijede svoje muževe u onome na čemu su od vjere. Na to Uzvišeni išareti na kraju 221. Ajeta sure El-Bekare: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Džehennem …“. Kafiri pozivaju mu’minke u kufr a pozivanje u kufr je pozivanje u Vatru, jer kufr obavezuje Vatru, pa je tako ženidba kjafira sa mu’minkom sredstvo koje vodi u haram te je zbog toga haram[6].
Muškarac ima vlast nad ženom a nije dozovljeno da kjafir ima vlast nad muslimankom, jer je Islam vjera istine i sve vjere mimo Islama su batil. Ako se muslimanka uda za kjafira a poznat joj je propis zabrane ona je zinalučarka i njena šerijatska kazna je kazna za zinaluk, a ako nije znala za propis zabrane udaje muslimanke za kjafira u tome ima opravdanje, vadžib je da se njih dvoje odmah razdvoje bez potrebe da joj daje talak (da se razvede sa njom) jer im je brak batil (ništavan) u osnovi.
Prema tome, udaja muslimanke za kjafira bilo koje vrste je ništavna i uopće se ne ubraja u udaju po idžmau’ učenjaka. Šerijatski status ovog braka je da se smatra zinalukom i vadžib je da se njih dvoje razdvoje. A ko dozvoli taj brak on je kjafir pod šartom da je znao da je zabranjeno. A sama udaja muslimanke za kjafira ne smatra se djelom koje izvodi iz Islama osim ako to ona smatra dozovljenom. Naravno, ovdje se misli na osobu koja se pridržava osnovnih obilježja vjere, poput namaza i slično a ne čini neko djelo koje je izvodi iz Islama. A ako ona mrzi Islam i voli kjafire i prisni je prijatelj sa njima ona je time postala otpadnica od Islama ako je prije toga bila muslimanka.
Ako bi se u islamskoj državi koja sudi po šerijatskom zakonu muslimanka udala za nevjernika, pošto je taj brak šerijatski nevalidan, kadija bi naredio da se razdvoje. A ako bi odbili bili bi silom razdvojeni i kažnjeni bičevanjem shodno koliku kaznu kadija odredi, u slučaju ako ona nije znala da je udaja muslimanke za kjafira haram.
A u sredinama u kojima se po ovom pitanju ne sudi po Šerijatu, kao što je u većini današnjih islamskih zemalja, najveću odgovornost u riješavanju ovog problema, kada se već desi, ima velijj, tj. staratelj. Staratelj je muška osoba koja je glava porodice, na prvom mjestu to je otac, a ako njega nema onda moze biti najstariji brat i slično. Naravno, na roditeljima je da se potrude da se tako nešto ne desi, ali sama činjenica da se to još uvijek dešava u našim krajevima ukazuje da postoje veliki promašaji u odgoju i da su takve porodice daleko od uputa Islama.
Pa tako, otac musliman čija se kćerka uda za nevjernika je obavezan da da sve od sebe, upotrebljavajući autoritet očinstva, društvenu ili neku drugu moć, kako bi vratio svoju kćer. Jer taj brak je ništavan, njihov zajednički život je život zinalučara, a djeca koja se rode u tom braku su kopilad. Tako isto treba da postupi njena majka. A ako to ne urade, a u moćnosti su da ih razdvoje, oni su griješni, jer je Uzvišeni naredio vjernicima da čuvaju svoje porodice od vatre: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti” (Et-Tahrim 6). A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svako od vas je pastir (čuvar) i odgovoran (biće pitan) je za one koji su mu potčinjeni. Čovjek je čuvar u svojoj porodici i odgovoran je za nju. Žena je čuvar u kući njenog muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni …“[7].
Ako nastojanja oca i majke ne urode plodom dužni su, a takođe i ostala rodbina, da prekinu odnose sa kćerkom sve dok ona ne prestane živjeti sa nevjernikom ili dok on ne primi Islam. A u protivnom, ako bi se roditelji i rodbina pomirili sa tim brakom i imali normalne odnose sa njima, to bi značilo da su prihvatili brak koji je šerijatski nevalidan i koji u suštini predstavlja čin zinaluka. A ovo ni u kom slučaju nije dozvoljeno. (ovdje završava tekst iz knjige)
Naravno, treba spomenuti i slučaj djevojke koja je po porijeklu “muslimanka”, tj. koja se rodila od roditelja muslimana a koja ne praktikuje ništa od Islama, koja nema nijedan rukn od Islama ni šehadet ni namaz, niti post niti zekat, koja faktički i nije muslimanka. Udaja takve “muslimanke” po porijeklu za kjafira ne predstavlja neki prekršaj sa strane Šerijata, jer se udala kjafirkinja za kjafira. Njih oboje treba pozivati u Islam.
Takođe, obaveza je na njenim roditeljima (ako su oni muslimani koji praktikuju vjeru toliko da se može za njih reći da su muslimani) da kontaktiraju sa njom (a i sa njim) kako sa ciljem da se vrati vjeri i primi Islam tako i zbog rodbinskih veza.
A što se tiče tvog konkretnog slučaja, on može imati otprilike neka četiri scenarija:
Prvi scenario, koji je ujedno i najbolji za sve strane: da nagovoriš i ubijediš svog haram momka da primi Islam, pa kada primi Islam da ode tvom babi i tebe zaprosi. Pa ako babo prihvati dobro i jest a ako odbije, trebaš smjesta prekinuti haram vezu sa njim. Ti si uradila što si mogla nakon što si stupila u haram vezu i nadaj se nagradi od Allaha ako on ostane u Islamu nakon toga. Naravo, ti u ovom scenariju trebaš upotrijebiti svu svoju žensku i kćerinsku vještinu pridobijanja babe, onako kako to vi ženskinje znate, da pristane na tvoju udaju.
Drugi scenario: da on odbije primiti Islam. U tom slučaju smjesta trebaš prekinuti vezu sa njim bez izmišljanja neke ljubavne tragedije, jer dovoljno si harama već do sada uradila: od ašikovanja uopće, kontaktiranja sa nemuslimanom i još stupanja u haram vezu sa njim do te mjere da se zacopaš do daske tvrdeći da ne možeš zamisliti život bez njega.
Treći scenario: da se udaš za njega kao kjafira (katolika), u tom slučaju na tebe bi se odnosio gore spomenuti tekst o udaji muslimanke za kjafira.
Četvrti scenario: da nastaviš i dalje da budeš sa njim u haram vezi bez jasne vizije vaše budućnosti. A to vas može odvesti u zinaluk ili nešto blaže od toga. U tome će ti proteči dobar dio mladalačkog života u haramima, raznoraznim opasnostima, narušavanju časti muslimanke i slično. A što nema sumnje da je haram.
Prema tome, dobro se zamisli nad svojom nezahvalnom situacijom, dovoljno si šerijatskih prekršaja uradila više ti ne treba. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Kakav status ima učenje početne dove?
Učenje početne dove sunnet je u obaveznim i u dobrovoljnim namazima, a nije vadžib. Potrebno je da čovjek ne zapostavi nijednu početnu dovu koju je učio Allahov Poslanik, ﷺ, to jest treba ih učiti naizmjenično kako bi prakticirao sunnet u cijelosti. Ukoliko čovjek pamti samo jednu početnu dovu i naviše
Učenje početne dove sunnet je u obaveznim i u dobrovoljnim namazima, a nije vadžib. Potrebno je da čovjek ne zapostavi nijednu početnu dovu koju je učio Allahov Poslanik, ﷺ, to jest treba ih učiti naizmjenično kako bi prakticirao sunnet u cijelosti. Ukoliko čovjek pamti samo jednu početnu dovu i na nju se ograniči, nije grešan.
Iz vanjskog značenja predanjā može se razumjeti da Vjerovjesnik, ﷺ, nije uvijek učio istu početnu dovu, kao ni zikr koji se uči na sjedenju, pa ni zikr poslije namaza. To je činio iz dva razloga. Prvi je razlog to što se obveznik navikne na jedan zikr i izgovara ga mehanički, gotovo i ne osjećajući da čini zikr. Akoli naizmjenično uči različite verzije zikra, bit će pribraniji tokom tog ibadeta i bolje će razumjeti ono što izgovara. Drugi razlog jest pružanje olakšice pripadnicima umeta, pa svak uči ono što mu je najlakše i što upravo njemu odgovara.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeTreba li putnik učiti ezan?
Glede ovog pitanja postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Ispravno je da je vadžib da putnici uče ezan. Imami el-Buhari i Muslim zabilježili su da se Allahov Poslanik, ﷺ, obratio Maliku b. el-Huvejrisu: “Kad nastupi namasko vrijeme, neka jedan od vas prouči ezan.” Način dokazivanja jest ovajviše
Glede ovog pitanja postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Ispravno je da je vadžib da putnici uče ezan. Imami el-Buhari i Muslim zabilježili su da se Allahov Poslanik, ﷺ, obratio Maliku b. el-Huvejrisu: “Kad nastupi namasko vrijeme, neka jedan od vas prouči ezan.”
Način dokazivanja jest ovaj: Malik b. el-Huvejris, radijallahu anhu, posjetio je Medinu sa svojim saplemenicima, a kad su trebali poći na put, kući, Vjerovjesnik, ﷺ, izrekao je naredbu da neko od njih uči ezan pošto nastupi namasko vrijeme. Obaveza je da putnici uče ezan i na temelju toga što Resulullah, ﷺ, ezan nije izostavio ni na putu ni u mjestu boravka; dok bi putovao, zapovjedio bi Bilalu, radijallahu anhu, da prouči ezan.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeDa li općenito moramo slijediti Poslanika u svim segmentima?
Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom. Prvo, to što ste spomenuli da ste imviše
Uvaženi brat u islamu, mnogo je toga što bi se trebalo spomenuti da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun. Mi ćemo vam spomenuti samo nekoliko najbitnijih stvari, nadajući se da vam neće smetati ako odgovor bude duži, želeći da se i drugi okoriste ovim odgovorom.
Prvo, to što ste spomenuli da ste imali pogrešno ubjeđenje u pogledu farza i sunneta jeste stvar rasprostranjena kod velikog broja ljudi našeg podneblja. Tako ćemo naći da veoma mnogo ljudi koji dolaze u džamiju znaju da postoji nešto što se zove sunnet i nešto što se zove farz, ali stvarna razlika kod njih u tome ne postoji, tj. obje spomenute stvari su obaveza. Ovakvo ubjeđenje je neispravno, a u praksi ostavlja mnogo negativnih posljedica.
Jedna od najgorih posljedica koje može polučiti ovo ubjeđenje jeste da čovjek koji nema vremena niti mogućnosti u datom momentu da klanja i sunnete i farze, a ima vremena da klanja samo farze, ostavlja namaz u potpunosti, zato što smatra da ne postoji razlika između sunneta i farza.
Drugo, šta je to stvarna razlika između sunneta i farza?
Ne želeći da vas opterećujemo definicijama sunneta i farza koje su islamski učenjaci spomenuli u svojim djelima (kao i to da su hanefijski učenjaci napravili razliku između farza i vadžiba), mi ćemo vam to rezimirati na nači koji može shvatiti svaka osoba. Jednostavno kazano, farz je ono što je muslimanu strogo naređeno. Ko uradi stvar koja je farz, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi činjenje spomenute stvari, zaslužuje kaznu. Sunnet u terminologiji pravnika jeste djelo koje nije strogo naređeno, već je njegovo činjenje pohvalno. Onaj ko uradi stvar koja je sunnet, zbog toga ima nagradu, a ako izostavi njeno činjenje, nije grješan zbog toga.Na osnovu spomenutoga možemo kazati: muslimanu je stroga obaveza da klanja pet dnevnih namaza koji se ogledaju u sljedećem: dva rekata farza sabah-namaza, četiri rekata farza podne-namaza, četiri rekata farza ikindija-namaza, tri rekata farza akšam-namaza, i četiri rekata farza jacija-namaza. To je ono što je muslimanu strogo naređeno i onaj ko klanja spomenute namaze može zbog toga očekivati veliku nagradu od Uzvišenog Allaha, a onaj ko ne klanja spomenute namaze, počinio je veliki grijeh i zaslužuje veliku kaznu. Što se tiče sunneta (nafile ili dobrovoljnih namaza u toku dana), to su namazi koje ako čovjek bude klanjao, zbog toga ima veliku nagradu, a ako izostavi klanjanje sunneta, neće biti grješan i ne zaslužuje kaznu.
Treće, treba da znaš, cijenjeni brate u islamu, da sunnet-namazi, dobrovoljne nafile koje se klanjaju nisu na istom nivou i stepenu pohvalnosti. Sve to je shvaćeno iz hadisa Allahovog Poslanika i njegove prakse. Tako ćemo naći da Allahov Poslanik nikada nije izostavljao sabahske sunnete, pa čak i kada bi bio na putovanju. O nagradi klanjanja dva rekata sabahskih sunneta izrečeni su posebni hadisi, što nedvosmisleno ukazuje da vjernik ne bi trebao da izostavlja sabahske sunnete. Kazao je Allahov Poslanik: “Dva rekata sabahske nafile vrednija su od dunjaluka i onoga što je na njemu.” (Buharija i Muslim)
Također, Allahov Poslanik je obećao posebnu nagradu onom muslimanu koji ustraje u klanjanju dvanaest rekata dobrovoljnog namaza u toku jednoga dana, što obuhvata: dva rekata prije sabahskog farza, četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata nakon podnevskog farza, dva rekata nakon akšamskog farza i dva rekata nakon jacijskog farza.
Isto tako, muslimanu je propisano da kada god uđe u džamiju, klanja dva rekata prije nego što sjedne, dva rekata poznata kao pozdrav džamiji – tehijjetul-mesdžid.
Četvrto, jedna od manje poznatih stvari koja se vezuje za ovu temu svakako je i pitanje gdje se klanjaju obavezni farz-namazi, a gdje sunneti (dobrovoljna, nafila).
Što se tiče obaveznih namaza, muslimanima (muškarcima) je propisano da te namaze obavljaju u džamiji. To je obaveza svakom punoljetnom i razumnom muslimanu do kojeg dopire ezan koji bi se proučio bez razglasa. Kada je Allahovom Poslaniku došao slijepac i tražio dopuštenjeda ne prisustvuje zajedničkom namazu koji se klanja u džamiji, Allahov Poslanik ga je upitao da li čuje ezan, pa kada je potvrdno odgovorio, Allahov Poslanik mu nije dopustio da odsustvuje od zajedničkog namaza.
Što se tiče sunneta, njih je, shodno riječima i praksi Allahovog Poslanika, bolje klanjati u kući. Allahov Poslanik je kazao: “Najbolji čovjekov namaz je onaj koji klanja u svojoj kući, osim propisanih (farz) namaza.”
Peto, kao što smo spomenuli, sve zabrane i naredbe u islamu nisu na istom nivou i stepenu. Postoje stvari koje su strogo naređene svakom muslimanu (farzi), postoje stvari koje su pohvalne i nije ih obaveza činiti, onaj ko ih bude činio očekuje ga nagrada, a ko ih ostavi, neće biti grješan. Kao što postoje stvari koje su strogo zabranjene svakom muslimanu (harami) a postoje stvari su zabranjene “blažom” zabranom koja ne dostiže stepen strogog harama koje su islamski učenjaci nazvali mekruhom.
Shodno spomenutom, uvaženi brate u islamu, savjetujemo vam da dobro pazite na obavezne farz-namaze i da ih klanjate sa džematom u džamiji, da se što više potrudite u klanjanju sunneta, dobrovoljnih namza u toku dana, zbog svih nagrada koje su obećane onima koji budu klanjali spomenute nafile.
Ako dođete u situaciju da možete samo klanjati obavezne farz-namaze, tada nećete biti grješni zbog toga što ste klanjali samo obavezne farz-namaze i što ste ostavili neki od sunneta, dobrovoljnih dnevnih nafila.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić, El-Medina El-Munevvera, 29. redžeb 1433. h.g. / 19. 6. 2012. god.
Vidi manjeJe li ravnanje saffova obavezno?
Ravnanje saffova je sunnet. Neki alimi smatraju da je to obaveza (vadžib), držeći se tog stava zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je vidio čovjeka, čija su prsa stršila u saffu. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Allahovi robovi, ili ćete poravnati safviše
Ravnanje saffova je sunnet. Neki alimi smatraju da je to obaveza (vadžib), držeći se tog stava zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kada je vidio čovjeka, čija su prsa stršila u saffu. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: ”Allahovi robovi, ili ćete poravnati saffove, ili će Allah dati razdor među vama.” (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 717. i Muslim, poglavlje: “Namaz”, 436.)
Vidi manjeOvo je jasna prijetnja onima koji ne ravnaju saffove, a prijetnja biva izrečena za počinjeni grijeh ili ostavljenu obavezu, tj. vadžib. Na osnovu rečenog, smatram da je poravnanje saffova vadžib. Imam Buharija je jedno poglavlje u svom Sahihu naslovio: ‘Grijeh onoga ko ne upotpunjava redove’ (Buharija, poglavlje: “Ezan”, 75. ili Fethul – bari, 2/245) Što se tiče držanja ruku na lijevoj strani, to je neosnovano i nije poznata podrška takvom stavu u sunnetu, niti u riječima bilo kojeg učenjaka. (Šejh Ibn Usejmin,”Kitabud – de’we” (5); 2/91.-92.)
ŠEJH IBN BAZ
Kako se obavlja namaz u avionu?
Namaz u avionu se obavlja na sljedeći način: 1. Čovjek će u avionu dobrovoljni namaz klanjati sjedeći, i to okrenut u pravcu trupa aviona; klanjat će pomoću išareta, to jest naginjat će se tijelom za ruku i za sedždu; za sedždu se treba više nagnuti. 2. Obveznik će obavezni namaz obaviti u avionu jeviše
Namaz u avionu se obavlja na sljedeći način:
1. Čovjek će u avionu dobrovoljni namaz klanjati sjedeći, i to okrenut u pravcu trupa aviona; klanjat će pomoću išareta, to jest naginjat će se tijelom za ruku i za sedždu; za sedždu se treba više nagnuti.
2. Obveznik će obavezni namaz obaviti u avionu jedino pod uvjetom da tokom cijelog namaza može ostati okrenut u pravcu kible i pod uvjetom da može obaviti sve druge namaske ruknove: ruku, sedždu, stajanje i sjedenje.
3. Ukoliko obveznik ne može ispuniti ove uvjete, namaz će obaviti nakon slijetanja aviona; ako se plaši da će isteći namasko vrijeme, tad će, ako se radi o podnevskom ili akšamskom namazu, namaz odgoditi, to više jer se podne spaja s ikindijom, odnosno akšam s jacija-namazom. Međutim, ako se boji da će isteći vrijeme ovog drugog namaza (ikindijskog i jacijskog namaza), klanjat će u avionu oba namaza izvršavajući onoliko koliko može namaskih uvjeta, ruknova i vadžiba. Evo i primjera za ovo što smo rekli: avion je poletio prije sunčeva zalaska i čovjeka je akšam-namaz zatekao u avionu – taj namaz neće klanjati sve dok se avion ne prizemlji. A ako se bude plašio da će isteći vrijeme akšamskog namaza, odložit će ga i klanjat će ga s jacijskim namazom nakon što se avion prizemlji; ako bude strahovao da će isteći vrijeme jacijskog namaza, a to je ponoć, prije nego što avion sleti, u tom će slučaju oba namaza klanjati u avionu.
4. Na ovaj se način u avionu klanja farz namaz: obveznik će stati okrenut prema kibli, zatim će donijeti početni tekbir i proučiti početnu dovu, el-Fatihu, jednu suru ili nekoliko ajeta, potom će učiniti ruku te se vratiti u stajaći položaj i smiriti se, a onda će učiniti sedždu te sjesti i smiriti se, nakon čega će učiniti drugu sedždu… Ukoliko ne mogne učiniti sedždu, taj će namaski rukn obaviti pomoću išareta. Može se dogoditi da ne zna u kojem se pravcu nalazi kibla, a ne zna ko je povjerljiv, pa da ga upita u vezi s pravcem kible – tad će uložiti napor da ustanovi u kojem se pravcu nalazi kibla i klanjat će okrenut u tom pravcu.
5. Putnik u avionu krati četverorekatne namaze, pa klanja dva rekata, kao i svi drugi putnici.
A ako se u avionu stupa u obrede hadža ili umre?
1. Hodočasnik će se okupati u kući i poći na let; može kod kuće obući ihrame.
2. Pošto se avion približi mikatu, to jest zamišljenoj tačci u zraku ispod koje se nalazi mikat, obveznik će obući ihrame ako to nije uradio kod kuće.
3. Kad avion bude iznad mikata, hodočasnik će donijeti nijet i stupiti u obred koji namjerava obaviti.
4. Nije pogrešno da hodočasnik, iz predostrožnosti ili iz bojazni da će zaboraviti, u obred hadža ili umre stupi prije nego što avion bude iznad mikata.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeJe li dozvoljeno praviti kratku pauzu prije ustajanja na drugi rekat?
Alejkumus-selam! Islamski učenjaci složni su u tome da kratko sjedenje između prvog i drugog rekata, i između trećeg i četvrtog rekata, nije ni vadžib ni pritvrđeni sunnet namaza, a razilaze se u tome da li je u pitanju sunnet namaza ili je to dozvoljeno činiti iz potrebe (starosti, bolesti itd.). Mviše
Alejkumus-selam! Islamski učenjaci složni su u tome da kratko sjedenje između prvog i drugog rekata, i između trećeg i četvrtog rekata, nije ni vadžib ni pritvrđeni sunnet namaza, a razilaze se u tome da li je u pitanju sunnet namaza ili je to dozvoljeno činiti iz potrebe (starosti, bolesti itd.).
Malik b. El-Huvejris el-Lejsi, rhm., prenosi da je gledao Allahovog Poslanika, ﷺ., kako klanja i da je primijetio da Poslanik, ﷺ., kada bi se našao na neparnom rekatu namaza, ne bi ustao (na drugi rekat) dok prethodno ne bi sjeo. (Buhari, br. 823, Ebu Davud, br. 844, Tirmizi, br. 287, Nesai, br. 1152, Ibn Huzejma, br. 686, Ibn Hibban, br. 1934)
Hafiz Ibn Hadžer el-Askalani, rhm., kaže: “Islamski učenjaci razilaze se u pogledu toga da li je kratko sjedenje poslije neparnih rekata mustehabb – pohvalno činiti ili ne, pa jedni smatraju da je:
– mustehabb; poput Hammada b. Zejda i Šafije, u jednom od njegova dva stava, Ahmeda u jednoj predaji koju bilježi, Hallal kaže: ‘To je bio zadnji stav koji je zastupao’, i Hallal je odabrao ovo mišljenje, kao i njegov prijatelj Ebu Bekr b. Džafer;
-nije mustehabb; mišljenje većine učenjaka, a mustehabb je odmah poslije druge sedžde ustati na sljedeći rekat. Ovo prenosi imam Ahmed od Omera, Alije, Ibn Mesuda, a Ibn Munzir prenosi ovaj stav od Ibn Abbasa, r.a., gdje navodi sened od Numana b. Ajjaša koji kaže: “Sreo sam dosta ashaba Allahovog Poslanika, ﷺ., koji, kada bi podigli glavu sa druge sedžde, prvoga ili trećega rekata, odmah bi ustali na sljedeći rekat i ne bi sjedili…” Ovaj stav zastupali su Ubade b. Nesi, Ebu Zunad, Nehai, Sevri, Ebu Hanifa, Šafija u jednom od dva stava, Ahmed u mešhur (općeprihvaćenom) mišljenju njegovog mezheba, shodno većini imama hanbelijskog mezheba.” (Vidjeti: Ibn Bettal, Šerhu Sahihil-Buhari, 2/437, br. 172)
Naši učenjaci i učenjaci šafijskog mezheba smatraju da je kratko sjedenje nakon neparnih rekata mustehabb starijim, slabim i gojaznijim osobama, jer im je teško sa koljena ustajati na sljedeći rekat a da prethodno ne sjednu. Ebu Ishak el-Mervezi tumači da se dva stava imama Šafije razlikuju shodno stanju klanjača, a ne shodno dokazima, i hadis Malika b. El-Huvejrisa tumače na taj način, navodeći da je Poslanik, ﷺ., ponekad sjedio između rekata nakon što je ostario i tjelesno otežao – a delegacije Arapa dolazile su Poslaniku, ﷺ., pred kraj njegovog života, što potvrđuje i praksa starijih ashaba koji su bili prisno uz Poslanika, ﷺ. – to sjedenje nisu praktikovali u svojim namazima, što nas upućuje na to da su oni znali da nikako nije u pitanju sunnet namaza.
Harb el-Kermani prenosi od Ishaka b. Rahivejha dva rivajeta:
Sjedenje radi odmora mustehabb je svakome.
Sjedenje radi odmora nije mustehabb osim osobi koja nije u stanju direktno s nogu ustati na sljedeći rekat. Ovo je također i predaja Ibn Mensura od Ishaka.
U svakom slučaju, oni koji smatraju da ovo sjedenje nije mustehabb – kažu: da je ipak u pitanju dozvoljeni postupak, koji se može praktikovati u namazu iz potrebe, poput odmaranja u namazu zbog muke i bolesti, ili radi čuvanja od neke štete, i slični postupci koji nisu sunnet – propisani, ali jesu mubah –dozvoljeni.“ (Pogledati: Fethul-Bari, 5/144, br. 832)
Kadi Ijad, rhm., kaže: “Oni koji smatraju da sjedenje nije mustehab, hadis Ibn Huvejrisa tumače na taj način da je Allahov Poslanik, ﷺ., svojom praksom pokazao da je takav postupak dozvoljen u namazu.” (Pogledati: Ikmalul-Mu‘ulim fi Šerhi Sahihi Muslim, 2/256)
Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji smatra da je kratko sjedenje između rekata mustehabb – pohvalno, u svakom slučaju, te da nespominjanje ovog propisa u drugim hadisima ne znači da on nije mustehabb – poželjan i pohvaljen, već nam može samo ukazati na to da taj propis nije obavezan, što temeljimo na sljedećem:
Poslanikova, ﷺ., praksa ukazuje nam na nešto da je propisano, te da se u tome treba slijediti.
Ovaj propis ima potporu u hadisu Ebu Humejda el-Saidijja, koji prenose Ahmed, Ebu Davud, br.730–964., Ibn Madža, 2/171, Ibn Huzejma, br. 677, Darimi, br. 1356, sa dobrim senedom, u kojem se nalazi njegov opis namaza Allahovog Poslanika, ﷺ., pred desetericom ashaba, koji su mu oni bespogovorno potvrdili. (Pogledati: Fetava el-islamijjeh, 1/268) A Allah, dž.š., najbolje zna!
Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha
Vidi manjeDa li je ispravan namaz koji se obavi sjedeci u autu?
Alejkumu Selam! Sto se tice namaza u autu treba da napomenemo da je od vadziba namaza “kijam”-stajanje. Ako bismo njega ispustili ne bih nam bio ispravan doticni namaz.Sto znaci da sve dok imamo mogucnost da prevozno sredstvo zaustavimo i upotpunimo stub vjere islama onda nema opravdanja namaz u autviše
Alejkumu Selam!
Sto se tice namaza u autu treba da napomenemo da je od vadziba namaza “kijam”-stajanje. Ako bismo njega ispustili ne bih nam bio ispravan doticni namaz.Sto znaci da sve dok imamo mogucnost da prevozno sredstvo zaustavimo i upotpunimo stub vjere islama onda nema opravdanja namaz u autu. A Allah nabolje zna!
Na pitanje odgovorio prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjePRAVILNO UZIMANJE GUSULA
Alejkumusselam. Postoje dvije vrste gusula: Prva vrsta – gusul vadžib, tj. onaj koji ispunjava šartove valjanosti gusula, tj. ispunjava dva šarta: nijet uzimanja gusula i kvašenje čitavog tijela vodom. Kod ove vrste gusula dovoljno je da se pokvasi čitavo tijelo vodom, svejedno na koji način se to rviše
Alejkumusselam.
Postoje dvije vrste gusula:
Prva vrsta – gusul vadžib, tj. onaj koji ispunjava šartove valjanosti gusula, tj. ispunjava dva šarta: nijet uzimanja gusula i kvašenje čitavog tijela vodom. Kod ove vrste gusula dovoljno je da se pokvasi čitavo tijelo vodom, svejedno na koji način se to radilo, odakle se počelo i kako završilo.
Druga vrsta – potpuni gusul, a to je gusul koji se uzima onako kako ga je činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a što je pojašnjeno u vjerodostojnim hadisima od Aiše, i drugih ashaba, radijallahu anhum, a koje bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.
Naime, način uzimanja potpunog gusula je sljedeći:
– nijet uzimanja gusula,
– pranje šaka,
– otklanjanje neprijatnosti (sperme, tekućine žene i slično) sa polnog organa ili drugog mjesta,
– pranje šaka nakon otklanjanja neprijatnosti,
– uzimanje abdesta kao što se uzima prilikom uzimanja abdesta, s tim da je u nekim rivajetima došlo da se odgodi pranje stopala za kraj gusula,
– pranje glave (žena nije obavezna da razvezuje pletenice nego pokvasi glavu tako da voda dođe do kože),
– pranje čitavog tijela, mustehab je prvo desnu stranu oprati a zatim lijevu,
– zatim se pomjeri sa mjesta i opere stopala ako ih prethodno prilikom uzimanja abdesta nije oprao.
Ovako je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzimao gusul i to je potpuni oblik i način njegovog uzimanja. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com