Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je čovjek koji je u dugovima obavezan zaklati kurban?
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana: Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme). Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvaviše
Islamski učenjaci imaju dva mišljenja po pitanju propisa klanja kurbana:
Prvo mišljenje: Klanje kurbana je potvrđeni sunnet – i to je mišljenje džumhur uleme (većine uleme).
Dokazi: “Kada neko od vas vidi mlađak mjeseca zul-hidždže i htjedne klati kurban, neka ne dira svoju kosu i nokte.’’ “Tri stvari su faraid, s tim da su dobrovoljne: kurban, vitr-namaz i duha-namaz.’’
Ebu Bekr i Omer, Allah bio zadovoljan njima, nisu klali kurban bojeći se da se ne pomisli da je vadžib – stroga obaveza. Također veliki dio onih koji ne smatraju da je kurban vadžib, smatraju da je pokuđeno da ga ostavi onaj koji je u mogućnosti da to učini.
Drugo mišljenje: Klanje kurbana je vadžib – stroga obaveza, što je mišljenje hanefija, imama Evzaija i Lejsa kao i jedna predaja od imama Ahmeda, Allah bio zadovoljan njima.
Dokazi: “Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, ali to ne učini, neka se ne približava našem mesdžidu.O ljudi! Obaveza je na svakoj kući da zakolje kurban i atire (kurban koji se klao u mjesecu redžebu).’’ Moglo bi se reći da je mišljenje džumhur – većine uleme, da je kurban potvrđeni sunnet – ispravnije, s tim da bi kurban trebao da zakolje onaj koji je to u mogućnosti, kako ga ne bi mimoišla velika nagrada kurbana.
Što se tiče dužnika, može se reći sljedeće:
Kurban je sunnet i u tom slučaju dužnik uopće nije dužan da zakolje kurban. S obzirom na to da je vraćanje duga vadžib – stroga obaveza, treba mu dati prednost nad sunnetom. Dug je jedno od prava Allahovih robova – ljudi i u ovom slučaju treba dati prednost pravima ljudi, jer dug predstavlja veliku opasnost za čovjeka zato što se ne oprašta ni šehidu.
Čak i učenjaci koji smatraju da je klanje kurbana vadžib, drže da je to obaveza onome ko je to u mogućnosti, a dužnik to nije u mogućnosti. Ukoliko je dug dugoročan, a osoba zna da može zaklati kurban i platiti dug kada dođe vrijeme plaćanja, onda može zaklati kurban. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Namaz i kateter
Ve alejkumus-selam! Molim Uzvišenog Allaha da izliječi vašeg bolesnika i da mu podari brzo ozdravljenje. Moramo znati da namaz kao obaveza ne spada sa muslimana sve dok je živ i umno sposobna osoba. Shodno tome, vaš tetak obavezan je klanjati namaz shodno svojim mogućnostima. Islam je bolesnicima olviše
Ve alejkumus-selam!
Molim Uzvišenog Allaha da izliječi vašeg bolesnika i da mu podari brzo ozdravljenje. Moramo znati da namaz kao obaveza ne spada sa muslimana sve dok je živ i umno sposobna osoba. Shodno tome, vaš tetak obavezan je klanjati namaz shodno svojim mogućnostima. Islam je bolesnicima olakšao obavljanje namaza i drugih ibadeta.
Bolesnik obavlja namaz shodno svojim mogućnostima i izvršava namaske uvjete, ruknove i vadžibe. U slučaju vašeg bolesnika, on će se abdestiti za svaki namaz kada nastupi njegovo vrijeme i klanjat će taj farz-namaz i koliko hoće od nafila i neće se obazirati na izlazak nečistoće. Ukoliko može, u toku namaza neće nositi kesu, a ako ne može, onda nije problem ako je i nosi, također ako se odjeća i mjesto gdje klanja uprljaju nečistoćom, očistit će to ako može, a ako ne, onda će klanjati shodno svojim mogućnostima. Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Šta da radim: bojim se bluda, a oženjen sam, supruga ne želi da živi po islamu?
AlejkumusSelam! Uvaženi brate u vjeri, na samom početku Allaha molimo da vas učvrsti na putu istine i da vam podari dobro na oba svijeta. Vaša situacija identična je situaciji u kojoj su se našli mnogi drugi bračni parovi, kada se jedan supružnik vrati vjeri, a drugi ne želi da živi po načelima vjerviše
AlejkumusSelam!
Uvaženi brate u vjeri, na samom početku Allaha molimo da vas učvrsti na putu istine i da vam podari dobro na oba svijeta. Vaša situacija identična je situaciji u kojoj su se našli mnogi drugi bračni parovi, kada se jedan supružnik vrati vjeri, a drugi ne želi da živi po načelima vjere.
Kada je u pitanju muškarac kao vi, koji se vrati vjeri, a supruga (koja je u osnovi muslimanka) to ne želi, ja uvijek savjetujem sljedeće:
Treba da znaš da je pred tobom jedna od dvije opcije, ili da se razvedeš ili da pokušaš da se strpiš određeno vrijeme u nadi da će tvoja supruga da prihvati islamski način življenja. Normalno, svaka od ove dvije opcije nosi u sebi pozitivnosti i negativnosti. Mi ćemo spomenuti negativnosti, nadajući se da su pozitivnosti manje-više poznate svima:
Prva opcija je razvod i na nju se nije lahko odlučiti iz razloga što to sa sobom nosi dovođenje djece u nezgodnu poziciju, tako da odrastaju u ambijentu u kojem vide svoje roditelje razdvojene, što nikome nije prijatan prizor. Ovdje treba ukazati na jednu pojavu koja je veoma proširena u našem narodu, a to je pitanje dopuštenosti razvoda braka. Postoji dosta ljudi koji trpe u braku mnogo toga smatrajući da su grješni prema supruzi ako se razvedu.
Međutim, tačno je da čovjek nije grješan ako razvede svoju ženu u slučaju kada za razvod braka postoji validan šerijatski razlog. U osnovi, savršenstvo islama ogleda se i u tome što je čovjeku ostavio tu opciju, koja treba da bude zadnja opcija, da ako ne može da nađe zajedničku riječ sa svojom suprugom u braku, da je razvede i da svako od njih pokuša da nađe sebi nekoga s kim će moći da živi. Koliko je samo bračnih parova koji su nakon razvoda ponovo stupili u bračne veze i nastavili ostatak života da žive veoma sretno.
Druga opcija jeste strpljenje i ova opcija također nosi negativnost, tako što se može desiti da čovjek čeka godinama i da na kraju ipak bude primoran da se odluči na razvod.
Stoga, dragi moj brate u vjeri, ti si taj koji veoma dobro poznaje svoju suprugu i ti si taj koji treba da donese odluku šta mu je da čini. Ako misliš da dodatno čekanje može polučiti pozitivne rezultate, tada ti je moj savjet da se strpiš, naročito zbog vaše djece. S druge strane, ako si u proteklom periodu shvatio da se teško može desiti da tvoja supruga prihvati islamski način života, smatram da imaš potpuno pravo da se razvedeš. Ako na sve to pridodamo činjenicu da se nalaziš u takvom stanju da se bojiš za sebe da ćeš počiniti blud, to je dodatni faktor koji ide u prilog tome.
Kada islamski učenjaci govore o propisima braka, spominju da stupanje u brak određenim osobama može biti obaveza (vadžib), kao u slučaju kada se čovjek boji da će upasti u grijeh (blud), a ima mogućnost da se ženi. U toj situaciji stupanje u brak postaje obaveza. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio:prof. Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Zašto mi hamajlija ne djeluje?
Poštovana sestro, obzirom da vaše pitanje tretira jedan značajan vid sujevjerja prisutan kod nas, odlučio sam i vama a i drugima koji posjećuju stranicu ponuditi malo detaljniji odgovor na ovo pitanje. Naime, mnogi su Bošnjaci u proteklom ratu prilikom odlaska na borbenu liniju oko vrata stavljali zviše
Poštovana sestro, obzirom da vaše pitanje tretira jedan značajan vid sujevjerja prisutan kod nas, odlučio sam i vama a i drugima koji posjećuju stranicu ponuditi malo detaljniji odgovor na ovo pitanje. Naime, mnogi su Bošnjaci u proteklom ratu prilikom odlaska na borbenu liniju oko vrata stavljali zapise i hamajlije. Smatrali su da će ih one zaštititi od metka srpskog agresora. Mnogi to danas rade s uvjerenjem da hamajlija ili zapis obješen o vrat ili stavljen ipod miške pomaže liječenju od bolesti ili čuva od nje. Osim toga, i danas ima onih koji na vrata kuće ili na auto vješaju konjsku potkovicu smatrajući da će ih to spasiti “propisane” nesreće ili uroka. Nur dova je, kažu, najbolja hamajlija. Ona ima čudotvornu moć. Onaj ko je nosi, ući će “direktno” u džennnet.
Mnogi preko veze žele da postignu zaštitu. Hamajlija ih mnogo manje košta. Ne moraju klanjati, ne moraju postiti niti druge vjerske dužnosti obavljati, jer tu je hamajlija. Njima ne treba Allahova zaštita pored hamajlije. Mogu biti i nemoralni i odlaziti tuđim ženama, jer navodno hamajlija će ih zaštititi. A ako se desi i neka bolest ili nesreća, tu je opet hamajlija koju napravi neki “hodža”, vidovnjak ili sihirbaz.
Šarlatani iskorištavaju neznanje i sujevjerje masa i prave im zapise i hamajlije, nad njima izgovaraju zakletve tvrdeći da oni čuvaju od djelovanja džina, urokljiva oka i zavidnosti isl. Pravljenje hamajlija i prodaja već gotovih i friško spravljenih postali su unosan biznis.
Muslimani moraju znati da vješanje školjčice ili perle kao amuleta ili čitanje zapisa s tajanstvenim oznakama radi zaštite ili lijeka, predstavlja neznanje ili zabludu koji su u suprotnosti s Allahovim zakonima u svemiru.
U mnogim hadisima Poslanik s.a.v.s. je zabranio vješanje hamajlija i talismana, a u slučaju bolesti propisao standarni način zaštite a to je preventiva i liječenje dozvoljenim sredstvima. On kaže: “Liječite se, jer Onaj ko je stvorio bolest, stvorio joj je i lijek.” (Ahmed) Dakle, liječenje je vadžib, što znači da onaj ko se ne liječi čini grijeh prema Allahu. U drugom hadisu kaže: “Ako u nečemu od vaših lijekova ima koristi, zasigurno je ima u troma: medu, puštanju krvi iz vene (hidžama) i spaljivanju rane.” (Buharija i Muslim) Ovo su propisani načini liječenja u što svakako spada i šeriatski način liječenja rukjom onih koji obole od sihira, džinskog dodira ili uroka.
Koliko je hamalija opasna i pogubna pokazuje nam ova hadis: “Ukbe b. Amir kaže da je došao u karavani sa deset ljudi kod Allahova Poslanika s.a.v.s. Poslanik je sklopio sporazum sa devetoricom, a sa desetim nije. Upitali su ga za razlog, a on im je odgovorio: “Na mišici mu je talisman”. Čovjek je tada strgnuo zapis pa je Poslanik s.a.v.s. i sa njim sklopio sporazum, a potom rekao: “Ko objesi zapis počinio je širk.” (Ahmed i El-Hakim) Da su hamajlija i zapis vjerom propisani, Poslanik s.a.v.s. ne bi naredio ovom ashabu skidanje zapisa.
U drugom hadisu kaže: “Ko okači nešto tome je i prepušten”. (Et-Tirmizi) Na nama je da izaberemo da li želimo Allahovu ili nečiju drugu zaštitu. Uz hamajliju veoma često pojedini sihirbazi svežu džina da čuva hamajliju i da pazi kako bi ona uvijek bila djelotvorna. Nekad je džin zadužen i da lično čuva osobu koja nosi hamajliju, jer u hamajliji stoji naredba. Kada drugi džin čovjeku pokuša da naudi ili sihir donese on mu se po naredbi svoga sihirbaza suprotstavi. Zbog toga Poslanik s.a.v.s. i kaže da je osoba koja okači hamajliju njoj i prepuštena. Upravo u tome i jeste opasnost širka.
Vjerovati da potkovica, crvena traka, hamajlija ili zapis imaju moć čuvanja i sprečavanja zla pored Allaha je smiješno i neviđeni apsurd. Žalosno je da su ljudi skloniji vjerovati jednoj konjskoj potkovici nego Uzvišenom Gospodaru svjetova. Nur dovu najčešće nose oni koji, ili ne klanjaju nikako, ili to rade povremeno. Oni su ubijeđeni da će ih ona uvesti u džennet iako ne praktikuju ono što od njih traži Gospodar svjetova.
Nadam se da je odgovor jasan.
Hfz. mr. Senaid Zajimovic
Vidi manjepreuzeto sa http://www.n-um.com
Trebam li naučiti prijevod sura koje znam na arapskom?
Uvaženi brate u islamu, na početku da se zahvalim na tvojim kontinuiranim posjetama. Što se tiče učenja prijevoda sura koje znaš napamet, to ti nije obaveza, već je dovoljno da znaš o čemu ta sura ili koji ajet govori, kako bi to pojačalo tvoju koncentraciju u namazu. Što se tiče klanjanja sunneta,više
Uvaženi brate u islamu, na početku da se zahvalim na tvojim kontinuiranim posjetama.
Što se tiče učenja prijevoda sura koje znaš napamet, to ti nije obaveza, već je dovoljno da znaš o čemu ta sura ili koji ajet govori, kako bi to pojačalo tvoju koncentraciju u namazu.
Što se tiče klanjanja sunneta, ako klanjaš tako da ispuniš minimalno vadžibe namaza i u namazu se maksimalno trudiš da misliš o onome što učiš, ti nisi grješan, pa čak ako vidiš da ne možeš drugačije osim da na svakom rekatu učiš smao Fatihu, ni u tom slučaju nećeš pogriješiti. Učenje nakon Fatihe u namazu je sunnet, pohvalna stvar koju ako čovjek ostavi neće biti grješan, naročito ako za to ostavljanje postoji validan razlog.
Allah te nagradio!
Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.
Vidi manjeDa li je dozvoljeno oslanjati se na proračune svemirskih opservatorija kada su u pitanju nastupanje i istek mjeseca?
Šerijatski način utvrđivanja nastupanja mjeseca je viđenjem mladog mjeseca od strane onoga u čiju se vjeru i vid ne sumnja. Ukoliko se mladi mjesec vidi, muslimani su dužni raditi po tome; tj da zaposte ako se radi o mladom mjesecu Ramazana, odnosno da prekinu post ukoliko se radi o mladom mjesecu šviše
Šerijatski način utvrđivanja nastupanja mjeseca je viđenjem mladog mjeseca od strane onoga u čiju se vjeru i vid ne sumnja. Ukoliko se mladi mjesec vidi, muslimani su dužni raditi po tome; tj da zaposte ako se radi o mladom mjesecu Ramazana, odnosno da prekinu post ukoliko se radi o mladom mjesecu ševvala.
Nije dozvoljeno povoditi se za proračunima svemirskih opservatorija ukoliko se ne radi o njihovom viđenju. Međutim ukoliko je mjesec viđen u tim opservatorijima, onda se to uzima u obzir zbog hadisa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u kojem je rekao: “Kada ga vidite (mladi mjesec) postite, a kada ga (ponovo) vidite, iftarite se.” (Buharija, poglavlje:”Post”, 1900; Muslim, poglavlje: “Post”, 8/1080; od Ibn Omera, radijallahu anhu, i Muslima, 20/1081; od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. )
Pored toga, rad i oslanjanje na sam proračun nije dozvoljen.
Korištenje teleskopa (dalekozor kojim bi se bolje vidio mladi mjesec) je dozvoljen, ali nije vadžib (stroga vjerska dužnost). Iz Sunneta je jasno da se pod viđenjem mlađaka misli na prirodno viđenje; nikakvo drugo. Ako bi ga neko, kome se vjeruje, koristio i tako vidio mlađak onda bi se trebalo raditi po tom viđenju. Muslimani su to praktikovali; u tridesetoj noći ša’bana i ramazana su se penjali na munare i teleskopom isčekivali mjesec. Ukratko, kada god i na koji god način se dokaže viđenje mlađaka, dužnost je raditi po tom viđenju zbog hadisa Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Kada ga vidite (mladi mjesec) postite, a kada ga (ponovo) vidite, iftarite se.” (Buharija, poglavlje:”Post”, 1900; Muslim, poglavlje: “Post”, 8/1080; od Ibn Omera, radijallahu anhu, i Muslima, 20/1081; od Ebu Hurejre, radijallahu anhu. Šejh Ibn Usejmin, “Kitabud – da’ve”, 5, 2/150.)
ŠEJH IBN USEJMIN
Vidi manjePropis upotrebe onoga čime se sprečava ili izaziva hajz i čime se sprečava začeće ili izaziva pobačaj?
Upotreba onoga čime se sprečava hajz dopušteno je ženi uz dva uvjeta: – da nema bojazni da će joj naštetiti. Pa, ukoliko postoji bojazan da će joj naštetiti, onda upotreba toga nije dopuštena, na osnovu riječi Uzvišenog: „I sami sebe u propast ne dovodite.“ (El-Bekara, 195.), „…i jedni druge ne ubijviše
Upotreba onoga čime se sprečava hajz dopušteno je ženi uz dva uvjeta:
– da nema bojazni da će joj naštetiti. Pa, ukoliko postoji bojazan da će joj naštetiti, onda upotreba toga nije dopuštena, na osnovu riječi Uzvišenog: „I sami sebe u propast ne dovodite.“ (El-Bekara, 195.),
„…i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv! (En-Nisa’,29.),
– da to bude uz dopuštanje muža, ako on ima veze s tim; naprimjer da ona bude razvedena od njega, ali na način koji ga obavezuje da je materijalno izdržava. Nije dozvoljeno ženi upotrebljavati sredstva koja sprečavaju hajz kako bi se produžilo vrijeme njenog pričeka, a time i njegova skrb o njoj, osim uz dopuštenje muža. Također, ako je potvrđeno da se upotrebom onoga što sprečava hajz sprečava i trudnoća, onda je nužno da to bude uz dozvolu muža. Bolje je ne upotrebljavati ta sredstva, osim u nužnoj potrebi, zato što je prepuštanje da se stvari odvijaju same po sebi bliže zdravlju i ispravnosti.
Što se tiče upotrebe onoga što izaziva hajz, to je dopušteno uz dva uvjeta:
– da putem toga žena ne nastoji izbjeći vadžib, kao naprimjer da to upotrijebi malo prije ramazana kako ne bi postila ili klanjala i slično;
– da to bude s dozvolom muža, zato što hajz njemu sprečava potpuni užitak, pa nije dopušteno upotrebljavati ono što sprečava njegovo pravo, osim s njegovim zadovoljstvom.
U slučaju da bude puštena, upotrebljavajući ta sredstva žena ubrzava prolazak muževog prava da je vrati, ako bude imao pravo da je vrati (tj. ako se ne radi o definitivnom razvodu).
Postoje dvije vrste upotrebe onoga što sprečava trudnoću, a to je:
Da se time trajno sprečava začeće i to nije dozvoljeno, jer zbog toga nema trudnoće, a tako ni potomstva. Ovo je suprotno namjerama šerijata, a to je širenje islamskog ummeta. Ovo nije dopušteno i zbog toga što žena nije sigurna da neće umrijeti njena djeca koju već ima, pa bi mogla ostati bez djece;
Da se time privremeno sprečava začeće, kao naprimjer da žena često ostaje trudna i trudnoća je preoptereti, pa ona želi planirati svoju trudnoću svake dvije godine, ili tome slično. Ovo je dopušteno, ali uz odobrenje muža i da u tome ne bude štete po nju. Postoji dokaz da su ashabi u vrijeme Resulullaha ﷺ, prilikom snošaja sa svojim ženama, ponekad ejakulirali izvan rodnice, zbog toga da im žene ne bi ostajale trudne i to im on nije zabranjivao. (Za ovakav postupak u arapskom jeziku upotrebljava se termin el-’azl).
Što se tiče upotrebe sredstava koja izazivaju pobačaj, ona mogu biti korištena s različitim namjerama:
Da se njima namjerava pobačaj kako bi žena izgubila plod. Ako to bude nakon što plod oživi, to je bez sumnje haram, zato što je bespravno ubijanje zabranjeno po Kur’anu, sunnetu i konsenzusu muslimana. A ako to bude prije nego što plod oživi, u tom slučaju ulema se razišla oko njegove dopuštenosti. Neki od njih su to dopustili, neki zabranili, dok neki kažu: “Dozvoljeno je ako plod ne bude ugrušak (alekah), to jest da nije napunio četrdeset dana.” Neki pak kažu da je to dozvoljeno u slučaju da plod nije poprimio ljudske konture tijela. Ispravnije je da je zabranjeno izvršiti pobačaj ploda osim u nužnoj potrebi, kao naprimjer da je majka bolesna i ne može da nosi plod i tome slično. Tada je dozvoljeno pobaciti plod, ali ako je prošlo vrijeme u kojem je moguće da su se oblikovale konture ljudskog tijela, tada je to zabranjeno. A Allah najbolje zna.
Da se tim odstranjivanjem ploda ne namjerava njegov gubitak, tako da taj pokušaj odstranjivanja ploda bude na kraju trudnoće i blizu termina porođaja. Ovo je dopušteno pod uvjetom da u tome ne bude štete za majku niti za dijete i da nema potrebe za operacijom (carskim rezom). Postoje četiri stanja kod kojih je neophodna operacija:
Da je živa i majka i dijete. Nije dopušteno izvršili operaciju, osim u nužnosti, tj. pri teškom porodu, tako da je operacija nužna. To je zato što je tijelo emanet čovjekov i ne može raspolagati s njim po svom nahođenju slučaju da postoji bojazan za njega. To može uraditi u slučaju da to za njega ima veliku korist i zato jer možda smatra da nema nikakve štete u operaciji, a pokaže se suprotno;
Da su mrtvi i majka i dijete. Tada nije dopušten hirurški zahvat kako bi se dijete odstranilo, jer tome nema koristi;
Da majka bude živa, a dijete mrtvo. Tada je dopušteno izvršiti operaciju kako bi se dijete odstranilo, osim ako postoji bojazan za majku. Ono što je skoro vjerovatno, a Allah najbolje zna, jeste da ako plod umre, on ne može izaći bez operacije. Njegov boravak u majčinoj utrobi sprečavao bi narednu trudnoću i predstavljao bi tegobu za nju;
Da je majka mrtva, a dijete živo. Ako ne postoji nada za njegov život, nije dopušteno izvršiti operaciju, a dopušteno je ako postoji nada. U slučaju da iz utrobe izađe jedan dio djetetovog tijela, ili ne izađe ništa, onda će se dijete izvaditi operativnim putem. Učenjaci našeg mezheba smatraju da nije dopušteno izvaditi dijete operativnim putem jer je to masakriranje tijela. Ispravno je, međutim, da se to može uraditi ako plod ne može sam izaći. Ovaj stav odabire Ibn- Hubejre koji u djelu El-Insa ( kaže da je ovo preče. Ja kažem da je to preče, naročito u našem vremenu i to nije masakriranje tijela, jer se nakon operacije stomak zašije i zato što je nepovredivost živog preča od nepovredivosti mrtvog, te što je spašavanje nevinog od stradanja obaveza, a plod u utrobi je nevin (bezgriješan insan) i obaveza ga je spasiti, a Allah najbolje zna. Napomena: U prethodno spomenutim situacijama u kojim je dopušteno pobacivanje ploda, neophodna je saglasnost onoga kome taj plod pripada, to jest, muža (oca).
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Vidi manjeDa li će čovjek biti odgovoran na ahiretu ako ne primjenjuje neke autentične hadise?
Musliman treba raditi prema sunnetu i ne treba prihvatiti jedan, a ostaviti drugi dio, jer je sve Poslanikova, ﷺ, praksa. Ako neko ostavi rad po nekom hadisu, gledamo da li je ostavljeno djelo obavezno (vadžib) ili poželjno (sunnet). Ako je riječ o obavezi, bit će odgovoran, u protivnom neće. Kada bviše
Musliman treba raditi prema sunnetu i ne treba prihvatiti jedan, a ostaviti drugi dio, jer je sve Poslanikova, ﷺ, praksa. Ako neko ostavi rad po nekom hadisu, gledamo da li je ostavljeno djelo obavezno (vadžib) ili poželjno (sunnet). Ako je riječ o obavezi, bit će odgovoran, u protivnom neće. Kada bi neko ostavio sve što se smatra sunnetom, učinio bi ružno djelo zbog koga će, u najmanju ruku, izgubiti veliku nagradu na Sudnjem danu. Međutim, ostavljanje nekih sunneta, ako Bog da, ne povlači odgovornost, ali se samim ostavljanjem toga, svakako, gubi veliko dobro, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJe li griješna žena koja ne nosi nikab?
Islamski učenjaci nemaju jednoglasno mišljenje u vezi s nikabom, ali su jednoglasni da je pokrivanje lica bolje i čednije, naročito kada ljudi žive u pokvarenim sredinama ili ako žena svojom ljepotom privlači ljude. Nemamo prostora da ovo pitanje podrobno pojasnimo i iznesemo argumente, ali ćemo navviše
Islamski učenjaci nemaju jednoglasno mišljenje u vezi s nikabom, ali su jednoglasni da je pokrivanje lica bolje i čednije, naročito kada ljudi žive u pokvarenim sredinama ili ako žena svojom ljepotom privlači ljude. Nemamo prostora da ovo pitanje podrobno pojasnimo i iznesemo argumente, ali ćemo navesti izjave nekih hanefijskih učenjaka koji kažu da pokrivanje lica načelno nije obavezno (vadžib). Komentirajući ajet: “Neka spuste haljine svoje niza se…” (En-Nur, 31.), imam Ebu Bekr Džessas kaže: “U ovom ajetu Allah, dželle šanuhu, naređuje mladoj ženi pokrivanje lica pred muškarcima strancima, da na taj način istakne svoju čednost kada izlazi iz kuće i spriječi bolesne strasti kojima su skloni neki ljudi.” (Vidjeti: Ahkamul-Kur’an, 3/372.)
Alauddin Haskefi zapisao je: “Mladoj (i lijepoj) ženi zabranjeno je otkrivanje lica pred muškarcima, ne iz razloga što je lice stidno mjesto (avret), već radi sankcioniranja požude koja bi se mogla pojaviti.” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 1/406.) Ibn Abidin iz djela El-Muhit naveo je sljedeći citat: ”Zabranjeno je da žena pokazuje lice strancima, osim u prijekoj potrebi.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidine, 3/629.) Muhammed el-Kešmiri tvrdi sljedeće: “Žena može otkriti lice ako time neće izazvati požudu kod muškaraca. Međutim, naši potonji autoriteti izdali su fetvu da žene pokriju lice jer su se sredine u kojima živimo već pokvarile.” (Vidjeti: Fejdul-Bari, 1/254.)
Šta kazati za naše vrijeme i podneblje u kojem živimo?! Odgovorno tvrdimo da čovječanstvo do ovog vremena nije znalo za ovakav javni razvrat, nered i anarhiju. Zar obaveza pokrivanja lica u našem vremenu nije veća nego u ranijim vremenima?! Ibn Nudžejm veli: “Naši autoriteti tvrde: ’U našem je vremenu zabranjeno da mlada žena otkrije lice pred stranim muškarcem zbog smutnje koju izaziva otkrivanje lica.’” (Vidjeti: El-Bahrur-raik, 1/284.)
A prvak hanefijskih autoriteta imam Serhasi rekao je: “Ljepota žene ogleda se u njenom licu, i opasnost koju izaziva gledanje u lice veća je od opasnosti koju izaziva gledanje u ostale dijelove tijela.” (Vidjeti: El-Mebsut, 10/152.) Imam Kurtubi, malikijski učenjak, kaže: “Naš pravnik Ibn Huvejzin Mendad kaže: ’Ako je žena lijepa, i ako postoji bojazan od smutnje koju može izazvati otkrivanjem lica i šaka, mora ih pokriti.’” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 12/232.) Poznati malikijski kadija Abdulvehhab veli: ”Znaj, ako postoji opasnost od smutnje koju izaziva otkrivanje lica i šaka, dužnost ih je pokriti.” (Vidjeti: Mevahibul-Dželil, 1/499.) Imam Šerbini Hatib, poznati šafijski učenjak, rekao je: “Pokuđeno je da žena klanja pod nikabom, osim ako se nalazi na mjestu gdje je vide stranci koji ne obaraju poglede, tada joj je zabranjeno otkriti lice.” (Vidjeti: El-Ikna, 1/124.)
O stavovima učenjaka hanbelijske pravne škole nećemo ni govoriti, jer veliki broj njih smatra da je pokrivanje lica obavezno u svakom slučaju. Stoga, dragi moj brate i cijenjena sestro, nemojte se dvoumiti kada je riječ o stavljanju nikaba; nikab je danas potrebniji nego prije. Ako oživite taj zapostavljeni sunnet, imat ćete veliku nagradu u Allaha, On će vas nagraditi za sve one koji vas budu slijedili u tome dobru, kako stoji u poznatom hadisu koji je prenio Džerir b. Abdullah Bedželi. Musliman mora gledati da je njegovim djelima u prvom redu zadovoljan Svevišnji Allah, a ljudske reakcije, naročito nevjernika, nebitne su; nije se rodio onaj ko je svijetu ugodio, kaže jedna poslovica. Mnoge muslimanke nose nikabe po brojnim evropskim metropolama i ne nailaze na posebne probleme, bar za sada, a Allah najbolje zna šta će se dešavati u budućnosti.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeOpasnosti tajnog braka, vjenčanje bez šerijatskih uslova
Poštovani, Ova dva pitanja najvjerovatnije potiču od iste osobe. Imam osjećaj da vam se nudi „šeriatski brak“, a da vi niste potpuno smireni i da ste u dilemi da li da prihvatite takvu vrstu braka. Smatram da ovo vaše pitanje zaslužuje jedan poduži odgovor. Zato bih volio da ovaj odgovor pročitate pviše
Poštovani,
Ova dva pitanja najvjerovatnije potiču od iste osobe. Imam osjećaj da vam se nudi „šeriatski brak“, a da vi niste potpuno smireni i da ste u dilemi da li da prihvatite takvu vrstu braka. Smatram da ovo vaše pitanje zaslužuje jedan poduži odgovor. Zato bih volio da ovaj odgovor pročitate polahko i bez žurbe pošto se radi o vrlo važnoj i opasnoj temi. Nadam se da ćete nakon iščitavanja ovog malo podužeg odgovora biti u prilici donijeti ispravnu odluku.
Brak bez garancije
Anarhija u zasnivanju brakova
Uzvišeni je Allah propisao brak i učinio ga sredstvom kontinuiteta ljudskog roda. Vezu između čovjeka i žene je učinio časnom i zbog toga ju je uvjetovao njenom dozvolom. U tom smislu je propisao ponudu i pristanak, a za ispravnost ugovora uvjetovao svjedoke, dok je Poslanik s.a.v.s. naredio da se sklapanje braka obznani. Samo na ovaj način strast nalazi svoj legalan put ka zadovoljenju, porod biva zaštićen od bilo kakvog pokušaja zatiranja rodbinske veze, a žena biva zaštićena eventualne manipulacije njenim pravima. Samo ovakvim sistemom braka Uzvišeni Allah je zadovoljan i na njemu je zasnovao islamski porodični zakon.
Brak je po islamskom pravu ozbiljna institucija koja ima svoje uvjete valjanosti, sastavne dijelove, svoje posljedice, način sklapanja i razvod. Porod iz braka je zakonit, a takav porod želi svaki čovjek i žena. Zbog toga, da bi brak bio uspješan i da bi se izbjegli eventualni problemi u njemu i otklonile sve sumnje, i mladić i djevojka moraju biti oprezni kako ne bi došli u situaciju da žive vanbračnim životom.
Tradicinalni način upoznavanja mladih u našim krajevima je skoro iščeznuo. Danas su mladi praktično prisiljeni da se sami upoznaju i pri tome se dešavaju određena prekoračenja. Fakulteti i škole općenito su najčešće mjesta gdje se dvoje mladih sretnu i svoje upoznavanje odluče krunisati brakom. Mnogi u takvim situacijama smatraju da je rano za brak jer još nisu završili fakultet a želja im je da budu zajedno. Mladići i djevojke odani vjeri sve se više odlučuju na zasnivanje jedne vrste tajnog vjenčanja mimo, zvaničnih organa, za koje niko osim mladine majke, svjedoka i njih samih ne zna. Veoma često su takva vjenčanja obavljena i bez znanja majke. Otac i ostali svijet ne znaju za vjenčanje, a jedan od razloga zbog kojeg djevojke izbjegavaju tražiti saglasnost roditelja je bojazan da zbog različitih ideoloških pogleda oni neće prihvatiti onoga koga je ona odabrala. Mladić i djevojka se upuštaju u mutne vode, svaki dan se viđaju, osamljuju se i imaju intimni odnos. Jedan broj njih je obazriv i pažljiv pa izbjegavaju intimni odnos.
Svjedoci ovakvog vida vjenčanja su uglavnom mladićevi poznanici. Mehr se ugovori, ali mladića ništa ne obavezuje da ga i isplati. Ko garantuje isplatu mehra i da li će žena od svjedoka tražiti mehr u slučaju da muž odbije isplatiti ga? Problem nastupa onda kada mladić odluči napustiti djevojku jer je shvatio da ona nije njegova izabranica i da sa njom ne može nastaviti živjeti. Pušta je slobodno kao da nikada sa njom nije ni živio. Nema nikakvih obaveza prema njoj i žuri da na sličan način zasnuje drugi brak. Žena je puštena a nigdje ne postoji dokaz o njenom bračnom životu. Ako su u takvom braku postojala djeca, po kome će se sada zvati; da li će uzeti očevo ili majčino prezime? Da bi mogli nositi njegovo prezime, otac mora da se pethodno vjenčao sa njihovom majkom, a to nije učinio, ili da ih službeno prizna svojim. Ako ih prizna svojim, tada se ona pred državnim zakonom smatraju vanbračnim i stiču pravo na nasljedstvo svoga oca ali kao vanbračna djeca. Ako ih, pak, ne prizna teško će ženi biti dokazati čija su djeca. Osim toga, kako nakon razvoda okarakterisat period kojim su živjeli dvoje tajno vjenčanih? Da li je to bio brak ili provod? Koliko je samo žena koje su imale slično bračno iskustvo u ratu i poslije njega. Danas su ostavljene, sa djecom ili bez njih, i bez ikakve pravne zaštite. Za zvanične organe one nikada nisu ni bile u braku. Teško je dokazati da njihova djeca nisu vanbračna. Oni koji ih, pak, poznaju znaju da su bile u intimnoj vezi ali im ne mogu pomoći.
Najčešće je motiv ovakvog načina sklapanja braka bojazan od gubitka voljene (voljenog) i jedan vid garancije učvršćivanja veze. Motiv zna biti i dozvola naslađivanja sa djevojkom koju iz određenih razloga ne može privesti u svoju kuću i sa njom živjeti normalan bračni život. Obznanjivanje se izbjegava jer mladić i djevojka još nisu spremni na javni bračni život, ili na javno sklapanje braka, između ostalog, radi nedovršenog studija ili finansijske nespremnosti. Općinski kao ni vjerski organi nemaju podatak o njihovom vjenčanju. Mladić i djevojka smatraju da su ispravno postupili i da za takav svoj odnos imaju potvrdu u šeriatu. Neko od vjerskih autoriteta im je i dozvolio (ne vodeći računa o prilikama u kojima živimo) da mogu biti u braku i imati intimni odnos bez službene evidencije braka pred državnim ili vjerskim organima. Oni koji su im dozvolili ovaj vid vjenčanja pravdaju to činjenicom da su svi uvjeti za sklapanje braka ispunjeni i da je najvažniji uvjet ponuda i prihvatanje braka uz obostrani svojevoljni pristanak. Svi ostali uvjeti mogu biti a i ne moraju.
Na osnovu prethodno iznešenog vidimo da ovo pitanje zahtijeva jednu dublju analizu. Potrebno je uzeti u obzir vrijeme i mjesto u kome mi živimo te u tom kontekstu sagledati i precizno odrediti šeriatski stav po pitanju tajnog vjenčanja.
Kao prvo brak je ugovor između dvoje mladih kojim intimno naslađivanje među supružnicima postaje dozvoljeno. Da bi se brak smatrao šeriatski ispravnim i valjanim potrebno je ispuniti slijedeće uvjete:
1- Dozvola staratelja.
Staratelj može biti samo muškarac. Obično je to mladin otac, ili neko od njenih najbližih rođaka. Mati ne može biti staratelj i samo njena dozvola za udaju nije dovoljna. Ovo je prvi razlog zbog kojeg brak sklopljen bez znanja oca ne može biti valjan. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Nije ispravno zasnivanje braka bez dozvole staratelja..” (Hakim i Ibn Madže) Osim što mora biti muškarac staratelj treba da je i pametan, zreo i punodoban što znači da staratelj ne može biti rođak koji još nije polno zreo. Starateljstvo rođaka nije valjano ako postoji neko ko je od njega bliži. Tako, starateljstvo amidže nije valjano ako postoji rođeni brat. Starateljstvo brata nije valjano ukoliko postoji živ otac itd. Dakle, brakovi bez dozvole onoga ko je najpreči da se pita i ko je praktično bio uzrokom dolaska na svijet djevojke koja se udaje, prema hadisu Poslanika s.a.v.s. ne mogu biti valjani. Udaja, odnosno brak je uvjetovan saglasnošču staratelja radi zaštite žene koja kada zna da neko stoji uz nju osjeća se čvršćom, stabilnijom i spremnijom. Budući muž i njegova rodbina prihvataju takvu ženu sa poštovanjem i odgovornošću. Uvjetovanje dozvole staratelja je sam po sebi dokaz javnosti braka i njegove obznane. Time brak izlazi iz tajnosti i postaje javnim. Šeriat poziva u obznanjivanje braka i zbog toga je propisao uvjetovanje staratelja, svjedoke, gozbu, čestitanje i veselje. Pošto brak spaja ne samo dvoje mladih već i šire porodice, ocu i braći mlade je bitno s kim će zasnovati prijateljske odnose. Mnogo im je važno da njihovi prijatelji budu ljudi visokog morala. Zbog toga otac mora biti upoznat o braku svoje kćerke i ne može mu biti svejedno za koga se ona udaje.
2- Dva pravedna svjedoka.
Ukoliko se brak zasnuje bez svjedočenja najmanje dvojice pravednih svjedoka, takav brak nije ispravan. Ibn Tejmije kaže: “Ispravan brak je onaj kome svjedoče najmanje dvojica pravednih svjedoka i koji se javno zasnuje”. (Medžmu’u fetava, 33/158) Uzvišeni Allah je rekao: “i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite! (Talak, 2) A Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Nije ispravno zasnivanje braka bez dozvole staratelja i dvojice pravednih svjedoka.” (Et-Tirmizi, Bejheki i dr.) Dakle, ne samo da je uvjet za sklapanje braka pribavljanje dvojice svjedoka, već oni moraju biti i pravedni što prema islamskim pravnicima podrazumijeva da nemaju velikih grijeha i da se klone većine malih. To znači da svjedoci ne mogu biti ljudi koji uzimaju kamatu, koji piju alkohol, koji bludniče itd. Poželjno je da svjedoci budu ljudi koji poznaju mladu i mladoženju, a ne kao što je to kod nas običaj da mladoženja pribavi svoje prijatelje koji poznaju samo njega. Postavlja se pitanje da li oni svjedoče samo čin vjenčanja ili pored toga svjedoče osobama koje se vjenčavaju. Da li su svjedoci tajnog braka svjesni težine odgovornosti koju su preuzeli na sebe? Da li oni znaju šta svjedoče i da li su spremni, u slučaju da dođe do negiranja postojanja bračnog života ili neisplaćivanja mehra, posvjedočiti i boriti se za pravdu. Zbog pomanjkanja pravde i pravednih u našim krajevima bilo bi dobro pribaviti što više svjedoka. Današnji način vjenčavanja pred matičarem uz prisustvo i svjedočenje pravednih svjedoka, ugovoren mehr i službenu evidenciju su najbolji vid obznanjivanja ili objavljivanja braka. Ovakvim vjenčanjem se ispunjavaju svi uvjeti koje su postavili pravnici četiri mzheba i prevazilaze se sve razlike među njima.
3- Forma ugovora o vjenčanju.
U formi je najbitnije da muž ili njegov zastupnik nedvosmisleno izjavi staratelju traženje žene koju želi za suprugu. Obično se ta forma sastoji iz slijedećih riječi: “Daj mi za ženu tu i tu (navesti ime) svoju kćerku!” A staratelj treba da nedvosmisleno izjavi: “Dajem ti za ženu, ili vjenčajem za tebe, tu i tu (nevesti ime) svoju kćerku.” Tada će muž izjaviti: “Primam je za svoju ženu.” Naravno, za pristanak na brak je potrebna i saglasnost djevojke. Ova forma je mnogo bitna a svjedoci treba da je potvrde. U našim krajevima postojao je i još uvijek postoji običaj odlaska na pitanje kod mladinog oca ili drugog staratelja. Ovo je veoma lijep običaj i u skladu je sa šeriatom.
4- Mehr – vjenčani dar.
Mehr se daje ženi na ime dozvole spolnog i drugog vida naslađivanja. Davanje mehra je vadžib i smatra se uvjetom za ispravno sklapanje braka. Propisan je riječima Uzvišenog Allaha: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte!” (En-Nisa, 4) Poslanik s.a.v.s. je u hadisu rekao jednoj ženi: “Potraži nešto (za mehr), pa makar to bio i željezni prsten!” (Buhari i Muslim) Islamski pravnici smatraju da nije dozvoljeno imati intimni odnos prije nego se odredi visina mehra, svejedno bio on isplaćen odmah ili ostao dugom. (Istizkar, 16/67) Upravo zbog institucije mehra je potrebno da sklapanje braka bude javno kako bi što više ljudi posvjedočilo da se mladoženja obavezao na isplatu mehra. Sunnet je navesti i visinu mehra koju je on dužan isplatiti. U slučaju tajnog braka, uvijek postoji mogućnost da se zanegira kako brak, tako i pitanje mehra ili njegova visina.
5- Sunnet je sklapanje braka oglasiti. Sunnet je objaviti ženidbu kako bi se izbjegao tajni brak koji je inače zabranjen i kako bi se pokazalo veselje stvarima koje je Uzvišeni Allah dozvolio. Ovaj čin zaslužuje da za njega zna šira masa. Javno sklapanje braka je najbolji poziv onima koji daju prednost neženidbi nad ženidbom.
Način obznanjivanja ženidbe i udaje se vraća običajima u određenom mjestu. Uvjet je da ga ne prati nešto što je šeriat zabranio, poput alkohola, muzike, miješanje žena i muškaraca itd. U vrijeme Poslanika s.a.v.s. oglašavanje se činilo defovima i dozvoljenom igrom i pjesmom. Oglašavanje može biti putem organizovanja svatova, vjenčanjem pred državnim i vjerskim organima, javnim vjenčanjem pred svijetom itd.
Od Aiše r.a. prenosi se da je Poslanik s.a.v.s. rekao: «Obznanite brak, napravite svadbu u džamijama i udarajte u defove». (Ahmed i Et-Tirmizi) U vrijeme Poslanika s.a.v.s. džamije su bila javna mjesta na kojim su se ljudi najčešće okupljali i zbog toga su one bile najprikladnija mjesta za objavljivanje braka.
Od Jahja b. Selima se prenosi da je rekao: «Rekao sam Muhammedu b. Hatibu: «Oženio sam dvije žene i ni na jednoj svadbi se nije upotrebljavao def.» Muhammed mi na to reče: Granica između dozvoljenog i zabranjenog odnosa između muška i ženska je def i glas (oglašavanje braka). (Autori sunen zbirki osim Ebu Davuda). Po ovom hadisu tajno sklapanje braka nema svoje uporište u šeriatu. Islam preporučuje da se u vezi sa sklapanjem braka priredi veselje i gozba na koju će se pozvati prijatelji i poznanici. Poslanik s.a.v.s. je preporučivao da se na ovakvim svadbama veseli, pjeva i igra u ganicama šeriata. Time se javnosti stavlja do znanja da je sklopljen jedan brak.
Prema tome, ukoliko dođe do sklapanja braka pred svjedocima koji tvrde da su čuli od mladenaca izjave o ponudi i prihvatanju braka, ukoliko se ugovori i zapiše visina mehra, ukoliko se brak obznani i ukoliko se ne sklapa na određeno vrijeme, takav brak je potpuno ispravan što se tiče šeriata, jer je ispunio glavne uvjete predviđene za sklapanje braka.
Nakon svega iznešenog nameće nam se ključno pitanje; ko ima pravo vjenčati dvoje mladih, odnosno šta daje legalitet braku? Smatram da u našim uvjetima nije dovoljno samo šeriatsko sklapanje braka bez prethodnog sporazuma sa državom o međusobnom priznavanju vjenčanja koje obavljaju službenici islamske zajednice ili njeni opunomoćenici. Danas ne postoji takav sporazum islamske zajednice sa državom što može biti problematično i dovesti do nereda u sklapanju, odnosno razvodu braka, s obzirom na to da se mnogi odlučuju na sklapanje samo šeriatskog braka koji, što se tiče bračnih prava i obaveza, nema svoju pravnu težinu. Nekada je brak sklopljen pred vjerskim organima (šeriatskim sudovima) imao svoju težinu jer ga je priznavala država i u potpunosti stajala iza njega. Kadije su vjenčavale i razvrgavale brakove, a država je priznavala njihov čin.
Šeriatski sudovi su ukinuti 6. marta 1946. godine i od tada šeriatska vjenčanja imaju samo formalnu ulogu. Zbog toga se nameće pitanje da li imam ili drugi učen čovjek ima pravo sklopiti brak i da taj brak u isto vrijeme bude pravno validan, odnosno da li su njime zagarantovana prava žene? Da li žena putem samo šeriatskog vjenčanja može steći sva ona prava i obaveze koje stiče putem legalno zasnovanog braka pred matičarem? U slučaju da se supružnici hoće razvesti, da li imam ili njemu ravna osoba mogu razvrgnuti postojeći brak s obzirom na to da ga je on sklopio, i da takav bude verifikovan od strane države? Da li će u slučaju kada muž neće da isplati mehr ženi, imam ili svjedoci nadoknaditi mehr ili na neki drugi način prisiliti muža da ga isplati? Da li država priznaje izjave svjedoka ugovora o vjenčanju ukoliko jedna od bračnih strana negira postojanje braka u slučaju da ne postoji sporazum između države i islamske zajednice? Šta je sa pitanjem nasljedstva ukoliko muž negira postojanje braka? Sve su ovo pitanja koja me navode da predložim ubrzanje sporazuma između islamske zajednice i nadležnih organa vlasti o priznavanju sklopljenih brakova od strane islamske zajednice kao što su to učinile Norveška, Danska, Švedska i druge države Evrope sa islamskom zajednicom.
Drugo, što bih predložio jeste sklapanje brakova pred općinskim matičarem sa zahtjevom da pitanje mehra uvrsti pod posebnu klauzulu kako bi on bio legalno obavezujući i čime bi se izbjeglo njegovo svođenje na dobrovoljan vid davanja kao što je to naša praksa. Inače, jedina razlika između brakova sklopljenih pred imamom ili drugim učenim čovjekom i općinskim matičarem jeste u tome što općinski matičar ne uvrštava mehr kao uvjet sklapanja braka. Zbog toga smatram da se prilikom vjenčanja treba dogovoriti sa lokalnim matičarem o uvrštavanju mehra u ugovor o vjenčanju čime bi njegovo vjenčanje zamijenilo sva druga, i tajna i javna vjenčanja od strane ljudi iza kojih zakon ne stoji. Samo na ovaj način ženi se može garantovati njena prava na izdržavanje, mehr, nasljedstvo itd.
Neko će reći da u prvo vrijeme Islama ashabi r.a. nisu pisali ugovore o braku niti o mehru kao uvjetu za sklapanje braka. To je tačno. Međutim, kada su ljudi počeli odgađati isplaćivanje mehra, a period isplate se odugovlačio, počeli su i zapisivati ugovore o vjenčanju i mehru kao dugu. Pisani dokument je bio dokaz da je određena žena supruga dotičnog čovjeka. (Medžmu’u fetava, 32/131)
Zbog neevidentiranja ugovora o braku dešavali su se brojni problemi među supružnicima. Nećemo naći knjigu islamskih pravnika a da se ne spominje makar jedan takav slučaj. Izostanak evidencije i službenog zapisa o zasnivanju braka je izvor manipulacije. Ljudima slabog imana daje se pravo da ustvrde kako je odeđena žena supruga jednog od njih iako je istina daleko od takve tvrdnje. Oni će pribaviti i lažne svjedoke koji će im potvrditi njihovu laž. Drugi će, bježeći od obaveze izdržavanja, negirati ženidbu sa određenom ženom. Vrlo često ljudi je negiraju kako bi izbjegli obavezu očinstva. A o mehru i ženinom pravu na njega da i ne govorimo. U našim bosanskim brakovima jedva da i postoji nešto što se zove mehrom u formi koju je šeriat propisao. Institucija mehra je na nivou dobrovoljnog davanja i vraća se dobroj volji muža. Nekad joj isplati, a nekada žena i ne znajući koliko je to njeno pravo oprosti mehr svome mužu iz ljubavi prema njemu, a nekada se jednostavno prešuti njegova obligatnost.
Muslimanske države u svijetu su riješile ovo pitanje tako što su islamsko bračno pravo uzele za jedino validno pravo u sklapanju brakova i time ga legalizovale. U muslimanskoj državi u slučaju ne isplaćivanja mehra, zakon staje na stranu žene i ona putem njega uspijeva ostvarit svoje pravo. Upravo zbog toga smatram da samo šeriatsko vjenčavanje u danas poznatoj formi u BiH nije dovoljno jer nema pravno utemeljeni legalitet koji može zadobiti ukoliko dođe do sporazuma vjerskih i državnih organa, ili ukoliko se vjenčanje bude obavljalo u općini sa zahtjevom da se uvrsti mehr i da se traži saglasnot staratelja.
Državni zakoni u muslimanskim zemljama uveli su za obavezno evidenciju sklapanja brakova i njegovo službeno protokolisanje pred šeriatskim sudovima ili državnim organima. Vjenčani list je neoborivi dokaz i potvrda o braku. Vjenčani list nije podložan sumnji. Ukoliko postoji vjenčani list izdat od zvaničnih vjerskih ili državnih organa tada ni muž ni žena ne mogu negirati svoju bračnu vezu niti mogu poreći međusobna prava i dužnosti. U bilo kojoj muslimanskoj državi je nezamislivo sklopiti brak u tajnosti. Čak i kada bi ga država i dozvolila narod nikada ne bi odustao od stoljetne prakse oglašavanja braka. Svaki vid sklapanja braka mimo šeriatskih sudova zakon kažnjava.
I pored ispunjavanja nekih od uvjeta braka, neevidentirani, tajni brak sa sobom nosi opasne posljedice po obadvoje bračnih drugova ili po njihovu djecu.
1- Bračni drugovi pred zvaničnim organima neće moći dokazati sklapanje bračnog ugovora, i pored njihove želje da to dokažu, zbog čega djeca mogu imati ogromnu štetu posebno ako njihovi roditelji umru prije službenog vjenčanja. Tako nešto se može desiti i ako umre samo muž. Supruga umrlog će teško dokazati bračnu vezu.
2- Tajno sklapanje braka daje za pravo jednom od bračnih drugova da negira postojanje bračne veze, zbog čega drugi bračni drug može imati ogromnu štetu. U većini slučajeva gubitnik i veliki stradalnik je žena. Osoba s kojim je bila u vezi je može iskoristiti a zatim napustiti. Ona neće moći dokazati postojanje braka zbog čega može izgubiti pravo na mehr, nasljedstvo i obavezno izdržavanje u toku iddeta. Problem je još veći ukoliko je sa čovjekom s kojim je imala vezu dobila i djecu. U slučaju napuštanja, djeca gube oca i onoga ko bi ih izdržavao isto kao što gube i pravo na porijeklo, a žena će biti optužena za nemoral.
Zbog toga bih preporučio svima onima koji se vjenčaju daleko od očiju javnosti i pred ljudima koji ne zastupaju zakon niti mogu zaštiti prava bračnih drugova, da svoje vjenčanje obave javno i pred općinskim matičarem. Time sigurno neće prekršiti ni jedan šeriatski propis pogotovo ako uspiju sa matičarem dogovoriti i uvrštavanje mehra kao obavezu muža prema ženi. Istina, ovo je sekularistička država koja ne sprovodi Allahove zakone, ali nemojmo zaboraviti da šeriat podržava zakone koji su u korist ljudi i koji štite njihova prava. Opće je pravilo: “Sve što ljudi smatraju dobrim i korisnim, to je i kod Allaha dobro.” Uvjet je da se ne kosi sa općim šeriatskim načelima. A koliko vidimo vjenčanje u formi u kojoj se obavlja pred našim matičarima se ne kosi sa pravilima šeriata, pogotovo što se može na lijep način riješiti i pitanje mehra. Kada se radi o ženama koje vjančavate, nemojte zaboraviti hadis Poslanika s.a.v.s. u kome nas on upozorava: “Žene vaše su emanet vaš, zato ih dobro pazite i čuvajte.” Nemojte sebi dozvoliti zloupotrebu njihova nepoznavanja šeriatskih propisa.
Svima onima koji razmišljaju o braku preporučio bih legalno zasnivanje braka odmah i bez odgađanja ukoliko posjeduju sve preduvjete za sklapanje braka. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “O mladići, kod je od vas u mogućnosti, neka se ženi…” A roditeljima žene Poslanik s.a.v.s preporučuje: “Kada vam dođe neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni oženite ga (vašom kćerkom”. Samo na takav način će se sačuvati eventualne smutnje i grijeha.
Hfz.mr. Senaid Zajimović
preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manje