Alejkumusselam.

Što se tiče njenog tumačenja ono se može tumačiti na sljedeći način:

– “Kada sam došao kod nje počela me je gledati i prvo što mi je rekla da nemam nikakve loše energije niti sihira“,

Ove riječi ukazuju da se ona bavi proricanjem, vračanjem, gatanjem, jer samim prvim susretom sa tobom i gledanjem u tebe ne može znati nešto što ona naziva lošom energijom niti postojanje sihra.

– “Onda me je pitala da li znam da sam veliki Vjernik, na što sam ja odgovorio da ne znam (inače se ne pridržavam svih pravila vjere)“,

Ovo takođe ukazuje da se bavi gatanjem jer ona ne zna šta je tebi u srcu, to ne zna niko osim Allaha. A inače vadžib ti je se držiš svih propisa (a ne pravila) vjere, i znaj da ne možeš biti Veliki vjernik bez praktikovanja vjere. A onaj čije srce je čisto unutra neminovno je da se ta čistoća ispolji i u vanjskom ispoljavanju vjere.

– “Rekla mi je da imam čisto srce i dušu, da nisam nikad nikom činio zlo i da sam svakome mislio dobro i pomogao, i da sam vjernik u srcu“.

Ovo je čisto gatanje, tj. obavještavanje šta se desilo u prošlosti i kakvo je njegovo srce, a ovo znali da ili je džini sa kojima sarađuje obavještavaju o tvojoj prošlosti (a ono što ti je u srcu ni oni ne znaju) ili te ona svjesno i namjerno laže radi svog posla koji radi.

– “Pitala je da li kad sam sam u tišini čujem nešto oko sebe da se kreće ili neke zvukove, na što nisam znao da odgovorim“.

Naravno ovo je pitanje za zbunjivanje žrtve da mu se stavi do znanja da ima svjetova oko njega da ga pripremi u vjerovanje duhovni svijet i slični gatarski marifetluci.

– “Rekla je da sam rođen pod jakom zvijezdom i da imam veoma jaku duhovnu energiju oko sebe i da sam dosta povezan sa njom (tom ženom)“.

Ona ako ti je ovo rekla vjerujući u to onda je njen Islam upitan, naravno ako je muslimanka, jer vjerovanje da nebeska tijela utiču na ljudsku sudbinu je širk, zavisno od uvjerenja može biti veliki koji izvodi iz vjere ili mali koji ne izvodi iz vjere.

– “Nakon što mi je salila stravu, rekla mi je ako me želiš poslušat, okreni se malo više vjeri, ako nećeš da ideš u džamiju barem sve što radiš započni sa Bismiletom i nauči osnovne stubove Islama“.

Saljevanje strave je paganski običaj i nema nikakvog uporišta u Šerijatu. A njeno bavljenje time ukazuje da ili kontaktira i pomaže se sa džinima i šejtanima ili u najmanju ruku da je to naslijedila od nekoga ne znajući da je to zabranjeno i da je štetno po ispravno vjerovanje jednog muslimana, tj. njegovu akidu.
Znači, rezime tumačenja njenog načina liječenja je da je ona klasični gatar koji obavještavaju o stvarima gajba (tj. ono što je ljudima nepoznato), da saljeva strave što je šerijatski zabranjeno, da goovri o uticaju nebeskih tijela, poput mjeseca i zvijezda, na ljude i njihovo ponašanje što poništava vjeru jednog muslimana, i tako dalje.

Musliman treba znati da mu nije dozvoljen odlazak kod proroka, vračara, sihirbaza i onih koji prave zapise. Jer onaj ko njima ode neće mu biti primljen namaz četrdeset dana. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim:”Ko ode vračaru i upita ga o nečem neće mu biti primljen namaz četrdeset noći“.

A u drugim rivajetima u drugim hadiskim zbirkama je došlo: “Ko ode vračaru i povjeruje mu u onome što kaže zanijekao je ono što je objavljeno Muhammedu“. Iako u ovom drugom rivajetu ima slabosti mnogi učenjaci ga prihvataju zbog mnoštva predaja u kojima je prenešen.

Na tebi je da se iskreno pokaješ Allahu, dželle še’nuhu, da počneš redovno klanjati svih pet namaza, da učiš Islam i tako dalje. Takođe, savjetujem te da odeš kod nekog pouzdanog učača rukje koji liječi Kur’anom, a ne saljevanjem strava i nekakvim duhovnim energijama, kako bi utvrdio da li ti je napravljen sihr ili je nešto drugo u pitanju. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Pošto u pitanju nije pojašnjeno na koje ženske osobe se misli niti o kakvoj vezi se radi neophodno je napraviti podjelu žena sa kojima muškarac može biti u kontaktu. Pa tako, ako se radi o vezi (kontaktu) muškarca sa ženama kojima je on mahrem, tj. ženama koje mu nije dozvoljeno da oženi sve do Sudnjeg dana u što ne ulazi njegova vlastita supruga jer joj je mahrem zbog braka, onda je propis kontakta sa tim ženama sljedeći:

– sa majkom, sestrom, tetkama sa obje strane, kćekama i nanama vadžib je da održava rodbinske veze,

– sa ostalim ženama kojima je mahrem mustehab je da održava taštinske ili rodbinske veze po mlijeku.

A ako se radi o vezi (kontaktu) muškarca sa ženama kojima on nije mahrem, tj. ženama koje mu je u osnovi dozvoljeno da oženi (osim ako su udate i slično), veza ili kontakt sa njima može da bude na više načina i svaki način ima različit propis.

Prvi način je da kontaktira sa bilo kojom ženom kojoj nije mahrem zbog nužde ili jake potrebe poput kontakta prilikom kupoprodaje, radnog ili poslovnog kontakta, kontakta sa službenicama (u pošti, općini i slično) i tome slično. Propis ove vrste kontaktiranja je dozvola pod šartom da se vodi računa o neosamljivanju, obaranju pogleda i pričanja sa neusiljenim glasom.

Drugi način je da kontaktira sa ženama sa ciljem prijateljovanja, druženja i slično. propis ove vrste kontakta je zabrana, a dokaz te zabrane su šerijatska pravila: “zatvaranje puteva koji vode u haram” i “ono što vodi u haram je i samo haram”. A nema sumnje da prijateljovanje žene i muškarca koji joj nije mahrem vodi u mnoge harame.

Treći način je da muškarac kontaktira sa nekom ženom koja je na udaju a istovremeno je i on na ženidbu i da im je cilj sklapanje braka ako ustanove da jedno drugom odgovaraju. Propis ove vrste kontakta ili veze je dozvola uz obavezu da se ispune takođe određeni šartovi, tj. da sa njom kontaktira u prisustvu njenog mahrema ili da se ne osmaljuju i da ona ne priča usiljenim glasom.

Četvrti način je da muškarac kontaktira ili je u vezi sa nekom ženom sa ciljem tzv. zabavljanja i ašikovanja, tj. ni ona ni on nisu trenutno za brak ili jedno od njih trenutno neće da sklopi brak. Propis takvog kontaktiranja ili popularnije nazvanog veze je zabrana. Argumenti i dokazi zabrane ašikovanja i zabavljanja su detaljno izloženi u nekoliko odgovora na ovoj stranicu pa nema potrebe da se ponavljaju.

Prema tome, shodno na koju si vezu si mislio i sa kojim ženama takav ti je i odgovor. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko predavanja selama, džumhur (većina) učenjaka je na stavu da je predavanje selama vadžib, dok Ebu Hanife i njegovi učenici smatraju da nije vadžib.
A što se tiče toga kome se predaje selam prilikom predavanja selama, navodi hanbelijski učenjak Ibn Kudame u svojoj knjizi “El-Mugni” nekoliko stavova učenjaka po tog pitanja.

Prvi stav učenjaka: da je obaveza sa predavanjem selama zanijetiti izlazak iz namaza a ako klanjač to ne zanijeti namaz mu je pokvaren. Ovo je stav šafijskog mezheba (a unutar mezheba je razilaženje) i hanbelijskog učenjaka Ibn Hamida. To dokazuju kijasom (analogijom) na početni tekbir, tj. kao što je namaz neispravan bez nijeta ulaska u namaz sa početnim tekbirom tako isto je neispravan bez nijetom izlaska iz namaza sa predavanjem selama.

Takođe, po šafijskom mezhebu sunnet je da se sa predavanjem selama u namazu nijetiti poselamljivanje klanjača. Dokaz za ovo je hadis koji će doći. Kaže Ibn Hamid da ako sa predavanjem selama uz nijet izlaska iz namaza nijeti takođe nazivanje selama melecima ili ljudima koji klanjaju sa njim oko ispravnosti tog namaza su dvije mogućnosti: jedna da je pokvaren a druga da nije.
Drugi stav: da sa predavanjem selama nijet izlaska iz namaza nije vadžib i da se sa izostavljanjem tog nijeta ne kvari namaz. Na ovom stavu su ostali učenjaci, s tim da se međusobno razilaze oko nekih detalja.

Da sa predavanjem selama nije vadžib nijetiti izlazak iz namaza to dokazuju time što je dovoljan jedan nijet za čitav namaz, takođe, time što ni u drugim ibadetima nije vadžib da se nijeti izlazak iz njih.

Prenosi se od imama Ahmeda i učenjaka njegovog mezheba da je propisano da klanjač nijetiti sa oba selama (prilikom predavanja selama u namazu) izlazak iz namaza a da nema smetnje da uz to nijeti nazivanje selama dvojici meleka (čuvari, pratilaca), imamu i klanjačima oko njega.

Hanefijski mezheb (i šafijski kao što je već rečeno) je na stavu da je klanjaču sunet sa predavanjem selama selamiti (nijetiti da ih selami) klanjače oko njega.

Dok habelijski učenjak Ebu Hafs ibn El-Muslim smatra da se sa prvim selamom nijeti izlazak iz namaza a sa drugim selamom se selame meleci i klanjači ako je klanjač imam, a ako je muktedija drugim selamom selami imama i meleke. Što se tiče šerijatskih argumenata, za propisanost donošenja nijeta izlaska iz namaza sa predavanjem selama kao i nijet nazivanja selama melecima čuvarima sa predavanjem selama, za ove dvije stvari mi nije poznat dokaz iz suneta.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira ibn Semure, radijallahu anhu, da je rekao: “Mi kada bi klanjali sa Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, govorili bi (pri predavanju selama): es-selamu alejkum es-selamu alejkum, pa je (jednom) u nas pogledao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Šta vam je pa išaretite rukama kao da su konjski repovi? Kada neko od vas predaje selam neka se okrene prema svom suklanjaču i neka ne pokazuje rukom”. A u rivajetu: “Dovoljno je nekom od vas da stavi ruku na koljeno zatim nazove selam (preda selam) svom bratu onome koji je na desnoj i lijevoj strani”. A u rivajetu kod Ebu Davuda: “Naredio nam je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da odgovorimo na selam imamu (predavanjem selama) i da nazivamo selam jedni drugima (predavanjem selama)”.

Prema tome, oko pitanja kome se predaje selam dio učenjaka smatra da se sa predavanjem selama treba samo zanijetiti izlazak iz namaza, druga skupina kaže da je propisano da klanjač nijetiti sa oba selama izlazak iz namaza a da nema smetnje da uz to nijeti nazivanje selama dvojici meleka (čuvara pratilaca), imamu i klanjačima oko njega, treća skupina smatra da je klanjaču sunet sa predavanjem selama selamiti klanjače oko njega a četvrti stav je da se sa prvim selamom nijeti izlazak iz namaza a sa drugim selamom se selame meleci i klanjači ako je klanjač imam, a ako je muktedija drugim selamom selami imama i meleke. Od svega spomenutog samo mišljenje da je klanjaču sunet da sa predavanjem selama selamiti klanjače oko njega ima dokaz u vjerodostojnom hadisu kojem bilježi Muslim u svom Sahihu. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.

Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)

Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)

Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)

Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)

Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo. Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:

1- Dova drugih muslimana za njega Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)

2-Napaštanje posta kojeg nije ispostio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij”. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)

Napomena: a)Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.

b)U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.

c)Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.

d)U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)

3-Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobeSa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)

4-Obavljanje hadždža za umrlu osobuUkoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)

5-Sve što učini dobro dijete od dobrih djela Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)

6-Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrtiAllahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.)Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)

Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti.Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com