To nije tačno. Žena muslimanka koja nije pokrivena a izvršava druge vadžibe (namaz, post, zekat i slično) je velika griješnica zbog nepokrivanja s tim da samo nepokrivanje neće biti razlog da nikada ne uđe u Džennet. Od akide Ehli sunne vel džema’ je da će svaki veliki griješnik (onaj koji čini velike grijehe poput zinaluka, krađe, laganja, nepokrivanja i slično) ako se ne pokaje za svoje grijehe prije smrti a Allah mu ne oprosti te grijehe biti bačen u vatru i pržen u njoj shodno vličini počinjenih grijeha a da će kad tad biti izvađen iz Džehennema i ući u Džennet jer je umro na tevhidu, tj. na LA ILAHE ILLELLAH i nije činio širk Allahu.

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Allah neće oprostiti da mu se širk čini a oprostiće mimo toga kome hoće” (En-Nisa 48) Prema tome, nepokrivanje je velik grijeh i ona osoba koja to svjesno radi biće kažnjena žestokom kaznom ali to ne znači da nikada neće vidjeti Džennet.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Što se tiče određivanja kible za ljude koji žive na udaljenim mjestima od Meke, osnovni način je da se od mjesta u kome žive odredi pravac prema Meki u odnosu na strane svijeta. A onda na osnovu toga uz pomoć kompasa, Sunca po danu, zvijezde Sjevernjače po noći, mahovini i slično određuje se pravac prema kibli, svejedno čovjek bio u gradu, na selu, na njivi, na brdu ili šumi.

Takođe, musliman ako ima blizu svoje kuće ili stana džamiju ili mesdžid on se treba ravnati na osnovu njih. Ako ima komšije muslimane koji tu duže žive a klanjaju oni sigurno znaju pravac kible pa treba njih pitati. A od savremenih načina i mogućnosti da čovjek veoma lahko i jednostavno odredi pravac Kible iz svoje kuće ili stana je svakako određivanje pomoću programa Google Earth na internetu.

Pa tako na primjer, za muslimane koji žive na Balkanu i srednjoj Evropi pravac Kible je na jugoistočnoj strani svijeta. Musliman bi trebao znati kako da odredi na osnovu kompasa, Sunca, Sjevernjače, mahovine, mravinjaka i slično stranu sjevera, a zatim na osnovu poznavanja gdje je sjever vrlo lahko se odredi pravac jugoistok, tj. pravac Kible.

A ako nije sam u stanju da na ovakav način određuje stranu Kible ili nije siguran u sebe treba obavezno da se raspita kod komšija muslimana, na osnovu najbližeg mesdžida i tako dalje. U svakom slučaju vadžib je da klanjaš u pravcu Kible al treba da znaš da nikad ne možeš odrediti taj pravac 100%, kako ti kažeš, nego približno. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

AlejkumusSelam!

Pitanje učenja Fatihe u namazu, kako kaže Ibn Tejmije: “Oko nje učenjaci imaju spor i neusaglašenost uz istovremenu veliku potrebu (ljudi) za ovim pitanjem”(El-Fetava 23/265). Ovo što si spomenuo os stavova učenjaka nije baš precizno jer u ovom pitanju ima više mes’ela:

Prva mes’ela: propis učenja Fatihe u namazu.

Nema razilaženja među učenjacima četiri mezheba da je učenje Fatihe u namazu vadžib svejedno bio imam ili muktedija.

Druga mes’ela: valjanost namaza u kojem se ne prouči Fatiha.

Učenjaci tri mezheba: malikijskog, šafijskog i hanbelijskog su na stavu da namaz u kojem se ne prouči Fatiha nije ispravan, s tim da su se međusobno razišli da li je dovoljno da se prouči jedna Fatiha u čitavom namazu ili se mora proučiti na svakom rekatu. Dokazuju to sa hadisom mutefekun alejhi “Nema namaza onome ko ne prouči umul-kur’an (Fatihu)”.

Dok hanefije i u rivajetu kod imama Ahmeda smatraju da ako se klanja namaz bez Fatihe s tim da se prouči nešto drugo od Kur’ana da je namaz ispravan. Dokazuju to ajetom: “A vi iz Kur’ana učite ono što je lahko” (El-Muzemil 20) i hadisom o čovjeku koji je neispravno klanjao koji je mutefekun alejh: “… Zatim uči ono što je lahko od Kur’ana…”.

Treća mes’ela: propis učenja Fatihe za muktediju.

Prvo mišljenje je da je vadžib učiti Fatihu u namazima u kojima se naglas uči Kur’an i u kojima se u sebi uči i imamu i muktediji, te da je učenje Fatihe rukn namaza bez kojeg namaz nije ispravan. S tim da su se učenjaci ovog stava razišli oko namaza u kojima se Kur’an uči naglas (akšam, jacija i sabah).

Najjači argument pored hadisa “Nema namaza onome ko ne prouči umul-kur’an (Fatihu)” (mutefekun alejhi) je hadis u kome je došlo da je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, prekorio ashabe kada je primijetio da i oni uče u namazu kada on uči naglas, pa im je rekao: “Nemojte to raditi osim (da učite) Fatihu”. Ovaj hadis bilježi Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Darekutni i oko njegove vjerodostolnosti je veliko razilaženje.

Jedna skupina od onih koji su na ovom mišljenju kaže da je obaveza učiti Fatihu uporedo dok imam uči, dok druga skupina kaže da ako imam ostavi vremena za učenje Fatihe vadžib mu je da uči, a ako ne ostavi vadžib je da sluša učenje imama i spada sa njega obaveza učenja Fatihe. Stav druge skupine je, naravno po meni, najbliži istini, a između ostalih izabrao ga je Ibnul-Munzir i Ibn Tejmije i pripisao ga većini selefa.

Drugo mišljenje je da muktediji nije vadžib učiti Fatihu u namazima u kojima se naglas uči Kur’an (akšam, jacija, sabah) nego je obaveza slušati učenje imama, a u namazima u kojima se u sebi uči (podne i ikindija) je vadžib. Svoj stav da nije vadžib dokazuju ajetom u kojem Uzvišeni naređuje da kada se uči Kur’an da se sluša: “A kad se uči Kur’an, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovani” (El-E’araf 204).

Treće mišljenje na čemu je većina hanefija da je muktediji vadžib da šuti na svim namazima. Dokazuju to sa hadisom: “Ko klanja za imamom učenje imama je učenje i za njega”. Hadis bilježi Ibn Madže i Ahmed u rivajetu od Džabira a prenosi se i od grupe ashaba. Kaže Ibn Hadžer da su svi ovi rivajeti slabi. Prema tome ovo mišljenje je jako slabo.

Odabrano mišljenje u svim ovim mes’elama je da fatihu vadžib proučiti makar jednom u namazu našto ukazuju gore spomenuti dokazi o obavezi učenja Fatihe. A onaj ko ne prouči Fatihu u namazu je griješan s tim da mu je namaz ispravan. Dokaz da mu je namaz ispravan bez Fatihe je hadis koji presuđuje po ovom pitanju a bilježi ga Muslim u svom Sahihu: “Ko klanja namaz u kojem nije učio umul-kur’an (Fatihu), namaz mu je hidadž (krnjav), (rekao je to) tri puta, nepotpun”.

Prema tome hadis jasno i nedvosmisleno naznačava da je namaz nepotpun i krnjav bez Fatihe a to znači riječi “nema namaza” u hadisu mutefekun alejhi “Nema namaza onome ko ne prouči umul-kur’an (Fatihu)” znače nema potpunog namaza a ne da mu namaz nije ispravan. Muktediji koji klanja za imamom u namazima kada imam uči naglas je vadžib proučiti Fatihu ako mu imam ostavi prostora za to. U protivnom spada sa njega obaveza učenja Fatihe jer je vadžib da sluša učenje Kur’ana, kao što je došlo u ajetu.

Ovo takođe podupire hadis mutefekun alejhi: “Imam je postavljen da bi se slijedio, pa kada izgovori tekbir izgovorite i vi, kada uči vi slušajte…”, ovaj dodatak “kada uči vi slušajte” navodi ga samo Muslim i ocjenjuje vjerodostojnim a sa tim dodatkom se izdvojio ravija Sulejman Et-Tejmi, te zbog toga ostali muhadisi poput Buharije i Darekutni ocjenjuju taj dodatak slabim. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam!

Prije odgovora na samo pitanje želja mi je da ti dam nekoliko savjeta. Prvo, sama priznaješ da znaš da je ženama farz da se pokriju, svejedno da pokriju čitavo tijelo osim lica i šaka ili i sa licem i šakama, a neizvršavanje farza je grijeh, pa mi nije jasno šta te sprečava da se istog momenta pokriješ da ne bi istrajavala u tom grijehu. Zato molim Uzvišenog Allaha da ti da tevfika i snage da to smjesta uradiš ako već nisi.

Drugo, divno si se izrazila govoreći o smislu i funkciji hidžaba kod žene, tj. da je “prva uloga hidžaba jeste da ženu zaštiti od muskih pogleda i da samim svojim izgledom ne vodi u grijeh i sebe i onoga koji je gleda”, te se nadam da nećeš dugo oklijevati kako ne bi muškarce navodila na grijeh hodajući ispred njih otkrivena.

A što se tiče samog pitanja, tj. bitnosti pokrivanja kose kod žene, nema sumnje da je kosa jedan od najljepših, najistaknutijih i najzavodljivijih dijelova tijela kod žene, iako je čitavo tijelo žene u osnovi avret i fitna za muškarce, te stoga pokrivanje kose itekako umanjuje priliku da se kod muškarca pobude emocije i strasti naspram žene.

Tvoja tvrdnja da je kosa manje bitna i da najmanje dolazi do izražaja u odnosu na lice, oči, usne nije sasvim i u potpunosti tačna i ne slaže se stvarnošću, jer muškarci itekako gledaju na kosu, a i žena može da sa kosom nadoknadi mnoge nedostatke na drugim dijelovima tijela.

A to što si uočila da i lice predstavlja fitnu je ustvari jedan od razumskih dokaza onih učenjaka koji zastupaju stav da je ženi obaveza da pokrije i lice jer je ono predmet najvećeg interesovanja muškaraca. Tako da kada se za ženu konstatuje da je lijepa prvenstveno se misli na njeno lice, dok za ostale dijelove tijela žene se kaže da je zgodna, ili se kaže zgodna je ali je ružna, čime se jasno razdvaja lice od ostalih dijelova tijela, ili ima lijepu kosu ali nije lijepa. Sve to govori da je lice, ustvari, centralni dio na osnovu kojeg se ocjenjuje da li je žena lijepa ili nije.

A sve ovo nas vodi do ispravnog mišljenja učenjaka da je ženi vadžib da pokrije lice, ali ne na osnovu gore spomenutog iako i to podupire ovaj stav, nego na osnovu ajeta i vjerodostojnih hadisa, prakse sahabijki i onoga na čemu je bio ovaj Ummet u svim krajevima muslimanskog svijeta, pa čak i u Bosni, sve do zadnjih stotinjak godina. A to je da je praksa muslimanki bila da pokrivaju svoja lica.

Učenjaci navode praktični koncenzus (idžma’) muslimana oko pokrivanja lica žene muslimanke pred muškarcima koji joj nisu mahrem.

Kaže Ibn Tejmije prilikom tefsirenja 56. Ajeta sure En-Nur: “Bio je sunnet mu’mina u vremenu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da slobodna muslimanka pokriva lice a da robinja otkriva svoje lice”.

A u knjizi Fethul-bari (9/337) Ibn Hadžer navodi: “Bila je neprestalna praksa da žene prilikom izlaska u mesdžide, na pijace i putovanja budu pod nikabima (tj. pokrivenog lica) kako ih ne bi muškarci gledali”.

Kaže imam Ibn Reslan: “Složni su muslimani da je ženama zabranjen izlazak otkrivenih lica”. (Avnul-ma’bud 4/106)

Takođe, bilježi Ebu Hamid El-Gazali u svom Ihjau’ (1/729) sljedeće: “Neprestano su muškarci u svim vremeni bili otkrivenog lica a žene bi izlazile pod nikabima”.

Imam Ševkani u svojoj poznatoj knjizi Nejlul-evtar (6/130) navodi da su muslimani bili složni na zabrani izlaska žena otkrivenog lica, naročito u vrijeme mnoštva fasika.

Kaže poznati muslimanski gramatičar Ebu Hajjan iz Endelusa: “Pa je tako bio običaj u zemljama Endelusa da se od žene nije moglo vidjeti ništa osim njenog jednog oka”. (El-Bahru el-muhit 3/144)

A šafijski učenjak El-Muzi’i kaže: “Neprestana praksa žena muslimanki je bila na tome (da pokrivaju lice) u davna i sadašnja vremena , u svim pokrajinama, imali su tolerancije u otkrivanju lica starijih žena a to nisu tolerisali djevojkama i smatrali su da je otkrivanje lica avret i munker (loše djelo) …”. (Tejsirul-bejan li ahkamil-kur’an 2/1001).

Ovo je dokaz da je islamska civilizacija bila na vrhuncu a muslimanke su pokrivale svoja lica, što jasno ukazuje da razlog zaostalosti muslimana nije imao nikakvu vezu sa pokrivanjem žene muslimanke.

Pa tako poštovana sestro u Islamu, tvoja zapitanost da li je lice veća fitna za muškarce od kose dovela nas je do sljedećeg rezultata: da kur’anski ajeti, vjerodostojni hadisi, zdrav ljudski razum i praksa muslimanki u svim mjestima od početka Islama pa do savremenog doba ukazuju na obavezu pokrivanja žene muslimanke kada izlazi van kuće i pred muškarcima koji joj nisu mahremi. Takođe se iskreno nadamo da ćeš i ti shvatiti i u praksi potvrditi da nema pravog, potpunijeg, boljeg i bogobojaznijeg pokrivanja muslimanke od nikaba. Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Alejkumusselam!

Da bi se odgovorilo na pitanje postavljanja slika na facebook-u neophodno je da se ukratko spomene nekoliko mes’ela na kojima je ovo pitanje zasnovano.

Prva mes’ela: Slikanje fotografskim ili nekim drugim aparatom

Oko slikanja fotografskim aparatom, slikanja kamerom (ne snimanja) ili nekim drugim aparatom savremeni učenjaci imaju podijeljeno mišljenje.

Prvo mišljenje je da ovaj način slikanja nije dozvoljen jer potpada pod zabranu crtanja i slikanja svega onog što ima dušu a što je došlo u vjerodostojnim hadisima u kojima se ne pravi razlika između slika koje se crtaju rukom i drugih koje se slikaju aparatom. Na ovom stavu je skupina savremenih učenjaka. Oni iz ove zabrane izuzimaju slikanje za dokumente (lična, pasoš i slično), slike osumnjičenih i slično što potpada pod nuždu bez čega je danas skoro nemoguće komunicirati i kretati se.

Drugo mišljenje je da bilo koji vid savremenog i modernog načina automatskog slikanja putem aparata ili nekog drugog uređaja dozvoljen i da ne potpada pod zabranjeno slikanje koje je došlo u hadisima, nego da se zabrana odnosi na crtanje rukom. Ovo je stav većine savremenih učenjaka a ujedno i ispravno mišljenje. U pojašnjenju ove dozvole stoji da slikanje aparatom, ustvari predstavlja samo odslikavanje onog što se svakako nalazi u stvarnosti, odnosno da je to odraz stvarnosti kao što ogledalo odslikava ono što se nalazi u stvarnosti, za razliku od crtanja rukom pri čemu se pravi crtež koji prije toga nije postojao.

Druga mes’ela: Upotreba slika na kojima se slika ono što ima dušu

Korištenje i upotreba slika na kojima je naslikano ono što ima dušu, svejedno bile one naslikane rukom ili aparatom, je pitanje koje se potpuno razlikuje od samog crtanja i slikanja koji su zabranjeni na osnovu jasnih i nedvosmislenih hadisa. Prenosi Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/480) mišljenja učenjaka oko upotrebe crteža, slika i kipova (svega što je u trodimenzionalnom obliku a ima dušu) onako kako ih je rezimirao malikijski učenjak Ibnul-Arebi:

Prvo: ako je slika u trodimenzionalnom obliku (kip i slično) od onoga što ima dušu zabranjeno je njeno korištenjo po idžmau (konsenzusu) učenjaka (naravno, iz ovoga se izuzimaju lutke).

Drugo: ako je crtež ili slika na papiru, platnu, odjeći ili slično učenjaci imaju četiri mišljenja oko njihove upotrebe:

Prvo – opća dozvola koju dokazuju hadisom kojeg bilježe Buharija i Muslim a u kojem je došao izuzetak za dozvoljenu upotrebu slika: “Osim slike na odjeći”.

Drugo – opća zabrana na koju ukazuju hadisi u kojima je došla zabrana slikanja u općem smislu.

Treće – ako je ono što ima dušu naslikano u svom potpunom izgledu onda je upotreba tih slika haram, a ako je naslikano bez glave ili u pojedinačnim dijelovima onda je dozvoljena upotreba. A ovo mišljenje je po njemu (po Ibnul-Arebiju) najispravnije. Dokaz za njega je hadis koji bilježi Nesai u kojem je došlo da Džibril, alejhi selam, nije htio da uđe u kuću Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer je na zavjesi bila slika a onda je naredio Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili da odsiječe glave na slikama ili da od njih napravi šilte na kome će se sjediti, i dodao je da meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima slika. Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.

Četvrto – ako slika nije okačena i obješena onda je dozvoljena njena upotreba a u suprotnom nije dozvoljeno. Dokaz za to je hadis od Aiše, radijallahu anha, koja prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile crteži, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: “O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje”. Pa kaže Aiša da su isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. Hadis je mutefekun alejh.

Zatim Ibn Hadžer pravi spoj između trećeg i četvrtog mišljenja i navodi dokaz koji to podupire, tj. gore spomenuti hadis kojeg bilježi Nesai. A šejh Usejmin kada je upitan o upotrebi slika onoga što ima dušu podijelio je te slike na pet vrsta i za svaku od njih naveo šerijatski propis i dokaz.

Prva vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) s namjerom veličanja onog što je naslikano, poput slika kraljeva, predsjednika, ministara, učenjaka i slično, njihova upotreba u ovakvom obliku je haram.

Druga vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) ali kao uspomene, poput slike prijatelja, djece, roditelja i slično, njihova upotreba je takođe haram.

Treća vrsta – slike koje se vješaju (na zid, ormar ili slično) radi ukrasa poput slika na zavjesama, zidovima i slično, upotreba ovih slika je takođe haram.

Četvrta vrsta – slike kojima se ne pridaje značaj (na način da se okače i vješaju) poput slika na tepisima, posteljini, šiltetima, dekama i slično. Upotreba ovih slika po većina učenjaka, kako prenosi Nevevi, je dozvoljena.

Peta vrsta – slike koje je teško ili skoro nemoguće izbjeći, poput slika u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično, a za kojima musliman ima potrebu zbog njihove koristi. Upotreba ovih sredstava je dozvoljena sa slikama koje su u njima ili na njima zbog nemogućnosti da se izbjegnu.

Prenosi Bejheki u svom Sunnenu da je Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, rekao: “Slika je glava, pa kada se otkloni glava onda to nije slika”, a šejh Albani je ovaj rivajet ocijenio vjerodostojnim. Takođe, isto ovo se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, i Ikrime. A imam Ahmed je rekao: “Slika je glava”, a kada bi htio da uništi sliku obrisao bi glavu.

Iz svega spomenutog se može rezimirati otprilike onaj stav koji je zauzeo Ibn Hadžer, a to je da slike na kojima je naslikano ono što ima dušu (ljudi, meleci, životinje, džini) nije dozvoljeno vješati (na zid, ormar i slično) radi veličanja, uspomene ili ukrasa, a ako je ono što je naslikano u potpunom svom izgledu, onda ih takođe nije uopće dozvoljeno upotrebljavati. Dozvoljena je upotreba onog što je naslikano ako mu je obrisana glava ili ako su te slike naslikane na onome po čemu se gazi ili sjedi. Iz zabrane korištenja slika, kao što navodi šejh Usejmin, se izuzimaju slike za dokumente i slike u novinama, časopisima, knjigama, na novcu i slično zbog nužde i nemogućnosti da se izbjegnu.

Treća mes’ela: Postavljanje slika na facebook

Postavljanje slika na facebook može biti dvojako: prvo da se postavljaju slike žena a drugo da se stavljaju slike muškaraca, a propis prvog se uveliko razlikuje od propisa drugog.

Postavljanje slika žena na facebook

Naime, postavljanje slika žena na facebook profilu, svejedno bilo to da ih one same postave ili neko drugo od njihovih bližnjih: muž, brat, prijateljice i slično, ili postavljanje slika žena uopćeno (osim onih koje nose nikab na tim slikama) nije dozvoljeno, predstavlja veliki grijeh i pravi ogromnu fitnu među ljudima.

Sa druge strane ne priliči ženi muslimanki da izlaže svoje slike preko interneta pri čemu je može gledati ko god poželi od muslimana i nemuslimana, moralnih i nemoralnih, starih i mladih, jer se to kosi sa stidom, sramežljivošću i skrivanju koje su osnovne karakteristike kod žene.

Na zabranu postavljanja slika žena na facebooku direktno ukazuju riječi Uzvišenog: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka čuvaju svoje polne organe; i neka ne pokazuju svoje ukrase osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj, ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena; i neka ne udaraju nogama svojim da bi se čuo zveket nakita njihova koji pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite” (En-Nur, 31).

Na osnovu ovog ajeta složni su učenjaci da punoljetnoj muslimanki nije dozvoljeno da otkriva išta od svoga tijela, s tim da su se razišli oko lica, šaka i stopala, i da ga pokazuje drugima osim onima koji su njeni mahremi koji su navedeni u ajetu. Takođe, učenjaci su složni da je ženi vadžib da pokrije i lice, šake i stopala ako otkrivanje istih izaziva fitnu (sve ono što podstiče na razmišljanje o intimnom odnosu i predigri) kod muškarca ili ako pobuđuje njegove strasti (tako što je gleda sa uživanjem i što utiče na njegovo srce i razum).

Prema tome, stavljanje slika žene muslimanke na facebook uslikane u stanju kada nije šerijatski pokrivena (ako joj je otrivena kosa ili je obučena u odjeću koja odslikava dijelove tijela i slično) se direktno kosi sa gore spomenutim ajetom koji joj naređuje da ne otkriva i ne pokazuje svoje tijelo muškarcima osim mahremima.

Takođe, stavljanje slika žene muslimanke na facebook uslikane u stanju kada je šerijatski pokrivena u đilbabu (ali otkrivenog lica) nije dozvoljeno ako izaziva fitnu (sve ono što podstiče na razmišljanje o intimnom odnosu i predigri) kod muškarca ili ako pobuđuje njegove strasti (tako što je gleda sa uživanjem i što utiče na njegovo srce i razum), a nema sumnje da oni koji posjećuju facebook i gledaju te slike da će te slike kod njih izazivati fitnu i pobuđivati strasti, ako ne kod svih a onda kod mnogih od njih.

Znači, ovaj 31. ajet iz sure En-Nur je jasan, nedvosmislen i direktan šerijatski tekst kojim se zabranjuje ženama muslimankama da stavljaju svoje slike na facebook.

Takođe, da je zabranjeno postavljati slike žena na facebook indirektno ukazuju i sljedeći šerijatski tekstovi Kur’ana i Sunneta:

Prvo: riječi Uzvišenog: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju svoje polne organe” (En-Nur, 30). Ovim ajetom Uzvišeni naređuje muškarcima da obaraju pogled od onoga u što je haram da gledaju, u što ulazi i gledanje u žene, kako je pojašnjeno u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da čuvaju svoje polne organe. A polni organi se čuvaju i sa izbjegavanjem gledanja u žene. A smisao stavljanja slika žena na facebook-u je da ih neko gleda, između ostalih i muškarci, pa ih to stavljanje slika poziva na gledanje žena čime krše ono što je došlo u ajetu.

Drugo: vjerodostojni hadisi u kojima je došla zabrana muškarcima da gledaju u žene a od kojih su sljedeći:

1. Hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima a prenosi ga Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zinaluk očiju je pogled, zinaluk ušiju je slušanje, a srce žudi i nada se, a polni organ to potvrđuje ili negira“. Prema tome, u hadisu je naznačeno da i oči mogu učiniti zinaluk posredstvom gledanja, a slike žena na facebooku su postavljene da bi se gledale, što znači da to onog koji gleda odvodi da čini zinaluk očima.

2. Hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu a prenosi ga Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu, pa je rekao: “Okreni pogled“. Poslanik, sallallahu alejhi ve selle, naređuje da muškarac okrene glavu pri iznenadnom pogledu u ženu, a šta je tek sa onima koji udubljuju svoje poglede.

3. Hadis od Burejdeta, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Aliji, radijallahu anhu: “O Alija, nemoj da ti pogled slijedi drugi pogled, jer tebi pripada prvi a drugi nije tvoj“. Hadis bilježi Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed, a dobrim su ga ocijenili Tirmizi, Bejheki, Albani i Šuajb Arnaut. Ovaj hadis ukazuje da za nenamjerni pogled u ženu nema grijeha jer je to van mogućnosti čovjeka, nego je zabranjen namjerni pogled koji obično biva drugi.

Spomenuti ajet i hadisi ukazuju na zabranu namjernog gledanja u ženu iz čega se izuzima nenamjerni prvi pogled, a s obzirom da se slike žena stavljaju na facebook da ih neko gleda, između ostalih i muškarci, pa tako tim djelom i činom stavljanje slika žena predstavlja pozivanje i mamljenje muškaraca da rade ono što im je Uzvišeni Allah zabranio i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio.

Postavljanje slika muškaraca na facebook

Postavljanje slika muškaraca na facebook zavisi od toga koji dijelovi tijela muškarca su na njima uslikani, tj. da li se na njima vidi njegovo stidno mjesto ili ne. Po većini učenjaka ovog Ummeta, a što je ujedno i ispravno mišljenje, stidno mjesto muškarca je ono što je između pupka i koljena te mu ga nije dozvoljeno otkrivati, niti drugima gledati u njega i dirati ga. Prema tome, stavljanje slika muškaraca na facebook na kojima se pokazuje njihovo stidno mjesto nije dozvoljeno.

A što se tiče postavljanja slika muškarca u kojima je njegovo stidno mjesto pokriveno, odgovor na ovo pitanje se vraća na mes’elu upotrebe i korištenja slika uopćeno (što je obrađeno pod drugom mes’elom).

Postavlja se pitanje da li stavljanje slika muškarca na facebook-u potpada pod zabranjeno vješanje slika radi veličanja, uspomene ili ukrasa, ili potpada pod zabranjeno korištenje onog što je naslikano u njegovom potpunom izgledu. Ili ono potpada pod dozvoljenu upotrebu u slučaju kada bi se glava izbrisala, a što nije praksa onih koji postavljaju slike na facebook-u. A daleko je od toga da to ulazi pod ono što je naslikano po čemu se gazi i sjedi.

Takođe, ovo postavljanje slika se ne može uvrstiti u upotrebu slika za dokumente, ili slika u novinama, časopisima, na novcu koje je dozvoljeno koristiti radi nužde i zbog toga što se ne mogu izbjeći. Ili se postavljanje slika od strane muškaraca može uvrstiti pod slike koje je dozvoljeno koristiti radi dave, a što su dozvolili mnogi učenjaci. Ono što se može konstatovati da je vrlo teško podvesti postavljanje slika od strane muškaraca na facebook-u i pod jednu spomenutu mogućnost što dalje znači da je njihova upotreba u najblažem obliku jako upitna ili se kreće između pokuđenosti i harama, a Allah zna najbolje.

Gledanje žene u muškarca koji joj nije mahrem

A što se tiče gledanja žena u slike muškaraca koje su postavljene na facebook-u, to se vraća na pitanje propisa gledanja žene u muškarca. Nema razilaženja među učenjacima da je njoj zabranjeno gledati u avret muškarca, tj. ono što je između pupka i koljena. A razišli su se učenjaci da li je dozvoljeno ženi da gleda u ostale dijelove tijela muškarca koji joj nije mahrem bez strasti, a gledanje u njega sa strašću je zabranjeno oko čega nema razilaženja.

Prvo mišljenje je da je ženi zabranjeno da gleda u muškarca koji joj nije mahrem kao što je i njemu zabranjeno da gleda u nju. Na ovom mišljenju su Šafija po jednom od dva njegova mišljenja i Ahmed u jednom rivajetu.

Drugo mišljenje je da ženi nije dozvoljeno da gleda od muškarca koji joj nije mahrem osim glavu, ruke i stopala, tj. da ne gleda u njegova prsa, leđa, butine i cjevanice a dozvoljeno joj je da gleda u njegovo lice, vrat, ruke, stopala osim ako to gleda sa strašću. Ovo je stav malikija.

Treće mišljenje je da joj je dozvoljeno da gleda u muškarca koji joj nije mahrem mimo avreta ako se ne boji da će to izazvati fitnu i ako ne gleda sa strašću. Ovo je stav hanefija, Šafije po njegovom drugom stavu i hanbelija.

Ispravan stav je treće mišljenje učenjaka čiji dokaz presuđuje po ovom pitanju, a to je ono što bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Aiša, radijallahu anha, za vrijeme bajrama gledala Abesince koji su igrali ratnu igru. S tim da se ovo mišljenje treba ograničiti time da gledanje žene u muškarce bude površno a ne sa udubljivanjem i zagledanjem u detalje njihovog tijela što bi moglo kod nje izazvati strasti i odvesti je u fitnu.

Prema tome, nije dozvoljeno postavljanje slika žena muslimanki na facebook-u, svejedno bile one pokrivene šerijatski ili ne, niti je dozvoljeno muškarcima da gledaju u njih ako su već postavljene njihove slike. Takođe, nije dozvoljeno postavljanje slika muškaraca u kojima se vidi njihov avret, a postavljanje slika u kojima je pokriven njihov avret je veoma upitno i kreće se između pokuđenosti i harama. Ve billahi tevfik!

Odgovorio na pitanje: dr.Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com