Bismillahi ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi…

Ovakav način u arapskom se zove mudarabe tj, da vlasnik novca učestvuje sa novcem a radnik učestvuje sa svojim radom.

Od uslova ovakvog poslovanja je:
-Vlasnik novca ulaže novac a radnik ulaže svoj trud.
– Svaka dobit se dijeli prema procentu po kojem su se dogovorili.
– Svaki gubitak je na vlasniku novca koji je uložio, osim ako je radnik direktni uzročnik gubitka.
– Nije dozvoljeno da radnik plati svaki mjesec određenu sumu vlasniku novca, već to biva prema procentu dogovorene zarade.
– Svaki ugovor u ovome koji nanosi štetu jednoj ili drugoj strani i proizvodi među njima svađu i nepoznanicu je ništavan.
-Svaki zulm- nepravda u ugovoru ga čini ništavnim.
-Svako namjerno nanošenje štete od bilo koje strane snosi ta strana.
– Svako svjedočenje ugovoru koji je ništavan šerijatu, svjedok čini nepouzdanim i njihovo svjedočenje se odbacuje.
-Svako parničenje u nevažećem ugovoru je ništavno.

Dakle na osnovu ovih uslova taj vid ugovora je ništavan i vid je zulma- nasilja koji se čini prema radniku.
Mnogo je onih koji opravdavaju ovako poslovanje jer radnik često pristaje na to, međutim Islam je zabranio svaki vid zulma-nasilja pa tako i u ovoj stvari.
Na znam nikoga ko je dozvolio od uleme ovakav način poslovanja, čak u el-mevsu'atul-fikhije kažu da je konsenzus uleme da je takav vid poslovanja zabranjen. Vidi: el-Mevsuatul-fikhije 6/44
Rekao je Ibn Kudame rahmetullah: “Gubitak kod mudarebe snosi onaj ko je uložio imetak, radnik ne snosi ništa, jer gubitak se uzima od osnove ulaganja a on je imetak ulagača, radnik ne snosi ništa, tako da gubitak biva samo na ulagača, radnik i ulagač djele samo zaradu.”

Tako da ulagač koji ulaže novac i hoće samo novac od zarade a neće da snosi nikakav gubitak je zulm za radnika koji ulaže svoj trud, rad i vrijeme.

Takav ugovor je ništavan po šerijatu.
Radnik nije dužan raditi po tom ugovoru, nastali gubitak se uzima od uloženog imetka, radnik je uložio trud, rad i vrijeme i to je njegov gubitak.
Radnik ako je povjerljiv i nije njegovim sebebom tj, nije zapostavio posao, gubitak koji je nastao nije dužan snositi on već ulagač.

Dakle ovakvi ugovori po šerijatu su ništavni i čine zulum radniku, svaki gubitak snosi ulagač i nije dozvoljeno da išta od gubitka snosi radnik osim da je on doprinio taj gubitak svojim nemarom.
Nije dozvoljeno biti svjedok ovakvim ugovorima, i svjedočenje njima je haram i ništavno.
Ulagač ne smije prisiljavati radnika da snosi gubitak već mora on to snositi i učiniti teobu od takvih ugovora.
Svaki vjernik se treba upoznati sa nekim propisom prije nego počne da pravi bilo kakav ugovor i mora da pita stručnu osobu za takve stvari u šerijatu.
Zato treba upozoravati na ove stvari da su zabranjene i da se treba vraćati na propise, a ne ulaziti u haram i sumnjive stvari.
Ve billlahi tevfik!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Bismillahi ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed ve ala alihi ve sahbihi..
Uzvišeni Allah je dozvolio jedenje mesa koje su zaklali ehlul-kitabije koji se tako deklarišu pa kaže Uzvišeni Allah:

(ٱلۡیَوۡمَ أُحِلَّ لَكُمُ ٱلطَّیِّبَـٰتُۖ وَطَعَامُ ٱلَّذِینَ أُوتُوا۟ ٱلۡكِتَـٰبَ حِلࣱّ لَّكُمۡ وَطَعَامُكُمۡ حِلࣱّ لَّهُمۡۖ)
[سورة المائدة 5]

“Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih kojima je data Knjiga, i vaša jela su njima dozvoljena.”

Tako da je konsenzus uleme da je meso koje zakolju Kitabije dozvoljeno jesti pa makar se samo deklarisali kao takvi.
Međutim mnogi misle da bilo koje meso koje dođe od Kitabija je dozvoljeno jesti ne pitajući kako je ono zaklani i da li je ono uopće zaklano.
Da bi meso Kitabija bilo dozvoljeno jesti mora biti zaklano na propisan način.
Za vrijeme objave je bilo poznato da su Kitabije klale životinje i nisu ih ubijali kao što se to danas većinom radi tako ko god bio Kitabija ili čak musliman ne smije životinja biti ubijena niti krepala, jer kaže Uzvišeni Allah:

(حُرِّمَتۡ عَلَیۡكُمُ ٱلۡمَیۡتَةُ وَٱلدَّمُ وَلَحۡمُ ٱلۡخِنزِیرِ وَمَاۤ أُهِلَّ لِغَیۡرِ ٱللَّهِ بِهِۦ وَٱلۡمُنۡخَنِقَةُ وَٱلۡمَوۡقُوذَةُ وَٱلۡمُتَرَدِّیَةُ وَٱلنَّطِیحَةُ وَمَاۤ أَكَلَ ٱلسَّبُعُ إِلَّا مَا ذَكَّیۡتُمۡ وَمَا ذُبِحَ عَلَى ٱلنُّصُبِ وَأَن تَسۡتَقۡسِمُوا۟ بِٱلۡأَزۡلَـٰمِۚ ذَ ٰ⁠لِكُمۡ فِسۡقٌۗ ٱلۡیَوۡمَ یَىِٕسَ ٱلَّذِینَ كَفَرُوا۟ مِن دِینِكُمۡ فَلَا تَخۡشَوۡهُمۡ وَٱخۡشَوۡنِۚ ٱلۡیَوۡمَ أَكۡمَلۡتُ لَكُمۡ دِینَكُمۡ وَأَتۡمَمۡتُ عَلَیۡكُمۡ نِعۡمَتِی وَرَضِیتُ لَكُمُ ٱلۡإِسۡلَـٰمَ دِینࣰاۚ فَمَنِ ٱضۡطُرَّ فِی مَخۡمَصَةٍ غَیۡرَ مُتَجَانِفࣲ لِّإِثۡمࣲ فَإِنَّ ٱللَّهَ غَفُورࣱ رَّحِیمࣱ)
[سورة المائدة 3]

“Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strjelicama. To je porok! – Danas su nevjernici izgubili svaku nadu da ćete vi otpasti od svoje vjere, zato se ne bojte njih – već se bojte Mene. Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. – A onome ko bude primoran – kad hara glad, bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostiti i samilostan biti.”

Tako da bilo koje meso koje ulazi u govor ajeta nije dozvoljeno koristiti pa bilo to od Kitabija ili muslimana.
Pošto je poznato da današnje firme i civilizacije ubijaju ili omamljuju životinje do bezživotnosti, nije dozvoljeno takvo meso koristiti niti jesti niti bilo koje proizvode od tih mesnih industrija.
Dakle, da bi meso bilo dozvoljeno moraju se ispuniti dva osnovna šarta a to su:
Šart klanja, tj, način kako se životinja kolje.
I šart da onaj koji kolje mora biti musliman praktičar ili kitabija.
Ako se ne ispuni jedan od ova dva osnovna šarta nije dozvoljeno to meso konzumirati vjerniku u bilo koje svrhe.
Da nas Allah pomogne u razumijevanju vjere!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku