Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Ja se zovem…, prošle godine sam hvala Allahu u maju otvorila trgovačku radnju elektromaterijala zajedno sa suprugom.

Pitanje je: “Kako se obračunava zjekat na trgovačku robu?” Koliko znam, na to pitanje nismo nikako odgovarali, a ono je itekako aktuelno pogotovo u mjesecu ramazanu. Dosta puta smo govorili o zjekatu na novac, zlato, srebro. Govorili smo i o stoci, poljoprivrednim proizvodima, ali se ne sjećam da smo govorili o trgovačkoj robi.

Prva stvar, četiri mezheba su smatrala da je trgovačka roba jedna od kategorija na koju se treba izdvajati zjekat. Bilo je određenih razilaženja kod islamskih učenjaka, ali četiri mezheba su bila stava da je trgovačka roba jedna od kategorija gdje se treba izdvajati zjekat.

Da bi se na trgovačku robu izdvajao zjekat potrebno je ispuniti dva uvjeta koja se trebaju ispuniti i u zlatu, srebru ili novcu, a to je da vrijednost te trgovačke robe dostigne nisab, i da ta vrijednost tokom cijele godine pregodini kod insana, da nikako ne pada. Znači, osoba koja ima trgovačku robu nabavlja robu i treba da ima vrijednost nisaba (to je sad otprilike nekih 10 500 maraka, po procjeni Islamske zajednice), treba da ima vrijednost robe u toj vrijednosti i treba da to pregodini. Npr. ako smo od mjeseca marta u trgovačkoj robi dostigli nisab, sljedeće godine ako Bog da ako tokom cijele godine naša roba nije padala ispod nisaba, mi sljedeće godine u martu trebamo izdvojiti zjekat.

Isto tako, roba se procjenjuje po trenutnoj cijeni po kojoj se prodaje. Vidite kako je Islam pravedan, dakle ne po cijeni po kojoj smo nabavili, jer se može desiti da čovjek nabavi robu i nakon toga roba pojeftini i mi mu kažemo moraš ti po cijeni pošto si platio. Ne, već po trenutačnoj cijeni. Može se desiti i da roba poskupi, pa se zato kada obračunavamo robu (da bi dali na nju zjekat) obračunavamo po njenoj prodajnoj – trenutnoj cijeni. Svakako veleprodaje obračunavaju po veleprodajnim cijenama, maloprodaje obračunavaju maloprodajnu cijenu, ali ono što je bitno ne gleda se pošto se je roba platila, već koliko trenutno roba vrijedi.

Osobe koje imaju radnje, prodavnice ili nešto slično tome samo obračunavaju robu. Neće obračunavati vitrine, inventar, stalaže, friždere. Obračunava se samo ono što je obrtno, dakle trgovačka roba. Koliko se izdvaja? Izdvaja se 2.5%. Znači, kao što se na novac, zlato i srebro izdvaja 2.5%, tako isto na trgovačku robu ako ispunimo uvjete nisaba pregodinjavanja dajemo 2,5%.

Daje se u novcu. Iako je bilo određenih učenjaka koji su smatrali da se može izdvojiti i u toj robi (ali Allah najbolje zna) bolje da se izdvoji u novcu. Islamski učenjaci na kraju kažu da čovjek ako ne bi imao dovoljno trgovačke robe za nisab, ali ima drugih novaca ušteđevine, ako ih pridoda jedno do drugog, iako imaju nisab, njemu je zjekat obavezan, što znači da se trgovačka roba pridodaje. Neki učenjaci navode konsenzus islamskih učenjaka u pogledu toga da se trgovačka roba pridodaje novcu, zlatu i srebru koji čovjek posjeduje ako treba da se upotpuni nisab. Nadam se, ako Bog da, da su ovo neka najosnovnija pitanja koja treba da poznaje čovjek vjernik kada je u pitanju trgovačka roba i zjekat na trgovačku robu.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

U svakom slučaju jedno interesantno i lijepo pitanje. Islamski učenjaci imaju konsenzus učenjaka, znači jednoglasan stav, da je muslimanima obaveza poštovati i uvažavati Mushaf. Mushaf je knjiga u kojoj je napisan Kur'an, Allahov tebareke ve te'ala govor. Znači muslimani kroz historiju, o tome su i pisane knjige, kompletne, o propisima koji se odnose samo na Mushaf. Doticati Mushaf, ne doticati Mushaf, gdje ostaviti Mushaf, gdje ga spustiti itd. U svakom slučaju, kada je u pitanju Mushaf, najbolje je da se Mushaf čuva na nekom višljem, da kažemo, mjestu. Da li je to neka polica, da li je to neki radni sto, znači, samo je bitno da to ne bude negdje nisko na zemlji, da to ne bude na podu.

Čak kada bi Mushaf i bio na podu, ako se time ne cilja omalovažavanje i poniženje Mushafa, ako Bog da, to ne bio grijeh ali ne doliči zato što čovjek ne daj Bože, može neko stati na to, mogu djeca doći do njega, mogu ga počupati itd., tako da je najljepše i najbolje da se Mushaf čuva negdje na polici, negdje na radnom stolu, negdje na nekim, znači, komodama itd. Ne kažemo da je to vid obaveze ali definitivno da je najljepše da se Kur'an čuva na nekom višljem mjestu kako jednostavno to ne bi mogla doticati i igrati se sa time djeca a, isto tako, da neko, možda iz neznanja, ne daj Bože, ne bi stao na Mushaf, ne bi možda sjeo ili nešto slično tome. Tako da je najljepše da se Mushaf stavi na neku policu ili neki sto ili nešto što je slično tome.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:

Znači, djeca koja umiru kao maloljetna, po konsenzusu islamskih učenjaka, muslimanska djeca koja umru kao maloljetna ona su džennetlije. Maloljetna djeca, ali maloljetno određivanje po islamskim parametrima. Djeca koja umru kao maloljetna su džennetlije. Samim tim, nemamo mi više potrebu za njih da dovimo jer ako su umrli maloljetni, znači, nisu imali grijeha, oni će, ako Bog da, biti džennetlije. Neće ni njih zaobići taj stisak kaburske patnje, jedan vid kaburskog iskušenja.

Postoje različiti stavovi, da li će djeci koja su umrla kao maloljetna biti postavljena tri pitanja u kaburu. Jedan dio učenjaka je kazao da, jedni su rekli ne. U svakom slučaju, ne treba da se mnogo opterećujemo, pogotovo u slučajevima kada roditeljima umre dijete pa se roditelji ono opterećavaju, žao im je i tako dalje… Treba s jedne strane da budu optimistični da kažu elhamdulillah, to je bio Allahov kader, Allahova sudbina, strpiti se na tome, znati da su to djeca, ako Bog da, džennetlije. S druge strane, postoje vjerodostojni hadisi da će djeca koja su umrla kao maloljetna, da će oni svoje roditelje uzeti za ruku ili za pupčanu vrpcu i da će, ako Bog da, uvesti u džennet. Tako da, ne treba da se čovjek opterećava time kako im je, šta im je. Znamo, ako Bog da, da su oni džennetlije.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U svakom slučaju,kada je u pitanju stopalo velik broj islamskih učenjaka smatrao je da je stopalo stidni dio ženinog tijela. Nije to konsenzus,svakako da je dio učenjaka smatrao i da stopala nisu avret i da nije obaveza ženi da ih pokrije. Ali po meni minimalno što možemo kazati jeste da ne doliči ženi vjernici,žena izišla pokrila mahramu,nosi veliki široki džilbab i ona nosi neke sandale ili papuče jer su joj noge otkrivene.

I samim tim odgovor je i u kući,znači ako je žena u kući i ima tu prisutnih muškaraca koji nisu njeni mahremi,ako su u pitanju mahremi žena može čak da nosi i neku suknju koja je i blizu do koljena. Kad su u pitanju njeni mahremi,njen otac,njen sin,njen djed,njen amidža i tako dalje. A ako su u pitanju muškarci koji nisu mahremi onda svakako žena treba da pokrije stopala tako što će obući čarape.

Audio isječak odgovora