Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Je li dozvoljena upotreba želatina i želatinskih kapsula dobivenih od lešine ili svinjetine?
Zahvala Allahu, Nema ničeg lošeg u korišćenju želatina ili želatinskih kapsula za lijek i slično, ako su dobijeni od kože ili kosti životinja koje su zaklane na način koji je propisan u islamu. Što se tiče onih koji su dobijeni od ''mrtvog mesa''(lešine) (tj. onoga što nije ispravno zaklano) ili sviviše
Zahvala Allahu,
Nema ničeg lošeg u korišćenju želatina ili želatinskih kapsula za lijek i slično, ako su dobijeni od kože ili kosti životinja koje su zaklane na način koji je propisan u islamu.
Što se tiče onih koji su dobijeni od ”mrtvog mesa”(lešine) (tj. onoga što nije ispravno zaklano) ili svinjetine, postoje različita mišljenja učenjaka u vezi toga. Prema mišljenju da je istihalah (transformacija, hemijska promjena )sredstvo za prečišćavanje (tj. transformacija nečisti, haram supstance u drugu, čistu supstancu), nema ništa loše koristiti ih, jer se haram stvar pretvorila u drugu, dozvoljenu supstancu na koju se dokazi zabrane ne primjenjuju.
Ibnu-l-Kajjim, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
“Na temelju ovog principa, alkohol je nečist, iako je njegovo porijeklo čisto. Ako razlog zbog kog se smatra nečistim više nije prisutan (kao što je slučaj kada se vino pretvara u ocat), onda to smatramo čistim. Ovo je osnova šerijata i osnova nagrađivanja i kažnjavanja.
Na onovu toga, ispravna nalogija je da se ovaj princip može primjeniti na sve ostale nečistoće, ako su prošle kroz proces promjene. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je uklonio posmrtne ostatke mušrika sa mjesta njegove džamije, ali nije uklonio zemlju. A Uzvišeni Allah kaže o mlijeku ‘… napajamo vas od onog šta je u trbusima njenim između probave i krvi, mlijeko čisto, pitko pijačima.’ (prijevod značenja sure En-Nahl, 66.) Muslimani su se jednoglasno složili da ako životinja jede nečiste stvari, a onda biva zatvorena i hrani se čistim stvarima, njeno mlijeko i meso postaju dozvoljeni. Isto važi i za usjeve i plodove; ako se zalivaju nečistom vodom, a onda se zalijevaju čistom vodom, oni postaju dozvoljeni, zbog promjene (istihalah) nečistih stvari, koje postaju čiste. Vrijedi i obratno: ako se čista stvar mijenja u nešto nečisto, onda postaje nečista (naajis), poput vode, i hrane kada se promjene u urin ili fekalije. Pa, kako promjene mogu utjecati na to kada se dobro pretvara u loše, ali ne mogu kada se loše pretvara u dobro, a Allah stvara čiste stvari iz nečistih i nečiste iz čistih?
Nije porijeklo ono što je važno, već ono šta je sada. Nemoguće je da odluka o nečistoći ostane kada su se ime i karakter stvari promjenili. Odluka je povezana sa imenom i karakterom stvari, i prisutna je ili odustna u zavisnosti da li su oni prisutni ili odsutni. Tekstovi koji se bave zabranom ‘mrtvog mesa’, krvi, svinjetine i alkohola ne bave se usjevima, voćem, pijeskom, soli, zemljom ili ocatom, bilo u formulaciji ili značenju ili tekstu ili analogiji.
Stručnjaci navode da želatin dobijen iz kostiju i kože goveda i svinja je u potpunosti transformiran iz supstance iz koje je dobijen, te je stekao druga hemijska svojstva od svojstava originalne stvari iz koje je dobiven. To je ono što učenjaci zovu istihalah (transformacija, proces promjene supstance u nešto drugo).” (Tahreem al-Intifaa‘ bi’l-A‘yaan al-Muharramah, p. 250-255.)
U izjavama islamske medicinske naučne organizacije, koja je raspravljala na temu ”Haram i nečiste tvari u hrani i lijekovima” u partnerstvu sa Al-Azharom, Islamskim fikhskim vijećem u Džeddi, regionalnim uredom Svjetske zdravstvene organizacije u Aleksandriji i Kuvajtskim ministarstvo zdravlja u periodu 22-24 Zul-Hidždžeta 1415. hidžretske godine / 22-24. maja 1995. godine, piše:
“Hrana koja sadrži masti (svinjska mast) u svojim listama sastojaka, bez toga da su transformirane (istihalah), kao što su neki sirevi, neke vrste ulja, masti, topljeno maslo i maslac, neke vrste keksa, čokolade i sladoleda, su haram i nije dozvoljeno ih uopšte jesti, jer po konsenzusu učenjaka svinje su nečist i nije dozvoljeno ih jesti, i zbog toga što ne postoji jaka potreba da bi se jela ova hrana.
Istihalah, što znači pretvaranje jedne supstance u drugu koja ima različite karakteristike, je transformacija nečiste supstance u čistu supstancu, ili transformacija haram supstance u supstancu koja je dozvoljena prema šerijatu.
Na onosvu toga:
Želatin koji se proizvodi transformacijom kostiju, kože i tetiva nečiste (nedžes) životinje je čist (taahir) i njegovo jedenje je dozvoljeno.
Sapun koji se proizvodi transformacijom masti od svinja ili životinja koje nisu zaklane na islamski način (”mrtvo meso”, lešina) postaje čist pomoću te transformacije, i dozvoljeno je koristiti ga.
Sir koji je napravljen pomoću sirila od životinja čije meso može da se jede, ali životinje nisu bile zaklane pravilno je čist (taahir) i dozvoljeno je konzumirati ga.
Nije dozvoljeno korišćenje losiona, krema i kozmetičkih proizvoda koji sadrže masti (svinjsku mast) u svojoj listi sastojaka, osim ako se dokaže da je mast bila transformisana i pretvorena u nešto drugo. Ali, ako se ne dokaže, onda su to nečiste supstance (nedžes).”
http://www.islamset.com/arabic/abioethics/muharamat.html
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed b. Salih El-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/118266
Prevela: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeMože li se klanjati nakon vitr namaza?
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima odrviše
Mnogi klanjači, naročito u ramazanu, nakon teravih-namaza i vitra žele klanjati dodatne nafile noću, pa se često vodi polemika je li dopušteno klanjati nakon vitra. Islamski učenjaci kažu da je dobrovoljne namaze legitimno klanjati u svim vremenima, osim ako postoji validan argument koji izuzima određeno vrijeme. Osnovni dokaz učenjaka koji smatraju da nakon vitr-namaza nije ispravno klanjati jeste hadis koji su zabilježili najpoznatiji hadiski autoriteti od Ibn Omera da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Navedeni hadis ukazuje da nakon vitra ne treba klanjati noćni namaz. Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje od Aiše, radijallahu anha, u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao dva rekata nakon vitr-namaza, i to u sjedećem položaju. Slično predanje prenosi i Ummu Selema, radijallahu anha, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, kako tvrdi šejhul-islam Ibn Tejmijje u djelu Medžmu'ul-fetava, 23/92. Hadis koji prenosi Aiša, radijallahu anha, ukazuje na legitimnost namaza nakon vitra, što, opet, oponira Poslanikovom, sallallahu alejhi ve sellem, hadisu: “Neka vaš posljednji namaz noću bude vitr.” Postoji mogućnost usaglašavanja ovih hadisa: namaz nakon vitra bio je specifičan za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne za sljedbenike njegovog ummeta. Međutim, ovaj način usaglašavanja hadisâ nije ispravan iz dva razloga: prvo, da bi se određeno djelo smatralo propisanim isključivo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, treba postojati jasan argument iz Kur’ana, hadisa ili konsenzusa učenjaka, što u ovom slučaju ne postoji, već se zaključuje iz predanja čija se prividna oprečnost želi usaglasiti; i, drugo, u sunnetu se navodi hadis koji ukazuje da namaz nakon vitra nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Naime, Sevban, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Put je, zaista, napor i opterećenje, pa kada neko klanja vitr, neka nakon toga klanja dva rekata, ako se ne probudi, to će mu biti umjesto noćnog namaza.” 1 Ibn Huzejme je u svome Sahihu prilikom navođenja ovog hadisa naslovio poglavlje: Dokaz da je dopušteno klanjati nakon vitra i da namaz koji je klanjao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije vrijedio eksplicitno za Vjerovojesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mimo ostalih ljudi. Za Ibn Huzejmino mišljenje opredijelio se šejh Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/647. Jedini način na koji možemo usaglasiti ove hadise jeste da kažemo: predanja u kojima se spominje namaz nakon vitra ukazuju na ispravnost i dopuštenost obavljanja namaza u tom vremenu, iako je bolje i preče da posljednji namaz u noći bude vitr, što je bila najčešća praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jedini, koliko znam, ko je namaz nakon vitra svrstao među pritvrđene sunnete bio je Ebul-Hasan el-Amidi, poznati hanbelijski pravnik, koga nisu podržali čak ni sljedbenici hanbelijskog mezheba. Imam Nevevi tvrdi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao ova dva rekata da postupkom objasni da se smije klanjati u ovom vremenu, a ne da se klanjanje poslije vitra uzme kao stalna praksa.2 Ovo mišljenje zastupa većina učenjaka hanefijske, malikijske i hanbelijske, a poznato je mišljenje i kod šafijske pravne škole. Prenosi se da su ga također zastupali: Ebu Bekr, Sa'd, Ammar, Ibn Abbas, Aiša, Evzai i Alkama.3 Neki učenjaci kažu da je dopušteno klanjati nakon vitra, ali prethodno treba klanjati jedan rekat kojim bi se prethodni vitr učinio dvorekatnim namazom kao klasične nafile pa se, uopće, ne bi računao vitrom. Potom bi se nakon noćnog namaza klanjao vitr. Ovaj stav je poznat u šafijskoj pravnoj školi i prenosi se od Osmana, Alije, Usame, Ibn Omera, Ibn Mes'uda i Ibn Abbasa.4 Ovo mišljenje nije utemeljeno, tim prije jer se vitr, nakon što se ispravno obavi, ne može preobraziti u klasični noćni namaz, dodavajući mu jedan rekat, i takav postupak, koliko mi je poznato, nije bio praksa odabranih generacija. Također, jedan dio islamskih učenjaka smatra da nije ispravno nakon vitra dodati jedan rekat, jer, kako tvrde, u šerijatu nije poznata jednorekatna nafila, što je stav učenjaka hanefijske pravne škole i imama Ahmeda, po jednoj verziji.5 Dakle, ako se doda jedan rekat, time se bit prethodnog vitra neće promijeniti, pa će ponovno klanjanje vitr-namaza doći u koliziju s riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ne postoje dva vitr-namaza u jednoj noći.”6 Neki klanjači, nakon što imam preda selam na vitru, ustanu i klanjaju još jedan rekat, budući da žele klanjati dodatni noćni namaz. Ovim postupkom može se izgubiti nagrada spomenuta u hadisu koji prenosi Ebu Zerr, kada su nakon noćnog namaza s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tražili da im nastavi klanjati do zore, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko klanja sa imamom dok ne završi namaz, bit će mu upisano kao da je klanjao noćni namaz cijelu noć.”7 Dakle, bolje je završiti namaz sa imamom, a potom ko želi može ponovo klanjati noćni namaz bez ponavljanja vitra, a Allah najbolje zna.
__________
1 Ibn Hibban, 6/315/2577, Ibn Huzejme, 2/159/1106, Tahavi, u djelu Šerhul-meani, 1/341, Taberani, 2/92/1410, i Darekutni, 2/26/1165, 1167. Ibn Hadžer i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Kešfus-sitr, str. 18, i Silsiletul-ehadisis-sahiha, 4/646-647.
2 Vidjeti: El-Medžmu, 4/23.
3 Vidjeti: Sahihu fikhis-sunne, 1/386.
4 Vidjeti: Ibid., 1/386.
5 Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 1/438, Šerhu umdetil-ahkam, 2/84, od Ibn Dekika, Tenkihut-tahkik, 1/514, od Ibn Abdulhadija, Fethul-Bari, 2/479, i Sahihu fikhis-sunne, 1/387.
6 Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Taberani, 8/333. Imam Tirmizi i Ibn Hadžer ovo su predanje smatrali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 2/481.
7 Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ibn Hibban, 6/288/2547, s lancem prenosilaca koji ispunjava Muslimove kriterije.
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
Vidi manjeMora li se kupati petkom prije džume ili može i poslije?
Islamski učenjaci kupanje petkom ne tretiraju istovjetno. Između ostalih, sljedeći pravnici to smatraju obaveznim: Omer b. Hattab, Ebu Hurejre, Ebu Seid Hudri, Hasan Basri, imam Malik, Ishak b. Rahavej, Ibn Hazm, ali i neki savremeni učenjaci. Većina pravnika, doduše, kupanje petkom smatra pritvrđeviše
Islamski učenjaci kupanje petkom ne tretiraju istovjetno. Između ostalih, sljedeći pravnici to smatraju obaveznim: Omer b. Hattab, Ebu Hurejre, Ebu Seid Hudri, Hasan Basri, imam Malik, Ishak b. Rahavej, Ibn Hazm, ali i neki savremeni učenjaci. Većina pravnika, doduše, kupanje petkom smatra pritvrđenim sunnetom. (Vidjeti: Er-Risala, str. 302-306, od imama Šafije, El-Evsat, 4/38-43, Mealimus-sunen, 1/91, Šerhu Sahihil-Buhari, 2/278-279, od Ibn Bettala, Bidajetul-mudžtehid, 2/348, Fethul-Bari, 2/312, Umdetul-kari, 6/169, Tenvirul-havalik, 1/124-125, i Nejlul-evtar, 1/231.)
Vidi manjeBuharija i Muslim zabilježili su da je Ebu Seid Hudri prenio sljedeće Resulullahove, ﷺ, riječi: “Kupanje petkom obaveza (vadžib) je svakoj punoljetnoj osobi.” Ova dva muhaddisa zabilježila su Ibn Omerovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ko pođe na džuma-namaz, neka se okupa.” Također su zabilježili da Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Obaveza svakog muslimana jeste da se okupa jedanput sedmično perući glavu i tijelo.” U Nesaijinoj verziji stoji dodatak: “…i to petkom.” A u drugom hadisu Poslanik, ﷺ, kaže: “Svaki punoljetnik obavezan je klanjati džuma-namaz, a svako kome je džuma-namaz obavezan mora se okupati.”
Ebu Hurejre je govorio: “Svaki punoljetnik obavezan je okupati se petkom, onako kako se kupa nakon ejakulacije.” (Malik i Ibn Munzir.) Upitan u vezi s kupanjem petkom, Ibn Omer je odgovorio: “Poslanik, ﷺ, naredio nam je kupanje petkom.” (Ahmed sa ispravnim lancem prenosilaca.)
I ovo je kupanje radi namaza, a ne radi petka kao dana. Otuda, onaj ko se okupa poslije namaza nije izvršio naredbu, po konsenzusu islamskih učenjaka, osim Ibn Hazma: on kaže da je kupanje propisano radi dana, a ne radi namaza. (Vidjeti: El-Istizkar, 2/277, Et-Temhid, 14/151, Fethul-Bari, 2/358, i El-Muhalla, 1/266.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Ko su Haridžije?
Zahvala Allahu, Haridžije (Havaridži) su jedna od zabludjelih sekti, kao što je dokazano u tekstovima i po konsenzusu učenjaka. Buharija (6934) i Muslim (1068) prenose da je Jusejr ibn 'Amr rekao: ''Pitao sam Sehla ibn Hunejfa: 'Jesi li čuo Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njviše
Zahvala Allahu,
Haridžije (Havaridži) su jedna od zabludjelih sekti, kao što je dokazano u tekstovima i po konsenzusu učenjaka. Buharija (6934) i Muslim (1068) prenose da je Jusejr ibn ‘Amr rekao: ”Pitao sam Sehla ibn Hunejfa: ‘Jesi li čuo Allahovog Poslanika, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, da je bilo šta rekao o Haridžijama?’ On je rekao: ”Čuo sam ga kad je, pokazavši rukom prema Iraku, rekao: ‘Pojavit će se u njemu skupina koja će učiti Kur'an, ali im on neće prelaziti grlo (neće dolaziti do srca op. pre.). Izlazit će iz islama kao što strijela izlazi iz ulovljene životinje.'”
Ibn Madže (173) prenosi da je Ibn ebi Avf rekao: ”Allahov Poslanik, neka le Allahov mir i blagoslov na njega, je rekao: ‘Haridžije su psi Vatre.'”
Šejh Albani ga je ocjenio sahih u Sahih Ibn Madže.
Haridžije su sljedbenici strasti, hirova i novotarija koji su skrenuli sa staze ehli-sunneta ve-l-džem'ata, ali mi ih ne opisujemo kao nevjernike zbog njihove inovacije (novotarije), za razliku od drugih koji slijede strasti i hirove.
Nevevi, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Stav Šafije i većine njegovih učenika jeste da se haridžije ne mogu opisati kao nevjernici; ovo se odnosi i na Kaderije, većinu Mu'tezila i na druge grupe koje slijede strasti i hirove.”
Šerh Muslim, 7/160.
Šejhu-l-islam Ibn Tejmije, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Haridžije koje su zastranile, protiv kojih nam Allahov Poslanik, neka je Allahov mir i blagoslov na njega, nalaže da se borimo, protiv kojih se emiru-l-mu'minin, neka je Allah zadovoljan sa njim, jedan od pravovjernih halifa, borio, i za koje su se islamski učenjaci među ashabima, tabi'inima i onima koji su došli posle njih jednoglasno složili kada je u pitanju borba protiv njih, nisu bili opisani kao nevjernici od strane Alije ibn Ebi Taliba, Sa'da ibn Ebi Vekkasa i drugih među ashabima; smatrali su ih muslimanima iako su se borili protiv njiih, a Alija ne bi kretao u bobu protiv nih sve dok ne bi prolili nedužnu krv ili opljačkali imetak nekog muslimana; onda bi kretao u borbu protiv njih kako bi zaustavio zlo i nasilje koje je dolazilo sa njima, a ne zbog toga što su nevjernici. Dakle, on nije odvodio njihove žene u ropstvo i nije uzimao njihov imetak kao plijen.” (Medžu'u-l-Fetava, 3/282.)
Ibn ‘Abidin, neka je Allahova milost na njega, je rekao:
”Iako možete naći da su neki učenjaci, u kontekstu raspravljanja sa Mu'atezilima i drugim grupama, koristili riječ kufr (nevjerstvo) kada su pobijali njihove argumente, ono što su mislili time je da njihovi (Mu'tezila) argumenti neminovno predstavljaju nevjerstvo, bez da to podrazumijeva da su i sami bili nevjernici, jer ono što se može zaključiti iz stavova nije nužno da se pripiše onome koji zastupa taj stav.
Štaviše, oni misle da imaju šerijatske dokaze koji podupiru njihova mišljenja , iako nisu u pravu i pogriješili su. ”
Hašijeh Ibn ‘Abidin, 3/46.
Šejh ‘Abdur-Rahman ibn Salih el-Mahmud, Allah ga sačuvao, je upitan: ”Da li su Haridžije (Havaridži) kafiri (nevjernici)?”
On je odgovorio:
”Učenjaci su se razišli u pogledu toga da li su oni nevjernici, ali ispravan stav je da se ne trebaju smatrati nevjernicima. Ali ibn Ebi Talib, neka je Allah zadovoljan njime, je upitan o njima: ”Da li su nevjernici?” Pa je rekao: ”Oni su pobjegli iz nevjerstva, ali su upali u novotariju proglašavanja drugih nevjernicima; mi nećemo upasti u novotariju proglašavanja drugih nevjernicima i na taj način njih označiti kao takve. Ovo je ispravan stav, in ša Allah, iako se njihove novotarije mogu opisati kao novotarije koje sadrže kufr.”
Kraj citata iz Lam'at el-I'tikad, 7/26.
Među njihovim novotarijama su i sljedeće:
Oni misle da se iman ne povećava i ne smanjuje.
Oni misle da ne izvršavanje obaveznih stvari predstavlja nevjerstvo.
Stava su da činjenje velikog grijeha predstavlja nevjerstvo.
Vjeruju u borbu protiv onih muslimana koji se ne slažu sa njima.
Za više detalja o haridžijama i njihovim novotarijama, pogledati odgovor na pitanje pod rednim brojem 175217.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Munammed b. Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/182237
Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com
Vidi manjeMišljenja učenjaka o čovjeku koji izostavlja namaze?
Šejhul-islam Ibnul-Kajjim kaže: “Muslimani su jednoglasni u mišljenju da je izostavljanje propisanih namaza jedan od najvećih grijeha. Taj je grijeh u Allaha veći od nepravednog ubistva, otuđivanja imetka, nemorala, krađe i konzumiranja alkohola. Takav se čovjek izlaže Allahovoj srdžbi, kazni i poniviše
Šejhul-islam Ibnul-Kajjim kaže: “Muslimani su jednoglasni u mišljenju da je izostavljanje propisanih namaza jedan od najvećih grijeha. Taj je grijeh u Allaha veći od nepravednog ubistva, otuđivanja imetka, nemorala, krađe i konzumiranja alkohola. Takav se čovjek izlaže Allahovoj srdžbi, kazni i poniženju na oba svijeta.” (Vidjeti: Hukmu tarikis-salah, str. 7, od Ibnul-Kajjima.)
Vidi manjeČovjek može namaz izostavljati poričući njegovu obaveznost, a može ga izostavljati iz lijenosti, ali vjerujući u njegovu obaveznost. Svi islamski učenjaci jednoglasno kažu da je onaj ko porekne obavezost namaza – nevjernik, makar ga i klanjao. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 2/525, El-Muhalla, 2/228, Et-Temhid, 14/126, El-Mugni, 2/297, Medžmu’ul-fetava, 22/28, Šerhu Fethil-Kadir, 1/217, i Nejlul-evtar, 1/361.)
Međutim, ako tu obavezost porekne novajlija u islamu ili čovjek je odrastao u zabačenim dijelovima zemlje koji nije mogao saznati istinu o ovom pitanju, neće se proglasiti nevjernikom dok mu se ne objasni ovaj propis. (Vidjeti: El-Mugni, 2/297, i Medžmu’ul-fetava, 7/371, i Nejlul-evtar, 1/361.) Imam Nevevi pozivao se na konsenzus da se takva osoba ne smije proglasiti nevjernikom. (Vidjeti: El-Medžmu, 3/16.)
Kada je riječ o čovjeku koji izostavlja namaz, ali priznaje njegovu obaveznost, učenjaci pravnih škola imaju dva mišljenja: prvo, takva osoba nije nevjernik, već je veliki grješnik i prijestupnik, i ovo je stav učenjaka hanefijske i izrazite većine učenjaka šafijske i malikijske pravne škole. (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 2/8, od Ibn Abidina, Hašijetut-Tahtavi, str. 373, Ez-Zehira, 2/305, od imama Karafija, El-Havil-kebir, 2/525, Šerhus-sunne, 2/180, El-Medžmu, 3/16, El-Mugni, 2/299, Medžmu’ul-fetava, 7/371, Hukmu tarikis-salah, str. 20, Šerhu sahihil-Buhari, 8/577, od Ibn Bettala, El-Ialam, 9/51-54, od Ibn Mulekkina, i Nejlul-evtar, 1/361.)
Od hanbelijskih autoriteta ovo su mišljenje su odabrali imam Ahmed, po jednoj verziji, Ibn Betta, Ibn Kudame, Ibn Abdus, Ibn Abdus Mutekaddim, El-Medžd, Ibn Rezin i brojni drugi. (Vidjeti: El-Mugni, 2/300, Hukmu tarikis-salah, str. 20, i El-Insaf, 1/404-405.)
I drugo, onaj ko izostavlja namaz, makar potvrđivao njegovu obavezu, izlazi iz okvira islama i postaje otpadnik. Ovo je stav imama Ahmeda, po drugoj verziji, i velikog broja hanbelijskih učenjaka, te Ishaka, Ibn Mubareka, Ejjuba Sihtijanija, Ibrahima, Hakema b. Utejbe, Ibn Hazma i većine hadiskih stručnjaka. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/225, El-Muhalla, 2/242, Fethul-Bari, 1/25, od Ibn Redžeba, El-Insaf, 1/40-405.)
Ovo mišljenje, također, zastupaju: Omer b. Hattab, Alija b. Ebu Talib, Ibn Abbas, Džabir, Ebu Derda, Muaz, Ebu Hurejre, Abdurrahman b. Avf, Sa‘d i neki drugi. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/225, El-Muhalla, 2/242, Fethul-Bari, 1/25, od Ibn Redžeba, Medžmu’ul-fetava, 7/371, El-Insaf, 1/40-405, i Nejlul-evtar, 1/361.)
Vidimo da učenjaci ehli-sunneta imaju podijeljena mišljenja kada je riječ o čovjeku koji izostavlja namaz. I jedni i drugi učenjaci pozivaju se na autentične argumente, i nijednoj skupini nije dopušteno suprotno mišljenje smatrati ništavnim. Dopušteno je preferirati jedno od dva mišljenja s mogućnošću njegove slabosti, i smatrati suprotno mišljenje slabim s mogućnošću njegove autentičnosti. U konkretnom slučaju, učenjaci koji takvog čovjeka smatraju nevjernikom imaju jasnije argumente, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Klanja li se dženaza djetetu koje umre na porođaju, mrtvorođenćetu?
Islamski učenjaci o ovom pitanju imaju različite stavove. Po mišljenju hanefijskih pravnika, dijete koje se rodi sa znacima života: pokreti određenih dijelova tijela, kihanje, plač i sl., podliježe propisima odrasle osobe. Nadijeva mu se ime, kupa se, umotava u ćefine i klanja mu se dženaza-namaz. Kviše
Islamski učenjaci o ovom pitanju imaju različite stavove. Po mišljenju hanefijskih pravnika, dijete koje se rodi sa znacima života: pokreti određenih dijelova tijela, kihanje, plač i sl., podliježe propisima odrasle osobe. Nadijeva mu se ime, kupa se, umotava u ćefine i klanja mu se dženaza-namaz. Kada je riječ o djetetu koje se rodi mrtvo, po konsenzusu hanefijskih učenjaka ne klanja mu se dženaza, ali se razilaze oko kupanja: Ebu Jusuf smatra da ga treba okupati, a Ebu Hanife i Muhammed kažu da ne treba. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/57, Bedaius-sanaia, 1/302, i Hašijetu Ibni Abidine, 1/594.)
Malikijski učenjaci dijele mišljenje hanefijskih pravnika: dijete koje zaplače nakon rođenja ima status odrasle osobe, ali kada je riječ o tome da li su mjerodavni drugi znakovi života, oni imaju različita mišljenja. (Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 1/179, Bidajetul-mudžtehid, 1/240, El-Munteka, 1/427, i Hašijetud-Dusuki, 2/217.)
I šafijski učenjaci dijele mišljenje hanefijskih pravnika, međutim, u njihovom mezhebu postoji i stav da se takvom djetetu neće klanjati dženaza-namaz. (Vidjeti: Mugnil-muhtadž, 2/33, Revdatut-talibin, 1/631-632.)
Međutim, hanbelijski pravnici jednoglasni su u mišljenju da se djetetu koje pokaže znakove života klanja dženaza-namaz. Imam Ahmed smatra da se kupa i da se klanja dženaza čak onom djetetu koje majka pobaci nakon četvrtog mjeseca trudnoće (nakon udahnjivanja duše). Njegovo mišljenje dijele sljedeći islamski autoriteti: Seid b. Musejjib, Ibn Sirin i Ishak. (Vidjeti: El-Mugni, 2/328, El-Insaf, 2/504.)
Mišljenje hanbelijskih pravnika moglo bi biti najbliskije općim pravilima i ciljevima šerijata, a Svemogući Allah, opet, najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKoliko rekata ima teravih-namaz, osam ili dvadeset?
Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Poslanika, ﷺ. Ne smatramo da musliman sa pitanjima idžtihada, na koja odgovaraju učenjaci, treba praviti razdor i smutnje meðu muslimanima. Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kada govori o pitanju onoga koji klanja sa imamom deset rekata, a zatviše
Zahvala pripada Allahu, neka su salavat i selam na Poslanika, ﷺ. Ne smatramo da musliman sa pitanjima idžtihada, na koja odgovaraju učenjaci, treba praviti razdor i smutnje meðu muslimanima.
Šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, kada govori o pitanju onoga koji klanja sa imamom deset rekata, a zatim sjedne čekajući vitr, ne upotpunjujući sve rekate teravih-namaza sa imamom, kaže:
”Mnogo nas rastužuje da u muslimanskom ummetu naðemo ljude koji se spore oko pitanja u kojima je prihvatljivo razilaženje, pa tako razilaženje u tim pitanjima učinimo povodom za razilaženje srca. Razilaženje u ovom ummetu bilo je još u doba ashaba, ali i pored toga njihova srca bila su jedinstvena.”
Obaveza je omladini, posebno, i svim onima koji se pridržavaju vjere da budu zajedno, jer imaju neprijatelje koji jedva čekaju da im zadaju nedaće.” (Eš-Šerhu el-mumti’a, 4/335.)
U ovom pitanju pretjerale su dvije skupine. Prva je negirala postupak onoj koja obavlja više od jedanaest rekata smatrajući to novotarijom, a druga je negirala onima koji su se ograničili na jedanaest rekata rekavši: ”Suprotstavili su se konsenzusu učenjaka.”
Poslušajmo uputu cijenjenog šejha Ibn Usejmina, Allah mu se smilovao, kada kaže:
”Ne treba da pretjerujemo ili da budemo nemarni. Neki ljudi pretjeruju u pridržavanju za sunnet u pogledu broja (rekata), govoreći: ‘Nije dozvoljeno dodavati na broj koji je već potvrðen sunnetom.” Ovakvi najžešće kritiziraju i negiraju onome koji dodaje i kažu da je grješnik ili nepokoran.
Nema sumnje da je ovo greška. Kako takav može biti grješnik ili nepokoran, a poznato je da je Vjerovjesnik, ﷺ., upitan o noćnom namazu, pa je rekao: ”Dva po dva rekata”, ne precizirajući tačan broj?! Poznato je da onaj ko ga je pitao o noćnom namazu nije poznavao broj rekata teravije, jer onaj koji ne poznaje način obavljanja, preče je da ne zna broj rekata. Ovakav nije služio Poslaniku, ﷺ., da bismo mogli reći da je znao šta se dešava unutar njegove kuće. Kada mu je Vjerovjesnik, ﷺ., pojasnio način obavljanja namaza, bez odreðivanja posebnog broja rekata, onda se zna da ovo pitanje podnosi više opcija i da čovjek ima pravo da klanja stotinu rekata ili da obavi vitr sa jednim rekatom.
Poslanikove, ﷺ., riječi: ”Klanjajte onako kako ste mene vidjeli da klanjam”, nisu općenite, pa čak ni kod ovih koji zastupaju suprotno mišljenje. Zato ne obavezuju čovjeka da jedanput obavi vitr s pet rekata, nekada sa sedam, nekada sa devet. Kada bismo općenito uzeli ovu predaju, rekli bismo da nam je obaveza jedanput obaviti vitr sa pet, drugi put sa sedam, treći put sa devet itd. Zapravo, želi se istaći da trebamo klanjati kako je Poslanik, ﷺ., klanjao s obzirom na način klanjanja, a što se tiče broja rekata, postoji sloboda, osim ako već postoji tekst koji precizira broj rekata.
U svakom slučaju, potrebno je da čovjek ne otežava ljudima u stvari koja ima više opcija. čak smo vidjeli meðu braćom, koja zatežu u ovakvim pitanjima, da imame koji klanjaju više od jedanaest rekata proglašavaju novotarima, pa čak i izlaze iz džamija, a onda gube nagradu za koju Poslanik, ﷺ., kaže: ”Ko klanja sa imamom sve dok imam ne završi (ne ode), bit će mu upisano klanjanje cijele noći.” (Et-Tirmizi, 806) El-Albani, Allah mu se smilovao, kaže da je ovaj hadis sahih. Neki klanjaju deset rekata, a onda sjednu prekidajući saffove svojim sjedenjem. Nekada i pričaju i prave pometnju meðu klanjačima. Mi nikako ne sumnjamo da oni žele dobro i da ulažu svoj trud da doðu do propisa. Meðutim, ne mora značiti da svako ko traži dobro da ga i naðe.
Druga strana je potpuno suprotna prvoj. Oni uveliko prekoravaju one koji se zadrže na jedanaest rekata, govoreći da su izašli iz konsenzusa učenjaka i argumentirajući ajetom: ”Ko se suprotstavlja Poslaniku, ﷺ., nakon što mu je jasna uputa došla i slijedi put koji nije put vjernika, mi ćemo ga prepustiti onome za čime je krenuo, a ružno li je to ishodište.” Oni ne znaju osim za dvadeset tri rekata, a zatim žestoko počnu nijekati i negirati, što je, takoðer, greška.” (Eš-Šerhul-mumti’a, 4/73-75)
Dokaz kojim su argumentirali oni koji zastupaju da nije dozvoljeno dodavati išta od rekata teravih-namaza, tj. osam rekata, je hadis Ebu Seleme b. Abdur-Rahmana koji je upitao Aišu, radijallahu anha: ”Kako je izgledao namaz Allahovog Poslanika, ﷺ., u ramazanu?” Odgovorila je: ”U ramazanu, a ni mimo ramazana, nije klanjao više od jedanaest rekata. Klanjao bi četiri, a nemoj pitati za njihovu ljepotu i dužinu! Klanjao bi opet četiri, pa nemoj pitati za njihovu ljepotu i dužinu! Zatim bi klanjao tri rekata. Rekla sam: ‘Allahov Poslaniče, hoćeš li spavati prije nego što klanjaš vitr?’ Rekao je: ‘Aiša, moje oko spava, ali srce ne spava.”’ (El-Buhari, 1909; Muslim, 738)
Rekli su: ”Ovaj hadis ukazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ., ustrajavao u ovom broju rekata u toku ramazana i mimo njega.”
Učenjaci su odgovorili na argumentaciju ovim hadisom, rekavši da je ovo specifičan postupak za Poslanika, ﷺ., te da ovakav postupak ne ukazuje na obaveznost.
Jedan od jasnih dokaza da noćni namaz, a s tim i teravih-namaz, nije ograničen odreðenim brojem rekata jeste i hadis Ibn Omera u kome se kaže da je neki čovjek upitao Allahovog Poslanika, ﷺ., o noćnom namazu, pa je rekao: ”Noćni namaz se klanja dva po dva rekata, a kada se neko od vas pribojava nastupanja zore, neka klanja jedan rekat vitra kao završetak za ono što je klanjao.” (El-Buhari, 946; Muslim, 749)
Gledajući na mišljenje učenjaka i njihove pravce koji se uzimaju u obzir, očituje se da teravih-namaz ima više dopuštenih opcija i da nema smetnje da se doda više od jedanaest rekata.
Es-Serhasi (kao imam hanefijske pravne škole) kaže: ”Teravih-namaz je dvadeset rekata kod nas, mimo vitra.” (El-Mebsut, 4/145)
Ibn Kudame kaže: ”Odabrano mišljenje kod imama Ahmeda jeste da se teravih-namaz sastoji od dvadeset rekata, a to mišljenje zastupali su Es-Sevri, Ebu Hanife, Eš-Šafii. Malik je rekao: ”Trideset šest rekata.” (El-Mugni, 1/457)
Imam En-Nevei kaže: ”Teravih namaz je sunnet prema konsenzusu učenjaka, a naš pravac kaže da se sastoji od dvadeset rekata, sa deset selama. Dozvoljeno ga je klanjati pojedinačno i u džematu.” (El-Medžmu’, 4/31)
Ovo su pravci četverice imama u pogledu broja rekata teravih-namaza. Svi su rekli da ih ima više od jedanaest, a evo nekih od razloga koji su utjecali na njihovo mišljenje koje kaže da se može dodavati na jedanaest rekata teravih-namaza:
1. Smatrali su da hadis Aiše, radijallahu anha, ne iziskuje preciziranje i ograničavanje na spomenuti broj.
2. Od mnogih ispravnih prethodnika navodi se dodatak (El-Mugni, 3/604; El-Medžmu’, 4/32).
3. Vjerovjesnik, ﷺ., klanjao je jedanaest rekata koje bi jako odužio i gotovo da bi ih obavljao cijelu noć. Čak u jednoj noći, u kojoj je Vjerovjesnik, ﷺ., klanjao teravih-namaz predvodeći svoje ashabe, završio je sa tim namazom pred samo nastupanje zore i ashabi su se pobojali da neće sehuriti. Ashabi, radijallahu anhum, voljeli su klanjati namaz iza Vjerovjesnika, ﷺ., i nisu ga smatrali dugim. Zato učenjaci kažu da ukoliko imam oduži namaz u ovolikoj mjeri, to bi klanjačima bilo veoma teško, pa čak bi to bio razlog da odustanu od namaza. Zato su rekli da imam treba umanjiti učenje i povećati broj rekata.
Rezime bi glasio: Onaj koji klanja jedanaest rekata, prema opisu koji se navodi od Vjerovjesnika, ﷺ., dobro je i ispravno postupio, shodno sunnetu. Onaj ko umanji učenje, a poveća broj rekata, takoðer je dobro postupio. Neće se negirati nijednoj od ovih skupina.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: ”Ukoliko se teravih-namaz klanja prema mezhebu Ebu Hanife, Eš-Šafiija i Ahmeda, onda se sastoji od dvadeset rekata, ili po mezhebu imama Malika od trideset šest rekata, ili trinaest rekata, ili jedanaest rekata, takav postupak je ispravan. To je tekstom naslovio imam Ahmed zato što ne postoje šerijatski dokazi koji to ograničavaju. Tako umanjivanje i uvećavanje broja rekata treba biti shodno dužini ili kratkoći klanjanja.” (El-Ihtijarat, str. 64)
Imam Es-Sujuti kaže: ”Sahih i hasen hadisi govore o teravih-namazu i podstiču na njega bez odreðivanja specifičnog broja rekata. Nije potvrðeno da je Vjerovjesnik, ﷺ., klanjao dvadeset rekata, već je nekoliko noći klanjao (teravih) namaz čiji se broj rekata ne spominje. U četvrtoj noći zakasnio je bojeći se da ovaj namaz ne bude propisan njegovim sljedbenicima, pa ga ne budu mogli obavljati. Ibn Hadžer el-Hejsemi kaže: ”Nije potvrðeno vjerodostojno od Vjerovjesnika, ﷺ., da je klanjao dvadeset rekata, a predaja koja o tome govori veoma je slaba.” (El-Mevsu’atu fikhijje, 37/143-145)
Poslije ovoga nemoj da tvoje čuðenje izaziva teravih-namaz od dvadeset rekata, jer su nas u tome pretekle generacije naših ispravnih prethodnika. Bilo koju opciju da odaberemo, u njoj je dobro, a Allah, azze ve dželle, najbolje zna.
Odgovorio: Emir Demir, prof.
Vidi manjeDa li je obavezno kupati se nakon svakog izlaska sperme iz spolnog organa?
Po konsenzusu islamskih učenjaka, gusul (kupanje) je obavezan nakon spolnog odnosa, bez obzira da li je došlo do polucije (izlaska sjemena) ili ne. Pod polucijom se podrazumijeva izlazak sperme sa osjećanjem slasti bez obzira da li se to desilo u snu ili na javi, muškarcu ili ženi. Prema tome, ako dviše
Po konsenzusu islamskih učenjaka, gusul (kupanje) je obavezan nakon spolnog odnosa, bez obzira da li je došlo do polucije (izlaska sjemena) ili ne. Pod polucijom se podrazumijeva izlazak sperme sa osjećanjem slasti bez obzira da li se to desilo u snu ili na javi, muškarcu ili ženi. Prema tome, ako dođe do polucije zbog uzbuđenja, gusul (kupanje) je obavezan. Dakle, gusul je obavezan pri izlasku sperme u bilo kojem slučaju. U vašem slučaju važno je napomenuti da je po islamu preventivno zabranjeno osamljivanje sa ženom ili djevojkom s kojom možete stupiti u brak, jer to je put koji vodi bludu, koji je veliki grijeh i strogo je zabranjen. Uzvišeni Allah kaže: “I ne približavajte se bludu!” Znači, samo približavanje bludu je grijeh, a da ne govorimo o samom njegovom činu, koji se ubraja u sedam velikih grijeha. Stoga je islam zabranio sve radnje i okolnosti koje mogu dovesti do bluda, kao što su osamljivanje, poljubac, dodirivanje, pa i naslađivanje pogledom i mislima. U svakom slučaju, savjetujemo vam da se klonite takvih susreta i da se čuvate bluda, jer to je put koji čovjeka vodi ka propasti i na ovome i na onome svijetu. Allaha molimo da nas sačuva svakoga grijeha.
Odgovorio: Abdulvaris Ribo, prof.
Vidi manjeDa li nakon ispuštanja vjetra treba uzeti taharet?
1) Prilikom puštanja vjetra ne treba uzeti taharet, niti je to pohvalno. čak je veliki broj islamskih učenjaka kazao da je to novotarija (bidat), jer ne postoji niti jedan dokaz iz Kur’ana ili sunneta koji ukazuje na to. Kaže poznati učenjak hanefijskog mezheba Mulla Ali El-Kari u svom djelu Fethu bviše
1) Prilikom puštanja vjetra ne treba uzeti taharet, niti je to pohvalno. čak je veliki broj islamskih učenjaka kazao da je to novotarija (bidat), jer ne postoji niti jedan dokaz iz Kur’ana ili sunneta koji ukazuje na to. Kaže poznati učenjak hanefijskog mezheba Mulla Ali El-Kari u svom djelu Fethu babil-inaje:
“Istindža (taharet poslije puštanja vjetra) je novotarija.“
2) To što vam se čini da puštate vjetar je vesvesa, tj. pričinja vam se da vjetar izlazi, a on ne izlazi. Način da se riješite ove vesvese jeste da pomenuti čin uopće ne uzimate u obzir, tj. da nastavite sa činom abdesta ili namaza kao da ništa niste osjetili. Imam Buhari i Muslim u svojim Sahihima zabilježili su hadis u kojem se kaže da se čovjek požalio Allahovom Poslaniku ﷺ. da osjeti nešto u namazu, tj. vjetar. Poslanik ﷺ. je odgovorio:
„Neka ne napušta namaz dok ne čuje zvuk ili osjeti miris.“
Imam Nevevi u komentaru ovog hadisa ukazao je da se u njemu želi reći da treba biti siguran u puštanje vjetra, pa makar i da se ne čuje zvuk ili osjeti miris, jer nije uvjet da se čuje zvuk ili osjeti miris po konsenzusu islamskih učenjaka.
U ovom hadisu nalazi se jedno veliko pravilo, a to je da čovjek ne uzima u obzir vesvese koje mu se pričinjavaju, nego da nastavlja s radnjama kao da i ne postoji spomenuta vesvesa.
3) Obavljanje spomenutih namaza je neispravno jer po konsenzusu islamskih učenjaka nije dozvoljeno obaviti namaz prije njegovog vremena.
A Allah najbolje zna.
(Fethul-bari 1/285, Šerhu sahihi Muslim 4/272, Fethu babil-inaje 1/166, Kifajetul-ahjar 1/44, El-Insaf 1/113, Sahihu fikhi sunne 1/89, 90, El-Alam bi fevaidi umdetil-ahkam 1/660, Rejsirul-allam 1/73)
hfz. Dževad Gološ
Vidi manjeKo nije obavezan prisustovati džuma namazu?
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Što se tiče osoba koje nisu obavezne prisustvovati džuma-namazu, njih je precizirao i spomenuo Allahov Poslanik riječima: ”Svakom muslimanu je obaveza klanjati džuma-namaz u džematu osim četvorici: robu, ženi, malodobniku i bolesniku.“ A što se tiče tebviše
Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Što se tiče osoba koje nisu obavezne prisustvovati džuma-namazu, njih je precizirao i spomenuo Allahov Poslanik riječima: ”Svakom muslimanu je obaveza klanjati džuma-namaz u džematu osim četvorici: robu, ženi, malodobniku i bolesniku.“
A što se tiče tebe, ako potpadaš pod skupinu ljudi koji nisu obavezni prisustvovati džuma-namzu, ti nisi obavezan čekati dok imam klanja u džematu, već ti je dozvoljeno klanjati podne-namaz onog momenta kada nastupi namasko vrijeme za podne-namaz. Bez obzira da li muslimani, koji klanjaju džuma-namaz, počeli klanjati, završili džuma-namaz ili ne.
Treba napomenuti da je bilo učenjaka koji su kazali da je pohvalno, a ne da je to stroga obaveza, da osobe koje ne prisustvuju džuma-namazu iz opravdanog razloga, odgode klanjanje podne-namaza do vremena kada imam završi džuma-namaz, iz razloga ako se desi da razlog zbog kojeg su odsustvovali sa džume prestane, a nakon toga im bude obaveza da se odazovu džuma-namazu.
Moguće je da je običaj u vašem društvu zasnovan na neispravnom shvatanju činjenice da ima učenjaka (tog stava je hanbelijska pravna škola, imam Malik, Šafija u novom mezhebu, Zufer, Ishak, Ebu Davud) koji su smatrali da je podne-namaz koji se klanja prije nego što imam klanja džuma-namaz neispravan osobi koja je obavezna da klanja džuma- namaz, tj. ako iz neopravdanog razloga nije prisustvovala džuma-namazu. (Ne želim da govorim o tome da li je to ispravno mišljenje ili ne.) Ovo pitanje se svakako razlikuje od vašeg i ne obuhvata vaše stanje, jer vi, kako ja shvatam iz pitanja, ne prisustvujete džuma-namazu iz opravdanog razloga, a to je bolest.
Napomena: čovjeku koji ne prisustvuje džuma-namazu u džematu, nije dozvoljeno, po konsenzusu učenjaka, da klanja džumu sam, već će klanjati podne-namaz. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manje