Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako hanefijski mezheb gleda na slušanje muzike i upotrebu muzičkih instrumenata?
Nema sumnje da prakticiranje određenog islamskog propisa, radilo se o izvršavanju naredbe ili klonjenju zabrane, ostavlja pozitivne tragove na pojedince i društva, dok odbacivanje propisa neminovno vodi u propast. Svjedoci smo da mnogi muslimani današnjice prekoračuju Allahove granice javno i tajno,više
Nema sumnje da prakticiranje određenog islamskog propisa, radilo se o izvršavanju naredbe ili klonjenju zabrane, ostavlja pozitivne tragove na pojedince i društva, dok odbacivanje propisa neminovno vodi u propast. Svjedoci smo da mnogi muslimani današnjice prekoračuju Allahove granice javno i tajno, kolektivno i pojedinačno. Griješenje je, samo po sebi, zlo, međutim, zlo kulminira kada se nepokornost i griješenje upakuju u “islamsku ambalažu” i pokušavaju perfidno i nasilno ozvaničiti i staviti pod kapu neke od priznatih pravnih škola. Za naša podneblja tipičan je i aktuelan primjer slušanja muzike koje se toliko raširilo među muslimanskim masama da se ljudi koji ne slušaju šejtanske glasove smatraju nastranim i ekstremnim, a pokornost Iblisu tretira se civilizacijom i napretkom. Porok slušanja muzike nakon svoje crnine, dobiva garavi oblik kada neka od islamskih institucija izađe s proglasom da slušanje “lijepe muzike” nije zabranjeno, slijedeći u tome, bez sumnje, pogrešan stav nekih savremenih učenjaka. Slijeđenje neutemeljenih olakšica nekih islamskih pravnika grijeh je po konsenzusu svih učenjaka, kako tvrdi imam Ebu Ishak Šatibi. (Vidjeti: El-Muvafekat, 4/134.) Sulejman Tejmi rekao je: “Kada bih slijedio (neutemeljene) olakšice svakog učenjaka, bio bih riznica zla.” (Ibn Abdulberr, u djelu Džamiul-bejan, 2/927/1766-1767, s vjerodostojnim lancem prenosilaca.) Spomenuvši ovo pitanje, Ibn Abdulberr rekao je: “Među islamskim učenjacima o ovom pitanju nema razilaženja, i hvala Allahu”, tj. da je strogo zabranjeno slijediti neutemeljene olakšice. Ako su islamski učenjaci saglasni na zabrani slijeđenja neutemeljenih olakšica, šta je onda s olakšicama koje su u jasnoj koliziji s kur’ansko-hadiskim tekstovima!, a slušanje muzike primjer je za to.
Vidi manjeSlušanje muzike zabranjeno je, na osnovu Kur’ana, hadisa i konsenzusa učenjaka iz odabranih generacija. Svevišnji Allah rekao je: “Ima ljudi koji kupuju zaludni govor (lehvel-hadis), da bi ne znajući s Allahovog puta odvodili…” (Lukman, 6.) Ebu Bekeri je pripovijedao: “Na pitanje u vezi s ajetom, Ibn Mes’ud je odgovorio: ’Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema, to se odnosi na muziku.’” (Taberi, 21/74/21361, Hakim, 2/411, i Ibnul-Dževzi u djelu Et-Telbis, str. 206. Imam Hakim, Zehebi i Ibnul-Kajjim predanje smatraju ispravnim. Zakletvu: “Tako mi Onoga osim Kojeg drugog boga nema…” Ibn Mes’ud ponovio je tri puta.) A Ibn Mes’ud neće se tri puta zakleti Allahom osim za stvar koju je čuo od Poslanika, ﷺ, jer se ovakve stvari ne govore po vlastiom nahođenju. Ibn Abbas također je rekao da se “lehvul-hadis” odnosi na muziku. (Taberi, 21/74, i Bejheki, 10/373, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Postoji nekoliko vjerodostojnih hadisa koji zabranjuju upotrebljavanje i slušanje muzičkih instrumenata. (Vidjeti: Tahrimu alatit-tareb, str. 36.)
U hadisu koji je zabilježio imam Buharija (5590) stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Zaista će u mom ummetu biti ljudi koji će dopuštati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente. Stanovat će u podnožju brda, a njihov pastir će im napasati stoku i doći će siromah tražeći pomoć, pa će mu reći da dođe sutra. A njih će zadesiti strašna noć: Svevišnji Allah će na njih brdo strovaliti, a od nekih će načiniti izobličene majmune i svinje do Sudnjega dana.” Navedeni hadis vjerodostojnim smatraju sljedeći hadiski stručnjaci: Buharija, Ibn Hibban, Nevevi, Ibn Tejmijje, Ibn Kesir, Ibnul-Kajjim, Askalani, Sehavi, Sujuti, Sanani, Alusi, Albani i neki drugi muhaddisi.
Imam Ibn Salah i Kurtubi vele: “Slušanje muzike je haram, po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/56, i Ruhul-meani, 11/69.) Imam Ibnul-Hadždž napominje: “Slušanje muzike pogrdna je i ružna stvar, po konsenzusu islamskih učenjaka.” (Vidjeti: El-Medhal, 3/119.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Muzika je haram, po mišljenju imama četiri pravne škole.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 11/291, 11/313 i 30/116.)
Imam Ebu Hanife prezirao je slušanje muzike i smatrao to grijehom. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/69, Avnul-Mabud, 13/186, El-Emru bil-itiba, str. 112, od imama Sujutija.)
Upitan koju muziku dopuštaju Medinjani, imam Malik odgovorio je: “To kod nas čine samo veliki grješnici.” (Vidjeti: El-Ilel, 2/70, od imama Ahmeda, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57, i Avnul-Mabud, 13/186.)
Imam Šafija napominje sljedeće: “Slušanje muzike zabranjeno je, a onaj ko to učestalo čini glupak je, od njega se ne prima svjedočenje.” (Vidjeti: Es-Sunenul-kubra, 10/377, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57, Medžmu’ul-fetava, 30/116, i Telbisu Iblis, str. 205-206.)
Imam Ahmed jednom je prilikom rekao: “Muzika pospješuje licemjerstvo u srcu.” (Vidjeti: El-Mugni, 12/43, i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57.)
Kada je riječ o učenjacima hanefijske pravne škole, i oni načelno zabranjuju muziku. To je zvanični stav hanefijskog mezheba, a neki Ebu Hanifini učenjaci slušanje muzike smatraju velikim grijehom. (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 11/199, Hašijetut-Tahtavi, str. 319, Ruhul-meani, 11/68, Er-Reddu ala men juhibbus-sema‘, str. 31, od imama Tahira Taberija, i El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 14/57.)
U nekoliko sljedećih redaka navest ćemo mišljenja najpoznatijih hanefijskih učenjaka isključivo iz originalnih djela hanefijskog fikha.
1. Imam Šemsuddin Serhasi (u. 490. h.g.) kaže: “Nije dopušteno iznajmljivanje nekoga da poučava muzici i naricanju, jer je to nepokornost Allahu.” (Vidjeti: El-Mebsut, 16/41.) Na drugom mjestu isti imam tvrdi da se svjedočenje onoga koji sluša muziku ne prihvata. (Vidjeti: El-Mebsut, 16/132.)
2. Imam Alauddin Kasani (u. 587. h.g.) veli: “Uvjereni smo da je muzika haram (strogo zabranjena).” (Vidjeti: Bedaius-sanaia, 6/84.)
3. Spominjući kategorije ljudi od kojih se ne prihvata svjedočenje, imam Ebu Bekr Merginani (u. 593. h.g.) kaže: “…niti od onoga čovjeka koji okuplja ljude da bi im svirao, jer ih okuplja da čine veliki grijeh.” (Vidjeti: El-Hidaja, 3/123, i El-Bahrur-raik, 7/88.) U poznatom hanefijskom djelu Ez-Zehira također se navodi da je muzika veliki grijeh. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/69.)
Na drugom mjestu imam Merginani kaže: “Nije dopušteno iznajmiti svirku niti narikaču, niti nešto od stvari za zabavu, jer je to iznajmljivanje u nepokornosti Allahu.” (Vidjeti: El-Hidaja, 3/238.)
4. Imam Bedruddin Ajni (u. 855. h.g.) u svom komentaru na djelo El-Hidaja, a objašnjavajući prethodno spomenute zabranjene stvari za zabavu, kaže: “Kao naprimjer: frula, bubanj i slično tome.” (Vidjeti: El-Benaja, 10/282.)
5. Imam Muhammed Abdulkadir Razi (u. 666. h.g.) tvrdi: “Slušanje muzike haram je, posebno u današnje vrijeme.” (Vidjeti: Tuhfetul-muluk, str. 284.) Ako je ovako govorio imam Razi polovinom sedmog hidžretskog stoljeća, mada su ljudi tada, dakako, bili amateri u pogledu muzike u odnosu na naše stoljeće, šta treba mi da kažemo za naše vrijeme i našu svirku, pjesme i dangubu!
6. Imam Ibnul-Hemmam (u. 681. h.g.) napominje: “Muzika je nepokornost i griješenje prema Allahu.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 7/411.)
7. Imam Alauddin Haskefi (u. 1088. h.g.) veli: “Nije dopušteno iznajmiti svirku, jer je to nepokornost Allahu.” (Vidjeti: Ed-Durrul-muhtar, 9/92, uz djelo Reddul-muhtar.)
8. Imam Ibn Abidin (u. 1252. h.g.) zapisao je: “…jer je muzika haram.” (Vidjeti: Hašijetu Ibni Abidin, 6/494.)
9. Pozvavši se na nepobitne dokaze da je muzika zabranjena, imam Ebu Fadl Alusi (u. 1270. h.g.) rekao je: “…na osnovu spomenutog konstatiramo da je upotrebljavanje i slušanje muzičkih instrumenta zabranjeno.” (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/77.)
I na kraju možemo spomenuti predanje iz djela El-Muhalla, 11/158, od Ibn Hazma (zahirijska pravna škola) koje prenosi od Muhammeda b. Hasana Šejbanija, najprisnijeg Ebu Hanifinog učenika. Muhammed je govorio: “Zimmiji (kršćanu ili židovu koji živi u islamskoj državi) zabranjujemo slušanje muzike.”
Ako se slušanje muzike zabranjuje zimmiji, šta je onda s muslimanima koji se pripisuju Kur’anu i hadisu! Na opasnost muzike ukazuje i činjenica da je ona bila zabranjena i u prijašnjim nebeskim religijama, kako smatraju neki učenjaci. (Vidjeti: Ruhul-meani, 11/68.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Ako otac iza sebe ostavi haram ili sumnjiv imetak, da li je dopušteno sinu da ga koristi?
Po mišljenju izrazite većine učenjaka četiri pravne škole, nije dopušteno naslijediti haram imetak, ako nasljednik zna da je naslijeđeni imetak stečen na nepropisan način. Kada je riječ o imetku čiji je izvor nepoznat, imam Nevevi kaže: “Ko naslijedi imetak i ne zna njegovo porijeko, tj. da li je haviše
Po mišljenju izrazite većine učenjaka četiri pravne škole, nije dopušteno naslijediti haram imetak, ako nasljednik zna da je naslijeđeni imetak stečen na nepropisan način. Kada je riječ o imetku čiji je izvor nepoznat, imam Nevevi kaže: “Ko naslijedi imetak i ne zna njegovo porijeko, tj. da li je halal ili haram, i ne bude imao nikakve dokaze, takav je imetak halal po konsenzusu učenjaka. Ako, pak, sazna da u tom imetku ima dio nepropisno stečene imovine, ali ne zna koliko, izdvojit će iz imetka po vlastitoj procjeni jednu količinu za koju smatra da je haram.” (Vidjeti: El-Medžmu, 9/332.)
Vidi manjeKada je riječ o imetku, načelno pravilo vrijedi da je halal, i puke sumnje ne utječu na to pravilo. Imam Ahmed smatra da se u izmiješanom imetku mora odvojiti haram od halala, a ako je većina imetka haram, tada se nasljednik treba odreći cijelog imetka. (Vidjeti: El-Insaf, 8/323.)
Upitan u vezi s čovjekom koji ostavi imetak zarađen kamatnim poslovanjem, da li je taj imetak halal njegovim nasljednicima, šejhul-islam Ibn Tejmijje odgovorio je: “Dio za koji se zna da je stečen kamatnim poslovanjem mora se odvojiti i vratiti ili podijeliti, a ostali imetak halal mu je uzeti.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/169.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
O nikabu i hidžabu
Ve alejkumusSelam, Islamski učenjaci se razilaze po ovom pitanju. Ali, svi su slozni da je ženi bolje i preče pokriti lice i šake, jer se time zatvaraju putevi razbuktavanja prohtijeva. Ko želi opširnije o ovom pitanju neka pogleda djelo: “Pokrivanje lica, obavezno ili pohvalno” od hfz. mr. Senaidaviše
Ve alejkumusSelam,
Islamski učenjaci se razilaze po ovom pitanju. Ali, svi su slozni da je ženi bolje i preče pokriti lice i šake, jer se time zatvaraju putevi razbuktavanja prohtijeva. Ko želi opširnije o ovom pitanju neka pogleda djelo: “Pokrivanje lica, obavezno ili pohvalno” od hfz. mr. Senaida Zaimovica i “Biseri iz riznica islamskog prava” str. 223-240 od prof. Semira Imamovića.
Svaka šerijatski punoljetna muslimanka mora se pokriti. Na pokrivanje žene jasno ukazuje Kur’an, Sunnet i konsenzus svih islamskih učenjaka, od vremena Poslanika, s.a.v.s., do današnjih dana. Onaj ko bi kazao da žena nije dužna pokriti se, a znao istinu, postao bi otpadnik (apostata) od islama.
Nema razilaženja među islamskim učenjacima (dakle, jednoglasan je stav) da su žene Poslanika, s.a.v.s., bile obavezne pokriti cijelo svoje tijelo. Nikada se nije vodio spor među islamskim učenjacima po pitanju žena Allahovog Poslanika, s.a.v.s. i pokrivanja lica i šaka, već se spor vodi da li obaveza pokrivanja lica vrijedi za sve žene općenito ili samo za majke vjernika.
Da li se u Kur’anu naređuje pokrivanje žene?
Odgovor je:
U suri El-Ahzab u 59-tom ajetuje konkretna naredba. Pokrivanje žene muslimanke se, također, zaključuje iz 31-vog ajeta sure En-Nur i 33-trećeg ajeta sure El Ahzab. Nema razilaženja među islamskim učenjacima kroz stoljeća islama da je obaveza pokrivanja žene potvrđena Kur’anom, kao obavljanje namaza. Ako neko kaže: “Kur’an nije podrobno precizirao način samog pokrivanja, već ga općenito naređuje, pa šta da činimo?”
Odgovor glasi: Kur’an, također, nije podrobno pojasnio način obavljanja namaza, hadždža, davanje zekata itd. Zato je obligatna dužnost svih muslimana da se vrate na Poslanikovu, s.a.v.s., praksu da bi znali ove pojedinosti i detalje, a Allah najbolje zna.
Dokaz obaveznosti hidžaba je “ajet hidžaba”. Allah, Dželleša’nuhu , kaže: ”O vjernici, ne ulazite u sobe Vjerovjesnikove, osim ako vam se dopusti radi jela, ali ne da čekate da se ono zgotivi; tek kad budete pozvani, onda uđite, i pošto jedete, raziđite se ne upuštajući se jedni sa drugima u razgovor. To smeta Vjerovjesniku, a on se stidi da vam to rekne, a Allah se ne stidi istine. A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca. Vama nije dopušteno da Allahova Poslanika uznemirujete
Prvo: Pošto je spuštan ovaj ajet, Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme je pokrio svoje žene, i ashabi su također pokrili svoje žene prekrivajući pri tom lica, ostatak tijela i dodatne ukrase. I to se tako nastavilo kroz istoriju u praksi vjernica. Ovo je praktični konsenzus ili idžma’ koji upućuje na uopštenost propisa pomenutog ajeta za sve žene..
Otuda je Ibn Džerir,22/39 , u komentaru ajeta:
“A kada od njih nešto tražite, tražite to iza zastora.” rekao: “Kada tražite nešto od Poslanikovih,sallallahu alejhi ve selleme, žena, i žena ostalih vjernika, koje nisu vaše žene, tražite to iza zastora, tj., tražite to iza pregrade koja se nalazi među vama.”
Drugo: U riječima Uzvišenog: “To je čišće za vaša i njihova srca.”, je razlog (illet) zbog kojeg je hidžab učinjen farzom. U riječima Uzvišenog: “Tražite to od njih iza zas- tora.”, je opaska koja upućuje da je razlog opšte prirode za sve. Jer se čistoća srca, ljudi i žena, te njihovo čuvanje od sumnjivih stvari, traži podjednako za sve muslimane.
Otuda je obaveznost hidžaba preča za vjernice uopšteno nego za majke vjernika jer su one čiste i kreposne od svih mahana i poroka, neka je Allah zadovoljan njima. Otuda razaznajemo da je obaveznost hidžaba opšti propis za sve žene a ne poseban propis za Poslanikove, salhlallahu alejhi ve selleme, žene. Jer uopštenost razloga propisa je dokaz da je i sam propis opšti. Da li ijedan musliman kaže: Ovaj razlog (illet)propisa: To je čišće za vaša i njihova srca, se ne odnosi ni na jednog vjernika? Ovaj illet nije ostavio nijednu stvar, ni veliku ni malu, koja se veže za obaveznost hidžaba, a da je nije obuhvatio. A Allah najbolje zna!
prof. Jasmin Djanan
Preuzeto sa http://www.n-um.com
Vidi manjeMože li se očekivati Allahov oprost svih grijeha nakon pokajanja i obavljenog hadždža?
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.više
Svevišnji Allah oprostit će sve grijehe, čak i nevjerstvo, ako se čovjek iskreno pokaje. Uzvišeni je rekao: “Reci: ’O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.’” (Ez-Zumer, 53.) U hadisi-kudsijju koji je zabilježio imam Tirmizi stoji da je Uzvišeni Allah rekao: “O čovječe, kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine pa Me zamolio za oprost, Ja bih ti ih oprostio…” Svevišnji Allah također je rekao: “Dobra djela zaista poništavaju hrđava…” (Hud, 114.) Imam Muslim zabilježio je da je Amr b. As prenio sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Islam briše ono što je bilo prije njega, hidžra briše ono što je bilo prije nje, a hadždž briše ono što je počinjeno prije njega.” Ne samo to, već će Uzvišeni Allah, ako bude htio, sve te grijehe, zbog iskrenog pokajanja, pretvoriti u dobra djela: “…Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti…” (El-Furkan, 70.)
Imam Hakim zabilježio je predanje u kojem Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijeda da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Neki će ljudi na Sudnjem danu poželjeti da su počinili što više grijeha.” Ashabi začuđeno upitaše: “Ko su oni, Allahov Poslaniče?!” “To su oni kojima će Allah njihova hrđava djela u dobra promijeniti”, odgovori im Poslanik, ﷺ. Šejh Albani tvrdi da je lanac prenosilaca ovog hadisa dobar. Međutim, imam Ibn Redžeb, u djelu El-Džamia, 1/118, radije odabire mogućnost da su to Ebu Hurejrine, radijallahu anhu, riječi, a ne Poslanikove, ﷺ. Bilo kako bilo, predanje ne podstiče na činjenje loših djela, griješenje je zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom muslimana, već samo ukazuje na veličinu Allahove, dželle šanuhu, milosti. Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril, alejhis-selam, Poslaniku, ﷺ, rekao: “Da si me samo vidio kako uzimam morski pijesak i trpam ga faraonu u usta bojeći se da ga ne stigne Allahova milost!” (Tirmizi, Taberani i Dija Makdisi.) Imam Tirmizi ovo je predanje ocijenio dobrim. Nema sumnje da bi Milostivi oprostio i faraonu, najvećem prijestupniku svih vremena, koji se proglasio bogom, da se iskreno pokajao prije nego se počeo utapati. Kako onda Milostivi ne bi oprostio ono što je manji grijeh od toga?! Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe Svojom neizmjernom milošću, oprosti nam grijehe i dopusti nam džennetska prostranstva, amin!
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li musliman bez brade pripada ummetu Poslanika s.a.v.s?
Uzvišeni Allah rekao je: “Ono što vam poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, to ostavite, i bojte se Allaha; Allah, zaista, žestoko kažnjava.” (El-Hašr, 7.) Komentirajući ajet, Ibn Kesir kaže: “Šta god vam naredi, to učinite, a šta god vam zabrani, to ostavite, jer Poslanik, ﷺ, naređuje samoviše
Uzvišeni Allah rekao je: “Ono što vam poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani, to ostavite, i bojte se Allaha; Allah, zaista, žestoko kažnjava.” (El-Hašr, 7.) Komentirajući ajet, Ibn Kesir kaže: “Šta god vam naredi, to učinite, a šta god vam zabrani, to ostavite, jer Poslanik, ﷺ, naređuje samo dobro, a zabranjuje samo zlo.” (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/360.)
Dakle, Resulullahove, ﷺ, naredbe trebaju se izvršavati sa zadovoljstvom, jer u njima je sušto dobro. Muslim je zabilježio da je Ibn Omer, radijallahu anhu, govorio: “Poslanik, ﷺ, naredio je kraćenje brkova, a puštanje brade.” Buharija i Muslim zabilježili su da je ovaj isti ashab prenio sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Razlikujte se od idolopoklonika: puštajte brade, a podrezujte brkove.” Imam Muslim, opet, zabilježio je da je Ebu Hurejre, radijallahu anhu, pripovijedao da je Allahov Poslanik, ﷺ, neredio: “Kratite brkove, a puštajte brade, razlikujte se tako od vatropoklonika.”
Brijanje brade nije u skladu s ovom naredbom, time se oponašaju mnogobošci i vatropoklonici, a to je šerijatom zabranjeno. Po apsolutnoj većini islamskih učenjaka, brijanje brade je zabranjeno, a Ibn Hazm se pozivao na konsenzus pravnika o tom pitanju.(Vidjeti: Meratibul-idžma, str. 225.)
Ipak, za muslimana koji brije bradu ne može se kazati da ne pripada Resulullahovom, ﷺ, ummetu, osim ako se pod tim podrazumijeva segment puštanja brade, a ne općenito, na osnovu Poslanikovih, ﷺ, riječi: “Ne pripada mi onaj ko zapostavi moj sunnet” (Buharija i Muslim.), tj. ne pripada mi u onom segmentu koji je zanemario i radi suprotno sunnetu, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je dopušteno kraćenje brade kad suviše poraste?
Iz autentičnih hadisa nedvosmisleno se razumije da je puštanje brade obaveza, odnosno da je njeno brijanje zabranjeno. Poznati hanefijski pravnik Haskefi kaže: “Brijanje brade je zabranjeno.” (Vidjeti: Er-Reddul-muhtar, 9/672.) Ibn Hazm pozivao se na konsenzus pravnika o ovom pitanju.(Vidjeti: Meratviše
Iz autentičnih hadisa nedvosmisleno se razumije da je puštanje brade obaveza, odnosno da je njeno brijanje zabranjeno. Poznati hanefijski pravnik Haskefi kaže: “Brijanje brade je zabranjeno.” (Vidjeti: Er-Reddul-muhtar, 9/672.) Ibn Hazm pozivao se na konsenzus pravnika o ovom pitanju.(Vidjeti: Meratibul-idžma, str. 225, i El-Furu, 1/100.) Aiša, radijallahu anha, govorila je: “Neka je slavljen Allah, Koji je muškarce ukrasio bradom.” (Vidjeti: Kešful-hafa, 1/538, i Ihjau ulumid-din, 1/195.) U drugoj verziji stoji da se Aiša, radijallahu anha, zaklinjala Allahom, Koji je ukrasio muškarce bradom. (Vidjeti: Fejdul-Kadir, 6/18.)
Vidi manjeNeki islamski učenjaci kažu da su Vjerovjesnikovi, ﷺ, hadisi obavezali na puštanje brade i da je, shodno njihovom općem značenju, nije dopušteno kratiti. Međutim, mnogi drugi učenjaci dopuštaju kraćenje brade. (Vidjeti: Et-Temhid, 24/145.)
Učenjaci koji to dopuštaju svoj stav zasnivaju na sljedećim dokazima iz sunneta:
1. Mudžahid b. Džebr kaže da je Poslanik, ﷺ, vidio nekog čovjeka s dugom bradom pa je rekao: “Zašto neko od vas ruži sam sebe!” (Ebu Davud, u djelu El-Merasil, str. 316/448. Lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojan je do Mudžahida, ali je ipak prekinut između tabiina i Poslanika, ﷺ. Predanje je preko Džabira zabilježio Taberani, u djelu El-Evsat, 8/206/8290, ali sa izuzetno slabim lancem prenosilaca.)
2. Ata b. Jesar pripovijedao je da je neki čovjek ušao u Poslanikovu, ﷺ, džamiju raščupane kose i brade, pa mu je Resulullah, ﷺ, pokazao rukom da izađe iz džamije. Otišao je, uredio svoju kosu i bradu, a potom se vratio. A kada se ponovo pojavio, Vjerovjesnik, ﷺ, rekao je: “Zar ovako nije ljepše nego da dolazi rasčupane kose kao da je šejtan!”(Malik, 4/457/1834, i Bejheki, u djelu Šuabul-iman, 5/225/6462. I ovo predanje ima ispravan lanac prenosilaca do Ataa, ali je i ono mursel.) Nesumnjivo je da se ova dva predanja međusobno pojačavaju, ali je problem što verzija koju prenosi Ata nije jasna kada je riječ o kraćenju brade. Preneseno je još pet hadisa iz kojih se može zaključiti legitimnost kraćenja brade, ali su izuzetno slabi i ništavni, pa ih nećemo ni navesti. Dakle, u sunnetu ne postoji validan argument kada je riječ o kraćenju brade.
Ovi učenjaci posegnuli su i za predanjima od nekoliko ashaba u kojima stoji da su kratili bradu.
1. Kada bi obavljao hadždž i ‘umru, Ibn Omer, radijallahu anhu, skratio bi bradu ako bi prešla dužinu šake.(Buharija, str. 1272/5892. Ovo je predanje preneseno s devet različitih lanaca prenosilaca, u nekim vjerodostojnim verzijama spominju se hadž i ‘umra, a u drugima se ne spominju.)
2. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, uzeo je bradu šakom i skratio ono što je prešlo njenu dužinu. (Ibn Ebu Šejbe, 5/226/25472, i Ibn Sa‘d, 4/334, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 5/377-378.)
3. Džabir, radijallahu anhu, govorio je: “Bradu kratimo samo na hadždžu i ‘umri.”(Ibn Ebu Šejbe, 2/227/25478, i Ebu Davud, 4/82/4201, s dobrim lancem prenosilaca, kako tvrdi Ibn Hadžer. Vidjeti: Fethul-Bari, 10/350.)
4. Komentirajući ajet: “Neka sa sebe prljavštinu uklone…”(El-Hadždž, 29.), Ibn Abbas rekao je: “To se odnosi na brijanje glave, kraćenje brkova… i kraćenje brade.” (Taberi, 17/196/18973, i Ibn Ebu Šejbe, 3/414/15668, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 5/377.) Poznati tabiin Muhammed b. Ka‘b Kurezi tumačio je ajet na isti način, ali s nešto izmijenjenim redoslijedom, spomenuvši kraćenje brade. (Ibn Džerir, 17/197/18975, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 5/377.)
5. Preneseno je da je Alija, radijallahu anhu, kratio bradu, ali lanac prenosilaca ovog predanja je slab. (Ibn Ebu Šejbe, 5/226/25471.)
Također se pozivaju na sljedeće tabiine koji su smatrali da je kraćenje brade dopušteno: Ata b. Ebu Rebbah, Hasan Basri, Muhammed b. Sirin, Tavus b. Kejsan, Ibrahim Nehai, Muhammed b. Ka‘ba Kurezi, Mudžahid b. Džebr i neki drugi. Vjerodostojna predanja koja o tome govore zabilježili su, između ostalih, sljedeći muhaddisi: Ibn Ebu Šejbe, 5/226-227/25473, 25474, 25475, 25478 i 25481, Taberi, 17/197/18975 i 18977, Bejheki u djelu Šuabul-iman, 5/220/6438. To mišljenje zastupao je Šabi kao i dva poznata medinska pravnika tabiina: Kasim b. Muhammed i Salim b. Abdullah. (Ibn Ebu Šejbe, 5/226/25476, i Malik, 2/490/918. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 1/195.)
Stav četiri mezheba u vezi s kraćenjem brade
1. Hanefijski mezheb
U djelu En-Nihaja stoji da je bradu obavezno kratiti kada pređe dužine šake, da kraćenje ispod te dužine nije niko dopustio, i da je njeno brijanje oponašanje židova, hindusa i vatropoklonika. (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/347, El-Bahru-raik, 2/302, i Hašijetu Ibn Abidine, 3/456-457.) Ibn Abidin na drugom mjestu kaže: “Sunnet je da brada bude u dužini šake i da se skrati ono što pređe preko te dužine.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/347, El-Bahru-raik, 2/302, i Hašijetu Ibn Abidine, 3/456-457. 9/671.) Imam Merginani kaže: “Sunnet je nositi bradu u dužini šake.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/347.)
2. Malikijski mezheb
Upitan je li imam Malik smatrao da je nakon skidanja ihrama obavezno skratiti bradu, brkove i nokte, Ibn Kasim je odgovorio: “To nije smatrao obaveznim, ali je smatrao pohvalnim nakon brijanja glave skratiti nokte, brkove i bradu.” (Vidjeti: El-Mudevvenetul-kubra, 1/441.) Imam Badži također kaže da je imam Malik kraćenje brade smatrao pohvalnim.(Vidjeti: El-Munteka, 4/61.) Upitan u vezi sa čovjekom koji nosi izuzetno dugu bradu, imam Malik odgovorio je: “Neka je skrati.” (Vidjeti: Tenvirul-havalik, 1/232, i Šerhuz-Zurkani, 4/453.) Kadija Ijad je govorio: “Kraćenje brade ustranu i udužinu pohvalno je djelo.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 1/133.)
3. Šafijski mezheb
Imam Šafija u djelu El-Umm, 3/121, rekao je: “Draže mi je kada čovjek skrati bradu i brkove, a ako to ne učini, nije grješan jer ispravnost obreda zavisi od kraćenja, odnosno brijanja glave, a ne od brade.” Na drugom mjestu ovaj isti imam rekao je: “Niko nije obavezan skratiti bradu i brkove jer se obavezno kraćenje odnosi na kosu.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 9/337.)
4. Hanbelijski mezheb
Imam Hallal u djelu Et-Teredždžul, s vjerodostojnim lancem prenosilaca, zabilježio je da je imam Ahmed dopuštao kraćenje brade preko dužine šake dokazujući to Ibn Omerovim predanjem. (Vidjeti: El-Furu, 1/100, Kešful-kina, 1/124, i Es-Silsiletud-daifa, 5/377.) Ibn Muflih veli: “Kraćenje brade koja pređe dužinu šake nije pokuđeno.” (Vidjeti: El-Furu, 1/100.) Imam Merdavi rekao je: “Čovjeku nije pokuđeno kratiti bradu koja pređe dužinu šake.”(Vidjeti: El-Insaf, 1/121, i Kešful-kina, 1/124.)
Vidjeli smo da je kraćenje brade u dužinu šake utemeljeno praksom prvih generacija, i ne znam da je neko od ashaba to zabranjivao. Međutim, nije dopušteno kraćenje brade ispod dužine šake, jer, kako kaže Ibn Abidin, to nije dopustio nijedan učenjak. Naime, islamski učenjaci raspravljali su o tome da li je dopušteno kraćenje brade koja pređe dužinu šake, ali nisam zapazio u kapitalnim djelima da su raspravljali o kraćenju brade ispod dužine šake. Neki učenjaci, opet, smatraju da je kraćenje brade vezano isključivo za obrede hadždža, odnosno ‘umre, ali to nije ispravno. U nekim predanjima stoji da su ashabi kratili bradu na hadždžu i ‘umri, ali u nekim drugima predanjima to se ne spominje. Stoga je ispravno kazati da kraćenje brade nije vremenski određeno, tj. legitimno ju je skratiti povodom obreda, ali i drugim povodima, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Da li je obavezno uzeti abdest pred spavanje? Može li čovjek spavati džunup?
Pohvalno je stalno biti pod abdestom. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Znajte da je najbolje djelo koje učinite namaz, a abdest čuva samo pravi vjernik.” (Ahmed i Hakim, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Hadis nam ukazuje da je lijepo uvijek biti pod abdestom, a posebno kada se pođe na spavanje, o čeviše
Pohvalno je stalno biti pod abdestom. Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Znajte da je najbolje djelo koje učinite namaz, a abdest čuva samo pravi vjernik.” (Ahmed i Hakim, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Vidi manjeHadis nam ukazuje da je lijepo uvijek biti pod abdestom, a posebno kada se pođe na spavanje, o čemu, opet, postoji nekoliko autentičnih hadisa. Naime, Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Čistite svoja tijela, Allah vas očistio od grijeha! U odjeću svakog čovjeka koji zanoći pod abdestom uđe melek, i kada god se okrene s jedne na drugu stranu, melek zamoli: ’Moj Allahu, oprosti Svom robu jer je zaspao pod abdestom.’” (Taberani, u djelu El-Evsat. Ibn Munzir, Ibn Hadžer i šejh Albani hadis su okarakterizirali dobrim. Vidjeti: Fethul-Bari, 11/109, Sahihul-džamia, 2/730, i Sahihut-tergib, 1/386.)
U drugoj verziji koju prenose Ebu Hurejre i Ibn Omer umjesto riječi: “…kada god se okrene” stoje riječi: “…kada god se probudi…” (Ibn Mubarek, u djelu Ez-Zuhd, 2/761/983, i Ibn Hibban, 3/328. Imam Hejsemi, Ibn Hadžer i Albani i ovu verziju smatraju dobrom. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 1/226, Fethul-Bari, 11/109, i Es-Silsiletus-sahiha, 6/89-90.)
Iz navedenih hadisa možemo zaključiti: prvo, u odjeći onoga ko zaspi pod abdestom boravi melek, što je samo po sebi velika odlika; i, drugo, isti taj melek traži oprost kada god se čovjek okrene ili probudi, a dovu koju uputi melek Svemogući Allah uslišava. Subhanallah, velike li nagrade za jednostavno djelo! Muaz b. Džebel prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko zanoći sa zikrom i pod abdestom, potom se probudi i zamoli Allaha za neko ovosvjetsko ili ahiretsko dobro, Allah će mu to dati.” (Ebu Davud, 13/262, i Taberani, 20/118, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti Sahihul-džamia, 2/1003.) Po konsenzusu islamskih učenjaka, dopušteno je spavati džunup, tvrdi imam Nevevi.(Vidjeti: El-Minhadž, 3/177.)
Međutim, džunupu je pohvalno uzeti abdest prije spavanja. Aiša, radijallahu anha, pripovijedala je: “Kada bi htio jesti ili spavati džunup, Resulullah, ﷺ, uzeo bi abdest koji uzima za namaz.” (Muslim i Ibn Huzejme.)
Omer b. Hattab upitao je Poslanika, ﷺ, može li čovjek spavati džunup, pa mu je odgovorio: “Može, ali neka prije spavanja uzme abdest!” (Buharija i Muslim.)
U hadisu je imperativ i iz njega se može razumjeti da je to obavezno, ali u jednoj Muslimovoj verziji stoji: “…neka se abdesti, ako hoće’’, što nam ukazuje da je to pohvalno, a ne obavezno, a to je stav većine islamskih učenjaka. (Vidjeti: Fethul-Bari, 1/469.)
Omer, radijallahu anhu, jednom je prilikom obavijestio Poslanika, ﷺ, da ponekad zaspi džunup, pa mu je Resulullah, ﷺ, sugerirao: “Uzmi abdest, operi spolni organ i spavaj.” (Buharija i Muslim.)
Doduše, u jednom drugom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ, kazao je da se meleki ne približavaju džunupu.(Ebu Davud, 11/157, s dobrim lancem prenosilaca.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Da li dojenje kvari abdest?
Po konsenzusu islamskih učenjaka, dojenje djeteta ne kvari abdest, tvrdi Ibn Munzir. (Vidjeti: El-Evsat, 1/157.) A Allah najbolje zna. Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Po konsenzusu islamskih učenjaka, dojenje djeteta ne kvari abdest, tvrdi Ibn Munzir. (Vidjeti: El-Evsat, 1/157.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMože li muž dati zekat svojoj supruzi i obrnuto?
Muž ne može dati zekat svojoj supruzi, makar spadala u jednu ili više skupina koja ima pravo na zekat, iz razloga što je dužan da je izdržava. Ibn Munzir i Ibn Kudame pozivali su se na konsenzus pravnika o tom pitanju. (Vidjeti: El-Idžma, str. 58, El-Mugni, 2/511, Ahkamun-nisa, 5/163.) Može li ženaviše
Muž ne može dati zekat svojoj supruzi, makar spadala u jednu ili više skupina koja ima pravo na zekat, iz razloga što je dužan da je izdržava. Ibn Munzir i Ibn Kudame pozivali su se na konsenzus pravnika o tom pitanju. (Vidjeti: El-Idžma, str. 58, El-Mugni, 2/511, Ahkamun-nisa, 5/163.)
Može li žena dati zekat svome suprugu, naravno ako spada u skupinu koja ima pravo na zekat – pitanje je u vezi s kojim učenjaci nemaju jednoglasan stav. Imam Ebu Hanife, Malik, i Ahmed, po jednoj verziji, smatraju da žena ne može dati zekat svom mužu, dok imam Šafija, Muhammed, Ebu Jusuf, i Ahmed, po drugoj verziji, Ibn Munzir, Ibn Kudame, Kurtubi i neki drugi učenjaci to smatraju legitimnim. (Vidjeti: El-Mugni, 2/511-512, El-Hidaja, 1/111, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 8/176, i Ahkamun-nisa, 5/163.)
Pravnici koji to dopuštaju svoj stav obrazlažu time da žena nije obavezna izdržavati muža, pa je on za nju, u pogledu izdvajanja zekata, strana osoba kojoj se može dati zekat. Ovo je mišljenje i prioritetnije, jer ne postoji argument koji ovu stvar zabranjuje, a i ispravna logika ide mu u prilog. Kada je riječ o tome, oni su još posegnuli za nekim hadisima, ali hadisi (Jedan je zabilježio Buharija, 1426, a drugi Taberani, 24/286/728.) nisu baš jasni da se radi o zekatu, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeMože li se dati zekat muslimanima grješnicima?
Plemeniti Gospodar pojasnio je skupine kojima pripada zekat i u ajetu nije napravljena razlika između muslimana ustrajnog u pokornosti i muslimana grješnika. U ovom slučaju može se razmatrati samo prioritet, nikako osnova propisa, jer su islamski učenjaci jednoglasnog mišljenja da je kradljivcu i neviše
Plemeniti Gospodar pojasnio je skupine kojima pripada zekat i u ajetu nije napravljena razlika između muslimana ustrajnog u pokornosti i muslimana grješnika.
Vidi manjeU ovom slučaju može se razmatrati samo prioritet, nikako osnova propisa, jer su islamski učenjaci jednoglasnog mišljenja da je kradljivcu i nemoralniku, ukoliko pripadaju jednoj od kategorija zekata, dozvoljeno dati zekat (Vidjeti: Šerhu Sahihil-Buhari, 3/423, od Ibn Bettala.), za razliku od nevjernikâ kojima se, po konsenzusu (Ovaj konsenzus navode mnogi islamski učenjaci, dok drugi, ipak, spominju određena razilaženja po ovom pitanju. Vidjeti: El-Idžma, str. 56, Nevadirul-fukaha, str. 48, Et-Temhid, 14/263, El-Mugni, 2/272, i Rahmetul-ummeh, str. 86. ), ne daje zekat osim skupine čija srca treba pridobiti i to po mišljenju jednog dijela učenjaka (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 8/166, i Ruhul-meani, 2/45.), a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović