Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je samo otac griješan što sam nepokrivena
AlejkumusSelam! Prijevod ajeta koji si spomenula ne postoji u Kur’anu sa takvim riječima. U 31. ajetu sure En-Nur stoji: “I reci mu’minkama neka obore poglede svoje, neka čuvaju svoje polne organe, neka ne pokazuju svoje ukrase osim što je ionako spoljašnje i neka spuste vela svoja niz grudi svoje…“više
AlejkumusSelam!
Prijevod ajeta koji si spomenula ne postoji u Kur’anu sa takvim riječima. U 31. ajetu sure En-Nur stoji: “I reci mu’minkama neka obore poglede svoje, neka čuvaju svoje polne organe, neka ne pokazuju svoje ukrase osim što je ionako spoljašnje i neka spuste vela svoja niz grudi svoje…“. A u 59. Ajetu sure El-Ahzab stoji: “O vjerovjesniče, reci ženama i kćerima svojim i ženama vjernika neka se pokriju svojim džilbabima…“.
Tvoje tumačenje se ne slaže sa šerijatskim tekstovima Kur’ana i sunneta. Naime, tačno je da je staratelj dužan narediti i zahtjevati da se njegova supruga i kćerke propisno oblaće i da će biti pitan na Sudnjem danu ako u tome napravi propuste. Dokaz za to su riječi Uzvišenog: “O vjernici čuvajte sebe i svoje porodice od Vatre čije će gorivo biti ljudi i kamenje…” (Et-Tahrim 6).
Čuvati porodicu od Vatre znači naređivati članovima porodice da izvršavaju vadžibe i klone se harama. Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svi ste vi čuvari i svi ćete biti pitani za ono što vam je povjereno na čuvanje, …muškarac je čuvar onih koji su u njegovoj kući i biće pitan za njih…” (mutefekun alejhi). Ali ovo ne znači da se njegova supruga ili punoljetna (koja je dobila mjesečno pranje) kćerka ne trebaju pokriti bez njegove naredbe ili zahtjeva. Pokrivanje punoljetne žene muslimanke je vadžib po idžma’u (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta. A u stidno mjesto žene, koje treba pokriti, ulaze između ostalog glava, kosa i vrat, oko čega su složni učenjaci. Razilaze se oko lica žene da li je njegovo pokrivanje sunnet ili vadžib. Dokazi iz Kur’ana, Sunneta, idžma’a, kijasa (analogije), predaja ashaba i zdravog razuma koji ukazuju na obavezu pokrivanja punoljetne muslimanke su mnogobrojni i što je uglavnom općepoznato svakom muslimanu.
Prema tome, nema razilaženja među učenjacima da je muslimanki vadžib da se pokrije na što ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi. A to znači da je žena griješna ako to ne uradi čineći time veliki grijeh prema Allahu. Osim ako se nije pokrila jer nije znala da je to vadžib, ili su joj neznalice “pojasnile” da to nije toliko bitna stvar u Islamu jer je najbitnije imati čistu dušu. A može li nepokrivena žena muslimanka imati čistu dušu oglušujući se na tolike ajete i hadise koji obavezuju muslimanku da se pokrije. Pokrivanje žene muslimanke nije stvar želje, sviđanja, mode i dopadanja, nego jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu. Njeno pokrivanje nije uslovljeno naredbi njenog staratelja nego je zahtjev od njenog Stvoritelja Allaham, subhanehu ve te’ala. Prema tome, ti i tvoja majka ćete biti odgovorne i griješne za nepokrivanje bez obzira naredio vam staratelj (muž iliotac) ili ne.
Odgovorio na pitanje
Vidi manjeMr.Zijad Ljakić
Namaz kojim se naklanjavaju svi propušteni namazi
Islamski učenjaci, Allah im se smilovao, spomenuli su dva slučaja po pitanju naklanjavanja propuštenih namaza: Prvi: Kada osoba opravdano izostavi namaz, u situaciji kao što je san ili zaborav. U tom slučaju nije grješna i dužna je naklanjati namaz kada ga se sjeti ili probudi. Drugi: Kada namjernoviše
Islamski učenjaci, Allah im se smilovao, spomenuli su dva slučaja po pitanju naklanjavanja propuštenih namaza:
Prvi: Kada osoba opravdano izostavi namaz, u situaciji kao što je san ili zaborav. U tom slučaju nije grješna i dužna je naklanjati namaz kada ga se sjeti ili probudi.
Drugi: Kada namjerno izostavi namaz. U ovom slučaju postoje dva mišljenja islamskih učenjaka: prvi smatraju da je takva osoba grješna i dužna da ih naklanja, a drugi su mišljenja da je grješna i da nije dužna da naklanja, jer to naklanjavanje nije ispravno, već će se iskreno pokajati Allahu, tražiti oprost i činiti dobra djela.
Laž je da postoji namaz sa kojim se naklanjavaju svi namjerno propušteni namazi. Uvaženi učenjak Ševkani, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Hadis: ‘Ko klanja u zadnjem petku ramazana pet propisanih namaza u toku dana i noći, nadomjestit će namaze koje je propustio u jednoj godini” – nedvojbeno je izmišljen i lažno pripisan Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem. Nisam ga našao u knjigama izmišljenih hadisa koje su sakupili njihovi autori, s tim da je on poznat kod skupine onih koji se smatraju islamskim pravnicima u gradu Sana’ u našem vremenu. Tako da dosta ljudi postupa po njemu. Ne znam ko ga je njima izmislio. Allah neka unakazi lažljivce.” (Fevaidu medžmua fi ehadisi mevdua)
”Namaz je ibadet, osnova u njoj je tevkif, a traženje njenog naklanjavanja i njeno pojašnjenje je propis i u tome nije ispravno da se vraća osim Allahovoj Knjizi i sunnetu Resullaha, sallalahu alejhi ve sellem, i konsenzusu koji se oslanja na njih ili na jednog od njih. Ni od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni od njegovih drugova, neka je Allah zadovoljan njima, ni od ispravnih imama, Allah im se smilovao, nije preneseno da su klanjali ovaj namaz ili podsticali da se klanja. Da je postojao taj namaz, ashabi bi znali za njega i prenijeli ga nama i uputili bi, poslije njih, na njega ispravne imame, međutim, kako to od njih nije potvrđeno ni riječima ni djelom, onda to ukazuje da je namaz ”naklanjavanja za čitav život” novotarija u islamu i ovaj namaz Allah nije propisao.” (Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji) Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Validnost namaza obavljenog za rafidijom (šijom)
Uvaženi brate u vjeri, vaše pitanje je kratko a da bi odgovor bio potpun, trebalo bi spomenuti mnogo toga, ali mi ćemo spomenuti nekoliko najbitnijih stvari: Prvo, to što on nije vezao ruke u namazu, ne mora da znači da je on šija, iako je velika mogućnost da jeste, naročito u našem podneblju. Drugoviše
Uvaženi brate u vjeri, vaše pitanje je kratko a da bi odgovor bio potpun, trebalo bi spomenuti mnogo toga, ali mi ćemo spomenuti nekoliko najbitnijih stvari:
Prvo, to što on nije vezao ruke u namazu, ne mora da znači da je on šija, iako je velika mogućnost da jeste, naročito u našem podneblju.
Drugo, ostavljanje vezanja ruku u namazu nije problematično samo po sebi, pošto ostavljanje vezanja ruku u namazu ne uzrokuje neispravnost namaza. Sporna je stvar, ako sigurno znaš da je on šija (ispravnije je kazati rafidija), to što oni prilikom abdesta ne peru nožne članke, već samo potiru mokrom rukom po bosom stopalu. To pitanje nije jedno od pitanja gdje se može tolerirati mezhebsko razilaženje, pošto je to mišljenje neosnovano i u suprotnosti sa konsenzusom učenjaka ehli-sunneta.
Učenjaci ehli-sunneta smatrali su da je dozvoljeno da čovjek prilikom abdesta potare po mestvama, ali niko od njih nije smatrao validnim potiranje po bosim nogama, osim rafidija (šija), stoga namaz onih koji abdeste na taj način nije validan, jer se prethodno nije ostvarila pravna čistoća, abdest. Allahov Poslanik je kazao: ”Allah neće primiti namaz nekog od vas ko nije pravno čist, pod abdestom, sve dok se ne abdesti, očisti.“ (Buharija i Muslim)
Postoji tu i druga strana, koja je mnogo bitnija, a to je strana vjerovanja (akideta) kod rafidija, koja liči na sve i svašta osim na ispravno vjerovanje. U vjerovanju velikog broja rafidija postoje stvari koje su jasni i nedvosmisleni kufr (nevjerstvo) po ispravnom, ehli-sunetskom učenju. To ovo pitanje čini dodatno kompliciranim, samim tim što veliki broj učenjaka u pogledu propisa rafidija pravi razliku između običnih ljudi i onih koji se smatraju njihovim učenjacima.
U svakom slučaju, na osnovu svega spomenutog, ako si siguran da je on rafidija, onda ti savjetujem i preporučujem da ponoviš svoj namaz. Moj savjet tebi za budućnost je kratak: Što dalje od tog insana. Allahov Poslanik, koji nije govorio po svome hiru, kazao je: ”Čovjek je na vjeri svoga prijatelja, zato neka svako od vas gleda koga će uzeti za svoga prisnog prijatelja.’’ A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof.Elvedin Pezić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Klanje kurbana za mejjita ili za sebe?
Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, vaša namjera je ispravna, najprioritetnije je da kurban koji želite zaklati – zakoljete za sebe i svoju porodicu. Jedan kurban, npr. ovca, po mišljenju većinskog dijela učenjaka, dovoljna ja za cijelu jednu porodicu. Što se tiče propisa klanja kurbana, on se prvenviše
Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, vaša namjera je ispravna, najprioritetnije je da kurban koji želite zaklati – zakoljete za sebe i svoju porodicu. Jedan kurban, npr. ovca, po mišljenju većinskog dijela učenjaka, dovoljna ja za cijelu jednu porodicu. Što se tiče propisa klanja kurbana, on se prvenstveno, kao i svi ostali propisi, odnosi na žive ljude, na one koji su u mogućnosti.
Što se tiče klanja kurbana na ime mrtvih, nakon što čovjek zakolje kurban za sebe i svoju porodicu, ispravno je da je to dozvoljeno učiniti, sa namjerom udjeljivanja sadake na njihovo ime. Uvaženom učenjaku današnjeg vremena šejhu Bin Bazu, rahimehullah, postavljeno je pitanje o klanju kurbana za mrtve, pa je kazao: ”Ako bi zaklao kurban sa namjerom kurbana, u danima kurbana, za svoga oca, djeda ili nekog drugoga, to nema nikakve smetnje. Također, ako bi zaklao kurban kao vid sadake siromasima, to je dozvoljeno, zato što sadaka koristi mejjitu kao i živome, bez obzira da li se udjeljivalo meso, novac ili hrana. Sve to koristi mejjitu, a i živom čovjeku. Zabilježeno je da je Allahov Poslanik upitan o čovjeku koji udijeli sadaku za svoju umrlu majku, da li ona ima sevap – nagradu za to, pa je kazao: ”Da.” U hadisu koji je zabilježio imam Muslim spomenuto je da je Poslanik kazao: ”Kada preseli neko od sinova Ademovih, prekinu se njegova djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim će se drugi koristiti, ili čestito dijete koje će moliti za njega.”
Rezime: Udjeljivanje sadake na ime mejjita koristi mejjitu, po konsenzusu islamskih učenjaka, kao što će mu koristiti dova koja se upućuje za njega. Ako čovjek klanjem kurbana bude namjeravao sadaku na ime oca, djeda ili nekog drugog, ili ga zakolje u danima kurbana na ime kurbana za njih – želeći tim kurbanom Allahovo zadovoljstvo, bez da to čini u određenim danima, osim ako je u pitanju Kurbanski bajram ili neko drugo blagoslovljeno vrijeme kao mjesec ramazan, devet dana zul-hidždžeta, sve je to dozvoljeno i nagradu će imati onaj ko je to zaklao kao i mejjit na čije se ime to zaklalo.” (Fetve Bin Baza, 13 tom, str. 255) A Allah najbolje zna!
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Džinni me muče u snovima
Uvaženi brate u islamu, na početku Allaha molim da te izliječi i da te sačuva od svakog zla. Što se tiče odgovora, ovaj termin ‘’potencija’’ u pitanju meni je malo nejasan i ne znam šta znači u ovom kontekstu. Ako mislite da vam je spolni organ ukrućen (erekcija), onda to nema nikakve veze sa vašimviše
Uvaženi brate u islamu, na početku Allaha molim da te izliječi i da te sačuva od svakog zla. Što se tiče odgovora, ovaj termin ‘’potencija’’ u pitanju meni je malo nejasan i ne znam šta znači u ovom kontekstu.
Ako mislite da vam je spolni organ ukrućen (erekcija), onda to nema nikakve veze sa vašim postom.
Ako mislite da ste ejakulirali i izbacili spermu, onda vam je obaveza da se okupate i da nastavite vaš post, bez obzira kada se to desilo. Ako se desi u snu, vaš post je validan po konsenzusu učenjaka.
A što se tiče drugog dijela pitanja, dragi moj brate, ti si već poduzeo ono što je u tvojoj moći. Nastavi sa učenjem zikrova i dova, jutarnjeg i večernjega zikra, kao i dova prije spavanja.
Svakako gledaj da se što više vremena družiš sa Kur’anom.
Ako uz sve to primijetiš ponovo simptome djelovanja sihra, nemoj da ti je teško da se nastaviš liječiti.
Obaveza ti je da tragaš za osobama koje liječe na ispravan način, ovo govorim pošto je takvih osoba u današnjem vremenu malo, a mnogo je onih koji se time bave, a koji ili djelimično ili potpuno neispravno liječe.
Dragi moj brate, strpi se na iskušenjima koja te zadese, a Allah je strpljivima obećao veliku nagradu.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manjeKoliko muž smije da uzme od moje plate i mogu li i ja učestovati u planiranju kućnih troškova?
Doista je mnogo toga što bi trebalo razmotriti kako bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, stoga ćemo spomenuti samo najbitnije stvari, izostavljajući ono što nije obaveza da spomenemo prilikom odgovora. Islam je u svome savršenstvu uzdigao prava žene toliko da je to prije islama bila nepoznanica čoviše
Doista je mnogo toga što bi trebalo razmotriti kako bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, stoga ćemo spomenuti samo najbitnije stvari, izostavljajući ono što nije obaveza da spomenemo prilikom odgovora.
Islam je u svome savršenstvu uzdigao prava žene toliko da je to prije islama bila nepoznanica čovječanstvu. Jedno od prava koje islam garantira ženi jeste i pravo na posjedovanje imetka. Žena u islamu nasljeđuje imetak i biva nasljeđivana od strane onih koji ostaju iza nje nakon smrti. Žena u islamu može da posjeduje ogroman imetak i kao takva, ako je udata, nije obavezna da izdržava svoga muža, pa makar on bio siromah. Normalno, ako bi muž bio siromašan, a žena bogata, njoj bi bilo pohvalno da pomogne svoga muža, lijepo je da njemu prije drugih udijeli sadaku, kao što joj je dozvoljeno da mu pozajmi novac koji je njemu obaveza da vrati kao da je to pozajmio od nekog drugog.
Nakon spomenutog, postupak vašeg muža, ako to nije dogovoreno između vas dvoje prilikom sklapanja braka, čista je nepravda (zulum) koju islam strogo zabranjuje, a naročito ako se radi o nekome ko je blizak insanu i ko insanu čini mnogo dobro, kao što je slučaj u relacijama muža i supruge. Ajeti i hadisi koji govore o zabrani nepravde, kao i teškim ovodunjalučkim i ahiretskim kaznama koje čekaju nasilnike, u islamu su toliko mnogobrojni da ih ne treba spominjati. Uzimanje vašeg imetka na taj način sigurno potpada pod pojam nedozvoljenog načina prisvajanja imetka. Kazao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imanja ne prisvajajte.” (En-Nisa, 29)
U osnovi muž nema pravo da uzme od ženinog imetka – NIŠTA, osim onoga što mu ona daruje drage volje, baš kao što nema pravo da uzme imetak nekoga drugog. Govoreći o ženinom pravu na vjenčani dar (mehr) i njenom pravu na raspolaganje imetkom, Uzvišeni Allah je kazao: “I draga srca ženama vjenčane darove njihove podajte; a ako vam one od svoje volje od toga šta poklone, to s prijatnošću i ugodnošću uživajte.” (En-Nisa, 4) Ovaj ajet jasno ukazuje da žena posjeduje imetak koji dobije na ime vjenčanog dara i da muž od tog imetka može da dobije samo ono što mu ona svojevoljno daruje.
Po islamskom učenju, muž je taj koji je obavezan da izdržava ženu, i u pogledu toga ne postoji razilaženje kod islamskih učenjaka.
Aiša, r.a., prenosi da je Hind bint Utbe, r.a., došla Allahovom Poslaniku i kazala: “Allahov Poslaniče, doista je moj muž Ebu Sufjan škrt čovjek, ne daje mi onoliko koliko je potrebno meni i mom djetetu, osim onoga što ja uzmem bez njegovog znanja.” Allahov Poslanik je kazao: “Uzmi onoliko koliko je (po običaju) potrebno tebi i tvom djetetu.” (Buharija i Muslim)
Kazao je Ibn Kudame: “Izdržavanje supruge je (muževa) obaveza koju potvrđuje Kur’an, sunnet Allahovog Poslanika i konsenzus islamskih učenjaka.” (El-Mugni, str. 8/156)
Treba napomenuti da je jedan od osam uvjeta validnosti zapošljavanja žene izvan kuće i dozvola supruga. Muž ima potpuno pravo da dopusti ili da uskrati ženi zapošljavanje izvan kuće.
Isto tako, treba znati, u vašoj situaciji, da su islamski učenjaci kazali da muž ima potpuno pravo da za suprugin svakodnevni izlazak iz kuće (što će neminovno uzrokovati uskraćivanje određenih prava muža kod supruge) traži od supruge određeni procenat njene plate (shodno dogovoru) kao nadoknadu za to što joj je dozvolio da ostavi kuću i kućne obaveze.
Ako žena pristane na to, onda treba da se drži dogovorenog, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Muslimani se pridržavaju uvjeta koje su dogovorili.” (Tirmizi, Ebu Davud, od Ebu Hurejre, r.a., šejh Albani ovaj hadis ocijenio je vjerodostojnim u više svojih knjiga.)
Isto tako, treba napomenuti da je supruzi dozvoljeno da prije sklapanja braka uvjetuje mužu dopuštenost zapošljavanja nakon braka, i ako muž pristane na taj uvjet, obaveza mu je da se drži onoga što je dogovorio prije braka te da dopusti supruzi zapošljavanje, bez da od nje traži nadoknadu za to, shodno riječima Allahovog Poslanika: “Doista su najprioritetniji uvjeti koje trebate ispuniti oni uvjeti na osnovu kojih su vam vaše supruge postale dozvoljene.” (Buharija i Muslim, od Ukbe ibn Amira, r.a.) Ako bi muž prilikom sklapanja braka pristao na uvjet zapošljavanja supruge, koji mu ona postavi, a nakon braka odbije da to ispuni, žena u toj situaciji (u osnovi) ima pravo da traži razvod braka.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Pezić Elvedin
Vidi manjePropis upotrebe onoga čime se sprečava ili izaziva hajz i čime se sprečava začeće ili izaziva pobačaj?
Upotreba onoga čime se sprečava hajz dopušteno je ženi uz dva uvjeta: – da nema bojazni da će joj naštetiti. Pa, ukoliko postoji bojazan da će joj naštetiti, onda upotreba toga nije dopuštena, na osnovu riječi Uzvišenog: „I sami sebe u propast ne dovodite.“ (El-Bekara, 195.), „…i jedni druge ne ubijviše
Upotreba onoga čime se sprečava hajz dopušteno je ženi uz dva uvjeta:
– da nema bojazni da će joj naštetiti. Pa, ukoliko postoji bojazan da će joj naštetiti, onda upotreba toga nije dopuštena, na osnovu riječi Uzvišenog: „I sami sebe u propast ne dovodite.“ (El-Bekara, 195.),
„…i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv! (En-Nisa’,29.),
– da to bude uz dopuštanje muža, ako on ima veze s tim; naprimjer da ona bude razvedena od njega, ali na način koji ga obavezuje da je materijalno izdržava. Nije dozvoljeno ženi upotrebljavati sredstva koja sprečavaju hajz kako bi se produžilo vrijeme njenog pričeka, a time i njegova skrb o njoj, osim uz dopuštenje muža. Također, ako je potvrđeno da se upotrebom onoga što sprečava hajz sprečava i trudnoća, onda je nužno da to bude uz dozvolu muža. Bolje je ne upotrebljavati ta sredstva, osim u nužnoj potrebi, zato što je prepuštanje da se stvari odvijaju same po sebi bliže zdravlju i ispravnosti.
Što se tiče upotrebe onoga što izaziva hajz, to je dopušteno uz dva uvjeta:
– da putem toga žena ne nastoji izbjeći vadžib, kao naprimjer da to upotrijebi malo prije ramazana kako ne bi postila ili klanjala i slično;
– da to bude s dozvolom muža, zato što hajz njemu sprečava potpuni užitak, pa nije dopušteno upotrebljavati ono što sprečava njegovo pravo, osim s njegovim zadovoljstvom.
U slučaju da bude puštena, upotrebljavajući ta sredstva žena ubrzava prolazak muževog prava da je vrati, ako bude imao pravo da je vrati (tj. ako se ne radi o definitivnom razvodu).
Postoje dvije vrste upotrebe onoga što sprečava trudnoću, a to je:
Da se time trajno sprečava začeće i to nije dozvoljeno, jer zbog toga nema trudnoće, a tako ni potomstva. Ovo je suprotno namjerama šerijata, a to je širenje islamskog ummeta. Ovo nije dopušteno i zbog toga što žena nije sigurna da neće umrijeti njena djeca koju već ima, pa bi mogla ostati bez djece;
Da se time privremeno sprečava začeće, kao naprimjer da žena često ostaje trudna i trudnoća je preoptereti, pa ona želi planirati svoju trudnoću svake dvije godine, ili tome slično. Ovo je dopušteno, ali uz odobrenje muža i da u tome ne bude štete po nju. Postoji dokaz da su ashabi u vrijeme Resulullaha ﷺ, prilikom snošaja sa svojim ženama, ponekad ejakulirali izvan rodnice, zbog toga da im žene ne bi ostajale trudne i to im on nije zabranjivao. (Za ovakav postupak u arapskom jeziku upotrebljava se termin el-’azl).
Što se tiče upotrebe sredstava koja izazivaju pobačaj, ona mogu biti korištena s različitim namjerama:
Da se njima namjerava pobačaj kako bi žena izgubila plod. Ako to bude nakon što plod oživi, to je bez sumnje haram, zato što je bespravno ubijanje zabranjeno po Kur’anu, sunnetu i konsenzusu muslimana. A ako to bude prije nego što plod oživi, u tom slučaju ulema se razišla oko njegove dopuštenosti. Neki od njih su to dopustili, neki zabranili, dok neki kažu: “Dozvoljeno je ako plod ne bude ugrušak (alekah), to jest da nije napunio četrdeset dana.” Neki pak kažu da je to dozvoljeno u slučaju da plod nije poprimio ljudske konture tijela. Ispravnije je da je zabranjeno izvršiti pobačaj ploda osim u nužnoj potrebi, kao naprimjer da je majka bolesna i ne može da nosi plod i tome slično. Tada je dozvoljeno pobaciti plod, ali ako je prošlo vrijeme u kojem je moguće da su se oblikovale konture ljudskog tijela, tada je to zabranjeno. A Allah najbolje zna.
Da se tim odstranjivanjem ploda ne namjerava njegov gubitak, tako da taj pokušaj odstranjivanja ploda bude na kraju trudnoće i blizu termina porođaja. Ovo je dopušteno pod uvjetom da u tome ne bude štete za majku niti za dijete i da nema potrebe za operacijom (carskim rezom). Postoje četiri stanja kod kojih je neophodna operacija:
Da je živa i majka i dijete. Nije dopušteno izvršili operaciju, osim u nužnosti, tj. pri teškom porodu, tako da je operacija nužna. To je zato što je tijelo emanet čovjekov i ne može raspolagati s njim po svom nahođenju slučaju da postoji bojazan za njega. To može uraditi u slučaju da to za njega ima veliku korist i zato jer možda smatra da nema nikakve štete u operaciji, a pokaže se suprotno;
Da su mrtvi i majka i dijete. Tada nije dopušten hirurški zahvat kako bi se dijete odstranilo, jer tome nema koristi;
Da majka bude živa, a dijete mrtvo. Tada je dopušteno izvršiti operaciju kako bi se dijete odstranilo, osim ako postoji bojazan za majku. Ono što je skoro vjerovatno, a Allah najbolje zna, jeste da ako plod umre, on ne može izaći bez operacije. Njegov boravak u majčinoj utrobi sprečavao bi narednu trudnoću i predstavljao bi tegobu za nju;
Da je majka mrtva, a dijete živo. Ako ne postoji nada za njegov život, nije dopušteno izvršiti operaciju, a dopušteno je ako postoji nada. U slučaju da iz utrobe izađe jedan dio djetetovog tijela, ili ne izađe ništa, onda će se dijete izvaditi operativnim putem. Učenjaci našeg mezheba smatraju da nije dopušteno izvaditi dijete operativnim putem jer je to masakriranje tijela. Ispravno je, međutim, da se to može uraditi ako plod ne može sam izaći. Ovaj stav odabire Ibn- Hubejre koji u djelu El-Insa ( kaže da je ovo preče. Ja kažem da je to preče, naročito u našem vremenu i to nije masakriranje tijela, jer se nakon operacije stomak zašije i zato što je nepovredivost živog preča od nepovredivosti mrtvog, te što je spašavanje nevinog od stradanja obaveza, a plod u utrobi je nevin (bezgriješan insan) i obaveza ga je spasiti, a Allah najbolje zna. Napomena: U prethodno spomenutim situacijama u kojim je dopušteno pobacivanje ploda, neophodna je saglasnost onoga kome taj plod pripada, to jest, muža (oca).
Muhammed ibn Salih el-Usejmin
Vidi manjeZar konsenzus učenjaka može biti dokaz pored Kur’ana i hadisa?
Učenjaci islamske jurisprudencije konsenzus učenjaka definiraju kao: “Jednoglasni stav mudžtehidâ (pravnih eksperata) jednog vremena nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellam, o određenom vjerskom pitanju.” Kada se islamski učenjaci u određenom vremenu ili kroz historiju slože na nekom pitaviše
Učenjaci islamske jurisprudencije konsenzus učenjaka definiraju kao: “Jednoglasni stav mudžtehidâ (pravnih eksperata) jednog vremena nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellam, o određenom vjerskom pitanju.” Kada se islamski učenjaci u određenom vremenu ili kroz historiju slože na nekom pitanju, tada njihov jednoglasni stav biva kategorički dokaz u šerijatu. (Uporediti: Muzekkiretu usulil-fikh, str. 231, od šejha Šenkitija i Idžmaat Ibni Abdilberr, 1/41.) Uzvišeni Allah rekao je: “A ko se suprotstavi Poslaniku nakon što mu se jasno pokaže Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo ga da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a ružno je to boravište.” (En-Nisa, 115.) Izraz “put vjernika”, spomenut u ajetu, po mišljenju nekih učenjaka, odnosi se na konsenzus. (Uporediti: Medžmu’ul-fetava, 7/29.)
U jednom hadisu stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Moj se ummet neće složiti na zabludi.” (Ahmed, 6/396/27267, Taberani i Hakim. Zbog mnoštva lanaca prenosilaca kojima je hadis prenesen, šejh Albani ovaj je hadis ocijenio dobrim. Vidjeti: Es-Silsiletus-sahiha, 3/319-320, i Es-Silsiletud-daifa, 4/20.) Ibn Hazm nije prihvatio pojačavanje ovog hadisa, ali je kazao: “Iako ovaj hadis nije vjerodostojan, njegovo je značenje ispravno.” (Vidjeti: El-Ihkam, 4/527.) Imam Šafija smatra da je stvarni konsenzus jači od pojedinačnih (ahad) hadisa (tj. mimo mutevatir predanja). (Vidjeti: Adabuš-Šafi, str. 232, od Ibn Ebu Hatima, El-Kifajetu fi ilmir-rivaja, str. 437, Menakibuš-Šafi, 2/30, od imam Bejhekija, i Sijeru ealamin-nubela, 10/20.) Na ovaj smisao ukazao je i šejhul-islam Ibn Tejmijje. (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 7/29, od Ibn Tejmijje.)
Ibn Huzejme veli: “Uvjereni smo da se učenjaci neće složiti na onome što je suprotno vjerodostojnim Poslanikovim, ﷺ, riječima kojima se ne suprotstavljaju drugi hadisi.” (Vidjeti: Sahihu Ibni Huzejma, 2/85, i Medžmu’ul-fetava, 19/144.) Dakle, stvarni konsenzus pravnika ne može biti u koliziji s argumentima, makar izgledalo da nije tako, jer konsenzus je ustvari mišljenje izvučeno iz šerijatskih dokaza. (Uporediti: Kešful-esrar, 3/482, od Alauddina Buharija, i Medžmu’ul-fetava, 19/144.)
Izraz “konsenzus pravnika” poznat je od vremena ashaba. Kada je upitan o broju tekbira na dženaza-namazu, Ibn Mes’ud je odgovorio: “Praktikovalo se na razne načine (različit broj tekbira), potom su se složili na četiri tekbira.” (Vidjeti: Et-Temhid, 6/335, i Bedaius-sanaia, 1/313.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeKakav status ima onaj ko se suprotstavi konsenzusu učenjaka?
Da bi konsenzus (ar. idžma) bio mjerodavan, ima svoje uvjete o kojima su opširno govorili islamski učenjaci. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 16/109-117.) Kada se potvrdi konsenzus učenjaka o određenom pitanju u jednom vremenu, nije dopušteno nikome nakon toga da govori suprotno, jer bi to značilo da su seviše
Da bi konsenzus (ar. idžma) bio mjerodavan, ima svoje uvjete o kojima su opširno govorili islamski učenjaci. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 16/109-117.) Kada se potvrdi konsenzus učenjaka o određenom pitanju u jednom vremenu, nije dopušteno nikome nakon toga da govori suprotno, jer bi to značilo da su se učenjaci složili na neistini, što je nemoguće. Poznato pravilo glasi: Ummet se neće složiti na zabludi. (Uporediti: El-Mustasfa, str. 375, i Medžmu’ul-fetava, 20/10.) Ovo pravilo doslovno je uzeto iz hadisa oko čije autentičnosti postoji razilaženje među učenjacima. Imam Hakim kaže: “Ne tvrdim da je ovaj hadis (hadis koji govori da se ummet neće složiti na zabludi) vjerodostojan niti slab, ali ga spominjem iz razloga što se ehli-sunnet složio na ovom pravilu.” (Vidjeti: El-Mustedrek, 1/202.)
Imam Gazali rekao je: “Konsenzus učenjaka po sljedbenicima istine jeste na stupnju mutevatir dokaza.” (Vidjeti: El-Menhul, str. 303, i El-Ihkam, 4/525.) Bitno je naglasiti da se često navodi konsenzus o određenom pitanju a, ustvari, postoji razilaženje među učenjacima. Stoga, nije dopušteno žuriti s osuđivanjem mišljenjâ koja se kose s konsenzusom dok se ne potvrdi njegova ispravnost općenito, i to da li su učenjaci koji su kazali suprotno tome znali za taj konseznus. Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: “Ko kaže suprotno konsenzusu koji je nužno poznat kod svih ljudi, počinio je nevjerstvo.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 19/146.)
Na drugom mjestu šejhul-islam je zapisao: “Ko se suprotstavlja u pitanju koje je Svevišnji Allah jasno objasnio, a oko kojeg su vjernici postigli konsenzus i niko nije kazao suprotno tome, takav je počinio nevjerstvo.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 7/29.) Ibn Hazm ima poznato djelo koje je nazvao Meratibul-idžma. Na kraju ovog djela koje govori o pitanjima na kojima su se složili islamski učenjaci napominje: “Poglavlje konsenzusa u akaidu čiji je poricatelj nevjernik po mišljenju svih islamskih učenjaka”, potom je na nekoliko stranica spomenuo temeljna akaidska pitanja oko kojih se slažu svi učenjaci ovog ummeta. (Vidjeti: Meratibul-idžma, str. 267-274.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeU koliko su se pitanja procentualno složili učenjaci?
Prije svega, moramo konstatirati da se islamski učenjaci slažu kada je u pitanju osnova islamskog vjerovanja, kao i u izrazitoj većini sporednih pitanja koja se tiču akaida. Također se slažu u većini temeljnih pitanja islamskog prava. Razilaženje se vodi, uglavnom, oko sporednih pravnih pitanja kojiviše
Prije svega, moramo konstatirati da se islamski učenjaci slažu kada je u pitanju osnova islamskog vjerovanja, kao i u izrazitoj većini sporednih pitanja koja se tiču akaida. Također se slažu u većini temeljnih pitanja islamskog prava. Razilaženje se vodi, uglavnom, oko sporednih pravnih pitanja kojih ima puno više nego primarnih.
Dakle, sve razlike koje su nastale unutar ehli-sunnetskog učenja smatraju se dopuštenim razilaženjima, i kada je ova vrsta razilaženja u pitanju, islamski učenjaci imaju jednu, ili dvije nagrade. Onaj ko pogodi u propisu ima dvije, a ko promaši ima jednu nagradu, kako nas je obavijestio Poslanik, ﷺ. U apsolutnoj većini pitanja oko kojih postoje različita mišljenja može se shodno argumentima doći do prioritetnijeg stava, osim iznimnih pitanja gdje je snaga argumenata identična pa je teško tvrditi za neko od mišljenja da je preferirajuće.
Kada je riječ o procentu pitanja oko kojih su učenjaci postigli konsenzus, teško je odrediti njihov broj. Ebu Ishak Isfirini spominje oko dvadeset hiljada pitanja, a neki spominju da ih ima oko sto hiljada. (Vidjeti: El-Ikna, 1/144.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manje