Ve alejkumus-Selam!

Uzvišeni Allah će oprostiti sve grijehe pa čak i nevjerstvo, ako se čovjek istinski pokaje svome Gospodaru. Uzvišeni je rekao: “Reci: O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost, Allah će oprostiti sve grijehe, On mnogo prašta i milostiv je.” (Kur'an, 39/53).

U hadis-i-kudsiji Uzvišeni kaže: “O sine Ademov kada bi tvoji grijesi dostigli nebeske visine, pa kada bi zatražio oprosta Ja bih ti ih oprostio…” Tirmizi
Allah je rekao: “Uistinu dobra djela brišu loša.” (Kur'an, 11/114).

Amr b. El-‘As kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Islam briše ono što je prije njega i hidžra briše ono što je prije nje i hadždž briše ono što je prije njega.” Muslim
Ne samo to. Uzvišeni Allah će, ako hoće, sve te grijehe, zbog iskrene teobe, pretvoriti u dobra djela. Uzvišeni kaže : “To su oni kojima će Allah njihova loša djela zamjeniti dobrim” (Kur'an, 25/70).

Imam Hakim bilježi od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Neki ljudi će na Sudnjem danu poželjeti da su imali što više loših djela.” Ashabi začuđeno upitaše: “Ko su ti o Allahov Poslaniče?” “Oni kojima će Allah zamjeniti njihova loša djela dobrim djelima,” odgovori Poslanik, s.a.v.s. šejh Albani kaže da je lanac prenosilaca ovoga hadisa dobar. Međutim, imam Ibn-Redžeb u djelu El-džamia’ (1/118) kaže da bi ovo prije mogle biti riječi Ebu Hurejre, r.a., nego Poslanika, s.a.v.s. Ova predaja, svakako, ne podstiče na činjenje loših djela, to je zabranjeno Kur'anom Sunnetom i konsenzusom muslimana. Ova predaja samo ukazuje na Allahovu milost.

Ibn-Abbas prenosi da je Džibril, a.s., rekao Poslaniku, s.a.v.s.: “Da si me vidio kada sam uzimao morski pjesak i trpao ga Faraonu u usta (dok se utapao) bojeći se da ga ne stigne Allahova milost.” Tirmizi, Taberani i Dija El-Makdisi. Imam Tirmizi je ovaj hadis ocijenio dobrim.

Nema sumnje da bi Uzvišeni Allah oprostio i Faraonu, najvećem zločincu čovječanstva koji se proglasio Bogom, da se kojim slučajem iskreno pokajao prije početka utapanja. Kako onda da Milostivi ne oprosti ono što je manje od toga?!

Molim Plemenitog Allaha da nas obaspe svojom neizmjernom milošću, oprosti nam grijehe i uvede nas u džennetska prostranstva. Amin!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (23.03.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam ve rahmetullah!

Kamata je strogi grijeh, koji je zabranjen Kur'anom, Sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka.

Iznajmljivanje stambenog ili poslovnog prostora je vid trgovine koja je halal (dozvoljena), također, po konsenzusu učenjaka.

Nema smetnje iznajmiti stan od čovjeka koji posluje kamatom, jer njegova kamata nema nikakve veze sa tobom. U protivnom bilo bi zabranjeno kupovati robu u trgovinama čiji vlasnici posluju sa kamatom ili prodaju alkohol i sl., a koji to biznismen u dijaspori ne posluje sa kamatom?!

Također, ako nije dozvoljeno stanovati kod čovjeka koji posluje sa kamatom, da li je dozvoljeno raditi u firmi koja posluje kamatom?! Kakva je razlika između stanovanja i rada. I jedan i drugi imaju od podstanara ili radnika materijalnu korist.

Tako u ovom slučaju nije ispravno ostaviti jasan halal i učiniti jasan haram. Nema sumnje da je bolje stanovati i raditi kod ljudi koji su daleko od bilo kakve vrste griješenja, ali u principu to nije zabranjeno, a Allah najbolje zna.
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (20.06.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam!

1. Obaveza je upotpuniti ruku i sedžde i ne vrijedi namaz osim sa upotpunjenim rukuima i sedždama.

Jednom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio čovjeka kako klanja ne upotpunjavajući ruku, a sedždu je činio kao pijetao kada kljuca zrnje na što je rekao: “Kada bi umro na onome što čini, umro bi kao sljedbenik drugog ummeta, mimo ummeta Muhammeda, s.a.v.s. Primjer ovakvog klanjača je kao primjer izgladnjelog čovjeka koji jede hurme, a uzme jednu ili dvije od kojih se ništa ne okoristi, niti njima glad utoli.” (Bejheki, Ibn-Huzejme i Taberani 4/115-116/3840 sa dobrim lancem prenosilaca kako tvrde imam Munziri i Hejsemi).

U vjerodostojnoj predaji se prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Najgori kradljivci su oni koji kradu od svoga namaza.” “O Allahov Poslaniče, a kako se to krade od namaza?” – upitali su ashabi, a Resulullah, s.a.v.s., im odgovori: “Ne upotpunjavajući rukue i sedžde.” (Ahmed i Ibn-Hibban 5/206/1888 sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde imam Hakim, Zehebi i Busiri).

Huzejfe, r.a., je vidio čovjeka koji klanja a ne upotpunajava rukue i sedžde, pa mu je rekao: “Nisi klanjao, a kada bi umro kao takav, umro bi na drugoj fitri, mimo one na kojoj je stvoren Muhammed, s.a.v.s.” (Buhari) Imam Bezzar u svome “Musnedu”, 7/241-242/2819, dodaje da je ovaj čovjek kazao kako već četrdeset godina klanja tako, a Huzejfe b. Jeman, r.a., mu je odgovorio: “Tako mi Allaha, ti nisi obavljao namaz četrdeset godina.”

U drugim predajama opet se spominje da će čovjek klanjati šezdeset godina, a njegovi namazi neće biti primljeni jer ne upotpunjava rukue i sedžde. Ovu predaju bilježi Asbehani u Et-tergibu, 2/236 sa dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti Es-silsiletus-sahiha, 6/1/81.

Ibn Mesud prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: “Ne vrijedi namaz onome ko ne smiri svoja leđa na rukuu i sedždi.” (Tirmizi, Nesai i Darekutni 1/340/1301 sa ispravnim lancem prenosilaca kako tvrde imam Tirmizi, Darekutni, Iraki, Sujuti i Sevkani).

Nakon što je spomenuo citirani hadis, imam Ševkani kaže:

“Ovaj hadis je dokaz da je smirivanje leđa, dok se klanjač nalazi na ruku i sedždi, obavezno. Većina islamskih pravnika smatra da ne vrijedi namaz onoga ko to ne čini.” Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/252 i El-kavlul-mubin fi ahtail-musallin, str.120-121.

U drugoj predaji se kaže da Uzvišeni Allah ne gleda namaz onoga ko se ne smiri na rukuu i sedždama. (Dija Makdisi u El-ehadisul-muhtare, 8/167/183, Taberani, 8/405-406/8261 sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Imam Hejsemi u El-medžmea, 4/22 tvrdi da su prenosioci hadisa pouzdani).

Imam Kurtubi, navodeći i potvrđujuđi riječi Ibn Abdul-Berra, kaže: “Ne vrijedi ruku, niti kijam poslije rukua, niti sedžda, niti sjedenje između dvije sedžde, sve dok se klanjač potpuno ne smiri u svom položaju.

Ovo smatra većina učenjaka.” Vidi Kurtubijev “Tefsir”, 1/347. Dakle, neophodno je paziti na način obavljanja namaza, jer se od njega prima samo ono što se ispravno obavi. Resulullah, s.a.v.s., je kazao: “Klanjač završi namaz a od njega mu se ne upiše nego desetina, devetina, osmina, sedmina, šestina, petina, četvrtina, trečina ili polovina.” (Ebu-Davud i Ebu-Jala 3/189-190/1615 sa dobrim lancem prenosilaca)
2. Što se tiče nijeta za namaz i druge ibadete on se donosi isključivo srcem. Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Nijet za abdest, gusl, tejemum, namaz, hadždž, zekat, iskupine i ostale ibadete ne donosi se riječima, već srcem po konsenzusu islamskih učenjaka. Nijet riječima je uvedena stvar. Takvo nešto nam nije preneseno od Poslanika, s.a.v.s., niti od njegovih ashaba. Unatoč tome, ummet je danas uveliko iskušan ovom ružnom novotarijom.” Vidjeti: Medžmuatul-fetava, 22/140-141. Njegov učenik Ibn-Kajjim tvrdi: “Poslanik, s.a.v.s., je počinjao svoj namaz riječima ‘Allahu ekber.’ Nijet nikada nije izgovarao naglas, niti neko od ashaba ili imama četiri mezheba. O izgovaranju nijeta naglas (riječima) nema ispravnih niti neispravnih hadisa.” Vidjeti: Zadul-mead, 1/136-137. Veliki hanefijski učenjak, Ibn-Ebil-Aizz, kaže: “Imami četiri fikhsko-pravne škole složni su da se nijet donosi srcem i nije nam od njih prenešeno da su tražili da se nijeti riječima.” Vidjeti: El-kavlul-mubin, 94.
šejh Ibn Baz u djelu “El-fetava” 1/237 tvrdi sljedeće: “Izgovaranje nijeta riječima je novotarija, a sunnet Poslanika, s.a.v.s., upućuje da se nijet donosi srcem. Nema pouzdanih dokaza od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ni od ashaba, niti od imama (prvih generacija) da su izgovarali nijet riječima.” Znači, ne postoje šerijatski dokazi o izgovoru nijeta riječima. Ko želi opširnije po ovom pitanju neka pogleda: Vidjeti, El-evsat, (3/71); El-idžma, (str. 42/58) i El-medžmua, (5/186-187).

3. Što se tiče abdesta on se, također, nijeti srcem i dovoljno je prije abdesta izgovoriti bismilu, jer na to ukazuje hadis u kome stoji: “Nema namaza, onaj ko se ne abdesti, a nema abdesta onaj ko ne spomene Allahovo ime.” (Ebu-Davud, Ibn-Madže, Hakim, 1/245/519 sa ispravnim lancem prenosilaca).

4. Nije mekruh učiti Kur'an između ikindije i akšama niti je to mekruh u bilo koje doba dana i noći. Također, nije mekruh spavati između ikindije i akšama, jer hadis kojim se podupire ovo mišljenje nije vjerodostojan. Bilježi ga Ebu-Jala (4/278/4897), Dejlemi (3/493/5534) i drugi, sa ništavnim (tj. potpuno slabim) lancem prenosilaca. Vidjeti: El-mevduat (3/466) od Ibn-Dževzija, Ithaful-hajeretil-mehere (5/543) od imama Busirija, Es-silsiletud-daife (1/112-114) i Daiful-džamia (str. 845) od šejha Albanija.

Dakle, nema validnog argumenta, koliko je nama poznato, koji brani spavanje nakon ikindije-namaza, a Allah najbolje zna.

Što se tiče namaza nakon ikindije većina pravnika to smatra zabranjenim, zbog riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Nema namaza poslije sabaha dok ne izađe sunce, niti poslije ikindije dok ne zađe sunce.” (Buharija i Muslim). Međutim, neki učenjaci smatraju da je zabranjeno klanjati nakon ikindije samo kada sunce počne mjenjati svoju boju iz jarko žute u blago crvenkastu. Kao dokaz koriste hadis Alije u kome je Poslanik, s,.a.v.s., zabranio namaz nakon ikindije osim ako je sunce jos visoko, tj. nije počelo vidno padati ka horizontu. Ovu predaju bilježe: Ebu-Davud, Nesai, Tajalisi, Tahavi i Ahmed 1/129. Vjerodostojnim su je ocjenili Ibn-Hazm u El-muhalla, 2/271; Iraki u Tarhut-tesrib, 2/187 i Ibn-Hadžer u El-fethu, 2/63.
5. Što se tiče dobrovoljnog posta lijepo je postiti u narednim slučajevima:

a) Post šest dana u ševvalu,
b) Post na dan arefata (osim hadžije u ihramu),
c) Post na dan ašure,
d) Post u mjesecu muharremu,
e) Post u mjesecu šabanu,
f) Post svakog drugog dana,
g) Post ponedjeljkom i četvrtkom,
h) Post tri dana 13, 14 i 15 svakog lunarnog mjeseca,
j) Post prvih deset dana mjeseca zul-hidždžeta.

Što se tiče dokaza o ovim vrstama posta vidjeti knjigu: “Svojstva Poslanikovog, s.a.v.s., posta” str. 25-34.
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (11.09.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam!

Odlazak na more koji je danas poznat među ljudima je zabranjen po konsenzusu islamskih učenjaka, jer dolazi do otkrivanja stidnih mjesta koja je zabranjeno otkriti, do mješanja sa onima koji otkrivaju svoja stidna mjesta, gledanja u golotinju, potpomaganja razvrata koga je Uzvišeni strogo zabranio itd.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (22.09.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com

Ve alejkumus-Selam!

Da, svaka šerijatski punoljetna muslimanka mora se pokriti.

Na pokrivanje žene jasno ukazuje Kur'an, Sunnet i konsenzus svih islamskih učenjaka, od vremena Poslanika, s.a.v.s., do današnjih dana.

Onaj ko bi kazao da žena nije dužna pokriti se, a znao istinu, postao bi otpadnik (apostata) od islama.

Es-Selamu alejkum!
odgovorio Mr. Safet Kuduzović (01.10.2004)

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com