Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
KUR'AN JE SVJEDOK, ČUVAR, POVJERENIK I PRESUDITELJ KNJIGAMA OBJAVLJENJIM PRIJE NJEGA
Alejkumusselam. Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u "Zadul-mesir" i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi "ve muhejminen 'alejhi" spomenutih na kraju ajeta. Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur'an i da su svojstvo ili osobina Kur'ana, s tiviše
Alejkumusselam.
Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u “Zadul-mesir” i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi “ve muhejminen ‘alejhi” spomenutih na kraju ajeta.
Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur'an i da su svojstvo ili osobina Kur'ana, s tim da se razilaze međusobno šta šta znači to svojstvo.
Prvo mišljenje: da je Kur'an SVJEDOK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega.
Ovo je stav Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Mudžahida, Katade i drugih.
Drugo mišljenje: da je Kur'an POVJERENIK (emin) nad ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ovo se prenosi od Dahhaka.
Treće mišljenje: da Kur'an ONAJ KOJI POTVRĐUJE ONO ŠTO JE OBAVIJEŠTENO u knjigama objavljenim prije njega. Ovo kaže Ibn Zejd.
Četvrto mišljenje: da je Kur'an ČUVAR I NADZORNIK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega.
Peto mišljenje: da je Kur'an PRESUDITELJ ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ova dva mišljenja navode Ibn Kesiri El-Dževzi bez spominjanja ko ih zastupa.
Manja skupina učenjaka smatra da se ove riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povjerenik nad knjigama objavljenim prije Kur'ana.
Ovaj stav se prenosi od Ikrime, Seid ibn Džubejra i Mudžahida.
Prema tome, prijevod riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” sa “i da nad njima bdi”, kako je to preveo Besim Korkut, odveo te je na pogrešno razumijevanje ovog ajeta.
Jer ni po jednom mišljenju gore spomenutom ovaj ajet ne znači da Kur'an ili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvaju knjige objavljene prije Kur'ana od iskrivljenja i izmjene koja im se desila. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeNOŠENJE ODJEĆE ISPOD ČLANAKA IZ OHOLOSTI ILI BEZ OHOLOSTI
Prenešeno je preko dvadeset vjerodostojnih hadisa u rivajetima u više od petnaest ashaba čiji je sadržaj grijeh muškarca muslimana koji nosi odjeću ispod članaka i obaveza muškarca da podigne odjeću iznad članaka. Pa tako nema razilaženja među učenjacima da je haram i veliki grijeh muškarcima ovog Uviše
Prenešeno je preko dvadeset vjerodostojnih hadisa u rivajetima u više od petnaest ashaba čiji je sadržaj grijeh muškarca muslimana koji nosi odjeću ispod članaka i obaveza muškarca da podigne odjeću iznad članaka. Pa tako nema razilaženja među učenjacima da je haram i veliki grijeh muškarcima ovog Ummeta da nose odjeću spuštenu ispod članaka ako to rade iz oholosti, za razliku od žena kojima je propisano da spuštaju svoju odjeću ispod članaka kako bi prekrile stopala. Prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[1].
Međutim, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko nošenja odjeće ispod članaka ako to nije popraćeno ohološću[2].
Prvo mišljenje je opća zabrana nošenja odjeće ispod članaka svejedno bilo ono poraćeno ohološću ili ne. Ovaj stav je snažno podržao i potkrijepio dokazima Ibn Hadžer. Argumenti kojima podupiru svoje mišljenje se mogu rezimirati u sljedećem:
1- Vjerodostojni hadisi koji ukazuju na zabranu nošenja odjeće ispod članaka svejedno bilo to iz oholosti ili ne, samo je razlika u težini grijeha onog koji to radi iz oholosti (da ga Allah neće gledati na Sudnjem danu) u odnosu na onog koji to radi bez oholosti (da ono što je ispod članka od odjeće da će biti u Vatri).
Ti hadisi su: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko iz oholosti nosi svoju odjeću ispod članaka”[3], i hadis: “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri”[4].
Takođe, obje kazne su spomenute u tekstu jednog hadisa: prenosi se od Ebu Se'ida El-Hudrija da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odjeća mu'mina treba biti do pola potkoljenice, a nema grijeha u onome što je između pola potkoljenice i članaka. Ono što je ispod toga (tj. članaka) to će biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu”[5].
Prema tome , ovaj hadis je dovoljan da se da tačka na ovu temu, tj. jasan je i decidan da onaj ko nosi odjeću ispod članaka (bez oholosti) da će to što je ispod članaka biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu.
2- U vjerodostojnom hadisu se samo nošenje odjeće ispod članaka naziva ohološću. Od Džabir ibn Sulejma, radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Podigni svoju odjeću do pola potkoljenice, a ako nećeš onda do članaka. Čuvaj se spuštanja odjeće, jer je to od oholosti, a Allah ne voli oholost”[6].
3- Mnoštvo hadisa u kojima je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređivao ashabima pojedinačno da podignu odjeću iznad članaka bez pitanja istih da li su pustili odjeću iz oholosti ili ne.
Od tih hadisa su sljedeći: Hadis kojeg bilježi Muslim, da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, prolazio spuštene odjeće pored Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “O Abdullah, podigni odjeću, …”[7].
Hadis kojeg bilježi Ahmed u Musnedu od Eš-Šerida Es-Sekafija, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, vidio čovjeka koji je imao spuštenu odjeću, pa mu je rekao: “Podigni svoju odjeću i boj se Allaha, …”[8].
Hadis od Mugire ibn Šu'beta, radijallahu anhu, da je vidio Allahovg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako je uzeo za odjeću Sufjan ibn Sehla, radijallahu anhu, govoreći: “O Sufjane, ne spuštaj odjeću, zaista Allah ne voli one koji spuštaju odjeću”[9].
Drugo mišljenje je stav velikog broja učenjaka, na kojem su između ostalih Nevevi i Ibn Abdulberr, a to je da nošenje odjeće ispod članaka ako nije popraćeno ohološću nije haram. S tim da je jedna skupina od ovih učenjaka mišljenja da je taj čin mekruh (pokuđen), dok druga skupina od njih vidi da je uopće dozovljen[10].
Najjači argumenti sa kojima dokazuju svoj stav su:
1- Činjenica da se hadisi u kojima je došla prijetnja nošenja odjeće ispod članaka dijele na dvije vrste. Prvi u kojima je došla opća prijetnja Vatrom za one koji nose spuštenu odjeću ispod članaka, poput hadisa: “Ono što je ispod čalanaka od odjeće biće u Vatri” (Buharija). Drugi u kojima se prijetnja ograničava samo na one koji to rade iz oholosti, poput hadisa: “Allah neće gledati na Sudnjem danu u onog ko vuče svoju odjeću (ispod članaka) iz oholosti”. Pa kažu, obaveza je hadise neograničenog značenja (opća zabrana puštanja odjeće ispod članaka) svesti na hadise u kojima je spomenuto ograničenje (na one koji to rade iz oholosti), kao što je poznato u metodologiji islamskog prava (Usulul-fikh). Time se zabrana odnosi samo na one koji nose odjeću ispod članaka iz oholosti.
Komentar: Usulsko pravilo na koje se pozivaju u ovom slučaju glasi: vudžubu hamli mutlak ala mukajjed (tj. obaveza svođenja neograničenog šerijatskog teksta na ograničeni tekst). Po ovom pravilu se radi u dva slučaja: prvom – kada su propis (npr. post tri dana) i razlog propisa (kefaret za zakletvu) u dva šerijatska teksta isti, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Ovaj slučaj se ne odnosi na naše pitanje. Drugi slučaj – kada je propis isti a razlog propisa različit u dva šerijatska teksta. Na primjer: propis je u oba šerijatska (kur'anska) teksta osloboditi roba, a razlog propisa je u jednom zihar (tj. da muž kaže svojoj ženi da mu je ona poput leđa njegove majke, što je haram) a u drugom ubistvo. S tim da je propis oslobađanja roba radi ubistva došao u ajetu ograničen sa opisom roba da bude mu'min, dok je rob u ziharu spomenut bez tog opisa. Pa je po džumhuru učenjaka vadžib svesti ajet u kojem se opisuje rob u ziharu (koji nije ograničen svojstvom mu'mina) na ajet koji govori o svojstvu roba kojeg treba osloboditi radi ubistvu, tj. sa opisom roba da bude mu'min. Hanefije smatraju da nije vadžib raditi po ovom usulskom pravilu. Ovaj drugi slučaj ovog usluskog pravila je ono na što misle oni učenjaci koji sa njim dokazuju svoj stav u pitanju o kojem govorimo. Međutim, veoma je čudno kako nisu uočili da se pitanje spuštanja odjeće ispod članaka ne uklapa u ovo usulsko pravilo. Naime, u oba hadiska teksta propis je različit a takođe razlog propisa je različit. Razlog propisa u prvoj skupini hadisa je uopćeno nošenje odjeće ispod članaka, a u drugoj skupini hadisa nošenje odjeće ispod članaka iz oholosti. U prvoj skupini hadisa propis (šerijatski status) uopćenog nošenja odjeće ispod članaka je da će goriti u Vatri ono što je ispod članaka. A u drugoj skupini hadisa propis (šerijatski status) nošenja odjeće ispod članaka iz oholosti je da Allah neće gledati tu osobu na Sudnjem danu. Te se prema tome, ova mes'ela ne može nikako podvesti pod ovo usulsko pravilo. Takođe, dovoljan odgovor na ovaj dokaz je sam tekst hadisa od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, (gore spomenut) u kojem je napravljena razlika između nošenja odjeće ispod članaka bez oholosti i nošenja iz oholosti: ” Ono što je ispod toga (tj. članaka) to će biti u Vatri, a ko iz oholosti nosi odjeću ispod članaka Allah neće gledati u njega na Sudnjem danu”.
2- Takođe argumentiraju svoj stav spuštanjem odjeće ispod čalanaka od strane Ebu Bekra, radijallahu anhu. Naime, prenosi Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko iz oholosti vuče svoju odjeću (ispod članaka) Allah ga neće gledati na Sudnjem danu”, pa je rekao Ebu Bekr, radijallahu anhu: “O Allahov Poslaniče, moja odjeća se spusti (ispod čalanaka) osim ako vodim računa o njoj (u drugom rivajetu: “jedna strana moje odjeće se spusti”)”? Pa mu odgovori Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti”[11]. Kažu da mu je zanegirana osobina oholosti zbog koje je zabranjeno spuštanje odjeće.
Komentar: Iz samog hadisa se jasno razumije da Ebu Bekr, radijallahu anhu, nije nosio odjeću ispod članaka, nego bi se desilo da mu se odjeća spusti bez njegove volje i namjere. Pa tako njegov slučaj izlazi iz teme, jer mi govorimo o onome ko nosi odjeću ispod članaka namjerno i svjesno, a ne o onome kome se spusti odjeća pri hodu ili zbog mršavosti.
3- I treći dokaz im je hadis kojeg bilježi Buharija da je Ebu Bekre, radijallahu anhu, rekao: “Bilo je pomračenje Sunca a mi smo bili kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je užurbano hodao vukući svoju odjeću sve dok nije došao do mesdžida, te je klanjao sa njima dva rekata …”[12]. Kažu da je spuštanje odjeće ispod članaka bez oholosti haram ne bi Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vukao svoju odjeću ispod članaka, jer bi ga Allah sačuvao od toga pa makar to bilo i nenamjerno.
Komentar: Takođe, i ovaj primjer izlazi iz pitanja o kojem govorimo, a to je svjesno namjerno nošenje odjeće ispod članaka. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je zbog užurbanog hodanja vukao odjeću. Čak i oni koji dokazuju svoj stav ovim hadisom kažu da je to bilo nenamjerno.
Nakon izložene studije ovog pitanja postaje jasno da je muškarcima ovog Ummeta nošenje odjeće ispod članaka, svejedno bilo ono popraćeno ohološću ili ne, zabranjeno jasnim i nedvosmislenim hadisima i da je to djelo jedan od velikih grijeha za koji se prijeti Vatrom i negledanjem Allaha u njegovog počinioca na Sudnjem danu. A Allah zna najbolje.
[1] Buharija (5338) i Muslim (5574).
[2] Fikhul-elbiseti vez-zineti, Abdul-vehhab Tavile, str. 169-179.
[3] Buharija (5338) i Muslim (5574).
[4] Buharija (5787).
[5] Ebu Davud (4093), Ibn Madže (3573), Ahmed (11944), Malik (1631), Bejheki (3135) i Ibn Hibban (263), vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibn Hibban, Nevevi i Albani u “Sahihul-džami'” (921).
[6] Ebu Davud (4084), Tirmizi (2722), Ahmed (16667), Ibn Hibban (23253), Bejheki (20882) i Buharija u “El-Edebul-mufred” (1182), vjerodostojim ga ocjenjuje Tirmizi, Ibn Hibban, Nevevi, Albani u “El-Edebul-mufred” (1182), i Šu'ajb Arnaut u “Sahihu Ibn Hibban” (522).
[7] Muslim (5583).
[8] Ahmed (19493), i kaže Hejsemi u “El-Medžme'az-zevaid” (5/124) da su ravije ovog hadisa ravije koje prenose hadise u Sahihu, takođe ocijenio ga je vjerodostojnim Alabani u “Es-Silsiletus-sahiha” (1441)..
[9] Ibn Madže (3574), Ahmed (18176), kaže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (10/264) da ga je Hakim ocijenio vjerodostojnim, takođe ocijenili su ga Albani i Šu'ajb ibn Arnaut dobrim sa drugim hadisima koji ga podupiru, pogledaj “Sunen ibn Madže” (3574) i “Sahih Ibn Hibban” (5442).
[10] Et-Temhid (3/244), Šerhu-Muvette'i (5/275) i Šerhu Sahihi Muslim (14/62).
[11] Buharija (5784).
[12] Buharija (5785).
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePROPIS SPREČAVANJA TRUDNOĆE (prirodnim putem ili upotrebom kontracepcijskih sredstava)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Odgovor na ovo pitanje se vraća na šerijatski propis sprečavanja trudnoće. Često se u praksi uz pojam sprečavanja trudnoće koriste dva druga slična pojma: planiranje poroda i ogrviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Odgovor na ovo pitanje se vraća na šerijatski propis sprečavanja trudnoće. Često se u praksi uz pojam sprečavanja trudnoće koriste dva druga slična pojma: planiranje poroda i ograničenja poroda. Zato je jako korisno i bitno znati razliku među njima.
Sprečavanje trudnoće
Pod sprečavanjem trudnoće se podrazumijeva sprečavanje spajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije ili sprečavanja začeća ako dođe do njihovog spajanja. Sprečavanje se može vršiti prirodnim putem (tzv. azlom) ili upotrebom raznoraznih kontracepcijskih sredstava.
Ograničenje poroda
Ograničenje poroda je vid trajnog sprečavanja trudnoće određivanjem broja djece koju će žena roditi, npr. dvoje ili troje, a mimo toga se koriste kontracepcijska sredstva za sprečavanje ili abortus za otklanjanje „neželjene“ trudnoće ili se izvrši trajna sterilizacija. Ograničenje poroda može biti zakonom određeno od strane države, kao što je slučaj u Kini, ili slobodan izbor pojedinca. Ovdje treba naglasiti da nema razilaženja među učenjacima oko zabrane ograničavanja poroda kao vida trajnog sprečavanja trudnoće, jer se suprostavlja jasnim tekstovima Kur'ana i Sunneta. (pogledaj: Fikhul-nevazil 4/9-22) Izuzetak ovoj zabrani su nužne situacije poput bolesti slično.
Planiranje poroda
Pod njim se podrazumijeva raspored trudnoća na određene periode bez zaustavljanja kod određenog broja djece, te je tako sinonim za privremeno sprečavanje trudnoće.
Neki istraživači smatraju da nema razlike između ograničenja poroda i planiranja poroda, jer i jedno i drugo znači raspored poroda i sprečavanje trudnoće na određeno vrijeme. A ispravno je da među njima postoji razlika, jer ograničavanje poroda podrazumijeva stavljanje granice u broju djece, dok je planiranje raspored trudnoća u određene periode bez određivanja granice u broju djece. (pogledaj: Ebhasu hejeti kibaril-ulema 2/422, i Kadijjetu tahdidin-nesl, Ummu Kulsum str.128, Tenzimun-nesli, Et-Turejki str,17)
Razlozi sprečavanja trudnoće
Od opravdanja i motiva zbog kojih supružnici nastoje da privremeno sprečavaju trudnoću ili da prave vremenski razmak u rađanju djece, su sljedeći: (pogledaj:Tenzimun-nesli ve tahdiduhu, Hasen eš-Šazli 1/140)
Motivi koji su vezani za muža:
– Siromaštvo zbog kojeg se boji, ako se poveća broj djece, da neće moći ispuniti obaveze prema njima kao što je obezbjeđivanje hrane, stana, odjeće, i ostalog što se podrazumijeva pod obaveznom brigom o djetetu.
Motivi koji su vezani za suprugu:
– Ako trudnoća izaziva kod žene dodatne poteškoće mimo uobičajenih, kao sto je slučaj da žena ne može da rodi osim putem operacijskog zahvata, pa joj je zbog toga potrebno da napravi razmak između trudnoća.
– Briga žene o svom izgledu, zdravlju, ili čuvanju ljepote.
– Zauzetost supruge poslom izvan kuće ili studiranjem, što joj otežava brigu o djeci i njihov odgoj.
– Ako je žena lošeg ahlaka i muž hoće da se rastane od nje, pa zbog toga ne želi da ima sa njom djecu.
Motivi koji su vezani za dijete:
– Ako se opravdano strahuje za dojenče (tek rođeno dijete) da će oslabiti ili umrijeti zbog majčine trudnoće, jer sa njom se prekida dojenje.
– Ako žena živi u neislamskoj sredini (u zemljama kufra) pa se boji kufra za svoje dijete, ili se boji pokvarenog ahlaka zbog neislamske sredine.
– Ako je pokvareno vrijeme pa se boji za potomstvo da će se iskvariti.
Neki od spomenutih motiva sprečavanja trudnoće, poput motiva vezanih za muža i dijete (osim prvog), su predmet rasprave među učenjacima i bliže je da nisu opravdani.
Način djelovanja kontracepcijskih sredstava
Kontracepcijska sredstva djeluju na jedan od dva načina:
a. Sprečavanje sastajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije putem ubijanja muškog sjemena, njegovog slabljenja, ili sprečavanje njegovog izlaska u osnovi. Na ovaj način djeluje većina kontracepcijskih sredstava.
b. Sprečavanje oplođene ženske ćelije da se zakači za zid maternice zbog postojanja prepreke na zidu maternice.
Vrste kontracepcijskih sredstava
Sredstva za kontracepciju se mogu podijeliti u grupe:
1. Sredstva koja koriste samo žene.
2. Sredstva koja koriste samo muškarci.
3. Sredstva koja koriste i muškarci i žene.
Sredstva koja koriste samo žene
Ova sredstva je moguće podijeliti u četiri skupine:
A. Prirodna sredstva, a najvažnija od njih je izračunavanje plodnih i neplodnih dana.
B. Hormonska sredstva koja sadrže tablete za sprečavanje trudnoće, obične injekcije, podkožne injekcije, injekcije u vene.
C. Mehanička sredstva, a to su ona koja se oslanjaju na stavljanje sredstava u rodnicu ili maternicu koja sprečavaju dolazak muškog sjemena ili sprečavaju da se ženska jajna ćelija zakači za zid maternice, kao što je spirala.
D. Hemijska sredstva, poput krema koje se koriste u rodnici.
Sredstva koja koriste samo muškarci
1. Azl – pod kojim se podrazumijeva da muž izvadi polni organ kada se približi vrijeme ejakulacije (izbacivanja sjemena) tako da izbaci sjeme izvan polnog organa žene.
2. Prezervativ.
3. Tablete za sprečavanje trudnoće.
Sredstva koja koriste muškarac i žena
Pod njima se podrazumijeva privremena neplodnost, koja u slučaju muškarca podrazumijeva vezivanje kanala koji je povezan sa oba testisa da bi se spriječilo izlaženje sjemena, a to se postiže hirurškim zahvatom ili ubrizgavanjem sredstva koja dovode do zatvaranja jajovoda. Ova neplodnost ne sprečava polni odnos muškarca ali sadrži veliku opasnost, jer je mal procenat onih koji se uspiju vrati u stanje plodnosti poslije odvezivanje jajovoda zbog štete koja se učini na njemu. Zbog toga ljekari smatraju ovu vrstu neplodnosti jednom od vrsta stalne neplodnosti.
Što se tiče žene, to se postiže vezivanjem jajovoda bilo operacijom ili ubrizgavanjem sredstva u jajovode koja sprečavaju izlazak jajašceta ili sprečavaju njegovo spajanje sa muškim sjemenom. Ovaj zahvat je složeniji i opasniji od onog kod muškarca, jer je vraćanje žene u stanje plodnosti teže, te ga zbog toga ljekari ne preporučuju osim u nuždi.
Propis upotrebe sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće
Današnji učenjaci smatraju da se propis upotrebe kontracepcijskih sredstava vraća na propis azla zbog sličnosti među njima. Pod azlom se podrazumijeva da muž prilikom intimnog odnosa sa suprugom izbaci sjeme izvan polnog organa supruge.
Sličnost između azla i kontracepcijskih sredstava se ogleda u dvome:
prvo – u tome što je sam azl vrsta sprečavanja trudnoće,
drugo – što azl i druga kontracepcijska redstva, svejedno da li ih koristi žena ili muškarac, imaju isti cilj a to je sprečavanja spajanja muškog sjemena i ženske jajne ćelije kako bi se izbjegla trudnoća.
Oko propisa azla islamski pravnici su se razišli na tri stava: (pogledaj: El-Mugni 7/226, Ihkamul-ahkam 2/207)
Prvi: dozvola azla uz saglasnost žene.
Ovo je mišljenje džumhura islamskih učenjaka od hanefija, malikija i hanabila.
Drugi: apsolutna dozvola.
Ovo je stav šafijskog mezheba i mišljenje kod hanabila.
Treći: apsolutna zabrana.
Ovog stava su zahirije, i to je mišljenje kod hanabila i učenjaka Ruvejanija od šafija.
Ispravno je da je azl uopćeno dozvoljen našto ukazuju sljedeći dokazi:
1. Hadis Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, prenosi da je došao čovjek Poslaniku, salallahu alejhi ve selem, i rekao mu: “Imam robinju koja služi kod nas i ja joj prilazim, a ne bih volio da ostane trudna”, pa reče Allahov Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem: “Čini azl …”. (prenosi ga Muslim, broj hadisa 1439).
2. Hadis Džabira, radijallahu anhu, takođe, u kojem kaže: “Činili smo azl, a Kur'an je objavljivan”. (prenosi ga Buhari pod brojem 4911).
3. Hadis Džabira, radijallahu anhu, kaže: “Činili smo azl za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je to došlo do njega pa nam nije zabranio”. (prenosi ga Muslim pod brojem 1440).
Dzumhur učenjaka dovoljava azl pod šartom saglasnosti žene, a to argumentiraju sa sljedećim dokazima:
1. Idzma’ učenjaka da je azl zabranjen bez saglasnosti slobodne žene, kojeg prenosi Ibn Abdul-berr (Et-Temhid 3/148) i El-Kasani od hanefija (Bedaiu’-s-sanai’ 5/126).
Komentar: spomenuti idzma’ je upitan, jer je poznat stav šafijskog mezheba da se ne traži dozvola žene.
2. Hadis Omera ibn Hataba, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio azl sa slobodnom ženom osim s njenom dozvolom”. (prenosi ga Ibn Madže, Ahmed i Bejheki).
Komentar: u senedu ovog hadisa je Ibn Lehi'a a on je daif (slab), s tim da hadis neki učenjaci ocijenjuju dobrim podupirući ga riječima Ibn Abbasa i Ibn Omera, radijallahu anhuma, koje su u istom značenju. (Bejheki i Musannef Abdur-rezzaka)
3. Racionalni dokaz: azl podrazumijeva prekidanje užitka kod žene, na koji ona ima pravo, a isto tako ima pravo na djecu pa je s toga potrebna njena saglasnost.
Komentar: ovaj dokaz je neprihvatljiv, jer prekidanje užitka je izrazenije kod muža, a njeno pravo na djecu ne znači da mu nije dozvoljeno učiniti azl bez njene dovole, te da je griješan ako ga učini bez dozvole.
Iz priloženog se vidi da uslovljavanje dozvole žene nema jaku potporu sa strane dokaza. U prilog ovome ide i stav džumhura da u slučaju da postoji potreba ili opravdanje za azl, da je dozvoljen bez saglasnosti žene.
Zbog svega spomenutog dozvoljena je upotreba sredstava za privremeno sprečavanje trudnoće kod večine islamskih učenjaka.
Takođe, ovo je stav Muhammeda ibn Ibrahima, Abdulaziza ibn Baza i Muhammed ibn Usejmina, kao i Udruženja visokorangiranih učenjaka iz Saudijske Arabije i Kolegija islamskog prava pri Rabiti. (pogledaj: El-Fetava el-muteašllika bit-tib ve ahkamil-merda 1/306)
U odluci Udruženja visokorangiranih učenjaka je došlo: “Ako je sprečavanje trudnoće zbog stvarne nužde, kao što je da žena ne rađa osim operacijskim zahvatom, ili da se odgađa trudnoća zbog koristi koju procijene supružnici, onda nema smetnje da se sprečava trudnoća ili odgađa”. (Karar broj 42 na osmom skupu)
Isto tako u odluci Kolegija islamskog prava se kaže: “Dozvoljeno je privremena kontrola u rađanju s ciljem da se razmaknu periodi trudnoće, ili obustavi rađanje na određeni period ako za to postoji šerijatski opravdan razlog shodno procjeni supružnika, pod uslovom da to ne prouzrokuje štetu i da sredstvo bude šerijatski dozvoljeno”. (Karar broj 1 na petom skupu)
Neki učenjaci ovu dozvolu uslovljavaju sa ispunjenjem tri šarta:
1. Postojanje istinske potrebe za tim, svejedno da li je u tome pribavljanje koristi ili otklanjanje štete.
2. Saglasnost supružnika i njihovo zadovoljstvo s tim, jer oboje imaju pravo na to.
3. Da se njihovom upotrebom ne dogodi veća šteta od koristi, a određivanje te štete i koristi se vraća na pravednog doktora muslimana.
U određenim okolnostima privremeno sprečavanje trudnoće postaje obavezno, kao na primjer da trudnoća nanosi sigurnu štetu zdravlju žene ili postoji velika bojazan da se to može desiti.
A kada prestane potreba za korištenjem kontracepcijskih sredstava obaveza je prestati sa njihovim korištenjem, jer nije dozvoljena njihova stalna upotreba.
Prema tome, u osnovi nema smetnje da se čini privremeno sprečavanje trudnoće prirodnim ili kontracepcijskim putem kada za to postovi opravdan razlog i motiv i kada to supružnici procijene. Međutim, shodno opisu vašeg stanja ne vidim opravdanog šerijstakog razloga da odgađate trudnoću.
Takođe, u pitanju je spomenuto sklapanje braka radi papira od strane muža, pitanje koje je sa šerijatske strane jako sporno i diskutabilno. Ali pošto je to pitanje opširno i ima razna stanja, a o njemu nije ni upitano, ostavićemo ga za neku drugu priliku inšallah.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeKLANJANJE ŽENE PODNE NAMAZA U VRIJEME HUTBE I DŽUME
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vrijeme podne namaza počinje nakon što Sunce pređe polovinu neba, tj. izađe iz zenita, i traje sve dok sjenka svega što postoji (od premeta ili živih stvorenja) ne bude iste duviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Vrijeme podne namaza počinje nakon što Sunce pređe polovinu neba, tj. izađe iz zenita, i traje sve dok sjenka svega što postoji (od premeta ili živih stvorenja) ne bude iste dužine kolika je u prirodnom stanju kada oduzmemo od te dužine sjenke njenu dužinu kolika je bila kad je Sunce bilo u zenitu (tj. na polovini neba). Ovo je stav tri mezheba mimo hanefijskog.
Kod hanefija podne namaz traje sve dok sjenka svega što postoji ne bude duple dužine kolika je u prirodnom stanju, naravno kada oduzmemo od te dužine sjenke njenu dužinu kolika je bila kad je Sunce bilo u zenitu (tj. na polovini neba). Shodno snazi argumenata hadisa stav džumhura (tri mezheba) je bliže ispravnom.
Osobe kojima nije vadžib klanjati džumu namaz, poput: žene, musafira, roba, djeteta i bolesnika, mogu klanjati podne namaz u bilo kojem dijelu vremena podne namaza, svejedno bilo to u toku trajanja hutbe, klanja džume namaza, ili poslije džume.
Dokaz da ovim osobama nije obaveza (vadžib) klanjati džumu namaz je hadis od Tarik ibn Šihaba, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Klanjanje džume u džematu je vadžib svakom muslimanu osim četvorome: robu, ženi, maloljetniku i bolesniku“ hadis bilježe Ebu Davud, Hakim i Bejheki.
Kaže Ebu Zur'a, Ebu Davud, El-Hattabi i Ebu Hatim da ashab Šihab nije ništa prenijeo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iako ga je sreo i vidio, dok imam Zehebi smatra ga je prenijeo.
Ako je tačan prvi stav muhaddisa kaže imam Nevevi da to ne utiče na vjerodostojnost i prihvatljivost hadisa, jer mursel ashaba je općeprihvaćen hadis i uzima se kao vjerodostojan. Hadis su vjerosotjnim ocijenili Hakim i Albani, a mnogi drugi rivajeti ga podupiru.
Takođe, bilježi Taberani U Kebiru od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Musafir nije obavezan klanjati džumu“. U njegovom senedu je ravija koji je slab, vjerodostojnim su ga ocijenili Albani i drugi na osnovu drugih rivajeta.
Kaže Ibn El-muzir u svojoj knjizi „El-Idžma“ (str. 40): „Idžmau učenjaka je na tome da dijete nije obavezno klanjati džumu. Idžmau učenjaka je na tome da žena nije obavezna klanjati džumu“.
Kaže hanbelijski učenjak Ibn Kudame u svom El-Mugniju (2/196): „A što se tiče onog koje klanjanje džume nije obavezno, poput musafira, roba, žene, bolesnika i ostalih koji imaju opravdanje, on može da klanja podne prije klanjanja imama (džumu namaz) po stavu većine učenjaka“.
Zatim je Ibn Kudame naveo da se u ovom pitanju učenjak Ebu Bekr Abdulaziz razišao sa većinom učenjaka smatrajući da spomenutim osobama nije valjan namaz ako klanjaju prije imama, jer oni ako klanjaju u to vrijeme nisu ubijeđeni da imaju opravdanje te im namaz biva kao namaz onih koji nemaju opravdanje.
Na ovo pojašnjenje je odgovorio Ibn Kudame rekavši da oni nisu obavezni da klanjaju džumu te da zbog toga imaju opravdanje, oni su poput onog ko klanja namaz u prvom vaktu sa tejemumom i poput bolesnika koji klanja sjedeći. Da bilo neko drugo mišljenje po ovom pitanju Ibn Kudame bi ga spomenuo kao što mu je praksa.
Nema sumnje da je stav većine učenjaka ispravan jer ga podupiru jasni dokazi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeJe li dozvoljena kamata po hanefijskom mezhebu?
Imama Ebu Hanife, kao i njegov veliki učenik Muhammed bin Hasan, Allah im se smilovao, su stanovišta da je muslimanu, u zemlji koja je u ratu protiv muslimana, dozvoljeno nemuslimanu prodati jedan dirhem za dva dirhema, tj. dozvoljeno mu je uzeti kamatu. (El-Mebsut, Es-Serhasi, 14/98 i Bedaius-sanaiviše
Imama Ebu Hanife, kao i njegov veliki učenik Muhammed bin Hasan, Allah im se smilovao, su stanovišta da je muslimanu, u zemlji koja je u ratu protiv muslimana, dozvoljeno nemuslimanu prodati jedan dirhem za dva dirhema, tj. dozvoljeno mu je uzeti kamatu. (El-Mebsut, Es-Serhasi, 14/98 i Bedaius-sanai, El-Kasani, 5/192)
Neki savremeni učenjaci su na osnovu ovog mišljenja izdali fetvu da je muslimanima koji borave u zemljama Zapada dozvoljeno poslovati kamatom. Međutim, ova fetva je pogrešna, a na to ukazuju sljedeći argumenti:
Prvo: Spomenuto mišljenje Ebu Hanife i Muhameda ne odnosi se na stanje muslimana koji borave na Zapadu, jer to mišljenje ograničava dozvolu na poslovanje između muslimana i nemuslimana koji je u ratu protiv muslimana u zemlji protiv koje su muslimani u ratu. Muslimani koji borave u tim zemljama nisu u ratu s njima, nego u tim zemljama borave kao državljani ili na osnovu vize, i prema tim zemljama ih vežu ugovori, što znači da su te zemlje i njeni stanovnici u odnosu na muslimane koji tamo borave pod ugovorom a ne u ratu.
Drugo: Spomenuto mišljenje Ebu Hanife i Muhameda dozvoljava uzimanja kamate, dok kupovinom kuća i sl. musliman ne uzima kamatu nego je daje, što je suprotno onom što ovo mišljenje dozvoljava.
Treće: Kada bi predpostavili da se mišljenje Ebu Hanife i Muhameda može odnositi na današnje Zapadne zemlje ili nemuslimanske zemlje općenito, džumhur islamskih učenjaka, od kojih je i Ebu Jusuf najprisniji učenik Ebu Hanife, se nije složio sa Ebu Hanifom po tom pitanju. (El-Mebsut, Es-Serhasi, 14/98 i Bedaius-sanai, El-Kasani, 5/192) Većina učenjaka je stanovišta da je kamata haram u svakom slučaju, poslovao musliman sa muslimanom ili nemuslimanom, nalazio se u zemlji islama ili kufra. (El-Medžmu, 9/391, El-Mugni, 4/176)
Dokaz ovog mišeljenja je uopćenost kur’ansko hadiskih tekstova koji zabranjuju kamatu. Ti tekstovi ne prave razliku između nevjerničke i islamske zemlje, a musliman je podložan šerijatskim propisima i dužan je sprovoditi ih gdje god se nalazio. Dakle, mišljenje Ebu Hanife i Muhameda ne odnosi se na muslimane koji borave na Zapadu, a pored toga, odabrano mišljenje je da muslimanu nije dozvoljeno u bilo kojoj zemlji i na bilo koji način poslovati kamatom. Svemogući Allah najbolje zna.
Mr. Hakija Kanurić – Islamski časopis El-Asr, januar/februar 2013
___________________________________________
Prije svega da naglasim da fetva ima svoje posebno mjesto u šerijatskom pravu. Otuda su učenjaci tj. islamski pravnici za izdavanje fetvi postavili posebne uvjete, kako za onoga koji izdaje fetvu tako i za samu fetvu. Ne dolikuje svakome da izdaje fetve, a o samim uvjetima fetve i muftije ćemo, ako Allah dozvoli, pisati nekom drugom prilikom.
Danas je, nažalost, izdavanje fetvi postao hobi. Svako sipa fetve iz svojih širokih rukava pa su sve veće i češće katastrofalne greške prilikom izdavanja istih. Tako ćeš npr. vidjeti da pojedinci čuju da neko o nečemu govori pa mora i on da koju o tome kaže da bi bio u trendu. Neko je čuo da postoji pet prioriteta u Islamu pa je to spomenuo u tekstu da potkrijepi svoje mišljenje. Ne poznavajući odnos i redoslijed tih prioriteta dao je prednost prioritetu koji je na trećem mjestu nad prioritetom koji je na prvom mjestu. Šerijat je odredio načine čuvanja tih prioriteta te šta ih narušava a šta ne. Na osnovu toga, nema niko prava da narušava te načine svojim neznanjem.
Neko namjerno ili nenamjerno pogrešno interpretira mišljenje nekog od Imama da bi na taj način zaštitio svoj lični stav. Ili pročita nečije pogrešno interpretiranje pa ga tako i prenese bez provjere. Spomenute stvari su nerijedak slučaj i na našim BH prostorima a srećemo ih i kod pitanja o dozvoli uzimanja kamatnog kredita u zapadnim zemljama za kupovinu stana.
Prilikom izdavanja ove fetve nerijetko srećemo da dolazi do pravljenja više grešaka. Ne znamo šta je stvarni razlog toga ali mislim, da se dotični ne vraćaju na izvornu literaturu hanefijskog mezheba nego fetvu preuzimaju od određenih vijeća čijom odlukom potkrijepljuju svoje mišljenje.
Prva greška: U odgovoru se najčešće navodi stav našeg uvaženog imama Ebu Hanife, rhm., i njegovog učenika Muhammeda, rhm., da je kamata dozvoljena u nemuslimaskim zemljama i time se potkrepljuje mišljenje o dozvoli uzimanja kamatnog kredita za gradnju kuće ili kupovinu stana u zapadnim zemljama.
Problem nije u njihovom stavu već u prijevodu onoga koji na ovo pitanje odgovara. Oni jesu to dozvolili ali u darul-harbu (neprijateljske zemlje, zemlje protiv kojih se vodi rat) a ne u sporazumnim zemljama. (Pogledaj: El-Bahrur-raik, Ibn Nudžejm: 6/226; Hidaje, Marginani: 3/1011; ili sve knjige koje su komentar na neki od metnova ovo pitanje spominju kao poslednje u poglavlju o kamati)
Dobro je poznato šta je darul-harb (neprijateljske zemlje, zemlje protiv kojih se vodi rat) i da se to ne može primijeniti na zapadne zemlje i prevoditi to kao nemuslimaske zemlje. O problematici primjene propisa darul-harba na zapadne zemlje pisao je prof.dr. Vehbet Zuhajli u djelu El-muamelat el-malijje el-muasire. On kaže, prilikom odgovora onima koji su uzeli fetvu imama Ebu Hanife, rhm., kao dokaz: “…potom, darul-harb u današnjem vremenu skoro da i ne postoji ili je on u dobroj mjeri ograničen … nemuslimanske zemlje su danas zemlje ugovora (ahda, sporazumne zemlje) a nisu darul-harb.” (str. 255).
Druga greska:
Fetve takve prirode su suprotne stavu imama Ebu Hanife, rhm., jer u fetvi stoji da je dozvoljeno svoj imetak dati nemuslimanu kao kamatu, međutim ovo nije stav Imama. Njegov stav je da je dozvoljeno uzeti kamatu od kafira a ne davati njima imetak kao kamatu. Ovo su dva suprotna stava i Imam je čist od onoga što mu se pripisuje. Da se u to uvjerite navešću šta naši, tj. hanefijski, pravnici navode kao dokaz.
U Hidaji, kao i drugim djelima, stoji: “…a niti (kamate) između muslimana i harbije u darul harbu, suprotno mišljenju Ebu Jusufa i Šafije … naš dokaz je hadis: ‘Nema kamate između muslimana i harbije u darul harbu’, i zato što je njihov imetak u osnovi dozvoljen pa ukoliko ga musliman uzme na bilo koji način biva mu dozvoljen osim ako ne uzme putem prevare i obmane…” (3/1011).
Gdje se u ovom dokazu može zaključiti da je dozvoljeno davati kamatu kada se jasno vidi da je to dokaz za uzimanje? Da mi ne bi prigovorili da u metnu stoji dozvoljenost kamate uopšte jer je rekao: “…a niti (kamate) između muslimana i harbije u darul harbu, a nije rekao dozvoljeno je uzeti kamatu od harbije.
Ovaj problem je naveo Ibnul-Hummam u djelu Fethul-Kadir i rekao da otpada davanje kamate muslimana harbiji baš zbog ovog obrazloženja, “i zato što je njihov imetak u osnovi dozvoljen pa ukoliko ga musliman uzme na bilo koji način biva mu dozvoljen osim ako ne uzme putem prevare i obmane…” (Ovo sam ponovio radi lakšeg razumijevanja), a Ibn Abidin je na to dodao: “…na to upućuje govor u Sijerul-kebir i njegovom komentaru: ‘…ako musliman uđe u darul-harb sa emanom (garancijom), nema zapreke da uzme njihov imetak na bilo koji način ako to bude sa njihovim zadovoljstvom…’”.
Dalje kaže Ibn Abidin: “…pogledaj kako je ovdje predmetom učinio uzimanje njihovog imetka sa njihovim zadovoljstvom, iz ovoga se zaključuje da oni pod kamatom i kimarom podrazumijevaju ono što bude uzeto na ovaj način pa makar izraz bio općenit…”. Na osnovu navedenog tahridž pojedinca ili tahridž bilo kojeg vijeća (tj. zaključak u odnosu) na Imamovo mišljenje nije ispravan nego je razlika između takvog i Imamovog stava kao što je razlika između nebesa i zemlje.
Da dodam još ovo, da je cilj Imama davajući ovu fetvu bio slabljenje kafira u darul-harbu a ovakve i slične fetve ih pomažu i to se pripisuje velikanima kao što je Imam. Kasnije hanefije su poimanjem Imamove fetve dodali još jedan uvjet a to je da od tog uzimanja kamate kafir ili harbija ne stekne nikakvu korist. Na osnovu ovoga nije dozvoljeno pohranjivati novac na njihove banke radi kamate, jer kafiri od toga imaju debelu korist. (Pogledaj: El-muamelat el-malijje el-muasire, Zuhajli, 255; i Opaske na Multekal-ebhur, Vehbi Gavodži, 413)
Kao potpora navodi se i mišljenje evropskog vijeća koje ima dva oslonca prilikom izdavanja ove fetve. Prvi oslonac se može tolerisati u određenoj mjeri, dok je drugi očita greška. Navedeno je ili prevedeno kao drugi oslonac da musliman nije obavezan primjenjivati šerijatske, građanske, i političke propise koji se tiču javnog poretka u darul-harbu, te da je to stav Ebu Hanife, Muhammeda b. Hasana, Sufjana Sevrija, Ibrahima Nehaije, Ahmeda b. Hanbela i Ibn Tejmijje, itd. Nisam imao priliku čitati originalan tekst ove fetve već sam sa njom upoznat preko prijevoda onih koji izdaju fetve po ovom pitanju, ali znam da je spomenuta ulema, kojoj je pripisano mišljenje, mišljenja da se ne sprovode šerijatske kazne u darul-harbu, kao što je kazna za zinaluk, krađu, ubistvo itd.
To otuda što je za izvrešenje šerijatskih kazni uvjet halifa ili imam, a darul-harb nije pod njegovom ingerencijom. Halifa je uvjet za to da ne bi došlo do fesada jer kad neko nekog ubije u darul-harbu ako bi neko izvršio odmazdu postoji velika mogućnost da će i njega neko ubiti jer ga nema ko štiti a tako i ostale kazne. Međutim niko od njih nije dozvolio da musliman zinaluči i krade itd. u darul-harbu. Zatim, postoje neka druga pitanja kao naklanjavanje namaza, napaštanje propuštenih dana osobe koja je prihvatila Islam u darul-harbu.
Nije ni bitno šta su naveli jer ulema, kojoj je pripisan stav, ili je dozvolila muslimanu uzimanje kamate pod uvjetom da kafir nema nikakve koristi, ali ne i davanje iste, kao što je stav Ebu Hanife, njegovog učenika, te stav Sufjana i Nehaija, ili je zabranila i uzimanje i davanje kamate kao što je to stav Ahmeda ibn Hanbela i Ibn Tejmije.
Kojim načinom vijeće može ostaviti konkretan stav po dotičnom pitanju ove uleme a kijasiti to na neki njihov drugi stav koji nema veze sa tim? Ovakvim pristupom napraviše ovu prominentnu ulemu kontradiktornom u svojim stavovima. To je isto kao kad bih ja bio upitan o kamati u darul-harbu i dam odgovor ili da je zabranjena ili da je dozvoljeno uzeti a ne davati, zatim budem upitan o sprovođenju šerijatskih kazni u istoj i dam odgovor da se one ne sprovode. Zatim dođe neko poslije mene i dozvoli kamatu u darul-harbu oslanjajući se na moju fetvu o nesprovođenju šerijatskih kazni. Rezultat toga jeste da ja dajem oprečne fetve. Greška izdavanja fetvi na ovaj način je očita, zato skrećem pažnju onima koji potkrepljuju svoj stav nečijim mišljenjem, da se ne uzima sve zdravo za gotovo.
Esnaf ef. Imamović, prof.
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjePUTOVANJE ŽENA BEZ MAHREMA (na izlet, ekskurziju i slično)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Ko su mahremi žene, pogledaj odgovor pod ovim linkom: http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=637:ko-su-mahremi-neke-ene-sa-detaljnim-dviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Ko su mahremi žene, pogledaj odgovor pod ovim linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=637:ko-su-mahremi-neke-ene-sa-detaljnim-dopunama&catid=68:propisi-vezani-za-eneenska-pravaabortus&Itemid=44
A na kojoj udaljenosti musliman postaje musafir, pogledaj odgovor pod ovim linkom:
http://www.zijad-ljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=455:udaljenost-putovanje-na-kojoj-osoba-postaje-musafir&catid=64:namazdemat&Itemid=44
Putovanje žene bez mahrema
Hadisi o putovanju žene bez mahrema
Šerijatska osnova je da žena ne putuje (na putovanje na kojem se krati namaz i koriste druge olakšice putovanja) osim sa mahremom. Na ovo ukazuje mnoštvo argumenata iz vjerodostojnog Sunneta. Od tih hadisa su:
Hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, između ostalog rekao: “Neka se nikako muškarac ne osamljuje sa ženom osim sa mahrem, i neka žena ne putuje osim sa mahremom”. Pa je ustao neki čovjek i rekao: “Allahov Poslaniče, moja žena je krenula da obavi Hadždž, a ja sam se prijavio u tu i tu bitku”. “Idi i obavi Hadždž sa svojom ženom”, reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije dozvoljeno ženi, koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, da putuje na udaljenosti jednog dana (devinog hoda) osim sa mahremom“. U rivajetu: „na udaljenosti jednog dana (devinog hoda) i jedne noći“. U rivajetu: „jedne noći“. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim). A u rijavetu kod Muslima: „na udaljenost tri dana“.
Hadis od Ibn Omra, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Žena ne putuje tri (dana) osim sa mahremom“. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Hadis od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženi da putuje na udaljenost dva dana ili dvije noći osim sa mužem ili mahremom. Mutefekun alejhi (Buharija i Muslim).
Svi rivajeti hadisa su došli u općoj formi zabrane putovanja ženi da putuje bez mahrema i odnose se na sve vrste putovanja.
Stavovi učenjaka o putovanju žene bez mahrema
Na samom početku da odredimo detalje oko kojih se učenjaci slažu i oko kojeg imaju podijeljeno mišeljenje:
Prvo – Nema razilaženja među učenjacima da je ženi dozvoljeno putovati bez mahrema u nuždi (daruri) iz zemlje kufra (kjafirske zemlje) u zemlju islama (islamsku zemlju) i radi preseljenja iz nesigurnog mjesta za život u sigurno mjesto.
Dokaz da je dozvoljeno u nuždi učiniti haram su riječi Uzvišenog: „On vam je objasnio šta vam je zabranio – osim kad ste u nuždi“ (El-En'am, 119).
Drugo – Učenjaci se razilaze oko putovanja žene bez mahrema radi obavljanja obaveznog (farz) Hadždža na dva poznata stava: hanefije i hanabile smatraju da ženi nije dozvoljeno da putuje bez mahrema, dok malikje i šafije smatraju da je dozvoljeno da obavi Hadždždž bez mahrema u sigrunom društvu žena ili muškaraca.
Treće – Putovanje žene bez mahrema mimo nužde i farz Hadždža (i Umre), poput putovanja radi biznisa (trgovine), zijareta porodice ili prijatelja, turizma i slično. Po ovom pitanju učenjaci imaju dva općepoznata stava:
Prvi stav: Zabrana putovanja ženi bez mahrema mimo nužde.
Neki učenjaci, poput Kadi Ijada i Begavija, prenose da je na ovom stavu idžama (konsenzus) učenjaka. Ispravno je da je ovo stav džumhura (većine) učenjaka. Takođe, ovo je zvanični stav svečetiri fikhska mezheba: hanefija, malikija, šafija i hanabila.
Dokazi džumhura učenjaka su gore spomenuti hadisi koji su došli u općoj formi bez pravljanja razlike sigurnog puta i nesigurnog.
Drugi stav: Dozvola putovanja ženi bez mahrema mimo nužde ako se ispune određeni šartovi od kojih je osnovni i najbitniji sigurnost puta i putovanja.
Prenosi Nevevi (El-Medžmu'u, 8/342) da je ovo stav nekih učenjaka unutar šafijskog mezheba, ali ne navodi njihova imena. Takođe, prenosi hanbelijski učenjak Ibn Muflih (El-Furu’, 3/177) da je ovo stav nekih učenjaka unutar hanbelijskog mezheba, ali opet bez njihovih imena.
Ovaj stav se prenosi od El-Evza'ija (El-Munteka Šerhul-Muvettae, 3/17), Hasana El-Basrija, Davuda Zahirija (El-Medžmu'u, 8/342) i Ibn Tejmije u njegovom drugom stavu po ovom pitanju, a što prenosi Ibn Muflih (El-Furu’, 3/177).
Prvi stav Ibn Tejmije je ono na čemu je džumhur učenjaka, on lično ovaj stav navodi u svoje dvije knjige: Šerhul-‘umde (2/172) i El-Fetava El-Kubra (5/381).
Kaže Nevevi (El-Medžmu'u, 8/342): „Neki naši učenjaci (šafijskog mezheba) kažu: dozvoljeno je ženi da putuje bez grupe žene i bez jedne žene ako je put siguran. A ovo zastupaju i Hasan El-Basri i Davud (Zahiri)“.
Argumenti onih koji dozvoljavaju se svode na tumačenje gore spomenutih hadisa u kojima je došla jasna zabrana. Njihovo tumačenje je da je razlog zabrane putovanja žene bez mahrema zaštita i sigurnost žene. Pa kada god se ostvari i ispuni taj razlog, njoj je dozvoljeno da putuje bez mehrema. To jest, kada joj putovanje bude sigurno i kada bude na njemu zaštićena, dozovljeno je da putuje bez mehrema, jer je cilj njegovog putovanja sa ženom zaštita i sigurnost žene.
Komentar: Džumhur učenjaka smatra da je razlog zabrane putovanja žene bez mahrema samo putovanje, a da je smisao i mudrost tog propisa zaštita i sigurnost žene. Znači, Zakonodavac (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) je propis zabrane vezao za putovanje, što je jasno naglašeno u tekstovima hadisa: „Žena ne putuje … osim sa mahremom“, a ne za sigurnost žene. U hadisima se ne spominje sigurnost i zaštita kao razlog zabrane, iako je to smisao zabrane beu sumnje. U hadisima nije došlo: Ako žena nije sigurna na putovanju neka ne putuje bez mahrema.
Takođe, dokazuju dozvolu sa hadisom kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao ‘Adijj ibn Hatimu, radijallahu anhu: „O ‘Adijj, ako ti se životni vijek oduži, vidjeti ćeš ženu (u nosiljkama, tzv. hudedž) koja će putovati od (mjesta) El-Hire sve dok ne obavi tavaf oko K'abe, neće se bojati nikoga osim Allaha“.Kaže ‘Adijj da je to vidio. U drugim rivajetima mimo Buharije je došlo „(da sa njom) neće niko biti“. Kažu da hadis ukazuje da mahrem nije šart putovanja ako je put siguran.
Prenosi Ibn Hadžer (Fethul-bari, 2/486) da je malikijski učenjak Ibn El-‘Arebi rekao da Allah ne raduje vjernike osim sa onim što je kod Njega dobro.
Zatim je Ibn Hadžer naveo odgovor drugih učenjaka na dokazivanje sa ovim hadisom: „Obavijet da će se nešto desiti ne ukazuje ni na dozvolu istog niti nešto drugo.
Došlo je u vjerodostojom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da osoba želi smrt (zbog belaja koji je zadesi), a u vjerodostojom hadisu je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neće nastupiti Sudnji dan sve dok čovjek ne bude prolazio pored kabura drugog čovjeka i kaže: Kamo sreće da sam na njegovom mjestu’. Ovo ne ukazuje na dozvolu da se želi smrt zašto je došla zabrana u hadisu. Nego je u hadisu obavijest da će se to desiti.“
Neki savremeni učenjaci dokazuju dozvolu sa fikhskim pravilom (kojeg navode Ibn Tejmije i Ibnul-Kajjim): (Ono što je zabranjeno zbog njega samog, to nije dozvoljeno osim u nuždi. A ono što je zabranjeno radi zatvaranja puteva koji vode u haram, to je dozvoljeno u potrebi). Pa kažu da nema sumnje da je putovanje žene bez mahrema zabranjeno radi zatvaranja puteva koji vode u haram.
Takođe, navode šerijatsko pravilo koje spominje Eš-Šatibi u knjizi El-Muvafekat (5/209): Osnova u ibadetima je da se ne gleda u značenje i smisao propisa, a osnova u adetima (običajima i međuljudskim postupcima) gledanje u značenje i smisao propisa.
Međutim, oba ova pravila gube snagu pred jasnoćom i nedvosmilenošću hadisa.
Odabrano (radžih) mišljenje je stav džumhura (velike većine) učenjaka, tj. da je ženi zabranjeno putovati bez mahrema osim u nuždi (ili jakoj potrebi bez koje bi se život poremetio).
S dužnim poštovanjem prema Hasanu El-Basriju, Ibn Tejmiji i Evzai'ju, prednost treba dati jasnim i nedvosmislenim hadisma.
Putovanje žene bez mahrema avionom i sličnim sigurnim sredstvima javnog prevoza (voz, autobus)
Savremeni učenjaci se razilaze oko putovanja žene bez mahrema avionom i sličnim sredstvima javnog prevoza na dva stava.
Prvi stav – Nije dozvoljeno ženi da putuje avionom (vozom, autobusom) bez mahrema osim u nuždi.
Ovo je fetva Stalne komisije za fetve u Saudiji, Bin Baza, Ibn ‘Usejmina i mnogih drugih učenjaka.
Svoj stav argumeniraju hadisima koji ukazuju na zabranu.
Drugi stav – Dozvoljeno joj je da putuje uz ispunjenje određenih šartova.
Ovo je fetva Abdullaha Džibrina, Aburrezaka Afifija i mnogih drugih učenjaka.
Šartovi dozvole (koji se razlikuju od šejha do šejha) su:
– Da putuje zbog jake potrebe.
– Da je dobila dozvolu od staratelja.
– Da je mahrem opravdano spriječen da putuje sa njom.
– Da avion ne staje u nekom mjestu ili zemlji prije odredišta.
– Da je mahrem isprati na jednom aerodromu a dočeka drugi mahrem ili sigurno društvo na drugom.
– Da ako je ikako moguće putuje u društvu porodice ili skupine žena.
Argumenti dozvole su isti kao dokazi drugog stava učenjaka (gore spomenutog). To jest, da je ibret u sigurnosti žene tokom putovanja, kaka god se ona ostvari ženi je dozvoljeno putovati bez mahrema.
Odabrano (radžih) mišljenje je prvi stav učenjaka, da je ženi zabranjeno putovati bez mahrema osim u nuždi ili jakoj potrebi bez koje bi se život poremetio.
Prema tome, nije dozvoljeno Islamskom centru za edukaciju i istraživanje da organizuje izlete i putovanja žena bez mahrema, gdje žene putuju na udaljenost na kojoj se krati i spaja namaz i koriste druge olakšice putovanja. Niti je dozvoljeno ženama da se odazivaju takvim aktivnostima. Jer takva putovanja nisu nužna niti jako potrebna bez kojeg bi se nečiji život poremetio. Ovo je stav većine prvih i potonjih učenjaka ovog Ummeta i na njega ukazuju jasni vjerodostojni hadisi.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeUZIMANJE ABDESTA (ili gusula) ONOME KO IMA GIPS (zavoj, flaster)
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Stavovi učenjaka oko abdesta (gusula) osobe koja nosi gips Razišli su se islamski pravnici na tri mišljenja oko propisa i načina abdesta i gusula osobe koja nosi gips ili sličnviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Stavovi učenjaka oko abdesta (gusula) osobe koja nosi gips
Razišli su se islamski pravnici na tri mišljenja oko propisa i načina abdesta i gusula osobe koja nosi gips ili slično, poput zavoja ili flastera.
Prvo mišljenje: vadžib je pri uzimanju abdesta (ili gusula) potrati mokrom rukom preko gipsa (zavoja ili flastera), ako se ne izvrši potiranje abdest (ili gusul) nije ispravan.
Ovo je stav džumhura (većine) učenjaka, a između ostalih to je zvanični stav svečetiri mezheba. (Bedai'us-sanai'i 1/13-14, Hašijetud-dusuki 1/163, El-Medžu 2/326, Keššaful-kinna'a 1/120).
Nema dokaza u šerijatskim tekstovima sa kojim se dokazuje ovo pitanje.
Drugo mišljenje: nije propisano potiranje po gipsu (zavoju, flasteru), nego se peru ostali dijelovi tijela.
Ovo je stav Ibn Hazma (El-muhalla 2/74) i šejha Albanija (Temamul-minne, str. 135).
Kažu da nije potvrđeno ni u Kur'anu ni u Sunnetu potiranje po gipsu i sličnom.
Treće mišljenje: na osobi koja ima gips (zavoj ili flaster) je da opere zdrave dijelove tijela a zatim uzme tejemmum, a ne potire po gipsu i sličnom.
Ovo je stav skupine učenjaka šafijskog mezheba. (El-Medžu 2/326)
Odabrano (radžih) mišljenje je stav džumhura (prvo mišljenje), mada i drugi stav ima snagu, jer po ovom pitanju nije ništa potvrđeno u šerijatskim tekstovima. Dok je treći stav najslabiji, jer obavezivanje da se istovemeno čine dvije vrste tahareta (abdest i tejemmum) nema sličnih primjera u drugim fikhskim mes'elama.
Šartovi potiranja po gipsu
Zatim zagovrači prvog mišljenja, tj. da je vadžib pri uzimanju abdesta (ili gusula) potrati mokrom rukom preko gipsa (zavoja ili flastera), uslovljavaju tri šarta da bi potiranje bilo ispravno:
Prvi šart: da bolesnik ne smije skinuti gips (zavoj ili flaster), jer bi to nanijelo zdravstvenu štetu bolesniku.
Drugi šart: da pranje zdravih dijelova tijela ne šteti bolesnim dijelovima. U protivnom, vrši potiranje po svim dijelovima tijela. Oko ovoga pitanja, šta u tom slučaju da radi, ima razilaženja: da li da uzme tejemmum ili da potire po svim dijelovima.
Treći šart: da se gips (zavoj ili flaster) stavi nakon što bolesnik uzme abdest (ili gusul).
Oko ovog trećeg šarta učenjaci koji su na stavu džumhura imaju podijeljeno mišljenje: Skupina učenjaka je na stavu da je ovo šart da bi se vršilo potiranje po gipsu.
Ovo je šafijski mezheb i rivajet imama Ahmeda. (Nihajetul-muhtadž 1/169, El-Mugni 1/259)
Kažu ako ne ispuni ovaj šart, obavezan je skinuti gips i uzeti abdest a zatim staviti, a ako ne smije, onda potire po gipsu i tako klanja a zatim naklanja te namaze jer nije ispunio šartove tahareta.
Druga skupina kaže da ovo nije šart, jer bolesnik često ne bira situaciju kada će staviti gips. Na ovome je imam Ahmed u drugom rivajetu, Ibn Tejmije i od savremenih učenjaka Ibn Usejmin. (Medžmu'ul-fetava 21/179, El-Mumtu'a 1/250)
Drugi stav je bliži ispravnom, a Allah zna najbolje.
Način uzimanja mesha (potiranja) po gipsu
Kada osoba sa gipsom hoće da uzime abdest (ili gusul) prvo opere zdravi dio tijela, a zatim potare po gipsu.
Da li je obavezan izvršiti potiranje po čitavom gipsu ili je dovoljno samo po jednom dijelu kao kod mesha po mestvama? O ovome učenjaci imaju dva stava:
Prvi: da je vadžib potrati cijeli gips.
Na ovome su hanefije, malikije i hanabile. I jedan od dva stava šafija. (Hašijetu Ibn Abidin 1/186, Keššaful-kinna'a 1/120, Hašijetud-dusuki 1/163)
Drugi: da je dovoljeno izvršiti potiranje po jednom dijelu.
Na ovome su šafije u poznatijem stavu mezheba, kao i hanefije u drugom stavu unutar mezheba. (Bedai'us-sanai'i 1/14, El-Medžu 2/326)
Najbliže je da treba potiranje izvršiti po čitavom gipsu, a Allah zna najbolje.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeOPĆENJE DŽINA SA DJEVOJKOM I NAČIN ZAŠTITE OD ISTOG
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika. U ovome što se vama dešava je u pitanju jedno od dvoga: - da vam to radi džin napasnik koji želi da vam napakosti zbog nečega ili koji želi da se spolno zadovoljava, - da vam to čini džviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg Vjerovjesnika.
U ovome što se vama dešava je u pitanju jedno od dvoga:
– da vam to radi džin napasnik koji želi da vam napakosti zbog nečega ili koji želi da se spolno zadovoljava,
– da vam to čini džin ljubavnik, tj. džin koji se zaljubio u vas. S tim da je shodno onome što je spomenuto u pitanju priličnije da se radi o džinu napasniku.
Odgovor na ovo pitanje traži da se ukratko obrade sljedeće teme:
– mogućnosti općenja džina sa ženama ljudi i obrnuto,
– šta da radi žena iskušana ovim belajem?,
– može li džin oduzeti nevinost djevojki?
Mogućnosti općenja džina sa ženama ljudi
Kaže Uzvišeni Allah: „U njima će biti one (hurije) koje predase gledaju, one koje, prije njih, ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ (Er-Rahman, 56). U tefsiru ovog ajeta kaže šejh mufessira Ibn Džerir Taberi (Tefsir Taberi, 23-64): „Da sa njima (hurijama), prije njih, nije polno općio ni čovjek ni džin“.
Odnosno, uzvišeni Allah negira da je iko od ljudi i džina polno općio sa hurijama. A Allah, subhanehu ve te'ala, ne hvali nešto spominjanjem onoga što je nemoguće da se desi. Pa tako i u ovom ajetu, da je ne moguće da se desi intimni odnos između džina i žene od ljudi onda u navođenju istog nema fajde (koristi), takođe, to onda ne bi bila pohvalna osobina hurija. Slično ovome je da nije pohvalna osobina reći za radni stol da ne čini zulum (nepravdu) svojim službenicima koji sjede za njim, jer je ne moguće da radni stol čini zulum. Za razliku od riječi: da taj i taj direktor ne čini zulum svojim službenicima, ovo je već pohvala za njega jer je zulum od direktora moguć da se desi.
Znači, pošto Uzvišeni Allah negira u spomenutom ajetu da sa hurijama prije dženetlija nije polno općio ne samo čovjek nego ni džin, to ukazuje da je intimni odnos među njima moguć, u protivnom hvaliti hurije time nema smisla ni fajde, a Allahov govor je iznad toga da bude lišen fajde (koristi).
Druga stvar, uporedno navođenje i spajanje džina sa čovjekom u ajetu „ni čovjek ni džin nije dodirnuo“ ukazuje da je polni odnos džina sa ženom (od ljudi) STVARAN I REALAN kao što je stvaran i realan čovjeka sa ženom. Na ovom stavu je džumhur (većina) učenjaka.
Kaže Ibnul-Dževzi u tefsiru „Zadul-mesir“ (5/467): „U ajetu je dokaz da džin može polno općiti sa ženom kao čovjek“. Ovo isto značenje potvrđuju i dokazuju sa ovim ajetom učenjaci El-Alusi i El-Beka'i u svojim tefsirima.
Kaže Ibn Tejmije u Medžmu'ul-fetava (13/82) govoreći o kontaktiranju ljudi i džina: „Nekad ovi (ljudi) čine uslugu onima (džinima) u ostvarenju njihovih ciljeva, a nekad oni (džini) ovima (ljudima) u ostvarenju njihovih ciljeva.
Džin donese čovjeku ono što hoće od slika, imetka ili ubistva njegovog neprijatelja, a čovjek bude pokoran i poslušan džinu, nekad mu sedždu čini, nekad čini sedždu onome čemu naredi džin da je čini, nekad mu se prepusti pa on sa njim polno opći. A takođe džinice, neke od njih koje služe čovjeka žele od njega ono što žele žene ljudi od ljudi (polni odnos). Ovo se često dešava kod muških i ženskih džina, mnogi muški džini polno opće sa ženama ljudi kao što ljudi opće sa njima, a ponekad to rade sa muškarcima (od ljudi)“.
Ovo su riječi provjerenih i pouzdanih učenjaka Ummeta koji dobro poznaju Kur'an, Sunnet i stvarnost.
Zato nema ibreta u riječima onih koji tvrde da ono što se desi između čovjeka i džina od polnog odnosa ili predigre da su to fantazije, halucinacije, zamišljanja, zone psihičkog i slično, tj. da to nije stvarni i realni polni odnos i kontakt. Jer najjači argument sa kojim se negira mogućnost polnog odnosa između džina i čovjeka je to što su stvoreni od različih tvari, tj. džini su stvoreni od vatre a ljudi od zemlje (gline).
Na ovaj argument je autor veoma kvalitetne knjige iz oblasti svijeta i propisa vezanih za džine „Akamul-merdžan fi ahkamil-džan“ (1/79) Bedruddin Eš-Šibli hanefijski učenjak iz Damaska odgovorio jednostavno i ubjedljivo. On kaže da su se džini, iako su u osnovi stvaranja prvotno nastali od oca džina Iblis kojeg je Allah stvorio od vatre, promijenili sa jedenjem, pijenjem, rađanjem i porodom isto kao što su se potomci Ademovi promijenili u odnosu na svoju osnovnu supstancu od koje je stvoren otac čovječanstva Adem, tj. zemlju ili glinu.
Znači, svi džini osim njihovog praoca nisu stvoreni od vatre kao što ni svi ljudi mimo Adema nisu stvoreni od gline (zemlje). Došlo je u hadisu kojeg bilježi Ahmed u Musnedu (sa dobrim senedom – Šuajb Arnaut) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvativši šejtana koji mu se ispriječio u toku namaza i počeo ga daviti tako da je osjetio hladnoću jezika, u rivajetu hladnoću pljuvačke.
Takođe, u hadisu mutefekun alejhi je došlo da se šejtan može kretati kroz ljudsko tijelo venama kroz koje teče krv. A ovo znači da je šejtan u svom izvornom obliku odnosno vatri, od koje je stvoren otac džina, ne bi njegov jezik ili pljuvačaka bili hladni, niti bi čovjek mogao izdržati i podnijeti njegovu vatru prilikom kretanja kroz ljusko tijelo.
Šta da radi žena iskušana ovim belajem?
Prvo – bitno je znati da su dešavanja polnog uživanja ili općenja džina sa ženama ljudi istina, činjenica i sušta realnost te se prema tome ophodti na odgovarajući način. Zato treba odbaciti svaku sumnju u dešavanje istog. Nije tačno da su to umišljanja, fantazije, halucinacije, psihička posebna stanja i slično. Ovakvo tumačenje odgovara šejtanu i pomaže ga jer se tako liječi na pogrešan način, poput pijenja raznoraznih tableta uz ostavljanje liječenja sa zikrovima, dovama i učenjem Kur'ana.
Drugo – bolesnici koje Allah iskuša sa ovim belajem, ako na tom iskušenju saburaju (strpljenju) i budu čvrsti, imaju nagradu od Uzvišenog Allaha, poveća im se deredža i brišu im se grijesi. Dokaz za ovo su vjerodostojni hadisi u kojima se navodi da mu'mina na dunjaluku neće zadesiti nikakav musibet (bolest, nesreća, sihr, ezijet džina i slično) a da mu Allah neće umanjiti grijehe i povećati stepen.
Treće – ovaj musibet nije dokaz da je onaj koga je zadesio fasik (griješnik) i da ga Allah ne voli sve dok se on bori, opire, suprostavlja i liječi na način za koji zna da najispravniji. Jedan od šejhova navodi slučaj djevojke daijke koja je imala velikog uspjeha u davi, dnevno je ponavljala 5 džuzeva Kur'ana, poznata po ibadetima, namazu, skrušenosti, … Allah subhanehu ve te'ala je iskušao ovu daijku sa ovim belajom, šejtan joj je dolazio danju i noću, a ona je svoju nesreću iznosila Allahu Moćnom i Gordom doveći da je izbavi od ovog prokletnika. Pa joj se Allah odazvao i otklonio belaj od nje, a posljedica njenog sabura je bila da je Allah već na dunjaluku opskrbio veoma dobrim mužem i porodom.
Četvrto – da se liječi i oslobađa od ovog musibeta na sljedeći način:
– da svakodnevno čini zaštitu same sebe učenjem poznatih zikrova i dova: jutarnji i večernji zikr, zikr pred spavanje, zikr ulaska i izlaska iz kupatila, ili ulaska ili izlaska iz kuće, … (najbolja knjižica sa dovama je Hisnul muslim koja se može naći i skinuti sa interneta).
– učenje Bismile prije skoro svake radnje: jela, pića, skidanja i oblačenja odjeće, …
– stalno lijegati u krevet pod abdestom sa učenjem Ajetul-kursija (i zikrova pred spavanje),
– ne lijeganje u krevet gola ili polugola, niti u providnoj, kratkoj ili izazovnoj (za muškarce) odjeći,
– da nauči na bilo koje ulje (najbolje je maslinovo ili čurokotovo) nešto iz Kur'ana (šerijatsku rukju, ili suru El-Bekaru ili nešto drugo manje ili više), a zatim da se pred spavanje namaže po tijelu vodeći računa da se posebno namaže tim naučenim uljem ispod pazuha, po grudima (obavezno bradavice) i predio između pupka i koljena,
– da se namiriše pred spavanje lijepim mirisom, naročito ako ima bijeli misk,
– da nastoji ako ikako može da ne spava sama u sobi niti da se uopće mnogo osmaljuje u kući ili drugim mjestima, tj. da uvijek budi u društvu ljudi,
– da ne spava u mračnoj sobi nego uvijek pod svjetlom (i u društvu),
– da ako osjeti prisustvo ili pojavu džin, svejedno vidjela ga ili ne (tj. bio u ljudskom liku ili ne), treba odmah proučiti Ajetul-kursi, ili sure El-Felek, En-Nas, El-Fatihu, ili bilo šta što naumpadne iz Kur'ana, (ako bi se pojavio u tjelesnom liku to bi ga uništilo, zato oni i izbjegavaju ovaj metod prilaska ženama),
– da se ne bojati džina, jer oni joj uz Allahovu pomoć ne mogu ništa, ljudi su uopćeno jači od njih i oni se boje i klone ljudi,
– da sabura i nada se Allahovoj nagradi zbog ovog musibeta, i da bude potpuno ubijeđena da će joj neminovno doći Allahova zaštita i pomoć, inšallah.
Naravno, podrazumijeva se klanjanje farz namaza u njihovim vremenima, mnogo učenja Kur'ana i uopće zikrenja pri hodu, vožnji ili čekanju. Takođe, da se ne sluša muzika i ne vješaju slike živih bića po zidovima kuće, jer sve ovo jača i privlači džine i šejtane u kuću.
Može li džin oduzeti nevinost djevojki?
U pitanju gubljenja nevinosti djevojke (tj. probijanja djevičanske opne) u polnom odnosu sa džinom napasnikom ili ljubavnikom misli se i na polno općenje bilo ono u snu i u javi.
Ispravno je, a što praksa potvrđuje, da džin može oduzeti djevojki nevinost samo u dva ili tri slučaja:
Prvi slučaj – da se džin pojavi u tjelesnom liku čovjeka ili nekog drugog bića tako da ga svako (ko bi bio prisutan) može vidjeti, kao što se šejtan pojavio Ebu Hurejri, radijallahu anhu, prilikom krađe zekata iz Bejtul mala (mutefekun alejhi).
On ovo neće uraditi osim uz pristanak same djevojke, našto je on nastoji ubijediti kako bi bio siguran za samog sebe, odnosno da ona neće u takvom njegovom pojavljivanju učenjem Kur'ana ili zikrova nanijeti njemu ezijet.
U ovom slučaju ako bi ona pristala dobrovoljno da imaju intimni odnos, tj. da joj se pojavi tjelesno i polno opći sa njom, ona sama snosi posljedice toga. Naravno, on joj može činiti vesvese, zavoditi je i ubjeđivati da je voli, da joj je muž i slično, ali mu ona ne smije vjerovati. Ona treba tražiti utočište kod Allaha od njega i njegovog zla ako bi se tako pojavio, da se utječe Allahu govoreći: E'UZU BILLAHI MINKE, ili E'UZU BILLA HIMINEŠŠEJAN NIRRADŽIM. Mnogi džini pokušavaju obmanuti djevojke na ovaj ili sličan način.
Drugi slučaj – u kojem se džin napasnik ili ljubavnik pojavi u stvarnom tjelesnom liku takođe, a djevojka bude potpuno daleko od spominjanja Allaha (u stanju koje liči nifaku ili kufru) zbog nepraktikovanja vjere ili mnoštva griješenja ili džehla o vjeri uopće.
Ovakav vid gubljenja nevinosti sa džinom se takođe rjeđe dešava, ili tačnije najčešće se dešava između džina i sihrbašica – ljudskih žena, ili sihrbaza i džinica (žena džina).
Treći slučaj – da džin uz pomoć svojih vesvesa i zavođenja, i podjarivanja spolnih strasti kod djevojke prilikom uživanja u njenom tijelu dovede je u stanje da ona sama sebi prstom ili nekim predmetom probije djevičansku opnu u tijeku strasti i uživanja kome se prepustila.
U ovom slučaju djevojka je obavezna da se svim silama bori da ne učestvuje u spolnim napastvovanjima džina, a naročito da čini Isti'azu, tj. da traži utičište kod Allaha od šejtana, učeći: E'UZU BILLA HIMINEŠŠEJTANIRRADŽIM, da ovo neprestano ući. Džin ovo ne može podnijeti te će biti prinuđen da se udalji i pobjegne. Znači ona treba kada osjeti da se on pojavio, da je tu kod nje prisutan, da počne ili učiti Ajetul-kursij (ili nešto druo iz Kur'ana) ili da uči E'uzu.
U svim drugim slučajevima polnog općenja džina sa djevojkom, naravno u kojima ona bude potpuno blokirana i nemoćna, džin ne može da joj oduzme nevinost (tj. probije djevičansku opnu) pa makar ona doživjela polni akt, bilo na javi ili u snu, osjetila vrhunac akta ili ne. Praktično je potvrđeno da djevojke sa kojima je džin imao po nekoliko puta polni odnos i koje su doživljavale vrhunac u tom aktu da nisu gubile nevinost, hvala Allahu.
Prema tome, ti sestro postupi onako kako je pojašnjeno u ovom odgovoru, osloni se na Allaha, ne boj se i budi hrabra. Molim Uzvišenog da te što prije sačuva od tog napasnika. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjePRAVLJENJE SIHRA KRAVAMA, OVCAMA, KONJIMA I SLIČNO
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Šerijatski argumenti ukazuju da je pravljenje sihra čovjeku (svejedno mušku ili žensku) stvarnost i činjenica, na čemu je džumhur (većina) učenjaka. Sihr je vezanje uzlova (čvorćviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Šerijatski argumenti ukazuju da je pravljenje sihra čovjeku (svejedno mušku ili žensku) stvarnost i činjenica, na čemu je džumhur (većina) učenjaka.
Sihr je vezanje uzlova (čvorćića), učenje, govor koji se izgovara ili piše ili radnja koja djeluje na tijelo, srce i pamet opsihrenog.
Neke vrste sihra mogu ubiti čovjeka, druge učiniti ga bolesnim, treće razdvojiti ga od supruge ili sprečavati ga da sa njom ima intimni odnos, četvrte da se dvije osobe zamrze ili zavole, i tako dalje. (pogledaj: El-mugni, Ibn Kudame, 10/104)
Ako je moguće opsihriti čovjeka na spomenute načine, a to potvrđuju i šerijatski tekstovi i stvarnost, onda je moguće napraviti sihr i hajvanu, poput krave, konja, ovce ili koze. A ovo potvrđuje stvarnost, a nije mi poznat neki šerijatski tekst koji o tome govori.
U praksi se dešava da kod opsihrene krave umjesto mlijeka izlazi krv, da mokri krv umjesto mokraće, da odjedanput nazdravo crkne ili teško oboli, da promijeni ponašanje, baca se, hoće ubosti, da pobaci tele i slično. Da zbog sihra koji se pravi kravi vlasnik svaku kravu koju kupi mora ukinuti, tj. ili zaklati ili prodati. Stvarnih događaja i problema u ovom kontekstu je veoma mnogo. Čak su poznate i raširene priče onih koji su na djelu uhavatili sihrbašicu (jer obično bude žena) kako u štali pravi sihr kravi.
Takođe, moguće je da hajvana (kravu i slično) zadesi urok, a što se često dešava kada se osoba zadivi lijepom i dobrom hajvanu kojeg gleda bez izgovaranja: Mašallah, Barekellahu leke fiha. Često se dešava da sam vlasnik ureče svoju vlastitu kravu, zbog toga treba izgovarati Mašallah. Isto tako, moguće je da hajvana spopadnu džini.
Jedan od najlakših i najjednostavnijih načina liječenja krave od sihra, uroka ili džinskog dodira je da se nauči (rukja ili bilo šta iz Kur'na) na vodu ili mito (napoj u kojem ima vode) koje se daje kravi. To treba činiti nekoliko puta dnevno sve dok se ne promijeni stanje opsihrenog hajvana. Takođe, učenje Kur'ana uopćeno, sure Bekare ili rukje kod hajvana.
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manjeŠTA ZNAČI DA “KUR'AN BDI” NAD KNJIGAMA OBJAVLJENIM PRIJE NJEGA
Alejkumusselam. Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u "Zadul-mesir" i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi "ve muhejminen 'alejhi" spomenutih na kraju ajeta. Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur'an i da su svojstvo ili osobina Kur'ana, s tiviše
Alejkumusselam.
Učenjaci tefsira, poput Kurtubija, El-Dževzija u “Zadul-mesir” i Ibn Kesira, prenose nekoliko mišljenja oko značenja riječi “ve muhejminen ‘alejhi” spomenutih na kraju ajeta.
Većina (džumhur) učenjaka smatra da se ove riječi odnose na Kur'an i da su svojstvo ili osobina Kur'ana, s tim da se razilaze međusobno šta šta znači to svojstvo.
Prvo mišljenje: da je Kur'an SVJEDOK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ovo je stav Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Mudžahida, Katade i drugih.
Drugo mišljenje: da je Kur'an POVJERENIK (emin) nad ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ovo se prenosi od Dahhaka.
Treće mišljenje: da Kur'an ONAJ KOJI POTVRĐUJE ONO ŠTO JE OBAVIJEŠTENO u knjigama objavljenim prije njega. Ovo kaže Ibn Zejd.
Četvrto mišljenje: da je Kur'an ČUVAR I NADZORNIK nad ostalim knjigama objavljenim prije njega.
Peto mišljenje: da je Kur'an PRESUDITELJ ostalim knjigama objavljenim prije njega. Ova dva mišljenja navode Ibn Kesiri El-Dževzi bez spominjanja ko ih zastupa.
Manja skupina učenjaka smatra da se ove riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” odnose na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povjerenik nad knjigama objavljenim prije Kur'ana. Ovaj stav se prenosi od Ikrime, Seid ibn Džubejra i Mudžahida.
Prema tome, prijevod riječi Uzvišenog “ve muhejminen ‘alejhi” sa “i da nad njima bdi”, kako je to preveo Besim Korkut, odveo te je na pogrešno razumijevanje ovog ajeta. Jer ni po jednom mišljenju gore spomenutom ovaj ajet ne znači da Kur'an ili Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvaju knjige objavljene prije Kur'ana od iskrivljenja i izmjene koja im se desila. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com
Vidi manje